Povežite se sa nama

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Nepuni mjesec kasnije, 21. januara ove godine, sa predstavnicima Sindikalne organizacije MA sreo se ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić. „Današnji sastanak predstavlja prvi korak u rješavanju pitanja MA kao kompanije, a prije svega u rješavanju statusa zaposlenih“, saopšteno je iz Ministarstva, uz tvrdnju kako je Vlada još jednom dokazala da predstavlja istinskog partnera zaposlenima u MA „kako bi zajednički prevazišli tešku situaciju, ali i što brže osposobili za rad našu novu nacionalnu avio-kompaniju“. Priča se na tome i završila.

Zapravo, iz Ministarstva finansija i socijalnog staranja tih je dana zaposlenima u MA poslat upitnik iz koga su nadležni mogli steći približnu sliku o njihovom socijalnom statusu. Nakon prikupljanja podataka, izostala je bilo kakva pomoć. Iako su u Ministarstvu dobili podatak koji je, ove nedjelje, predočen i Monitoru: u MA radi 14 samohranih roditelja i 10 bračnih parova sa djecom. Već pet mjeseci njihove porodice nemaju nikakvih prihoda. Dovijaju se kako da kupe hranu, vitamine (epidemija bukti), lijekove i(li) plate ljekare. Pošto nebrigom poslodavca nemaju plaćeno zdravstveno osiguranje.

Kad su zaključili da od resornog ministarstva nema pomoći, zaposleni su se obratili premijeru Zdravku Krivokapiću. U pismu koje potpisuju trojica radnika sa, bezmalo, 65 godina staža u kompaniji, oni od predsjednika Vlade traže pomoć. Odnosno, razumijevanje i objašnjenje za nedoumice koje ih tište:

-Kada će biti isplaćene zaostale zarade zaposlenima?

– Koji je broj zaposlenih predviđen za angažman u novoj kompaniji?

– Kada će biti ponuđen socijalni program za zaposlene MA koji budu višak?

Treća nedjelja, a od premijera ni pisma ni razglednice. Bez odgovora su ostala i pitanja koja je Monitor prošle nedjelje uputio Vladi.

– Da li će radnici MA imati prioritet pri zapošljavanju u ToMontenegru?

– Zašto stručni i licencirani radnici MA nijesu angažovani za konsultantske usluge vezane za osnivanje nove avio-kompanije za koje je Ministarstvo finansija raspisalo konkurs?

– Koliko će koštati obnova znanja licenciranom osoblju MA, koja počinje da ističe već u drugoj polovini marta, i ko će to finansirati?

U nedostatku zvaničnih odgovora, nedoumice smo pokušali razriješiti među radnicima MA. Do njih je, još početkom godine, stigao glas da će u ToMontenegru biti mjesta samo za najbolje (i to za 45 zaposlenih po avionu). Šta to  znači u kompaniji u kojoj skoro polovina zaposlenih ima međunarodne licence koje svjedoče da su oni sposobni da svoj posao rade na bilo kom mjestu na svijetu – ne zna se. Neki su razumjeli da treba biti strpljiv i ćutati. Drugi traže člansku kartu neke od članica vladajuće koalicije. O tome, kažu nam njihove kolege, već svjedoče fotografije sa društvenih mreža. Dok treći razmišljaju o sudskim postupcima koje će povesti protiv firme i države. To je, smatraju, jedini način na koji mogu zaštititi svoja prava.

Do bilo kojeg rješenja treba preživjeti. Prosječna zarada u MA nije mala, kreće se oko hiljadu eura, ali je „neravnomjerno raspoređena“. Oko 100 zapošljenih prima minimalac (222 eura) uvećan za minuli staž i regres. Stjuardese i perseri imaju platu od 400 do 550 eura, plus pet eura po satu leta. Tokom prošle godine slabo se letjelo pa je i ta naknada bila minimalna (inače, bude oko 300 eura mjesečno – u prosjeku). Piloti su dizali kompanijski prosjek. A na zemlji zarade su, uglavnom, bile manje. Osim za politički podobne članove uprave i menadžmenta. Kojima sada nema ni traga ni glasa.

Protok vremena ne ostavlja posljedice samo na računima u banci.

„Licencirano osoblje (piloti, kabinsko osoblje, vazduhoplovni tehničari i dispečeri u Operativnom centru kao i zemaljsko osoblje – operativa) imaju periodičnu provjeru znanja i sposobnosti“, kaže predsjednica Sindikata kabinskog osoblja Milka Tomović. „ Sadašnje stanje uveliko usložnjava i dodatno poskupljuje taj vid provjere. Čim se ne leti troškovi rastu. Ne mogu licitirati iznosom, jer ne znam kakav koncept će imati nova kompanija i koliki broj zaposlenih, ali znamo da su u pitanju stotine i hiljade eura. Po osobi. I bez dodatnih troškova“.

Naša sagovornica objašnjava da dodatni troškovi podrazumijevaju avionske karte, smještaj, troškove za ishranu tokom boravka na simulatorima koji se nalaze u Amsterdamu (za pilote) i Cirihu (za stjuardese). U regionu nema uslova za takav vid vježbe.

Dok razgovaramo sa Milkom Tomović njen kolega, aviomehaničar i sindikalni aktivista Vanja Đekić,iz redakcije Monitora, razgovara sa ombudsmanom. Sastanak „na daljinu“ ranije je dogovoren. Svi su, čini se, spremni da razgovoraju o problemima sa kojima se suočavaju zaposleni u Montenegroerlajnsu. Osim onih koji su nadležni za njihovo rješavanje, ili makar ublažavanje. Njima je bilo lakše da gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića optuže za politikanstvo, nakon što se on pohvalio kako je  zaposlene u MA, iz opštinskog budžeta, pomogao sa 250 eura po osobi.

A i taj novac su, uglavnom, uzele banke, na ime neizmirenih rata za kredite. Davno je bio 15. oktobar.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo