Povežite se sa nama

INTERVJU

STANKO MARIĆ, PREDSJEDNIK SENATA UDRUŽENJA PRAVNIKA CRNE GORE: Tužilaštvo kupuje vrijeme za vlast

Objavljeno prije

na

MONITOR: Istraživanje o Prvoj banci koje je uradio OCCRP novi je slučaj da mediji i civilni sektor otkriju i dokumentuju zloupotrebe vlasti a da državno tužilaštvo ne reaguje. Tu su i Telekom, Akva park, deportacija bosanskih izbjeglica i slične priče. Da li je tužilaštvo u obavezi da reaguje i šta kad oni to ne čine? MARIĆ: Prema Ustavu Crne Gore državno tužilaštvo je jedinstven i samostalan ali ne i nezavisan državni organ. Državni tužilac se imenuje (a ne bira) na vrijeme od pet godina. Samostalnost u radu državnog tužilaštva i državnih tužilaca obezbjeđuje Tužilački savjet. Treba li podsjećati da je vrhovni državni tužilac predsjednik Tužilačkog savjeta i da je tužilaštvo jedinstven organ sa naglašenom subordinacijom?

Ta neizvedena, protivurječna, nelogična i nefunkcionalna rješenja značajno utiču na ostvarivanju funkcije državnog tužilaštva, što ima pogubne posljedice na ostvarivanje prava i sloboda i jednakost svih pred zakonom. To nije slučajno i zahtijeva opširniju elaboraciju.

Ustavnopravna određenja nedvosmisleno utvrđuju pravo i dužnost državnog tužioca da blagovremeno i efikasno preduzima sve radnje u cilju otkrivanja i krivično pravnog progona svih za koje postoje osnov, odnosno osnovana sumnja da su počinili krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti.

Ako tužilac to ne radi iz bilo kojih razloga, on mora biti razriješen. Zakonom o državnom tužiocu propisano je da se državni tužilac razrješava (znači imperativno) kada ne ostvaruje zadovoljavajuće rezultate u ostvarivanju funkcije državnog tužioca.

Pošto u dužem vremenskom periodu nema ni pomena o bilo kakvoj odgovornosti državnog tužioca za nepreduzimanje radnji (ne može se javnost potcjenjivati kontiniranim višegodišnjim izjavama vrhovnog državnog tužioca da se radi na rasvjetljavanju više slučaja), koje mora da preduzme – istraga, pritvor, optužnica, onda postoji ozbiljna sumnja da se radi o političkim odlukama, koje se donose vaninstitucionalno.

MONITOR: Nadležni se u slučaju Prve banke bave utvrđivanjem ,,krivca” koji je odao povjerljive podatke iz Centralne banke, a niko se ne bavi zloupotrebama koje su otkrivene. Zašto ? Kada se povjerljive informacije otkriju u interesu javnosti, kakav bi trebalo da bude tretman insajdera?
MARIĆ: To je krunski dokaz da postoje ozbiljne indicije da državni tužilac ne donosi odluke u skladu sa obavezama iz Ustava i zakona, već da postupa po vaninstitucijalnim nalozima.

Da postoji nezavisni Tužilački savjet, više je nego sigurno da Vrhovni državni tužilac i određeni broj tužilaca već odavno ne bi bili na tim funkcijama. Umjesto da se afirmiše apsolutna zaštita insajdera, državni organi se bave njihovim otkrivanjem a ne procesuiranjem odgovornih. To je još jedna u nizu brojnih negativnih poruka Evropskoj uniji.

MONITOR: Premijer Igor Lukšić saopštio je, komentarišući slučaj Prve banke, da su i druge banke kršile propise. Da li to Prvu i one koji nijesu sankcionisali zloupotrebe oslobađa od odgovornosti?
MARIĆ: Ustavno ovlašćenje predsjednika Vlade je da predstavlja vladu i da rukovodi njenim radom. Predsjednik vlade nije inokosni državni organ, kao što je to predsjednik države, da autonomno donosi bilo kakve odluke, naročito ne one koje je Ustav opredijelio kao izuzetno bitne za vladavinu prava, kao uslov za pristupanje EU.

Jedno od temeljnih nadležnosti vlade je izvršavanje zakona, drugih propisa i opštih akata. Kada su u pitanju banke, od izuzetne je važnosti za stabilnost finansijskog sistema sprovođenje zakona iz te oblasti. Izjava prvog čovjeka vlade, znači u ime vlade, da su i druge banke kršile zakon je najblaže rečeno neodgovorna sa nesagledivim posljedicama za funkcionisanje pravnog poretka.

Nažalost, predsjednik Vlade eksplicite šalje poruku državnog tužiocu da nema potrebe da se bavi ni Prvom ni drugim bankama, iako je stanjem u bankama dobro upoznat kao dugogodišnji ministar finansija.

MONITOR: Tužilaštvo je tek nedavno poslalo dopis američkim kolegama povodom afere Telekom. U međuvremenu, ništa nije učinjeno iako je nesporno američko pravosuđe utvrdilo da je riječ o visokoj korupciji. Šta je trebalo tužilaštvo da učini?
MARIĆ: Efikasnost, ekonomičnost, efektivnost, profesionalnost i zakonitost su osnovne odrednice rada državnih organa, međutim u našoj državi upravo je izraženo nepostupanje po datim principima, što uveliko dovodi u pitanje vladavinu prava i značajno usporava naš put u EU.

Međutim u konkretnom slučaju, polazeći od datih okolnosti, osnovano se sumnja da nije to samo u pitanju, već da se radi o kupovini vremena, kao i mnogim drugim slučajevima koji su vezani za lica iz vlasti ili licima povezanim sa pojedinim nosiocima vlasti.

S obzirom na to da se radi o osnovanoj sumnji korupcije na visokom nivou vezane za prodaju izuzetno značajnih državnih resursa, tužilac je morao hitno da naredi istragu protiv osumnjičenih lica, obavezno obezbjeđenje dokaza i prikupljanje drugih podataka. Uz to zbog težine djela i negativnih posljedica, kao i opasnosti od sakrivanja i uništavanje dokaza i uticaja na svjedoke bilo je neophodno hitno određivanje pritvora za osumnjičena lica.

Kod izostanka mjera koje je tužilac bio dužan preduzeti po zakonu, nije teško predvidjeti ishod postupka, čak i kada bi se stekli uslovi da državni tužilac, konačno posle dužeg vremena slučaj procesuira.

MONITOR: Slučaj Zavala dobio je nedavno sudsku presudu. Poslanik koji je osuđen i dalje je u parlamentu?
MARIĆ: Kao u slučaju ustavnopravnog uređenja državnog tužilaštva, takođe imamo neizvedeno i suprotno ustavnim određenjima uređeno pitanje imuniteta, što zbog svog značaja zaslužuje posebnu analizu. Za ovu priliku neophodno je ukazati samo na činjenicu da je pored osnovnog ustavno pravnog određenja podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku i toga da vlast počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli, imamo rješenje da nosioci zakonodavne i izvršne vlasti uživaju imunitet dok nosioci sudsko-tužilačke vlasti, izuzev predsjednika vrhovnog suda i vrhovnog državnog tužioca, imaju tzv. funkcionalni imunitet , koji je po svom sadržaju daleko ispod imuniteta nosilaca dvije druge grane vlasti. To upućuje na činjenicu da u sudstvu i tužilaštvu imamo naglašenu hijerarhiju tako da su samostalnost i nezavisnost tužilaca i sudija dovedeni u pitanje.

Prema Ustavu poslaniku prestaje poslanička funkcija ako bude pravosnažno osuđen na kaznu zatvora od najmanje šest mjeseci. Ustav ne propisuje suspenziju u slučaju pokretanja krivičnog postupka do pravosnažnosti. Naglašavam da je to logična posljedica pokretanja krivičnog postupka koja mjera traje do pravosnažnosti presude.

Posebno je etičko i političko pitanje kada bilo kojem skupštinskom tijelu, a posebno Odboru za ljudska prava, predsjedava neko protivu koga se vodi krivični postupak za koji je propisana visoka zatvorska kazna.

MONITOR: Kada je otkriveno da je Naser Keljmendi, kojeg je SAD označila kao narko bosa, u Ulcinju nelegalno izgradio hotel, tužilaštvo je sa njim napravilo dogovor i on je uplatio novac vrtiću i jednoj osnovnoj skoli u Ulcinju. Istovremeno, takvih dogovora nije bilo u slučaju Zavale.
MARIĆ: Zakonom o krivičnom postupku je dato ovlašćenje državnom tužiocu da može odložiti krivično gonjenje za krivična djela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, ukoliko na to upućuju okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, raniji život učinioca i njegova lična svojstva, s tim što osumnjičeni mora da otkloni štetnu posljedicu nastalu izvršenjem krivičnog djela ili da naknadi pričinjenu štetu.

Znači, tužilac cijeni sve date okolnosti i na osnovu brižljive ocjene provedenih dokaza može da donese odluku o odlaganju krivičnog gonjenja, s tim što osumnjičeni mora da izvrši naložene obaveze najduže u roku od šest mjeseci.

To mora da bude pravilo gdje se god steknu uslovi, a ne da se radi od slučaja do slučaja, pri čemu je veoma upitno ko o tome donosi odluku i sa kojih razloga. Poseban je problem različito postupanje u istim slučajevima, čime se gubi povjerenje u pravosudne organe i druge institucije sistema.

U slučajeve mogućeg odlaganja krivičnog gonjenja ne spada slučaj „Zavala”, jer se radi o krivičnim djelima za koje je propisana visoka zatvorska kazna i što se radi o djelu izuzetne društvene opasnosti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Vlast je zaslužna što DPS nije propao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama

 

MONITOR: Kako komentarišete najnovije istraživanje DAMAR-a i CGO, koje kaže da pola ispitanika smatra da Crna Gora ide pogrešnim putem?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo istraživanje, ali i nekoliko ranijih, pokazuje da su naši građani i građanke razboritiji i racionalniji nego što politička elita misli. Pored intenzivne propagande sa svih strana, građani uspijevaju da razlikuju utemeljene od neutemeljenih narativa i izražavaju otpor prema nazadnim tendencijama. Mislim da bi svi iole ozbiljni političari morali da ih temeljno pročitaju i da prestanu da se potcjenjivački odnose prema javnosti jer takvi pristupi očigledno nemaju prolaz. Mene veoma raduje što građani šalju poruku političarima da im je muka od nacionalizma i da hoće ozbiljnije javne politike.

MONITOR: Slažete li se sa ocjenom da je ovo Vlada „iznevjerenih očekivanja“?

BAJRAMSPAHIĆ: Da. Ako ostavimo po strani ideološke razlike i sporni klerikalni karakter ove vlasti,  propuštena je velika šansa. Šteta je što prva Vlada, koja je mogla stvarno biti ekspertska i postaviti javnu upravu na zdrave osnove, nije to bila. Odluke joj većinom nisu bile zasnovane na visokim stručnim standardima. Vlada se nije postavila kao brana nezakonitim i nedemokratskim praksama. Ona je punom parom nastavila sve sporne tehnike prethodne vlade, čak je i prevazišla zaprepašćujućom kadrovskom politikom, netransparentnošću (posebno u vezi sa dnevnim redom vlade i budžetskom potrošnjom), nedostatkom dijaloga i javne rasprave, samovoljom u vođenju resora i javnih politika, kršenju zakona kad god im zakon smeta da urade šta hoće, opsjednutošću identitetskim i vjerskim pitanjima. Uspijevaju da unište i rijetka do sada uspješna javna preduzeća koja su monopolisti na tržištu i naprave od njih gubitaše! Kada pogledate honorare savjetnika ministra finansija i spiskove na kojima su partije podijelile škole, vidite da se i nova vlast iznenađujuće brzo osilila.

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama i haotično donošenje odluka, bez utemeljenja, strategije, analize, dugoročnog pristupa. Konačno, najveće razočarenje je što ekspertskoj vladi evropska integracija Crne Gore uopšte nije bila prioritet. Naprotiv, nova vlast se toliko oglušivala o jasne standarde EU da je uspjela da izgubi saveznika koji joj je u početku bio najveća podrška.

MONITOR: Kako vidite aktuelnu inicijativu opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, kuda ona može odvesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Opozicija javno izražava optimizam i mislim da mora da postoji neki razlog za to. Ali čak i ako postoji neki scenario, čini mi se da će biti neizvjesno sve do trenutka glasanja jer vidimo da sve strane „tvrde pazar“ i učestvuju u psihološkom ratu ne bi li izvukli maksimalno za svoju partiju iz ove krize. Mislim da u svakoj varijanti neko nešto gubi i da nema lakog rješenja. Postojeća Vlada je već preživjela mnogo afera, ne bi me začudilo da preživi opet, ali to rješenje je takođe neodrživo i štetno za društvo. Vlada bez podrške Skupštine ne može da funkcioniše, još manje da vodi reforme, tako da je to gubljenje vremena. Ako Vlada preživi, nastaviće se konflikti unutar vladajuće većine koji na kraju jačaju opoziciju. Vladajuća većina je sama najviše zaslužna što DPS nije propao nakon izbora nego se revitalizovao. Mislim da još uvijek okreću glavu od te činjenice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR JELICA KURJAK, POLITIKOLOŠKINJA  I DIPLOMATKINJA: Promjene u Rusiji su uvijek dolazile iznutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija kao zatvoreno društvo nikada nije bila spremna da otvori prolaze za ideje spolja ma koliko one bile, u perspektivi gledano, dobre za budućnost zemlje

 

MONITOR: Sredinom 1980-ih je izgledalo da će perestrojka i njena „glasnost“ donijeti velike promjene u SSSR-u. Kako 30 godina od odlaska Mihaila Gorbačova i kraja sovjetske države, izgleda taj proces?

KURJAK: Perestrojka je otvorila mnoga pitanja vezana za istoriju nastanka, funkcionisanja i stanja sovjetske države. Jeretička pitanja poput nade u promene tokom kratkog perioda NEP-a, uzroka njegovog kraha, dolaska Staljina na vlast, neuspelih ekonomskih reformi posle perioda „otopljenja“ (XX kongres KPSS), bila su veoma značajna za mlade naraštaje ali i za otvaranje sličnih i mnogih drugih pitanja u drugim zemljama Varšavskog ugovora, što će umnogome uticati i na događaje u pojedinim zemljama, pre svega u Poljskoj. Sve se to reflektovalo i na kasniju demontažu komunističkih sistema i vojno-političkog i ekonomskog lagera socijalističkih zemalja.

Očekivanja u Sovjetskom Savezu, i u Rusiji, bila su velika kod značajnog procenta humanističke inteligencije. Zbog čega? Ni jedna ekonomska reforma – kojih je bilo nekoliko tokom XX veka u sovjetskog državi, nije otvarala politička pitanja, pitanja prošlosti i odnosa sadašnjosti prema prođenom periodu. Iako u skromnim kategorijama, perestrojka je ipak načela baš takva pitanja. Kažem načela, jer, veoma brzo, za nekih desetak godina, sve je počelo da se vraća na staro. Tvorci perestrojke nisu mogli, imali snage, smeli, nisu umeli itd. itd. da postave ključno pitanje mogućih promena: reformisanje sistema, odnosno, partije, države i odnosa partije i države. Sistem nije dovođen u pitanje i sve se svelo na neophodna prilagođavanja imajući u vidu da su se promene događale unutar zemalja lagera, u Evropi, svetu, u međunarodnim odnosima. Suština sistema jednopartijske vladavine, podržavljene partije, centralizovane privrede, zatvorenog društva nije bila dovođena u pitanje. Sa nekim korekcijama ta suština je i danas dominantna.

MONITOR: Kakva je i kolika međuzavisnost kada se radi o podršci u biračkom tijelu, između Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija?

KURJAK: S obzirom na to da je Rusija definisana kao višepartijska parlamentarna demokratija, sa izrazitom dominacijom jedne grane izvršne vlasti – predsedničke, postojanje jake partije koja pobeđuje i koja podržava predsednika je suština takvog sistema. Popularnost partije je značajna, ali je popularnost predsednika iznad svega i iznad partije. U tom odnosu uzajamnosti nema mesta za neka pitanja nesporazuma, pada popularnosti itd. Celokupni administrativni potencijal je u funkciji pobede partije i predsednika na izborima.

MONITOR: Koliko je uticajna i ko je opozicija u Putinovoj Rusiji?

KURJAK: Nominalno postojanje višepartijskog sistema daje mogućnost da se Rusija deklariše kao parlamentarna demokratija. To podrazumeva da postoje opozicione partije u Dumi. Trenutno ih je četiri, plus vladajuća partija, Jedinstvena Rusija. Druga je realnost: te partije učestvuju na izborima, dobijaju uvek dovoljan procenat glasova kako bi zadržale svoje mesto u Dumi, ali, istovremeno, ne skrivaju da su lojalne i da iz sve snage podržavaju rukovodeću partiju i predsednika.

Postoji i druga opozicija, to je vanparlamentarna, kojoj pripada i Aleksej Navaljni i drugi manje popularni opozicionari. Takva opozicija nema mogućnosti da dođe do cenzusa na izborima koji bi je doveo u parlament. Oni su kao političke organizacije na margini državnih događanja, van svake institucije vlasti.

Iako vlast takvu opoziciju optužuje da je prozapadna, neprijateljska u odnosu na sopstvenu zemlju, treba reći da su i ta opozicija, a i sam A. Navaljni, i te kako proruski. Druga je stvar što opozicija u Rusiji traži modernizaciju zemlje na svim nivoima. A to se svakako ne poklapa sa stabilnim stanjem koje je kreirala vlast i ona održava takav sistem.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIROSLAV ŠUKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost nije tu zbog aplauza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nemam tendenciju da mijenjam svijet. Možda  da ga prepoznam. Da suočim sebe i publiku sa nekom istinom.  Iako tokom stvaranja o publici uopšte ne razmišljam, raduje me ako i ona prepozna to nešto. Neku univerzalnost, neku istinu, možda i ličnu

 

Izložba Umjesto molitve Miroslava Mira Šukovića nedavno je otvorena u Beogradu, u Kući Đure Jakšića. Šuković je rođen 1977. godine u Bihaću, a živi i radi u Kolašinu i Podgorici. Imao je više od 20 samostalnih izložbi širom Crne Gore, regiona i u inostranstvu, a učesnik je i brojnih kolektivnih izložbi. Dobitnik je nagrade Cetinjskog likovnog salona Trinaesti novembar 2015. godine.

MONITOR: Nedavno ste se predstavili beogradskoj publici, a većina slika su nastale ove godine. Da li je ova izložba svojevrstan presjek dosadašnjeg stvaralaštva, na kojoj na neki način prikazujete način na koji ste dolazili do određenih slikarskih rješenja ili radovi predstavljaju nešto sasvim novo u Vašem stvaralaštvu?

ŠUKOVIĆ: Izložba u Beogradu, iako je na njoj predstavljen  jedan dio radova iz starijeg perioda, nije presjek mog dosadašnjeg stvaralaštva. Najveći dio radova predstavljenih u Beogradu je novijeg datuma i predstavlja na neki način novi ciklus u mom stvaralaštvu. Ono što je, svakako, zajedničko svim mojim radovima, je sadržano negdje u nazivu same izložbe Umjesto molitve.  I ranije sam govorio da su slike i stvaranje za mene neki vid molitve.

Kao dječak, urezivao sam crtice na kaišu, čekajući da majka, koja je bila lošeg zdravlja, izađe iz bolnice. Crtice su predstavljale dane koje sam provodio moleći se da ona bude dobro. One su bile moja molitva. Čini se da sam nastavio da se kroz linije, odnosno crteže, platna i boje, molim.

Tekst teoretičara umjetnosti Vladimira Kolarića, kojim se osvrnuo na izložbu u Beogradu, na dobar način to primjećuje: ,,Onaj ko vjeruje u mogućnost umjetnosti da bude oblik molitve (pa makar i uz ogradu koja sadrži riječ umjesto), mora vjerovati da se kroz tu čulnost i stvarnost može ne samo izraziti nevidljivo i neopisivo, nego da se može i opštiti sa njim, i da se ono na neki način može oprisutniti i (po)javiti”. Ja u to vjerujem.

MONITOR: Vaše radove bismo mogli svrstati u figurativni egzistencijalizam. Bilo koji motiv da dominira slikom, u centru interesovanja je uvijek čovjek, njegova unutrašnja stanja i težnja da se dostigne to nešto uzvišeno, koje je teško definisati.

ŠUKOVIĆ: Da, čovjek je centralna tema kojom se bavim u svojim radovima. Ranije su to bila uglavnom neka psihološka stanja i unutrašnji nemiri čovjeka, dok je u ,,novoj” fazi to potraga za nečim uzvišenijim, vanvremenskim.

Valjda je to i neki lični put koji svaki čovjek prolazi.  Pokušaj da razumije sebe,  svijet u kojem  živi, i na kraju,  onoga uzvišenijeg, što se ne vidi. Traženje smisla.

MONITOR: Kako prilazite radu jedne slike, kako se ona ,,rađa”? Kažite mi o tom stvaralačkom procesu – šta Vas tjera da radite?

ŠUKOVIĆ: Upravo u načinu na koji ste postavili pitanje, upotrijebivši riječ – rađa, nalazi se dio odgovora. Nije li sam život, i sve oko nas jedan misterij. Ne pokušavam da umanjim mjesto stvaraoca u tom procesu. Njegove emocije, želje, ono što pokušava da podijeli sa svijetom, ili sa sobom na kraju.  Ipak, a to pokazuje i sam proces stvaranja, najuspješniji radovi, oni kraj kojih ćete zastati, koji će vas pomjeriti, imaju dodir nečeg što je onostrano, što je van. Kako god se to zvalo. Otuda je proces stvaranja za mene jedna velika  – tajna.

Šta me tjera da radim? Čovjek je, u konačnici, biće koje komunicira i stvara.  U slikanju se dešava oboje: i kreacija i razgovor. Čudesno je vidjeti kako iz bjeline papira nastaje djelo. Iz ničega, nešto što će nastaviti da živi i komunicira.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo