Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRANDA PATRUCIĆ, NOVINARKA OCCRP-A: Privatna banka u privatnoj državi

Objavljeno prije

na

Za Monitor govori Miranda Patrucić, novinarka sarajevskog Centra za novinarsko istraživanje i Mreže istraživačkih novinara OCCRP, autorka nedavno objavljenog istraživanja o poslovanju Prve banke koje je otkrilo brojne nezakonitosti i kriminalne radnje kako uprave i vlasnika banke, tako i ovdašnjih organa i regulatora koji su to trebali spriječiti. OCCRP je mreža istraživačkih centara, komercijalnih medija i istraživačkih novinara iz više od 15 zemalja koja se bavi istraživanjem organizovanog kriminala i korupcije. OCCRP je do sada objavio istraživanja o švercu cigaretama, krivotvorenju dokumenta, trgovini strujom, Darku Šariću, Zoranu Ćopiću, Miroslavu Miškoviću, Naseru Keljmendiju. Njihova istraživanja prenosili su brojni uticajni mediji – Guardian, Der Speigel, Time Magazine, Le Soir, Financial Times, a sarađivali su, objašnjava naša sagovornica i sa BBC, švedskom državnom televizijom i Radio Slobodna Evropa.

„Za svoj rad dobili smo niz međunarodnih priznanja, uključujući 2011 Daniel Pearl Award, Online Journalism Award, Global Shining Light Award, The Tom Renner Award for Crime Reporting”, objašnjava naša sagovornica.

MONITOR: Šta su glavni nalazi nedavno objavljenog istraživanja CIN-a i OCCRP o Prvoj banci?
PATRUCIĆ: Prva banka je biznis šačice ljudi povezanih sa bivšim premijerom Milom Đukanovićem. Taj je biznis godinama djelovao van zakona, normi, razuma. Problem je taj što nije razvijen vlastitim novcem, već novcem građana Crne Gore.

Vlada, njene agencije, fondovi, državne firme su godinama držali pare u Prvoj banci. Milioni eura su podijeljeni svakojakim biznismenima i onima što su to željeli biti. Krediti u iznosima koje bi teško ko mogao dobiti su davani tek tako. Banka je bila ATM za povlaštene.

Iznimno visoke kredite su dobijali članovi porodice Đukanović, kum Vuk Rajković, Veselin Barović, Zoran Bećirović, niz prijatelja i poslovnih partnera. Najzanimljiviji je primjer Svetlane Mićunović, supruge Branislava Brana Mićunovića kojoj je banka bez ugovora ili bilo čega drugog odobrila prekoračenje od 4,6 miliona eura. Novcem je kupljeno zemljište u Budvi. Krediti su odobravani sa dugim grejs periodima (u slučaju Aca Đukanovića čak četiri godine), bez ili sa neznatnim obezbjeđenjem i jednokratnim rokom otplate. Prema podacima revizorske kuće PricewaterhouseCoopers čak dvije trećine kredita Banka je dala povezanim licima.

Kad je pipa presušila a prijatelji nisu vraćali novac, valjalo je opet zatražiti pomoć vlasti. I dobili su je, 44 miliona eura iz džepa građana. Pitanje je da li je Prva banka ikada vratila novac. Centralna banka je otkrila da su tri rate vraćane novcem koji je baš u tom periodu stizao sa računa trezora. Uz to, banka je prekršila i odredbe ugovora o krediti a da niko ništa nije učinio po tom pitanju.

Centralna banka i Svjetska banka su tražile prinudnu upravu. Vlada je imala drugi plan. Prodajom Elektroprivrede, na račun banke je leglo 192 miliona eura, dobar dio tog novca je ostao zarobljen. U izvještaju Centralne banke iz 2010. godine se navodi da bi banka kolabrirala kad bi samo mali dio tog novca bio povučen.

Banka i danas preživljava zahvaljujući pomoći vlasti – postali su partner na svim važnijim kapitalnim projektima.

MONITOR: Koji su zakoni i bankarska pravila prekršeni u slučaju Prve banke?
PATRUCIĆ: Mislim da je pravo pitanje koji zakoni i bankarska pravila nijesu prekršeni. Svi – od ključnog Zakona o bankama, preko Zakona o platnom prometu, Zakona o sprječavanju pranja novca, do najvažnijih propisa koje donosi Centralna banka. Pri tome kršenja nisu bila mala i nebitna.

Samo primjer: kako bi prikrila da nema para, Banka se služila svakojakim trikovima i malverzacijama – krivotvorila datume na nalozima, slala naloge izvan radnog vremena, lagala Centralnu banku. Banka je otvarala račune brojnim stranim firmama bez da je prikupila potrebnu dokumentaciju. Najmanje dvije firme su bile u vlasništvu Duška Šarića. Također nije prijavljivala sve transakcije preko 15.000 eura, niti je uvijek pratila povezane transakcije što joj je bila zakonska obaveza. PwC je otkrio šest depozita u iznosu od preko 800.000 eura koje banka nije prijavila.

Centralna banka je u tom periodu donijela niz rješenja kojima je Banci nalagala otklanjanje nepravilnosti i nezakonitosti. One nebitne, Banka je ispunila, dok je one ključne ignorisala. Čak i kad je dobila kreditnu podršku – 44 miliona eura novca građana – umjesto da kaže, zeznuli smo stvari, sad ćemo raditi kako nam se kaže, Banka je uzela novac i potrošila ga kako je htjela. A ugovor je bio jasan – Centralna banka kontroliše kako će novac biti utrošen, u protivnom ugovor se raskida. Ministarstvo finansija ne samo da nije raskinulo ugovor, već je, kako je Centralna banka kasnije utvrdila, novcem građana pomoglo Prvoj banci da prividno vrati novac.

MONITOR: Ko bi trebalo da odgovara zbog toga?
PATRUCIĆ: Odgovornost i krivica postoji među onima koji su to činili, onima koji su to odobravali i onima koji su zatvarali oči pred problemom. Prije svega mislim na aktere u Prvoj banci, te organe vlasti. OCCRP će ubrzo objaviti preko hiljadu stranica dokumenata. Mislim da će štivo biti zanimljivo kako za tužioce, tako i za EU zvaničnike. Borba protiv korupcije i kriminala u narednom periodu predstavlja najvažniji izazov za Crnu Goru.

Banka je u javnosti izjavila da su ovo stari problemi i da je situacija dobra. Međutim, nije stavila javnosti na uvid revizorske izvještaje koji su ključni dokaz transparentnosti. Ako je istina to što kažu, zašto kriju informacije i zašto ova banka nije transparentna kao ostale banke u regionu?

Banka je u vlasništvu osobe iz porodice koja je jedna od politički najutjecajnijih u regiji. Baš zbog toga trebala bi imati veći nivo transparetnosti. Banka se na naše tekstove osvrnula preko članka u jednoj novini. Ovo nisu postupci banke čije su namjere dobre. Pozivamo ih da nam daju intervju u kojem će moći iznijeti objašnjenje za svaki od navoda.

MONITOR: Reakcije nadležnih u Crnoj Goru uglavnom su usmjerene na otkrivanje ,,krivca” koji je saopštio informacije o poslovanju banke braće Đukanović. Kako obično završavaju vaša istraživanja – ostavkama, prijavama?
PATRUCIĆ: Crnogorska vlast apsolutno je nezainteresovana da procesuira kriminal i nezakonitosti koje je Centralna banka utvrdila u ovom slučaju i svu je svoju pažnju usmjerila na građane koji su o tome progovorili i pomogli da se kriminal dokumentuje. Ja bih rekla da je prioritet procesuirati one koji su zamalo doveli do sloma bankarskog sistema. Činjenica da niko nije niti u jednom trenutku argumentovano demantovao niti jedan od navoda u tekstovima dovoljno govori.

U zemljama u kojima se zakon ne kroji prema interesima pojedinaca već interesima građana, naši tekstovi su rezultirali optužnicom protiv premijera, ostavkom dvoje sudija, hapšenjem visokog policijskog zvaničnika, hapšenjem brojnih biznismena, promjenama zakona, procedura, zatvaranjem korumpiranih firmi, policijskim istragama. Naravno, neke od naših priča za sada nisu imale efekta.

Azerbejdžan je jedan od primjera autokoratskih zemalja gdje je korupcija zahvatila sam vrh vlasti. Čekamo da vidimo šta će se desiti u Crnoj Gori.

MONITOR: Kako ste došli do podataka o poslovanju Prve banke? Kojim ste se sve postupcima služili tokom istraživanja?
PATRUCIĆ: Dio javnih dokumenata smo dobili pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama, dio nam je ustupio MANS. Ostatak sam dobila od hrabrih ljudi iz različitih institucija i međunarodnih organizacija koji nisu željeli biti nijemi posmatrači onoga što se događa.

Istraživanje je trajalo mjesecima. Budući da se radi o preko hiljadu stranica dokumenata trebalo mi je dugo da ih prostudiram i razumijem. Razgovarala sam sa velikim brojem ljudi čije viđenje situacije je uveliko pomoglo. No najteže od svega je bilo ispričati priču na način da je obični ljudi razumiju.

MONITOR: Ovdje neki tvrde da su vaši nalazi usmjereni protiv Crne Gore. Zašto ste se bavili poslovima porodice Đukanović?
PATRUCIĆ: Protiv Crne Gore? Ma ne, ja obožavam Crnu Goru, rado bih došla živjeti i raditi u Crnoj Gori.

Prvo istraživanje je došlo slučajno. OCCRP je bio partner na projektu Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) o međunarodnom švercu cigareta. Dio istraživanja se odnosio i na optužnicu iz Barija te se logičnim nametnulo pitanje ko je Milo Đukanović. ICIJ je zanimalo gdje su otišle pare od šverca cigareta. Krenuli smo od početka tako što smo uporedili zvanične prihode porodice i stvarnu vrijednost onoga što posjeduju. Koristeći se javnim izvorima – registrima nekretnina i preduzeća, podacima sa berze i komisije za hartije od vrijednosti – utvrdili smo da je porodica, u trenutku objavljivanja, dakle sredinom 2009. godine posjedovala ili kontrolisala imovinu vrijednu najmanje 185 miliona dolara. I danas vjerujem da to nije konačna brojka. Značajan dio bogatstva bio je vezan za Prvu banku.

Istraživanje je osvojilo niz međunarodnih priznanja uključujući i Tom Renner Award for Crime Reporting američkog Udruženja istraživačkih novinara i urednika i Overseas Press Club Award.

Nedugo potom Centralna banka je raspisala tender za posebnu reviziju Banke pri čemu su kao osnov naveli netačno izvještavanje. Kad se tome doda i prijava Vrhovnom tužilaštvu, zar mi treba drugi razlog da se pozabavim ovom temom? .

Najveći izazov za novinara je razotkriti nešto što svi silno nastoje sakriti. Od kada sam čula za specijalnu reviziju, imala sam cilj – doći do tog dokumenta. I došla sam, do tog i brojnih drugih. A kad jesam, ostala sam u šoku. Sedmicama sam bila u nevjerici, zar je tako nešto moguće. Toliki nivo nepotizma, sukoba interesa, korupcije, očitog kršenja svih mogućih propisa i zloupotreba novca građana nisam dugo vidjela niti čula. A vlast je ostajala nijema. Tu priču sam morala ispričati. Građani Crne Gore imaju pravo znati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo