Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR UNIJE SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Radnici plaćaju ceh loše tranzicije

Objavljeno prije

na

Kekovic-02

U ovom trenutku se ne nazire kraj ekonomske krize. Naprotiv, ona se iz dana u dan sve više produbljuje, kaže u razgovoru za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG). Stižu nam na naplatu krediti loše privatizacije i promašenih strateških partnera. Sve industrijske gigante smo ugasili ili bacili na koljena i pretvorili ih maltene u manufakture. Zato imamo preko 8.000 visokoškolaca na Birou za zapošljavanje. Školujemo inženjere da rade u trgovačkim ili uslužnim djelatnostima?!

Zbilja nam je zaista sumorna. Ali, imajući u vidu broj stanovnika i resurse sa kojim Crna Gora raspolaže, mi mislimo da bi se stanje značajno popravilo ukoliko bi se ekonomijom gazdovalo racionalno, a preostali resursi valorizovali u korist opšteg interesa, a ne pojedinaca, kako to kod nas najčešće biva.

MONITOR: Ko je, do sada, podnio najveći teret krize?
KEKOVIĆ: Najveći teret su podnijeli, i dalje podnose, zaposleni i građani. Svakako, postoji jedan mali procenat građana koji je uspio da se ekonomski dobro pozicionira u ovom vremenu tranzicije. Nažalost, taj broj je veoma mali, a na drugoj strani imamo armiju siromašnih. Ogorčeni smo takvim stanjem. Misija i strateški cilj USS je da se izborimo da Crna Gora bude država socijalne pravde. To je proklamovano našim Ustavom i to nije nemoguće. Svako ima pravo na dostojan život, a država je dužna da to obezbijedi. To je odgovorna država i to želimo da vidimo u Crnoj Gori. Konačno, država postoji zbog građana, a ne građani zbog države.

Najlakše je uvoditi poreze i namete na teret građana. Mnogo teže je dobrom ekonomskom politikom povećavati društveni proizvod iz kojeg bi država mogla da pomaže građaninu kojem je to neophodno. USSCG je početkom prošle godine pokrenula građanske proteste kako bi izrazila svoje nezadovoljstvo vladinom ekonomskom politikom i upozorila na razne ugradnje u račune za struju, gorivo, telefonske impulse i dr. Podsjetiću da su protesti naišli na veliki odziv građana i da je to imalo odjeka u hodnicima vladine zgrade. Pokazalo se da su građani spremni da se bore za svoj standard i to Vlada mora da ima u vidu prilikom preduzimanja svakog novog koraka, jer, ponavljam, standard većine građana je ispod egzistencijalnog nivoa.

MONITOR: Šta mislite o načinu na koji država gasi požare u velikim privatnim kompanijama?
KEKOVIĆ: Jasno je da kad napravite grešku, tada morate i da ispravljate njene posljedice. Željezara, KAP, Boksiti i mnogi drugi, nekad uspješni kolektivi, platili su cijenu tajkunske privatizacije. Trebalo je zbrinuti hiljade otpuštenih radnika, jer bi u protivnom izbio socijalni bunt.

Tako smo umjesto najavljivanog ekonomskog prosperiteta, koji je trebala da nam donese privatizacija tih kolektiva (nove investicije, nove tehnologije, nova radna mjesta, veće zarade…), dobili neodrživi pritisak na socijalne fondove (penzionog osiguranja, zdravstvenog osiguranja, osiguranja od nezaposlenosti) zbog čega se pristupilo novim taksama i nametima, kako bi se obezbijedila sredstva za finansiranje tih fondova, jer to više nijesu mogli da prate prilivi iz realnog sektora. Takva ekonomska politika pod hitno mora da se mijenja u korist interesa građana.

MONITOR: Izgleda da će država biti ta koja će morati da prelomi i po pitanju primjene odredbi važećeg Zakona o radu koje limitiraju rad na određeno vrijeme. Čemu se nadate?
KEKOVIĆ: Još 2008.g., kada je donijet novi neoliberalni Zakon o radu koji je, tada, omogućavao poslodavcima da sa zaposlenim mogu da zaključe neograničen broj ugovora o radu na određeno vrijeme, USSCG se tome protivila. Nažalost, bio je mali odziv naših članova i građana na dva protesta koje smo organizovali u cilju zaustavljanja takvog Zakona. Ispostavilo se da su naša strahovanja bila opravdana, jer su poslodavci maksimalno koristili tu mogućnost, tako da je od tada 90 odsto svih ugovora o radu zaključeno na određeno vrijeme.

MONITOR: Kažu da su to poslovni standardi modernog doba?
KEKOVIĆ: To nije standard EU. Evropska socijalna povelja, koju je Crna Gora ratifikovala 2009.g., u prvom članu kaže da su države potpisnice dužne da, kao jedan od svojih primarnih ciljeva, obezbijede i očuvaju što je moguće stabilniji nivo zapošljavanja. Takođe, Konvencija MOR-a br.158 kaže da države članice treba da predvide odgovarajuće zaštitne mjere protiv sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, ako se oni koriste radi izbjegavanja obaveze poslodavca da isplati otpremninu u slučaju raskida ugovora o radu bez krivice radnika.

Mi imamo istraživanje Evropske fondacije za poboljšanje životnih i radnih uslova, koje je pokazalo da se u evropskim zemljama 88 odsto ugovora o radu zaključuje na neodređeno vrijeme, što je sasvim obrnuto u odnosu na naše standarde. To je razumljivo, jer zaposleni koji rade po ugovoru na određeno vrijeme nemaju ekonomsku, socijalnu i psihološku stabilnost, pa samim tim nemaju dostojne uslove rada. Žive pod stalnim stresom da li će ugovor biti produžen. Moraju da prihvate sve radne uslove koje im poslodavac nameće, iz straha da im ugovor neće biti produžen ukoliko se pobune za svoja prava, što i jeste ključni motiv poslodavaca koji insistiraju na ovakvim ugovorima. Ne mogu kreditno da se zadužuju kao ostali zaposleni, niti da planiraju porodicu. Ne smiju da se sindikalno organizuju.

Upravo to su bili ključni razlozi zbog kojih je izmjenama ZOR-a, u decembru 2011.g., poslodavcima uskraćena mogućnost da sa zaposlenim mogu da zaključe neograničen broj ugovora o radu na određeno vrijeme. Podsjetiću da je, u cilju postizanja kompromisa, USSCG tokom rada na izmjenama zakona odustala od svog početnog stava da se rad na određeno vrijeme limitira na jednu godinu. Zato USSCG očekuje od naših socijalnih partnera i Vlade da budu dosljedni u poštovanju onoga oko čega smo, nakon jednogodišnjih mukotrpnih pregovora, postigli saglasnost.

MONITOR: Brine li vas najava iz udruženja poslodavaca da bi primjena važećeg zakona dovela do otpuštanja velikog broja radnika?
KEKOVIĆ: Ja razumijem da su udruženja poslodavaca dužna da prate interese svojih članova. U tom kontekstu posmatram i izjave koje su se mogle čuti ovih dana kao argument da je potrebno omogućiti beskonačno zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme, jer se u protivnom u decembru ove godine može desiti otpuštanje trideset do četrdeset hiljada zaposlenih. Međutim, u stvarnosti ne vidim ni jedan argument koji ide u prilog takvoj najavi. Prvo iz razloga što su svi ti radnici angažovani od strane poslodavaca zbog realne potrebe njihovih biznisa, a ne iz nekih emotivnih ili socijalnih razloga. Dakle, ukoliko bi poslodavci otpustili te radnike na njihova mjesta bi morali primiti nove, a to znači nova ulaganja za njihovo usavršavanje, novo vrijeme potrebno za provjeru njihovih profesionalnih i moralnih kvaliteta. Dakle, poslodavci bi bili izloženi bespotrebnom riziku i dodatnim troškovima. Na drugoj strani poslodavci znaju da samo zadovoljan radnik može da pruži maksimum na svom radnom mjestu. Pa zašto im onda ne bi dali ugovor o radu na neodređeno vrijeme nakon dvije ili više godina rada i dokazivanja?

MONITOR : Koliko državi odgovara postojeće stanje? Imamo primjer da ovdašnje škole godinama unazad iste nastavnike i profesore angažuju na određeno vrijeme. Radi se o hiljadama ljudi…
KEKOVIĆ: Država, kao najveći poslodavac, do sada je maksimalno koristila mogućnost zapošljavanja na određeno vrijeme. Samo u prosvjeti je ove godine za oko 2.000 zaposlenih na mjesec dana prekinut ugovor o radu na određeno vrijeme.

Prema našem tumačenju izmjene Zakona o radu, poslodavci su već od decembra 2011.g. bili dužni da zaključuju ugovore o radu na neodređeno vrijeme sa zaposlenima koji su kod njih radili dvije ili više godina. Zahvaljujući mišljenju Ministarstva rada i socijalnog staranja, poslodavcima je ta obaveza prolongirana do decembra 2013.g. Ipak, došao je trenutak istine. Država prva mora da pokaže društvenu odgovornost i da ispoštuje odredbe Zakona o radu.

MONITOR: Kako gledate na konstantne zahtjeve institucija poput Svjetske banke i MMF-a ododatnim izmjenama radnog zakonodavstva kako bi se smanjila „prevelika” prava zapošljenih na koje se gleda kako na neku vrstu biznis barijere u Crnoj Gori?
KEKOVIĆ: Svijet kapitala je moćan i stalno radi na artikulaciji svojih interesa, a njegovi glasnogovornici su Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond. Svako malo oni se pojave sa spiskom novih želja i takozvanih biznis barijera. Direktna posljedica njihovog djelovanja je i neoliberalni Zakon o radu iz 2008.g. koji je dao ogromna prava poslodavcima, a zaposlene stavio u podređeni položaj. No, treba imati u vidu da je tada USSCG bila u osnivanju i da još nijesmo bili priznati kao socijalni partner. Sada imamo status reprezentativnog socijalnog partnera, imamo dovoljno iskustva i znanja da utičemo da se uspostavi koliko-toliko ravnopravniji odnos između svijeta rada i svijeta kapitala.

Odbrana privilegija na račun članstva

MONITOR : Zapošljeni u Crnoj Gori već neko vrijeme rade bez Opšteg kolektivnog ugovora (OKU). Zašto?
KEKOVIĆ: Sve je to posljedica stava čelnika Saveza sindikata CG (SSCG), koji odbijaju da potpišu novi OKU, grčevito čuvajući milionski Fond za rekreaciju i braneći tako zadnji izvor svoje moći. Zbog takvog njihovog stava zaposleni su ostavljeni na milost i nemilost poslodavca. Naime, prestankom važenja OKU-a, veliki broj zaposlenih ostao je bez prava na minuli rad, uvećani prekovremeni i praznični rad, plaćeno odsustvo, veći broj dana godišnjeg odmora i još mnogo čega. Ujedno, svjedoci smo sve veće kampanje poslodavaca da se OKU ukine, pri čemu kao alibi koriste neodgovoran odnos sindikata (preciznije rečeno SSCG-a) prema zaključenju novog OKU-a. USSCG sama nema nijednog mehanizma da izdejstvuje potpisivanje OKU. Zato, i ovom prilikom apelujemo na članstvo SSCG-a da zahtijevaju od svojih čelnika hitno potpisivanje OKU-a, jer ukoliko nastave sa odugovlačenjem može se desiti da zaposleni budu trajno zakinuti za neke važne benefite.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo