Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR UNIJE SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Radnici plaćaju ceh loše tranzicije

Objavljeno prije

na

U ovom trenutku se ne nazire kraj ekonomske krize. Naprotiv, ona se iz dana u dan sve više produbljuje, kaže u razgovoru za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG). Stižu nam na naplatu krediti loše privatizacije i promašenih strateških partnera. Sve industrijske gigante smo ugasili ili bacili na koljena i pretvorili ih maltene u manufakture. Zato imamo preko 8.000 visokoškolaca na Birou za zapošljavanje. Školujemo inženjere da rade u trgovačkim ili uslužnim djelatnostima?!

Zbilja nam je zaista sumorna. Ali, imajući u vidu broj stanovnika i resurse sa kojim Crna Gora raspolaže, mi mislimo da bi se stanje značajno popravilo ukoliko bi se ekonomijom gazdovalo racionalno, a preostali resursi valorizovali u korist opšteg interesa, a ne pojedinaca, kako to kod nas najčešće biva.

MONITOR: Ko je, do sada, podnio najveći teret krize?
KEKOVIĆ: Najveći teret su podnijeli, i dalje podnose, zaposleni i građani. Svakako, postoji jedan mali procenat građana koji je uspio da se ekonomski dobro pozicionira u ovom vremenu tranzicije. Nažalost, taj broj je veoma mali, a na drugoj strani imamo armiju siromašnih. Ogorčeni smo takvim stanjem. Misija i strateški cilj USS je da se izborimo da Crna Gora bude država socijalne pravde. To je proklamovano našim Ustavom i to nije nemoguće. Svako ima pravo na dostojan život, a država je dužna da to obezbijedi. To je odgovorna država i to želimo da vidimo u Crnoj Gori. Konačno, država postoji zbog građana, a ne građani zbog države.

Najlakše je uvoditi poreze i namete na teret građana. Mnogo teže je dobrom ekonomskom politikom povećavati društveni proizvod iz kojeg bi država mogla da pomaže građaninu kojem je to neophodno. USSCG je početkom prošle godine pokrenula građanske proteste kako bi izrazila svoje nezadovoljstvo vladinom ekonomskom politikom i upozorila na razne ugradnje u račune za struju, gorivo, telefonske impulse i dr. Podsjetiću da su protesti naišli na veliki odziv građana i da je to imalo odjeka u hodnicima vladine zgrade. Pokazalo se da su građani spremni da se bore za svoj standard i to Vlada mora da ima u vidu prilikom preduzimanja svakog novog koraka, jer, ponavljam, standard većine građana je ispod egzistencijalnog nivoa.

MONITOR: Šta mislite o načinu na koji država gasi požare u velikim privatnim kompanijama?
KEKOVIĆ: Jasno je da kad napravite grešku, tada morate i da ispravljate njene posljedice. Željezara, KAP, Boksiti i mnogi drugi, nekad uspješni kolektivi, platili su cijenu tajkunske privatizacije. Trebalo je zbrinuti hiljade otpuštenih radnika, jer bi u protivnom izbio socijalni bunt.

Tako smo umjesto najavljivanog ekonomskog prosperiteta, koji je trebala da nam donese privatizacija tih kolektiva (nove investicije, nove tehnologije, nova radna mjesta, veće zarade…), dobili neodrživi pritisak na socijalne fondove (penzionog osiguranja, zdravstvenog osiguranja, osiguranja od nezaposlenosti) zbog čega se pristupilo novim taksama i nametima, kako bi se obezbijedila sredstva za finansiranje tih fondova, jer to više nijesu mogli da prate prilivi iz realnog sektora. Takva ekonomska politika pod hitno mora da se mijenja u korist interesa građana.

MONITOR: Izgleda da će država biti ta koja će morati da prelomi i po pitanju primjene odredbi važećeg Zakona o radu koje limitiraju rad na određeno vrijeme. Čemu se nadate?
KEKOVIĆ: Još 2008.g., kada je donijet novi neoliberalni Zakon o radu koji je, tada, omogućavao poslodavcima da sa zaposlenim mogu da zaključe neograničen broj ugovora o radu na određeno vrijeme, USSCG se tome protivila. Nažalost, bio je mali odziv naših članova i građana na dva protesta koje smo organizovali u cilju zaustavljanja takvog Zakona. Ispostavilo se da su naša strahovanja bila opravdana, jer su poslodavci maksimalno koristili tu mogućnost, tako da je od tada 90 odsto svih ugovora o radu zaključeno na određeno vrijeme.

MONITOR: Kažu da su to poslovni standardi modernog doba?
KEKOVIĆ: To nije standard EU. Evropska socijalna povelja, koju je Crna Gora ratifikovala 2009.g., u prvom članu kaže da su države potpisnice dužne da, kao jedan od svojih primarnih ciljeva, obezbijede i očuvaju što je moguće stabilniji nivo zapošljavanja. Takođe, Konvencija MOR-a br.158 kaže da države članice treba da predvide odgovarajuće zaštitne mjere protiv sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, ako se oni koriste radi izbjegavanja obaveze poslodavca da isplati otpremninu u slučaju raskida ugovora o radu bez krivice radnika.

Mi imamo istraživanje Evropske fondacije za poboljšanje životnih i radnih uslova, koje je pokazalo da se u evropskim zemljama 88 odsto ugovora o radu zaključuje na neodređeno vrijeme, što je sasvim obrnuto u odnosu na naše standarde. To je razumljivo, jer zaposleni koji rade po ugovoru na određeno vrijeme nemaju ekonomsku, socijalnu i psihološku stabilnost, pa samim tim nemaju dostojne uslove rada. Žive pod stalnim stresom da li će ugovor biti produžen. Moraju da prihvate sve radne uslove koje im poslodavac nameće, iz straha da im ugovor neće biti produžen ukoliko se pobune za svoja prava, što i jeste ključni motiv poslodavaca koji insistiraju na ovakvim ugovorima. Ne mogu kreditno da se zadužuju kao ostali zaposleni, niti da planiraju porodicu. Ne smiju da se sindikalno organizuju.

Upravo to su bili ključni razlozi zbog kojih je izmjenama ZOR-a, u decembru 2011.g., poslodavcima uskraćena mogućnost da sa zaposlenim mogu da zaključe neograničen broj ugovora o radu na određeno vrijeme. Podsjetiću da je, u cilju postizanja kompromisa, USSCG tokom rada na izmjenama zakona odustala od svog početnog stava da se rad na određeno vrijeme limitira na jednu godinu. Zato USSCG očekuje od naših socijalnih partnera i Vlade da budu dosljedni u poštovanju onoga oko čega smo, nakon jednogodišnjih mukotrpnih pregovora, postigli saglasnost.

MONITOR: Brine li vas najava iz udruženja poslodavaca da bi primjena važećeg zakona dovela do otpuštanja velikog broja radnika?
KEKOVIĆ: Ja razumijem da su udruženja poslodavaca dužna da prate interese svojih članova. U tom kontekstu posmatram i izjave koje su se mogle čuti ovih dana kao argument da je potrebno omogućiti beskonačno zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme, jer se u protivnom u decembru ove godine može desiti otpuštanje trideset do četrdeset hiljada zaposlenih. Međutim, u stvarnosti ne vidim ni jedan argument koji ide u prilog takvoj najavi. Prvo iz razloga što su svi ti radnici angažovani od strane poslodavaca zbog realne potrebe njihovih biznisa, a ne iz nekih emotivnih ili socijalnih razloga. Dakle, ukoliko bi poslodavci otpustili te radnike na njihova mjesta bi morali primiti nove, a to znači nova ulaganja za njihovo usavršavanje, novo vrijeme potrebno za provjeru njihovih profesionalnih i moralnih kvaliteta. Dakle, poslodavci bi bili izloženi bespotrebnom riziku i dodatnim troškovima. Na drugoj strani poslodavci znaju da samo zadovoljan radnik može da pruži maksimum na svom radnom mjestu. Pa zašto im onda ne bi dali ugovor o radu na neodređeno vrijeme nakon dvije ili više godina rada i dokazivanja?

MONITOR : Koliko državi odgovara postojeće stanje? Imamo primjer da ovdašnje škole godinama unazad iste nastavnike i profesore angažuju na određeno vrijeme. Radi se o hiljadama ljudi…
KEKOVIĆ: Država, kao najveći poslodavac, do sada je maksimalno koristila mogućnost zapošljavanja na određeno vrijeme. Samo u prosvjeti je ove godine za oko 2.000 zaposlenih na mjesec dana prekinut ugovor o radu na određeno vrijeme.

Prema našem tumačenju izmjene Zakona o radu, poslodavci su već od decembra 2011.g. bili dužni da zaključuju ugovore o radu na neodređeno vrijeme sa zaposlenima koji su kod njih radili dvije ili više godina. Zahvaljujući mišljenju Ministarstva rada i socijalnog staranja, poslodavcima je ta obaveza prolongirana do decembra 2013.g. Ipak, došao je trenutak istine. Država prva mora da pokaže društvenu odgovornost i da ispoštuje odredbe Zakona o radu.

MONITOR: Kako gledate na konstantne zahtjeve institucija poput Svjetske banke i MMF-a ododatnim izmjenama radnog zakonodavstva kako bi se smanjila „prevelika” prava zapošljenih na koje se gleda kako na neku vrstu biznis barijere u Crnoj Gori?
KEKOVIĆ: Svijet kapitala je moćan i stalno radi na artikulaciji svojih interesa, a njegovi glasnogovornici su Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond. Svako malo oni se pojave sa spiskom novih želja i takozvanih biznis barijera. Direktna posljedica njihovog djelovanja je i neoliberalni Zakon o radu iz 2008.g. koji je dao ogromna prava poslodavcima, a zaposlene stavio u podređeni položaj. No, treba imati u vidu da je tada USSCG bila u osnivanju i da još nijesmo bili priznati kao socijalni partner. Sada imamo status reprezentativnog socijalnog partnera, imamo dovoljno iskustva i znanja da utičemo da se uspostavi koliko-toliko ravnopravniji odnos između svijeta rada i svijeta kapitala.

Odbrana privilegija na račun članstva

MONITOR : Zapošljeni u Crnoj Gori već neko vrijeme rade bez Opšteg kolektivnog ugovora (OKU). Zašto?
KEKOVIĆ: Sve je to posljedica stava čelnika Saveza sindikata CG (SSCG), koji odbijaju da potpišu novi OKU, grčevito čuvajući milionski Fond za rekreaciju i braneći tako zadnji izvor svoje moći. Zbog takvog njihovog stava zaposleni su ostavljeni na milost i nemilost poslodavca. Naime, prestankom važenja OKU-a, veliki broj zaposlenih ostao je bez prava na minuli rad, uvećani prekovremeni i praznični rad, plaćeno odsustvo, veći broj dana godišnjeg odmora i još mnogo čega. Ujedno, svjedoci smo sve veće kampanje poslodavaca da se OKU ukine, pri čemu kao alibi koriste neodgovoran odnos sindikata (preciznije rečeno SSCG-a) prema zaključenju novog OKU-a. USSCG sama nema nijednog mehanizma da izdejstvuje potpisivanje OKU. Zato, i ovom prilikom apelujemo na članstvo SSCG-a da zahtijevaju od svojih čelnika hitno potpisivanje OKU-a, jer ukoliko nastave sa odugovlačenjem može se desiti da zaposleni budu trajno zakinuti za neke važne benefite.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo