Povežite se sa nama

LIČNO

LIČNO: Aleksandra Dedić

Objavljeno prije

na

Aleksandra Dedić iz Herceg Novog kreira razne predmete pomoću dekupaž tehnike. Ručnim radom se bavi oko tri godine, a u skorijoj budućnosti želi da otvori sopstvenu radionicu, kutak gdje bi mogla stvarati, prodavati, a po potrebi i obučavati zainteresovane

 

Kako i zbog čega ste se odlučili da počnete da se bavite dekupaž tehnikom?

Od malena skupljam salvete, a neke sam nasledila i od svoje majke. Imam oko četiri hiljade različitih komada. Od duplikata sam prvo počela dekorisati uskršnja jaja. To mi se svidelo, pa sam se počela interesovati sve više za tu tehniku koja se može raditi na svim površinama. Oduvek me je privlačila. Sklop različitih okolnosti me je doveo do dekupaža. Nisam bila zaposlena, bavila sam se decom, ali i pored svih obaveza nalazila sam vreme za svoj hobi. Osetila sam potrebu da radim nešto za svoju dušu i da svoje slobodno vreme ispunjavam kreativnim radom.

Kako ste učili zanat?

Sve što znam o dekupažu sam naučila preko interneta i iz raznih časopisa koji se bave tom temom. Takođe, okružena sam vrlo kreativnim ljudima, prijateljima koji su mi nesebično izlazili u susret za sve što mi nije bilo jasno u početku. Svaki savet je dobrodošao. Bavim se ručnim radom skoro tri godine i sebe smatram još uvek početnicom.

Šta najčešće izrađujete?

Moji počeci se vezuju za izradu poklona dragim prijateljima. To su bile razne tacne, podmetači, kutije, novogodišnji, božićni i uskršnji ukrasi, svećnjaci, flaše, čaše i slično. Koristim razne materijale i boje, tako da ideje uglavnom dobijam u momentu. Nekada prvobitna ideja tokom rada bude preinačena i dobije neku sasvim drugu dimenziju. Za izradu predmeta potrebno je strpljenje, jer proces izrade i stvaranja traje od par sati do dva ili tri dana, u zavisnosti od toga koliko je kompleksan rad. Bavljenje dekupažom podrazumeva da osoba mora voleti to što radi, da bude maštovita, da ima osećaj za lepo i spretne ruke.

Na koji način plasirate svoje proizvode na tržište?

Radove uglavnom plasiram na raznim gradskim bazarima u Herceg Novom. Oni su uglavnom prodajnog, a nekada i humanitarnog karaktera. U poslednje vreme radim po narudžbi. Mnogo je teško ženama preduzetnicima da plasiraju svoje radove na tržište, zato što ljudi slabo cene ručni rad. Tako se nekada dešava da se ni uloženi materijal ne može naplatiti, a kamoli vreme i trud. Ali, kada neko nešto voli, ne odustaje od toga. Društvene mreže se sve više koriste za promociju i prodaju ručnih radova. To je trenutno jedina mogućnost gde se oni mogu videti.

Šta za Vas znači bavljenje rukotvorinama?

Baviti se rukotvorinama je posebno osećanje. Osećaj blaženstva i radosti ispunjava me u toku rada i zbog toga se, verujte, time i bavim.

Kakve planove za budućnost imate u vezi sa razvijanjem sopstvenog biznisa?

Želja mi je da u skorijoj budućnosti otvorim sopstvenu radionicu, jedan kutak gde bih mogla stvarati, prodavati, a po potrebi i obučavati zainteresovane, jer je dekupaž tehnika sve popularnija. Želim da prenesem svoje znanje i iskustvo drugima.

Andrea JELIĆ

Komentari

LIČNO

LIČNO: Marija Pešić

Objavljeno prije

na

Objavio:

Marija Pešić mlada je crnogorska novinarka i feministkinja. Kako kaže, borba protiv govora mržnje i diskriminacije je teška i kompleksna, ali akcenat treba staviti na obrazovanje i vaspitanje, posebno u oblasti ljudskih prava

 

Koja je najveća zabluda o feminizmu u Crnoj Gori i kako je prevazići?

Najveća zabluda je da je feminizam pokret kojim žene traže nešto što im ne pripada i da one mrze muški rod. Poražavajuće je da taj narativ još uvijek postoji u Crnoj Gori, a možemo ga prevazići samo obrazovanjem i vaspitanjem. Važno je djecu od malena učiti da je feminizam borba za ravnopravnost žena i muškaraca koja teži da rodna diskriminacija izumre. Važno je učiti i znati da feminizam nije ideal koji ide u korist samo ženama, već i muškarcima koji su u našoj sredini okovani lancem patrijarhata i često se grče u nametnutim rodnim ulogama. Moramo međusobno o tome razgovarati, sa roditeljima, prijateljima, poznanicima i komšijama i pobijediti stigmu koja obavija feminizam u Crnoj Gori.

Šta nam slučaj nesankcionisanog govora mržnje advokata Velibora Markovića govori o našem društvu?

On još jednom dokazuje povlašćenu poziciju muškaraca od uticaja i javnih funkcionera. Dokazuje da su žene u Crnoj Gori marginalizovane. Vrijeđanje žena na rodnoj osnovi je postalo normalno, prihvaćeno i svakodnevno što je poražavajuće za jednu zemlju koja se deklarativno zalaže za građanske vrijednosti i ravnopravnost. Takođe, ovaj slučaj je dobar pokazatelj prepreka i problema sa kojim se žene susreću u javnom prostoru baveći se bilo kojom vrstom javnih poslova. Na kraju, Marković je pokazao da pojedinci uprkos obrazovanju, moći i pažnji javnosti još uvijek boluju od toksičnog maskuliniteta i obesmišljvaju ljudska prava što ne samo da je tužno, već i opasno.

Gdje su ranjive kategorije društva među prioritetima političkih elita u Crnoj Gori?

Na samom dnu. Ranjive grupe su političkim elitama sredstvo za prikupljanje političkih poena i alatka pomoću koje sjedaju u fotelje. Situacija je nešto bolja kada je u pitanju finansijski status djece i žena, uvođenjem naknada i dodataka. Uprkos tome, nacionalne, rasne, vjerske i seksualne manjine su još uvijek ostavljene da svoju borbu vode same. Uprkos tome što neki od njih imaju „svoje” predstavnike u pomenutim političkim elitama koji se najčešće preko njihovih leđa bore za lične interese.

Nedavno se dogodio još jedan femicid, ovoga puta u Herceg Novom. Kako Vam se čini izvještavanje medija o ovim temama, a kakva je reakcija nadležnih?

Moje mišljenje je da je izvještavanje medija, makar onih koji su kod građana najpopularniji, većinom u skladu sa etičkim načelima. Problem prave društvene mreže na kojima se danas nalazi javno mnjenje pa tim putem građani, uz medijski tekst, dijele privatne i nepotrebne informacije o žrtvi i počiniocu zločina pa tako slučaj postaje javan. Na taj način su novinari, oni u pravom smislu te riječi, u problemu budući da se od njih očekuje da pišu o temama koje nijesu u skladu sa profesionalnim standardima ali su, nažalost, javne zahvaljujući društvenim mrežama. Na tom mjestu je presudno iskustvo i znanje novinara i urednika koji će odlučiti šta je javni interes, a šta ne. Naravno, izuzetak su tabloidi i senzacionalističke platforme koje ne volim ni da svrstavam u pojam medij, jer u potpunosti obesmišljavaju novinarsku profesiju.

Pitanje abortusa u Americi, na primjer, pokrenulo je zapaljivu retoriku i govor mržnje i kod nas, posebno na društvenim mrežama. Kako se sa time izboriti?

Od pojave društvenih mreža slušamo kako su one mač sa dvije oštrice i to važi još uvijek. S jedne strane su dobro oruđe za dijeljenje važnih i korisnih poruka i širenje pravilnog narativa. S druge strane, isti efekat imaju i sa negativnim konotacijama i govorom mržnje. Borba protiv toga je jako teška i kompleksna, ali ću opet staviti akcenat na obrazovanje i vaspitanje, posebno u oblasti ljudsksih prava. Crna Gora, a i cio Balkan, je podložna vesternizaciji, pa je zbog toga važno razvijati kritičko mišljenje. Mediji igraju veliku ulogu u svemu tome, posebno kada su u pitanju informacije i dešavanja iz svijeta, te je važno da se informišemo iz pravih izvora i suzbijemo političku propagandu koja dolazi sa zapada. Svjedoci smo da i naše propagande imamo previše, ne treba nam još i tuđa.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Milan Sekulović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Milan Sekulović predsjednik je Građanske incijative Sačuvajmo Sinjajevinu. Za Monitor kaže da je građane tome kako da budu jaki i da brane planinu – naučila ona sama

 

Danas ste predali globalnu peticiju kojom se traži poništavanje odluke o gradnji vojnog poligona na Sinjajevini, kao i proglašavanje planine zaštićenim područjem. Šta je sve u njoj sadržano, i kakav odgovor nadležnih očekujete?

Zahtjevi iz naše globalne peticije, koju smo realizovali sa našim internacionalnim partnerima (World BEYOND War, RootsAction.org, International Land Coalition, Land Rights Now, ICCA Consortium i Common Lands Network) su poznati od 2019. godine – tražimo ukidanje odluke o vojnom poligonu na Sinjajevini i proglašavanje planine zaštićenim područjem u čijem će upravljanju i raspolaganju aktivno učestovati lokalne stočarske zajednice. Od Delegacije EU smo dobili ohrabrujuće poruke i podršku za vođenje dijaloga sa institucijama Crne Gore koje su nadležne da ovaj problem riješe. U EU vidimo odličnog i odlučnog sagovornika i partnera, koji razumije potrebe građana i naše zahtjeve, a koji podržava i zahtjeve građana. Od Vlade Crne Gore, koja je u našoj istrajnosti i borbi najpozvanija da odgovori, očekujemo da u što kraćem vremenu poništi odluku o vojnom poligonu, a da se u proces uključi Ministarstvo ekologije i uspostavi zaštićeno područje na Sinjajevini, a Ministarstvo poljoprivrede da pomogne razvoju poljoprivrede u tom kraju. Sinjajevina je značajan poljoprivredni resurs, koja ima kapaciteta da hrani Crnu Goru. Takođe, nije zanemarljiv ni turistički potencijal planine, a o potrebi očuvanja prirode i ekološkog potencijala, ne treba govoriti. U valorizaciji takvih potencijala planine, mi ćemo biti podrška Vladi. Upotrebljavati planinu i zloupotrbljavati njenu prirodnu ljepotu u svrhe vojnog poligona ili bilo čega što narušava njenu ekološku čestitost, ne dolazi u obzir!

Kako komentarišete oprečne izjave donosilaca odluka o Sinjajevini? Ministar odbrane Raško Konjević često ističe da je poništavanje te odluke nelogično, dok drugi članovi Vlade pozivaju na zaštitu ovog područja…

Politička prepucavanja preko leđa stočara nećemo dozvoliti. Kako ministar odbrane može govoriti da je za evropske vrijednosti, a u isto vrijeme govoriti da je logično Sinajevinu bombardovati, kada znamo da je jedna od osnovnih evropskih vrijednosti ekologija, zaštita životne sredine i održivi razvoj? Možda ministar odbrane ne zna, ali EU je platila stotine hiljade eura da se uradi studija o zaštiti Sinjajevine. Kako to da ministar odbrane govori o poštovanju građana, a da ne čuje građane sa Sinjajevine, koji već godinama jasno i glasno kažu da neće poligon. Zar je demokratija ignorisanje naroda, zar je poštovanje evropskih vrijednosti kada bombardujete ono što i Evropa želi da se sačuva? Od premijera Dritana Abazovića očekujemo da će ispuniti obećanje dato na Sinjajevini i više puta ponovljeno u javnosti, a raduje nas i informacija koja nam je saopštena u Vladi da je većina ministara u Vladi protiv poligona na Sinjajevini.

Prethodna Vlada najavljivala je da će poništiti odluku o gradnji poligona. Zbog čega, po Vašem mišljenju, do toga još nije došlo?

Ne znam zašto prethodna Vlada nije poništila odluku o vojnom poligonu, ali za novu nije kasno da to uradi. Vlada na čijem je čelu bio Zdravko Krivokapić je usled svoje letargičnosti ostavila jedan veliki problem, zbog kojeg mi danas strahujemo da vojska može svakog trenutka krenuti na planinu, ili, kao što je to rađeno 2020. ići od kolibe do kolibe i govoriti ljudima da napuste svoje ognjište.

Šta nam slučaj Sinjajevine govori o svijesti o ekološkim pitanjima našeg društva?

Kao što je život na Instagramu mnogim ljudima samo reklama o tome kako im je život savršen, tako je, nažalost, u Crnoj Gori Ustav dokument koji kaže da smo mi ekološka država samo na papiru, ali daleko od realnosti. Slučaj Sinjajevine nam govori da je bivša vlast bila spremna da nas rasproda do kraja, da ne ostane kamen na kamenu u ekološkoj državi. Sinjajevina je ostala netaknuta zahvaljujući njenom narodu, koji je kadar stati pred svaku silu da zaštiti svoju planinu. Kako da budemo jaki i kako da branimo Sinjajevinu, naučila nas je ona sama. Život na planini je težak i surov, ali opet prelijep. Život nijesu samo sunčani dani, ponekad su oni prekriveni tamnim oblacima. Naši tamni oblaci su zvanično tu od 2019. godine, od kada imamo odluku o poligonu, ali se nadamo da nakon svake oluje, sunce ponovo zasija!

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Marta Darmanović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgoričanka Marta Darmanović upozorila je javnost na plansko uništavanje Stare varoši, gdje već mjesecima niču višespratnice koje su u potpunosti narušile kvalitet života u ovom naselju. U toj borbi da ukaže na štetu, nije dobila značajnu podršku koja je u Crnoj Gori, gotovo uvijek, neophodna da bi se neki problem riješio aktivističkim putem. Kako kaže, onome koji se trudi da svijet ostavi ljepšim mjestom za život – normalno je da krene od svog grada i države

 

Među rijetkima ste koji su ukazali na razmjere i posljedice lošeg Urbanističkog projekta za Staru varoš. Šta se sada događa sa višespratnicama koje su nikle u tom dijelu grada? Da li se iko od nadležnih pozabavio ovim pitanjem?

Mi da smo znali da će ove zgrade ovako lijepo da nam izgledaju u dvorištima, nikad ne bismo cvijeće sadili, nego njih. Rastu rekordnom brzinom, Bogu hvala, sad smo na četvrtom spratu, što je za svaku pohvalu, jer se ulica od sto metara radi godinama. Što se tiče nadležnih, doveli smo problem do gradske skupštine na kojoj je naravno standardna ekipa, čijim je partijskim kolegama to u interesu, izglasala da se odbije inicijativa Luke Rakčevica da se UP ,,Stara Varoš – dio zone A” stavi van snage bez odlaganja kako bi se spriječila dalja šteta i njene nepopravljive posljedice, a na šta skupština ima pravo. Već smo imali primjer u slučaju UP-a “Zabjelo-Ljubović”. To je objašnjeno time da je to nadležnost Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. ekoliguurbanizam i da je to bolji put. Tako su kupili vrijeme da se proda još kuća, i naravno napravi još zgrada brzinom svjetlosti, čemu svjedočimo. Ako prođete kroz Staru varoš, primijetićete da na skoro svakoj kući stoji natpis – prodaje se. Da naglasim da ono što jeste njihova nadležnost: ono neograđeno, bez table, gradilište za koje od oktobra prošle godine zovemo građevinskog inspektora Novaka Lakušića i dalje stoji tako neograđeno sa rasutim građevinskim materijalom. Usred centra grada.

U svojoj borbi za očuvanje Stare varoši, nijeste dobili valjanu podršku. Kako to utiče na pojedinca, građanskog aktivistu, koji želi da mijenja stvari u našoj državi?

Teško se to podnese, jer koliko god se trudiš da ne očekuješ rezultat, znajući kakav je narod koji 30 godina ne može (čitaj: neće) da svrgne jednu vlast, u ljudskoj je prirodi da se nada. I razočaraš se, ali znaš da si dao sve od sebe i ideš dalje. Materijala ovdje ne fali. Niko od nas se aktivizmom ne ,,bavi”, to je prosto tip ljudi koji svojim bićem reaguje na nepravdu. I samim tim se ne reaguje na samo jedan problem, a posebno u sredini kakva je ova, gdje ih ima milijardu. Neka 50 ne uspije, a jedan da – uradio si masu i puno ti je srce. A u suštini, time što si djelovao, već si napravio promjenu. Trudiš se da ovaj svijet ostaviš ljepšim mjestom za život i normalno da ćes krenuti od svog grada i države.

Kako sačuvati zdrav razum u društvu u kom nas na dnevnom nivou političari zgražavaju svojim postupcima i izjavama?

Kako započnete dan, takva vam je i energija. Jutro je najvažnije. Ne uzimajte telefon u ruke prva dva sata od buđenja, jer ruka sama ide na mreže koje su zatrovane politikom. Popijte barem tu prvu kafu u miru, bez politike.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo