Ima li razloga za slavlje? Možda se ne čini tako, ali ima. Treba nazdraviti  onima koji svih ovih dvadeset devet godina nijesu pristali na službenu verziju.  Na korupciju, kriminal, nepotizam, nepravdu. Onima koji i dalje žele da znaju.  Našim čitaocima. Zbog njih će Monitor  i dalje biti tu

Ove sedmice biće dvadeset devet godina od kako je izašao prvi broj Monitora. Iste godine Demokratska partija socijalista, osvojila je vlast na prvim višestranačkim izborima. Dvadeset devet godina Monitor izvještava o njihovim zločinima – rat, sumnjive privatizacije, trošenje državnih resursa, nepotizam, klijentalizam, zločini protiv prirode, afere, jedna za drugom, sve do ovih posljednjih koje zovemo Stanovi, Koverat, Kurir…

Nijesmo samo izvještavali  i opominjali, i bili tu za sve one marginalizovane, čiji se glas ne čuje.  Preživjeli smo napade, tužbe Prve familije i njihovih tajkuna i kumova, pritiske na oglašivače. Preživjeli smo premijerove vatrene govore o medijskoj mafiji i deretizaciji. I ostala targetiranja. I upozoravali i opominjali. Danas, dvadeset devet godina kasnije, oni su tu. I mi smo tu. Ima li razloga za slavlje, pitaće neko. Ne čini se tako. Ni milijarde duga, ni poslovi njihove djece, izgubljena preduzeća, radna mjesta ostavljena samo za njihove, stanovi i privilegije koje im plaćamo, priče o vezama vlasti sa organizovanim kriminalom, svjedočanstva o ratnim zločinima koje su počinili, o kovertama iz biznisa i kriminalnih krugova  koje se stavljaju u džepove visokih funkcionera i tužilaca, nijesu ih pomjerili s mjesta.

A nijesu nam  uzeli samo  dvadeset devet godina. Uzeli su budućnost naše djece. Koja odlaze, jer ne žele da uzmu partijske knjižice, i nauče da preživljavaju od prvog do prvog sa dva i po Monstatova eura dnevno. U  boljem slučaju. Ne žele da ih šefovi prebrajaju pred izbore. Ne žele da svakoga dana osjećaju nepravdu.

Zemlja je prezadužena, a njihovi i dalje zarađuju od visoko rizičnih projekata, koji će nas koštati milijarde. Ako iko, sem njih i njihovih ovdje ostane, da ih vraća. Oni koji ostanu, nastaviće da plaćaju, dok gledaju jedan u nizu snimaka o tome kako je korupcija pojela sve – institucije, izbore, puteve, državna preduzeća. Ljudske duše. . Kako organizovani kriminal širi  pipke, do gotovo svakog gradskog ulaza, u kom stanuje,da se zna, bar jedan član kriminalne grupe.

No ima jedan razlog za proslavu ovog jubileja. Da nije bilo Monitora, i kritičkih medija, zvanična verzija tumačenja  prethodnih dvadeset devet godina izgledalo bi ovako: „ I pored nepovoljnog ambijenta u suštini smo ostvarili naš programski kredo ‘Da živimo bolje’. Sačuvali smo mir, obezbijedili socijalnu sigurnost i političku stabilnost, povećali stepen međunacionalne tolerancije i povjerenja, uspostavili direktne i čvrste veze sa međunarodnom zajednicom, obnovili odnose sa susjedima”. To  stvarno piše na zvaničnoj veb stranici Demokratske partije socijalista.

Zahvaljujući kritičkim medijima, koji su danas, posebno u regionu, još rjeđi nego što su bili prije skoro tri decenije, niko ne može da kaže da nije znao kakva je priroda ovog režima. O svemu ostaće svjedočanstvo.  Za one koji smiju da znaju.

Zato  treba nazdraviti  onima koji svih ovih dvadeset devet godina nijesu pristali na DPS verziju stvarnosti.  Onima koji i dalje žele da znaju i ne pristaju na zaborav. Koji i dalje sanjaju bolju Crnu Goru. Našim čitaocima. Zbog njih ćemo  i dalje biti tu.

Ali,  bićemo tu i zbog svih onih koji žele da sakriju tragove zloupotrebe moći, nasilja, siledžijstva, diskriminacije. Onih koji vjeruju da se istina može ubiti. Da im opstajanjem poručimo: NO PASARAN. Tek nam je 29.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Neno je uzeo 20 hiljada od lošeg čovjeka, zbog čega su ga uhapsili časni ljudi. Ministar Radulović je vidio zelenu površinu u City kvartu.  Predsjednik je dočekao da sin biznismen stasa i plati papreno svadbu, od mukom zarađenog novca. Takva je logika sile. Ona ide protiv zdravog razuma.  I traje dok može da se trpi

Neno nije uzeo 800 hiljada eura od  Duška Kneževića, tajkuna bliskog vlastima, kome je biznis krenuo  po zlu  kad se posvađao sa dojučerašnjim važnim prijateljima, i nije ih  odnio tužiocima kao mito.   Neno, sekretar u tužilaštvu, u stvari je od Duška, pozajmio  20 hiljada eura  za sopstveno liječenje. I ne samo da nije uzeo ovih dodatnih 780 hiljada eura, kako se misli, nego nije ni bolovanje  uzimao.  Ali se opuštao. Volio je  da Duška, ,,lošeg čovjeka” koji mu je pomogao da plati liječenje, zeza preko telefona. Normalno, čovjek koji ti pozajmljuje pare za liječenje je stvarno za sprdnju.  Ko ne bi odolio iskušenju da ga malo, zamajava”.

Neno nije ono uobičajeno, zivkao pa spuštao slušalicu. Zvao bi Duška i govorio mu da je 800 hiljada eura mita koje je od njega uzeo odnio tužiocima. A u stvari, jel’, nije. Nekako ipak, Kneževića nije uspijevao da zbuni.  Ovome, iz neobjašnjivih razloga, uopšte nije bilo čudno što ga Neno, čovjek kome je dao 20 hiljada eura za liječenje, zove i sa njim priča o 800 hiljada eura mita za tužilaštvo. Ni da pita –  Alo, bre, ko je to? Ili možda – Alo Neno, o čemu jadan ne bio pričaš, pa ja sam ti samo pozajmio pare za liječenje. Ništa. Duško bi, umjesto toga, najnormalnije pitao Nena oće li tih 800 hiljada eura koje mu je dao završiti posao. I kad, jer mu se žuri.  Da pukneš. Od smijeha ili muke.  Da se  bar Neno  sjetio da mu  duva u slušalicu.

Neno je prvo od tog neuspjelog zamajavanja klisnuo preko granice, a onda shvatio da nema šta da krije. Vratio se i lijepo  objasnio da  800 hiljada eura, koje je Duško mislio da mu je dao, a i on  potvrdio da ih je uzeo i dao tužiocima, ne samo da nije uzeo, nego mu ni na pamet nije padalo da ih da tužiocima jer su oni ,,časni ljudi”. Prosto, Duško je loš čovjek koji ne samo da mu je platio liječenje, nego se pravio da je sve što Neno priča istina, a ne zamajavanje. Nekim čudnim slučajem,  dešavalo se  da su se Dušku te pare koje Neno nije ni uzeo ni nosio, ipak isplatile. Računi firmi bi se odblokirali, a iz pritvora su puštani njegovi saradnici, kad god bi Neno telefonom zamajavao Duška. Bajanje neko, šta li. Ili je Kneževiću tih mjeseci prosto Merkur bio u pravoj kući. U tužilaštvu.

Na kraju priče, časni ljudi su uhapsili Nena ni krivog ni dužnog. Nijesu ga, međutim, opterećivali da im pojašnjava sudbinu ovih  800 hiljada eura. Oni znaju da među njima ima nečasnih, ali su to krili od Nena. Kao što od javnosti još kriju njihova imena. A Neno je, jadan, morao iz novina da sazna da  tužioci znaju da je on ipak davao pare nekim tužiocima, iako se u stvari posle ispostavilo da nije. To bi ukratko bilo objašnjenje s vrha o novoj aferi Koverta u tužilaštvu. Kroz Nenova usta. Ko je mislio da ne može gore od od državnog udara, evo može. Moždani udar.

Nije to jedini udar na zdravu logiku koji je ove nedjelje došao sa vrha. Ministar turizma i životne sredine Pavle Radulović saopštio je da on zna da u betonskom City kvartu u Podgorici postoji zelena površina. To što je niko drugi nije nikad vidio, ako se ne računa saksija ili žbunić, nije problem. Rekao je i da oni kojima je malo ta zamišljena zelena površina u City kvartu, idu u šumu. I dobro je rekao. Ko ne bi pobjegao u šumu od ministara i službenih istina. Da spasi zdravi razum. Jedino je problem što su i šume raskrčene i rasprodate. Doduše, ako može ministar da vidi zelenu površinu u City kvartu, možemo i mi  šumu u ulazima, na ulici, gdje se ko zatekne.

Bila je i Blažova svadba. Predsjednik države je s plate od nešto više od hiljadu eura oženio sina jedinca. Na Svetom Stefanu. I to je papreno koštalo. Ko da je, ne daj bože, Đukanović milioner. Mada, prebio je on to, njemu donose velike koverte. A i sin jedinac je biznismen. A i striko je bankar. Neko bi rekao, pa tu i nije problem sa zdravom logikom. Možda, ali jeste sa sjećanjem. Stric je bio do skoro nezaposlen, a sin jedinac školarac. Koji je preko tatine vlade krvavo zaradio  sve što ima.

Takva je logika sile. Ona ide protiv zdravog razuma.  I traje dok može da se trpi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Di Kej je, nakon objavljivanja snimka o novoj koverti,  rekao  da „nemamo više tužilaštvo“. Da znaju oni koji su mislili da ga imamo.  Niko nije javio imamo li opoziciju.   Ako je  Di Kej postane alternativa,  za to će biti ona odgovorna.  A mi ćemo biti odgovorni ako dozvolimo  da nam  budu pokradeni i građanski protesti najavljeni za ovu jesen

Stigla nova koverta.  Prethodna je  završila u Migovom džepu, a ova, sedam, osam puta punija, u  tužilaštvu.  Neka niko ne kaže da je iznenađen. Na kraju krajeva, nijesu to mogli reći ni u tužilaštvu. Znali su i oni, priznaju, da je Neno nosio koverte tužiocima.  Znali su i da je koverta do nekih tužilaca stizala, kao i da su zbog njih neki optuženi postajali neviniji.  Ali, Neno zbog toga nije izgubio posao sekretara u tužilaštvu.  Niti je ijedan tužilac odgovarao. Niko u tužilaštvu  nije ni pokušao da zaustavi Nena. Ni da raznosi koverte,  ni da nestane iz  Crne Goru  dva dana prije nego što je snimak koji inkriminiše njega i vrh tužilaštva, objavio  Duško Knežević.  Dugogodišnji prijatelj predsjednika države, tajkun koji je dijelio koverte za svoj i opstanak Đukanovićevog sistema, a koji je od skoro, kad ga je sistem nagazio,  postao insajder sa političkim ambicijama.  Jednom rječju – Di Kej.

I samo zbog toga što su u tužilaštvu ćutali o Nenu sve dok nije pobjegao, Ivica Stanković  bi morao  da podnese ostavku. A kamoli zbog optužbi koje se moraju   istražiti –   da je Neno koverte upravo nosio njemu. Vrhovnom državnom tužiocu.  Ali,  on je umjesto ostavke objavio  da je nevin i pozvao nadležne organe da utvrde istinu. Pošto  je nadležni organ upravo on,  logično je ustanovio  da protiv njega nema dokaza. I kraj priče.

Specijalni tužilac, još jedan Organ, s gađenjem je odbio i da pokuša da traži dokaze.  Ustanovio je da je  „Ivica Stanković vrsni čovjek i pravnik, bez ijedne mrlje“. Rekao je drug Milivoje i za sebe da je genijalni pravnik i da je lijep i da mi svi to znamo. Moglo bi biti  čak i zabavno, kad to uveseljavanje publike ne bi služilo za maskiranje stvarne,  opake prirode režima.  Zato, ne smijte se Katnićevim dosjetkama.  Jer, strašno je  to što činjenica da Neno na snimku kaže da je koverte nosio Prepoštenom Stankoviću,  za  njega  nije razlog ni za istragu.  I još strašnije – što to nije nikakvo iznenađenje.   Katnić i samo iznova demonstrira  da svoj posao radi dosljedno, po principu –  naš je nevin ,prepošten  i lijep, a njihov – kriv. Ništa dokazi, istrage i i bakrači.

Di Kej je nakon objavljivanja snimka  rekao  da „nemamo više tužilaštvo“. Čisto da znaju oni koji su mislili da ga imamo. Niko još nije javio imamo li opoziciju, i na čijoj je strani.  Nova Koverta, stara Koverta, afera Stanovi uzdrmala je svakog građanina ove zemlje koji nije u sistemu koverti.  Oni ćute.

Demokratski front dok curi vrijeme da opozicija  učini  ono što je do nje kako bi naredni izbori bili fer , ili da složno bojkotuje lažne izbore,  traži da se mijenja Ustav i održava referendum kako bi se pored državne uvela i narodna zastava. Kojeg naroda – da nagađamo. Traži i da u ustavu službeni jezik bude srpski.  Ko ne vidi da je podgrijavanje identitetskih tema ono što treba  Đukanoviću-  možda i vidi da je Milivoje lijep a Ivica prepošten.  Demokrate ratuju saopštenjima , sa ostalom opozicijom i vlastima,  a  SDP-u  je  stigla prva rata hipoteke nove predsjednice,  Ivicine supruge.  Zato nije čudo da se SDP baš sad, dok zemlju potresa nova afera,  zalaže za smanjenje PDV –a na računima za struju  i  nove filtere na Termolektrani u Pljevljima.  Šta bi drugo?  Kako sad da Draginja, glavni organ te partije,  liderka koja je imala ambiciju da okupi opoziciju, kaže išta o novoj koverti.  Da li je bilo? Zna li da sto posto nema dokaza protiv Ivice? I ostala uzaludna pitanja.

Uzalud su i iz pokreta Odupri se, nakon novog Kneževićevog snimka pozvali opoziciju na totalni bojkot, uz  ocjenu da je nastavak građanskih protesta jedini odgovor na objavljene snimke.  Opozicione partije traže da im se taj poziv napismeno dostavi. Pa da ga valjda zavedu i odbiju.

Ostaje Di Kej, koji se nudi kao politička alternativa Đukanoviću. Njegove političke ambicije su očigledne, još od kad je pokušao da se nametne kao nadzornik  građanskih protesta.  To Đukanović priziva u najljepšim snovima:  šraf njegovog sistema, s kojim je trgovao toliko puta, kao  politički protivnik. Ljepota.  Poroka.

Ako nam  Di Kej bude politička alternativa  -odgovorna će biti opozicija.  A mi ćemo biti odgovorni ako dozvolimo  da nam  budu pokradeni i građanski protesti najavljeni za ovu jesen.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari