Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR UNIJE SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Radnici plaćaju ceh loše tranzicije

Objavljeno prije

na

U ovom trenutku se ne nazire kraj ekonomske krize. Naprotiv, ona se iz dana u dan sve više produbljuje, kaže u razgovoru za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG). Stižu nam na naplatu krediti loše privatizacije i promašenih strateških partnera. Sve industrijske gigante smo ugasili ili bacili na koljena i pretvorili ih maltene u manufakture. Zato imamo preko 8.000 visokoškolaca na Birou za zapošljavanje. Školujemo inženjere da rade u trgovačkim ili uslužnim djelatnostima?!

Zbilja nam je zaista sumorna. Ali, imajući u vidu broj stanovnika i resurse sa kojim Crna Gora raspolaže, mi mislimo da bi se stanje značajno popravilo ukoliko bi se ekonomijom gazdovalo racionalno, a preostali resursi valorizovali u korist opšteg interesa, a ne pojedinaca, kako to kod nas najčešće biva.

MONITOR: Ko je, do sada, podnio najveći teret krize?
KEKOVIĆ: Najveći teret su podnijeli, i dalje podnose, zaposleni i građani. Svakako, postoji jedan mali procenat građana koji je uspio da se ekonomski dobro pozicionira u ovom vremenu tranzicije. Nažalost, taj broj je veoma mali, a na drugoj strani imamo armiju siromašnih. Ogorčeni smo takvim stanjem. Misija i strateški cilj USS je da se izborimo da Crna Gora bude država socijalne pravde. To je proklamovano našim Ustavom i to nije nemoguće. Svako ima pravo na dostojan život, a država je dužna da to obezbijedi. To je odgovorna država i to želimo da vidimo u Crnoj Gori. Konačno, država postoji zbog građana, a ne građani zbog države.

Najlakše je uvoditi poreze i namete na teret građana. Mnogo teže je dobrom ekonomskom politikom povećavati društveni proizvod iz kojeg bi država mogla da pomaže građaninu kojem je to neophodno. USSCG je početkom prošle godine pokrenula građanske proteste kako bi izrazila svoje nezadovoljstvo vladinom ekonomskom politikom i upozorila na razne ugradnje u račune za struju, gorivo, telefonske impulse i dr. Podsjetiću da su protesti naišli na veliki odziv građana i da je to imalo odjeka u hodnicima vladine zgrade. Pokazalo se da su građani spremni da se bore za svoj standard i to Vlada mora da ima u vidu prilikom preduzimanja svakog novog koraka, jer, ponavljam, standard većine građana je ispod egzistencijalnog nivoa.

MONITOR: Šta mislite o načinu na koji država gasi požare u velikim privatnim kompanijama?
KEKOVIĆ: Jasno je da kad napravite grešku, tada morate i da ispravljate njene posljedice. Željezara, KAP, Boksiti i mnogi drugi, nekad uspješni kolektivi, platili su cijenu tajkunske privatizacije. Trebalo je zbrinuti hiljade otpuštenih radnika, jer bi u protivnom izbio socijalni bunt.

Tako smo umjesto najavljivanog ekonomskog prosperiteta, koji je trebala da nam donese privatizacija tih kolektiva (nove investicije, nove tehnologije, nova radna mjesta, veće zarade…), dobili neodrživi pritisak na socijalne fondove (penzionog osiguranja, zdravstvenog osiguranja, osiguranja od nezaposlenosti) zbog čega se pristupilo novim taksama i nametima, kako bi se obezbijedila sredstva za finansiranje tih fondova, jer to više nijesu mogli da prate prilivi iz realnog sektora. Takva ekonomska politika pod hitno mora da se mijenja u korist interesa građana.

MONITOR: Izgleda da će država biti ta koja će morati da prelomi i po pitanju primjene odredbi važećeg Zakona o radu koje limitiraju rad na određeno vrijeme. Čemu se nadate?
KEKOVIĆ: Još 2008.g., kada je donijet novi neoliberalni Zakon o radu koji je, tada, omogućavao poslodavcima da sa zaposlenim mogu da zaključe neograničen broj ugovora o radu na određeno vrijeme, USSCG se tome protivila. Nažalost, bio je mali odziv naših članova i građana na dva protesta koje smo organizovali u cilju zaustavljanja takvog Zakona. Ispostavilo se da su naša strahovanja bila opravdana, jer su poslodavci maksimalno koristili tu mogućnost, tako da je od tada 90 odsto svih ugovora o radu zaključeno na određeno vrijeme.

MONITOR: Kažu da su to poslovni standardi modernog doba?
KEKOVIĆ: To nije standard EU. Evropska socijalna povelja, koju je Crna Gora ratifikovala 2009.g., u prvom članu kaže da su države potpisnice dužne da, kao jedan od svojih primarnih ciljeva, obezbijede i očuvaju što je moguće stabilniji nivo zapošljavanja. Takođe, Konvencija MOR-a br.158 kaže da države članice treba da predvide odgovarajuće zaštitne mjere protiv sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, ako se oni koriste radi izbjegavanja obaveze poslodavca da isplati otpremninu u slučaju raskida ugovora o radu bez krivice radnika.

Mi imamo istraživanje Evropske fondacije za poboljšanje životnih i radnih uslova, koje je pokazalo da se u evropskim zemljama 88 odsto ugovora o radu zaključuje na neodređeno vrijeme, što je sasvim obrnuto u odnosu na naše standarde. To je razumljivo, jer zaposleni koji rade po ugovoru na određeno vrijeme nemaju ekonomsku, socijalnu i psihološku stabilnost, pa samim tim nemaju dostojne uslove rada. Žive pod stalnim stresom da li će ugovor biti produžen. Moraju da prihvate sve radne uslove koje im poslodavac nameće, iz straha da im ugovor neće biti produžen ukoliko se pobune za svoja prava, što i jeste ključni motiv poslodavaca koji insistiraju na ovakvim ugovorima. Ne mogu kreditno da se zadužuju kao ostali zaposleni, niti da planiraju porodicu. Ne smiju da se sindikalno organizuju.

Upravo to su bili ključni razlozi zbog kojih je izmjenama ZOR-a, u decembru 2011.g., poslodavcima uskraćena mogućnost da sa zaposlenim mogu da zaključe neograničen broj ugovora o radu na određeno vrijeme. Podsjetiću da je, u cilju postizanja kompromisa, USSCG tokom rada na izmjenama zakona odustala od svog početnog stava da se rad na određeno vrijeme limitira na jednu godinu. Zato USSCG očekuje od naših socijalnih partnera i Vlade da budu dosljedni u poštovanju onoga oko čega smo, nakon jednogodišnjih mukotrpnih pregovora, postigli saglasnost.

MONITOR: Brine li vas najava iz udruženja poslodavaca da bi primjena važećeg zakona dovela do otpuštanja velikog broja radnika?
KEKOVIĆ: Ja razumijem da su udruženja poslodavaca dužna da prate interese svojih članova. U tom kontekstu posmatram i izjave koje su se mogle čuti ovih dana kao argument da je potrebno omogućiti beskonačno zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme, jer se u protivnom u decembru ove godine može desiti otpuštanje trideset do četrdeset hiljada zaposlenih. Međutim, u stvarnosti ne vidim ni jedan argument koji ide u prilog takvoj najavi. Prvo iz razloga što su svi ti radnici angažovani od strane poslodavaca zbog realne potrebe njihovih biznisa, a ne iz nekih emotivnih ili socijalnih razloga. Dakle, ukoliko bi poslodavci otpustili te radnike na njihova mjesta bi morali primiti nove, a to znači nova ulaganja za njihovo usavršavanje, novo vrijeme potrebno za provjeru njihovih profesionalnih i moralnih kvaliteta. Dakle, poslodavci bi bili izloženi bespotrebnom riziku i dodatnim troškovima. Na drugoj strani poslodavci znaju da samo zadovoljan radnik može da pruži maksimum na svom radnom mjestu. Pa zašto im onda ne bi dali ugovor o radu na neodređeno vrijeme nakon dvije ili više godina rada i dokazivanja?

MONITOR : Koliko državi odgovara postojeće stanje? Imamo primjer da ovdašnje škole godinama unazad iste nastavnike i profesore angažuju na određeno vrijeme. Radi se o hiljadama ljudi…
KEKOVIĆ: Država, kao najveći poslodavac, do sada je maksimalno koristila mogućnost zapošljavanja na određeno vrijeme. Samo u prosvjeti je ove godine za oko 2.000 zaposlenih na mjesec dana prekinut ugovor o radu na određeno vrijeme.

Prema našem tumačenju izmjene Zakona o radu, poslodavci su već od decembra 2011.g. bili dužni da zaključuju ugovore o radu na neodređeno vrijeme sa zaposlenima koji su kod njih radili dvije ili više godina. Zahvaljujući mišljenju Ministarstva rada i socijalnog staranja, poslodavcima je ta obaveza prolongirana do decembra 2013.g. Ipak, došao je trenutak istine. Država prva mora da pokaže društvenu odgovornost i da ispoštuje odredbe Zakona o radu.

MONITOR: Kako gledate na konstantne zahtjeve institucija poput Svjetske banke i MMF-a ododatnim izmjenama radnog zakonodavstva kako bi se smanjila „prevelika” prava zapošljenih na koje se gleda kako na neku vrstu biznis barijere u Crnoj Gori?
KEKOVIĆ: Svijet kapitala je moćan i stalno radi na artikulaciji svojih interesa, a njegovi glasnogovornici su Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond. Svako malo oni se pojave sa spiskom novih želja i takozvanih biznis barijera. Direktna posljedica njihovog djelovanja je i neoliberalni Zakon o radu iz 2008.g. koji je dao ogromna prava poslodavcima, a zaposlene stavio u podređeni položaj. No, treba imati u vidu da je tada USSCG bila u osnivanju i da još nijesmo bili priznati kao socijalni partner. Sada imamo status reprezentativnog socijalnog partnera, imamo dovoljno iskustva i znanja da utičemo da se uspostavi koliko-toliko ravnopravniji odnos između svijeta rada i svijeta kapitala.

Odbrana privilegija na račun članstva

MONITOR : Zapošljeni u Crnoj Gori već neko vrijeme rade bez Opšteg kolektivnog ugovora (OKU). Zašto?
KEKOVIĆ: Sve je to posljedica stava čelnika Saveza sindikata CG (SSCG), koji odbijaju da potpišu novi OKU, grčevito čuvajući milionski Fond za rekreaciju i braneći tako zadnji izvor svoje moći. Zbog takvog njihovog stava zaposleni su ostavljeni na milost i nemilost poslodavca. Naime, prestankom važenja OKU-a, veliki broj zaposlenih ostao je bez prava na minuli rad, uvećani prekovremeni i praznični rad, plaćeno odsustvo, veći broj dana godišnjeg odmora i još mnogo čega. Ujedno, svjedoci smo sve veće kampanje poslodavaca da se OKU ukine, pri čemu kao alibi koriste neodgovoran odnos sindikata (preciznije rečeno SSCG-a) prema zaključenju novog OKU-a. USSCG sama nema nijednog mehanizma da izdejstvuje potpisivanje OKU. Zato, i ovom prilikom apelujemo na članstvo SSCG-a da zahtijevaju od svojih čelnika hitno potpisivanje OKU-a, jer ukoliko nastave sa odugovlačenjem može se desiti da zaposleni budu trajno zakinuti za neke važne benefite.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo