Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR UNIJE SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Radnici plaćaju ceh loše tranzicije

Objavljeno prije

na

U ovom trenutku se ne nazire kraj ekonomske krize. Naprotiv, ona se iz dana u dan sve više produbljuje, kaže u razgovoru za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG). Stižu nam na naplatu krediti loše privatizacije i promašenih strateških partnera. Sve industrijske gigante smo ugasili ili bacili na koljena i pretvorili ih maltene u manufakture. Zato imamo preko 8.000 visokoškolaca na Birou za zapošljavanje. Školujemo inženjere da rade u trgovačkim ili uslužnim djelatnostima?!

Zbilja nam je zaista sumorna. Ali, imajući u vidu broj stanovnika i resurse sa kojim Crna Gora raspolaže, mi mislimo da bi se stanje značajno popravilo ukoliko bi se ekonomijom gazdovalo racionalno, a preostali resursi valorizovali u korist opšteg interesa, a ne pojedinaca, kako to kod nas najčešće biva.

MONITOR: Ko je, do sada, podnio najveći teret krize?
KEKOVIĆ: Najveći teret su podnijeli, i dalje podnose, zaposleni i građani. Svakako, postoji jedan mali procenat građana koji je uspio da se ekonomski dobro pozicionira u ovom vremenu tranzicije. Nažalost, taj broj je veoma mali, a na drugoj strani imamo armiju siromašnih. Ogorčeni smo takvim stanjem. Misija i strateški cilj USS je da se izborimo da Crna Gora bude država socijalne pravde. To je proklamovano našim Ustavom i to nije nemoguće. Svako ima pravo na dostojan život, a država je dužna da to obezbijedi. To je odgovorna država i to želimo da vidimo u Crnoj Gori. Konačno, država postoji zbog građana, a ne građani zbog države.

Najlakše je uvoditi poreze i namete na teret građana. Mnogo teže je dobrom ekonomskom politikom povećavati društveni proizvod iz kojeg bi država mogla da pomaže građaninu kojem je to neophodno. USSCG je početkom prošle godine pokrenula građanske proteste kako bi izrazila svoje nezadovoljstvo vladinom ekonomskom politikom i upozorila na razne ugradnje u račune za struju, gorivo, telefonske impulse i dr. Podsjetiću da su protesti naišli na veliki odziv građana i da je to imalo odjeka u hodnicima vladine zgrade. Pokazalo se da su građani spremni da se bore za svoj standard i to Vlada mora da ima u vidu prilikom preduzimanja svakog novog koraka, jer, ponavljam, standard većine građana je ispod egzistencijalnog nivoa.

MONITOR: Šta mislite o načinu na koji država gasi požare u velikim privatnim kompanijama?
KEKOVIĆ: Jasno je da kad napravite grešku, tada morate i da ispravljate njene posljedice. Željezara, KAP, Boksiti i mnogi drugi, nekad uspješni kolektivi, platili su cijenu tajkunske privatizacije. Trebalo je zbrinuti hiljade otpuštenih radnika, jer bi u protivnom izbio socijalni bunt.

Tako smo umjesto najavljivanog ekonomskog prosperiteta, koji je trebala da nam donese privatizacija tih kolektiva (nove investicije, nove tehnologije, nova radna mjesta, veće zarade…), dobili neodrživi pritisak na socijalne fondove (penzionog osiguranja, zdravstvenog osiguranja, osiguranja od nezaposlenosti) zbog čega se pristupilo novim taksama i nametima, kako bi se obezbijedila sredstva za finansiranje tih fondova, jer to više nijesu mogli da prate prilivi iz realnog sektora. Takva ekonomska politika pod hitno mora da se mijenja u korist interesa građana.

MONITOR: Izgleda da će država biti ta koja će morati da prelomi i po pitanju primjene odredbi važećeg Zakona o radu koje limitiraju rad na određeno vrijeme. Čemu se nadate?
KEKOVIĆ: Još 2008.g., kada je donijet novi neoliberalni Zakon o radu koji je, tada, omogućavao poslodavcima da sa zaposlenim mogu da zaključe neograničen broj ugovora o radu na određeno vrijeme, USSCG se tome protivila. Nažalost, bio je mali odziv naših članova i građana na dva protesta koje smo organizovali u cilju zaustavljanja takvog Zakona. Ispostavilo se da su naša strahovanja bila opravdana, jer su poslodavci maksimalno koristili tu mogućnost, tako da je od tada 90 odsto svih ugovora o radu zaključeno na određeno vrijeme.

MONITOR: Kažu da su to poslovni standardi modernog doba?
KEKOVIĆ: To nije standard EU. Evropska socijalna povelja, koju je Crna Gora ratifikovala 2009.g., u prvom članu kaže da su države potpisnice dužne da, kao jedan od svojih primarnih ciljeva, obezbijede i očuvaju što je moguće stabilniji nivo zapošljavanja. Takođe, Konvencija MOR-a br.158 kaže da države članice treba da predvide odgovarajuće zaštitne mjere protiv sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, ako se oni koriste radi izbjegavanja obaveze poslodavca da isplati otpremninu u slučaju raskida ugovora o radu bez krivice radnika.

Mi imamo istraživanje Evropske fondacije za poboljšanje životnih i radnih uslova, koje je pokazalo da se u evropskim zemljama 88 odsto ugovora o radu zaključuje na neodređeno vrijeme, što je sasvim obrnuto u odnosu na naše standarde. To je razumljivo, jer zaposleni koji rade po ugovoru na određeno vrijeme nemaju ekonomsku, socijalnu i psihološku stabilnost, pa samim tim nemaju dostojne uslove rada. Žive pod stalnim stresom da li će ugovor biti produžen. Moraju da prihvate sve radne uslove koje im poslodavac nameće, iz straha da im ugovor neće biti produžen ukoliko se pobune za svoja prava, što i jeste ključni motiv poslodavaca koji insistiraju na ovakvim ugovorima. Ne mogu kreditno da se zadužuju kao ostali zaposleni, niti da planiraju porodicu. Ne smiju da se sindikalno organizuju.

Upravo to su bili ključni razlozi zbog kojih je izmjenama ZOR-a, u decembru 2011.g., poslodavcima uskraćena mogućnost da sa zaposlenim mogu da zaključe neograničen broj ugovora o radu na određeno vrijeme. Podsjetiću da je, u cilju postizanja kompromisa, USSCG tokom rada na izmjenama zakona odustala od svog početnog stava da se rad na određeno vrijeme limitira na jednu godinu. Zato USSCG očekuje od naših socijalnih partnera i Vlade da budu dosljedni u poštovanju onoga oko čega smo, nakon jednogodišnjih mukotrpnih pregovora, postigli saglasnost.

MONITOR: Brine li vas najava iz udruženja poslodavaca da bi primjena važećeg zakona dovela do otpuštanja velikog broja radnika?
KEKOVIĆ: Ja razumijem da su udruženja poslodavaca dužna da prate interese svojih članova. U tom kontekstu posmatram i izjave koje su se mogle čuti ovih dana kao argument da je potrebno omogućiti beskonačno zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme, jer se u protivnom u decembru ove godine može desiti otpuštanje trideset do četrdeset hiljada zaposlenih. Međutim, u stvarnosti ne vidim ni jedan argument koji ide u prilog takvoj najavi. Prvo iz razloga što su svi ti radnici angažovani od strane poslodavaca zbog realne potrebe njihovih biznisa, a ne iz nekih emotivnih ili socijalnih razloga. Dakle, ukoliko bi poslodavci otpustili te radnike na njihova mjesta bi morali primiti nove, a to znači nova ulaganja za njihovo usavršavanje, novo vrijeme potrebno za provjeru njihovih profesionalnih i moralnih kvaliteta. Dakle, poslodavci bi bili izloženi bespotrebnom riziku i dodatnim troškovima. Na drugoj strani poslodavci znaju da samo zadovoljan radnik može da pruži maksimum na svom radnom mjestu. Pa zašto im onda ne bi dali ugovor o radu na neodređeno vrijeme nakon dvije ili više godina rada i dokazivanja?

MONITOR : Koliko državi odgovara postojeće stanje? Imamo primjer da ovdašnje škole godinama unazad iste nastavnike i profesore angažuju na određeno vrijeme. Radi se o hiljadama ljudi…
KEKOVIĆ: Država, kao najveći poslodavac, do sada je maksimalno koristila mogućnost zapošljavanja na određeno vrijeme. Samo u prosvjeti je ove godine za oko 2.000 zaposlenih na mjesec dana prekinut ugovor o radu na određeno vrijeme.

Prema našem tumačenju izmjene Zakona o radu, poslodavci su već od decembra 2011.g. bili dužni da zaključuju ugovore o radu na neodređeno vrijeme sa zaposlenima koji su kod njih radili dvije ili više godina. Zahvaljujući mišljenju Ministarstva rada i socijalnog staranja, poslodavcima je ta obaveza prolongirana do decembra 2013.g. Ipak, došao je trenutak istine. Država prva mora da pokaže društvenu odgovornost i da ispoštuje odredbe Zakona o radu.

MONITOR: Kako gledate na konstantne zahtjeve institucija poput Svjetske banke i MMF-a ododatnim izmjenama radnog zakonodavstva kako bi se smanjila „prevelika” prava zapošljenih na koje se gleda kako na neku vrstu biznis barijere u Crnoj Gori?
KEKOVIĆ: Svijet kapitala je moćan i stalno radi na artikulaciji svojih interesa, a njegovi glasnogovornici su Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond. Svako malo oni se pojave sa spiskom novih želja i takozvanih biznis barijera. Direktna posljedica njihovog djelovanja je i neoliberalni Zakon o radu iz 2008.g. koji je dao ogromna prava poslodavcima, a zaposlene stavio u podređeni položaj. No, treba imati u vidu da je tada USSCG bila u osnivanju i da još nijesmo bili priznati kao socijalni partner. Sada imamo status reprezentativnog socijalnog partnera, imamo dovoljno iskustva i znanja da utičemo da se uspostavi koliko-toliko ravnopravniji odnos između svijeta rada i svijeta kapitala.

Odbrana privilegija na račun članstva

MONITOR : Zapošljeni u Crnoj Gori već neko vrijeme rade bez Opšteg kolektivnog ugovora (OKU). Zašto?
KEKOVIĆ: Sve je to posljedica stava čelnika Saveza sindikata CG (SSCG), koji odbijaju da potpišu novi OKU, grčevito čuvajući milionski Fond za rekreaciju i braneći tako zadnji izvor svoje moći. Zbog takvog njihovog stava zaposleni su ostavljeni na milost i nemilost poslodavca. Naime, prestankom važenja OKU-a, veliki broj zaposlenih ostao je bez prava na minuli rad, uvećani prekovremeni i praznični rad, plaćeno odsustvo, veći broj dana godišnjeg odmora i još mnogo čega. Ujedno, svjedoci smo sve veće kampanje poslodavaca da se OKU ukine, pri čemu kao alibi koriste neodgovoran odnos sindikata (preciznije rečeno SSCG-a) prema zaključenju novog OKU-a. USSCG sama nema nijednog mehanizma da izdejstvuje potpisivanje OKU. Zato, i ovom prilikom apelujemo na članstvo SSCG-a da zahtijevaju od svojih čelnika hitno potpisivanje OKU-a, jer ukoliko nastave sa odugovlačenjem može se desiti da zaposleni budu trajno zakinuti za neke važne benefite.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo