Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRANDA PATRUCIĆ, NOVINARKA OCCRP-A: Privatna banka u privatnoj državi

Objavljeno prije

na

Za Monitor govori Miranda Patrucić, novinarka sarajevskog Centra za novinarsko istraživanje i Mreže istraživačkih novinara OCCRP, autorka nedavno objavljenog istraživanja o poslovanju Prve banke koje je otkrilo brojne nezakonitosti i kriminalne radnje kako uprave i vlasnika banke, tako i ovdašnjih organa i regulatora koji su to trebali spriječiti. OCCRP je mreža istraživačkih centara, komercijalnih medija i istraživačkih novinara iz više od 15 zemalja koja se bavi istraživanjem organizovanog kriminala i korupcije. OCCRP je do sada objavio istraživanja o švercu cigaretama, krivotvorenju dokumenta, trgovini strujom, Darku Šariću, Zoranu Ćopiću, Miroslavu Miškoviću, Naseru Keljmendiju. Njihova istraživanja prenosili su brojni uticajni mediji – Guardian, Der Speigel, Time Magazine, Le Soir, Financial Times, a sarađivali su, objašnjava naša sagovornica i sa BBC, švedskom državnom televizijom i Radio Slobodna Evropa.

„Za svoj rad dobili smo niz međunarodnih priznanja, uključujući 2011 Daniel Pearl Award, Online Journalism Award, Global Shining Light Award, The Tom Renner Award for Crime Reporting”, objašnjava naša sagovornica.

MONITOR: Šta su glavni nalazi nedavno objavljenog istraživanja CIN-a i OCCRP o Prvoj banci?
PATRUCIĆ: Prva banka je biznis šačice ljudi povezanih sa bivšim premijerom Milom Đukanovićem. Taj je biznis godinama djelovao van zakona, normi, razuma. Problem je taj što nije razvijen vlastitim novcem, već novcem građana Crne Gore.

Vlada, njene agencije, fondovi, državne firme su godinama držali pare u Prvoj banci. Milioni eura su podijeljeni svakojakim biznismenima i onima što su to željeli biti. Krediti u iznosima koje bi teško ko mogao dobiti su davani tek tako. Banka je bila ATM za povlaštene.

Iznimno visoke kredite su dobijali članovi porodice Đukanović, kum Vuk Rajković, Veselin Barović, Zoran Bećirović, niz prijatelja i poslovnih partnera. Najzanimljiviji je primjer Svetlane Mićunović, supruge Branislava Brana Mićunovića kojoj je banka bez ugovora ili bilo čega drugog odobrila prekoračenje od 4,6 miliona eura. Novcem je kupljeno zemljište u Budvi. Krediti su odobravani sa dugim grejs periodima (u slučaju Aca Đukanovića čak četiri godine), bez ili sa neznatnim obezbjeđenjem i jednokratnim rokom otplate. Prema podacima revizorske kuće PricewaterhouseCoopers čak dvije trećine kredita Banka je dala povezanim licima.

Kad je pipa presušila a prijatelji nisu vraćali novac, valjalo je opet zatražiti pomoć vlasti. I dobili su je, 44 miliona eura iz džepa građana. Pitanje je da li je Prva banka ikada vratila novac. Centralna banka je otkrila da su tri rate vraćane novcem koji je baš u tom periodu stizao sa računa trezora. Uz to, banka je prekršila i odredbe ugovora o krediti a da niko ništa nije učinio po tom pitanju.

Centralna banka i Svjetska banka su tražile prinudnu upravu. Vlada je imala drugi plan. Prodajom Elektroprivrede, na račun banke je leglo 192 miliona eura, dobar dio tog novca je ostao zarobljen. U izvještaju Centralne banke iz 2010. godine se navodi da bi banka kolabrirala kad bi samo mali dio tog novca bio povučen.

Banka i danas preživljava zahvaljujući pomoći vlasti – postali su partner na svim važnijim kapitalnim projektima.

MONITOR: Koji su zakoni i bankarska pravila prekršeni u slučaju Prve banke?
PATRUCIĆ: Mislim da je pravo pitanje koji zakoni i bankarska pravila nijesu prekršeni. Svi – od ključnog Zakona o bankama, preko Zakona o platnom prometu, Zakona o sprječavanju pranja novca, do najvažnijih propisa koje donosi Centralna banka. Pri tome kršenja nisu bila mala i nebitna.

Samo primjer: kako bi prikrila da nema para, Banka se služila svakojakim trikovima i malverzacijama – krivotvorila datume na nalozima, slala naloge izvan radnog vremena, lagala Centralnu banku. Banka je otvarala račune brojnim stranim firmama bez da je prikupila potrebnu dokumentaciju. Najmanje dvije firme su bile u vlasništvu Duška Šarića. Također nije prijavljivala sve transakcije preko 15.000 eura, niti je uvijek pratila povezane transakcije što joj je bila zakonska obaveza. PwC je otkrio šest depozita u iznosu od preko 800.000 eura koje banka nije prijavila.

Centralna banka je u tom periodu donijela niz rješenja kojima je Banci nalagala otklanjanje nepravilnosti i nezakonitosti. One nebitne, Banka je ispunila, dok je one ključne ignorisala. Čak i kad je dobila kreditnu podršku – 44 miliona eura novca građana – umjesto da kaže, zeznuli smo stvari, sad ćemo raditi kako nam se kaže, Banka je uzela novac i potrošila ga kako je htjela. A ugovor je bio jasan – Centralna banka kontroliše kako će novac biti utrošen, u protivnom ugovor se raskida. Ministarstvo finansija ne samo da nije raskinulo ugovor, već je, kako je Centralna banka kasnije utvrdila, novcem građana pomoglo Prvoj banci da prividno vrati novac.

MONITOR: Ko bi trebalo da odgovara zbog toga?
PATRUCIĆ: Odgovornost i krivica postoji među onima koji su to činili, onima koji su to odobravali i onima koji su zatvarali oči pred problemom. Prije svega mislim na aktere u Prvoj banci, te organe vlasti. OCCRP će ubrzo objaviti preko hiljadu stranica dokumenata. Mislim da će štivo biti zanimljivo kako za tužioce, tako i za EU zvaničnike. Borba protiv korupcije i kriminala u narednom periodu predstavlja najvažniji izazov za Crnu Goru.

Banka je u javnosti izjavila da su ovo stari problemi i da je situacija dobra. Međutim, nije stavila javnosti na uvid revizorske izvještaje koji su ključni dokaz transparentnosti. Ako je istina to što kažu, zašto kriju informacije i zašto ova banka nije transparentna kao ostale banke u regionu?

Banka je u vlasništvu osobe iz porodice koja je jedna od politički najutjecajnijih u regiji. Baš zbog toga trebala bi imati veći nivo transparetnosti. Banka se na naše tekstove osvrnula preko članka u jednoj novini. Ovo nisu postupci banke čije su namjere dobre. Pozivamo ih da nam daju intervju u kojem će moći iznijeti objašnjenje za svaki od navoda.

MONITOR: Reakcije nadležnih u Crnoj Goru uglavnom su usmjerene na otkrivanje ,,krivca” koji je saopštio informacije o poslovanju banke braće Đukanović. Kako obično završavaju vaša istraživanja – ostavkama, prijavama?
PATRUCIĆ: Crnogorska vlast apsolutno je nezainteresovana da procesuira kriminal i nezakonitosti koje je Centralna banka utvrdila u ovom slučaju i svu je svoju pažnju usmjerila na građane koji su o tome progovorili i pomogli da se kriminal dokumentuje. Ja bih rekla da je prioritet procesuirati one koji su zamalo doveli do sloma bankarskog sistema. Činjenica da niko nije niti u jednom trenutku argumentovano demantovao niti jedan od navoda u tekstovima dovoljno govori.

U zemljama u kojima se zakon ne kroji prema interesima pojedinaca već interesima građana, naši tekstovi su rezultirali optužnicom protiv premijera, ostavkom dvoje sudija, hapšenjem visokog policijskog zvaničnika, hapšenjem brojnih biznismena, promjenama zakona, procedura, zatvaranjem korumpiranih firmi, policijskim istragama. Naravno, neke od naših priča za sada nisu imale efekta.

Azerbejdžan je jedan od primjera autokoratskih zemalja gdje je korupcija zahvatila sam vrh vlasti. Čekamo da vidimo šta će se desiti u Crnoj Gori.

MONITOR: Kako ste došli do podataka o poslovanju Prve banke? Kojim ste se sve postupcima služili tokom istraživanja?
PATRUCIĆ: Dio javnih dokumenata smo dobili pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama, dio nam je ustupio MANS. Ostatak sam dobila od hrabrih ljudi iz različitih institucija i međunarodnih organizacija koji nisu željeli biti nijemi posmatrači onoga što se događa.

Istraživanje je trajalo mjesecima. Budući da se radi o preko hiljadu stranica dokumenata trebalo mi je dugo da ih prostudiram i razumijem. Razgovarala sam sa velikim brojem ljudi čije viđenje situacije je uveliko pomoglo. No najteže od svega je bilo ispričati priču na način da je obični ljudi razumiju.

MONITOR: Ovdje neki tvrde da su vaši nalazi usmjereni protiv Crne Gore. Zašto ste se bavili poslovima porodice Đukanović?
PATRUCIĆ: Protiv Crne Gore? Ma ne, ja obožavam Crnu Goru, rado bih došla živjeti i raditi u Crnoj Gori.

Prvo istraživanje je došlo slučajno. OCCRP je bio partner na projektu Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) o međunarodnom švercu cigareta. Dio istraživanja se odnosio i na optužnicu iz Barija te se logičnim nametnulo pitanje ko je Milo Đukanović. ICIJ je zanimalo gdje su otišle pare od šverca cigareta. Krenuli smo od početka tako što smo uporedili zvanične prihode porodice i stvarnu vrijednost onoga što posjeduju. Koristeći se javnim izvorima – registrima nekretnina i preduzeća, podacima sa berze i komisije za hartije od vrijednosti – utvrdili smo da je porodica, u trenutku objavljivanja, dakle sredinom 2009. godine posjedovala ili kontrolisala imovinu vrijednu najmanje 185 miliona dolara. I danas vjerujem da to nije konačna brojka. Značajan dio bogatstva bio je vezan za Prvu banku.

Istraživanje je osvojilo niz međunarodnih priznanja uključujući i Tom Renner Award for Crime Reporting američkog Udruženja istraživačkih novinara i urednika i Overseas Press Club Award.

Nedugo potom Centralna banka je raspisala tender za posebnu reviziju Banke pri čemu su kao osnov naveli netačno izvještavanje. Kad se tome doda i prijava Vrhovnom tužilaštvu, zar mi treba drugi razlog da se pozabavim ovom temom? .

Najveći izazov za novinara je razotkriti nešto što svi silno nastoje sakriti. Od kada sam čula za specijalnu reviziju, imala sam cilj – doći do tog dokumenta. I došla sam, do tog i brojnih drugih. A kad jesam, ostala sam u šoku. Sedmicama sam bila u nevjerici, zar je tako nešto moguće. Toliki nivo nepotizma, sukoba interesa, korupcije, očitog kršenja svih mogućih propisa i zloupotreba novca građana nisam dugo vidjela niti čula. A vlast je ostajala nijema. Tu priču sam morala ispričati. Građani Crne Gore imaju pravo znati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, ČLANICA SAVJETODAVNE GRUPE BALKAN U EVROPI (BIEPAG): Vlada bi u EU, ali da nastavi po starom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Integracija u EU nije samo pitanje usklađivanja zakona, jačanja institucija, već  i vrjednosno pitanje. Nije teško zaključiti da je veličanje ratnih zločinaca direktno suprotstavljeno temeljnim evropskim vrijednostima, među kojima su pomirenje, suočavanje s prošlošću i poštovanje ljudskih prava

 

 

MONITOR: Kako komentarišete ocjene iz posljednjeg non paper dokumenta?

MAROVIĆ: Ocjene iz non-papera Evropske komisije predstavljaju jedan realističan i oprezan presjek stanja u Crnoj Gori kada je riječ o vladavini prava. U dokumentu se ističe određeni institucionalni i zakonodavni napredak, posebno u dijelu formalnog usklađivanja sa evropskim propisima, ali je preovlađujući ton zabrinutosti zbog sporog napretka u oblastima koje su ključne za funkcionisanje vladavine prava u praksi. Komisija šalje poruku da nije dovoljno samo raditi na normativnom dijelu, a i tu kaskamo ako se uzme u obzir podatak o sprovođenju Programa pristupanja, već da se od nas očekuje mnogo više.

Možete zamisliti koliko je pritisak snažniji ako se uzme u obzir da nam je ostalo još godinu i po da ubijedimo sve da smo stvarno spremni za članstvo. Non-paper nije dramatično negativan, ali jeste upozoravajući, posebno jer dolazi nakon dobijanja IBAR-a. To znači da je  završena faza tapkanja po ramenu.

MONITOR: Jesmo li godinu nakon dobijanja IBAR-a nazadovali na putu ka EU?

MAROVIĆ: Nijesmo nazadovali od dobijanja IBAR-a, jer je to bio tehnički korak koji je trebalo da nam bude odskočna daska za dalje, a u suštini se usvajanjem zakona ne dobija ništa ako oni ne proizvode efekte u praksi. Ovo možda zvuči kao mnogo puta ponovljena floskula, ali ako se prebacimo na rječnik evropske integracije onda bismo rekli ovako – aproksimacija, odnosno potpuno usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU, a obavezali smo se da ćemo svaki propis uskladiti, znači da ste završili sve tri faze koje podrazumijevaju pripremu i usvajanje propisa, njegovo sprovođenje i izvršenje. Mi smo i za IBAR ostali samo u okviru te prve faze pripreme i usvajanja, a podsjetiću da je za fazu izvršenja ključna uloga pravosuđa.

Isto tako, mi još, doduše  sa sve manjom vjerovatnoćom, imamo šansu da realizujemo mapu puta koja podrazumijeva zatvaranje svih poglavlja do kraja 2026, jer je ona svakako podrazumijevala da tokom 2024. i 2025. bude zatvoreno 10 poglavlja, a to je još moguće. Međutim, umjesto da vidimo ubrzanu dinamiku sprovođenja reformi i korišćenje  IBAR-a i tog pozitivnog koraka ka EU za transformaciju društva, suočavamo se sa istim problemima kao i prije godinu ili prije 13 godina kada smo otvorili pregovore. Kroz izvještaje Evropske komisije, godišnji i non paper, možemo da pročitamo iste ocjene o radu sudstva, tužilaštva, nepostojanju presuda za korupciju, loše uslove za izbore i mnoge druge probleme.

IBAR je trebalo da bude prekretnica, trenutak kada država konsoliduje institucije i pokazuje mjerljive rezultate, a ostao je tehnički korak koji su i Vlada i EU bezrazložno nazivali „istorijskim“. Da bi bio istorijski morao je već da dovede do promjena, a nije.

MONITOR: Šta je razlog?

MAROVIĆ: Razlozi su višestruki. Prvo, mi smo stalno u stanju političke krize u okviru koje se najviše energije troši da se heterogena koalicija na vlasti održi u životu. Politička nestabilnost i fragmentirana vlast često djeluju bez jasne vizije i dugoročnog plana i evropska agenda služi kao sredstvo za mahanje navodnim uspjesima, iako se u suštini radi samo o neznatnim unaprjeđenjima. Odsustvo političke kohezije i konsenzusa o temeljnim pitanjima usporava donošenje ključnih odluka. Isto tako, heterogenost vlasti je znak da mi ne znamo šta su evropske vrijednosti.

Drugo, i dalje postoji izražen deficit institucionalne odgovornosti. Evropski proces se često koristi kao sredstvo unutrašnjeg političkog pozicioniranja, a ne kao iskrena transformaciona agenda. To dovodi do situacije u kojoj EU integracija služi više kao politički marketing nego kao stvarna razvojna politika.

Treće, politika nagrađivanja podobnih, koja je oduvijek primaran mehanizam zapošljavanja i napredovanja, dovodi do ogromnog razočarenja i demotivisanosti kod stručnog kadra sa integritetom koji godinama radi u administraciji, pa i to utiče i na efikasnost i na rezultate. Četvrto je manjak znanja i vještina i ukupno manjak kapaciteta da se proces ubrza i privede kraju.

Peto, EU, više Evropska komisija nego države članice, motiviše Crnu Goru i Albaniju iz strateških razloga, ali to čini na pogrešan način. Svima bi bilo korisnije da fokus bude na konkretnim unapređenjima pa makar to bile tri ključne stvari, a da se za sve ostalo definišu prelazni rokovi.

Na kraju, dajući prioritet sporazumima kojima se u potpunosti obesmišljavaju i procedure i državni interesi, Vlada šalje poruku da bi u EU, ali da nastavi po starom.

MONITOR: Vlada najavljuje zatvaranje poglavlja javnih nabavki. Ministarka Maida Garčević kazala je da je EK potvrdila da Crna Gora ispunjava mjerila za zatvaranje tog poglavlja, čime su, kako je rekla, uklonjene sve zabrinutosti u vezi sa međunarodnim sporazumima čije odredbe se tiču upravo javnih nabavki, misleći na Sporazum sa UAE. Evropa više nije zabrinuta?

MAROVIĆ: To što je EK konstatovala tehničku ispunjenost mjerila za zatvaranje poglavlja o javnim nabavkama jeste dobro i dokaz da je administracija obavila svoj dio posla. Ipak, treba biti oprezan i u tumačenju i u daljim koracima. Sporazumi sa UAE su ozbiljna prijetnja i to piše u poziciji EK za ovo poglavlje, odnosno da je od suštinskog značaja da bude osigurano da implementacija ne bude u suprotnosti sa pravnom tekovinom EU o javnim nabavkama. To se isto navodi i u mišljenju EK na sam Sporazum, kao i bojazan da bi do toga moglo doći.

Problematično je sve u vezi sa Sporazumom, jer da je Vlada planirala da vodi računa o procedurama, tenderu, prostornom planu, vlasnicima zemljišta, državnom interesu, ne bi se potencijalni investitor obraćao javnosti prije nego što su sporazumi ratifikovani u Skupštini, ne bi se odluka o njima donosila na vladinoj whatsapp grupi, izbjegla javna rasprava, ne bi Skupština radila dan-noć da što prije ratifikuje ove sporazume. Ispostavilo se da je moguće državu prodati za sedam dana samo ako postoji volja u parlamentarnoj većini. Otuda, sporazumi ne samo da mogu dovesti do nazadovanja odmah po zatvaranju poglavlja o javnim nabavkama, oni su prijetnja za naš evropski put generalno, jer mnogo govore o parlamentarnoj većini i njenim prioritetima.

MONITOR: Koliko su potezi vlasti, od Sporazuma sa UAE  do Rezolucije o Jasenovcu, usporile proces ka EU?

MAROVIĆ: Stvorili su dodatni prostor za sumnju u iskrenost evropske orijentacije Vlade. Sporazum sa UAE izazvao je bojazan da se evropska pravila mogu zanemariti zarad političkih i ekonomskih interesa, dok je Rezolucija o Jasenovcu, ma koliko dobronamjerno predstavljena, došla u trenutku kada su evropski partneri očekivali fokus na pravosudne reforme, borbu protiv korupcije i funkcionisanje institucija. Pored sadržaja, problem je i u načinu na koji su doneseni – bez šire društvene i političke rasprave, bez jasnog obrazloženja i van usklađenog evropskog narativa. Takav pristup dovodi do erozije povjerenja kod evropskih partnera, što se reflektuje u ocjenama, ali i u stepenu spremnosti EU da ubrza proces pristupanja.

MONITOR: Brisel je opet podsjetio da  Crna Gora nema pravoznažne presude u oblasti visoke korupcije, u tzv visokoprofilnim slučajevima.

MAROVIĆ: To je dokaz da borba protiv korupcije nije prioritet, da je pravosuđe u rasulu i da nismo ništa uradili da uspostavimo efikasan sistem evaluacije rada sudija i tužilaca. Kao što je već rečeno, uloga pravosuđa je ključna u obezbjeđivanju jednakosti pred zakonom. Osim ispraznih prijetnji svi ostaju nekažnjeni za velike zloupotrebe kojima smo svjedočili i prije i poslije 2020. godine. Hapšenja, otvaranje istraga, sve je to manje važno ukoliko nema pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije jer one pokazuju sposobnost države da se s njom obračuna u sopstvenim redovima. Bez pravosnažnih presuda nema pravde, ili „orvelovski“ rečeno – svi  smo jednaki, samo što su neki „jednakiji“ pred zakonom.

MONTOR: Visoki zvaničnici SPC u Crnoj Gori opet veličaju ratne zločince, dok vlast ćuti. Kako takva Crna Gora može napredovati na putu ka EU?

MAROVIĆ: Integracija u EU nije samo pitanje usklađivanja zakona, jačanja institucija, već i vrjednosno pitanje. Nije teško zaključiti da je veličanje ratnih zločinaca direktno suprotstavljeno temeljnim evropskim vrijednostima, među kojima su pomirenje, suočavanje s prošlošću i poštovanje ljudskih prava. Kada javne ličnosti, posebno vjerski lideri, otvoreno veličaju osobe osuđene za najteže zločine, a predstavnice i predstavnici političkih partija to ignorišu, šalju poruku da društvo nije spremno da se jasno distancira od takvog nasljeđa.

Vjerovatno dio problema leži u tome što  partije vlasti vide SPC kao bitan element njihovog programa, te biraju da ili podrže takve stavove ili da ih prećute. Ovaj drugi obrazac je opasniji, jer kad dajete nekome politički legitimitet jedni ga daju baš zbog takvih stavova, a drugi koji glasaju za partije u koaliciji sa ovim nacionalističkim, opravdavaju sebe da njihova partija ne iznosi takve stavove javno, bez obzira što ih ovako ohrabruje, podstiče, hrani i normalizuje.  Ovo su samo početni koraci u prekrajanju istorije i normalizaciji fašizma. Kad jednom zažmurite, onda vas ništa ne sprječava da to radite stalno. Ćutanje vlasti u ovakvim situacijama može se tumačiti kao saučesništvo i tolerisanje ekstremizma. Crna Gora će morati da pokaže mnogo više zrelosti i političke hrabrosti u suočavanju sa svim ovim izazovima ako misli da bude građanska i evropska, što je već neko vrijeme upitno.

MONITOR: Koliko je realno da CG može ući u EU do 2028.?

MAROVIĆ: Šanse za to su 50-50, ali da bi se desilo moramo postići ili pokazati makar nešto i fokusirati se na ključne reforme, te prigrliti snažnije evropski vrjednosni okvir, budući da ne mogu da se sjetim ni jedne velike stvari ili konkretnog unapređenje koji su nam se desili tokom mandata ove Vlade.

Isto tako, davanje veta u ruke desničarke Vlade nije baš laka odluka za EU.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO BEGOVIĆ, DR SPORTSKIH NAUKA: Pozivam sportiste da glasnije zagovaraju promjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Već duže vrijeme je svima jasno da je crnogorski sport  sistem koji opstaje na zapošljavanju srodnika i povezanosti sa licima kojima se sudi za organizovani kriminal i korupciju, ali i pojedinim predstavnicima nominalno novih vlasti

 


MONITOR: Prije godinu dana podnijeli ste krivične prijave protiv sportskih saveza i klubova. Šta je suština tih prijava? 

BEGOVIĆ: Ova tema ima više dimenzija, koje zaslužuju da budu adekvatno objašnjene. Prijava je podnijeta protiv više nepoznatih lica povezanim ne samo sa sportskim organizacijama, već i organima državne uprave zaduženih za poslove sporta, obrazovanja, odbrane, finansija, unutrašnjih poslova, i to na rukovodećim pozicijama i povezanih drugih pravnih i fizičkih lica. To je bila moja zakonska obaveza, imajući u vidu da sam tokom međunarodnog arbitražnog postupka u slučaju Milene Knežević Raičević došao u posjed više ugovora sa sportistima koji su ukazivali na postojanje brojnih nepravilnosti.

Sama odluka Evropskog arbitražnog suda EHF-a, koja je uključila moje mišljenje u odnosu na spor, kao i odluku ŽRK Budućnost da prihvati odgovornost, potvrđuju da se radi o svjesnim sistemskim propustima. Ti sistemski propusti ogledaju se u činjenici da su usvojena podzakonska akta sportskih organizacija u koliziji sa odredbama Zakona o sportu i Zakona o radu, što je omogućilo niz nezakonitih radnji. Konkretno,  ovom konkretnom arbitražnom odlukom, ECA EHF je obavezao klub i odgovorna lica da sportistkinji isplate kompletan iznos potraživanja.

Ovo rezonovanje je u skladu sa dokumentom Poreske uprave o poreskom tretmanu profesionalnih sportista u Crnoj Gori iz 2019. godine, pa se postavlja pitanje; na koji način će se u budžet Crne Gore uplatiti obavezni porezi i doprinosi koji do sada nijesu plaćeni? Naplatom tih javnih prihoda stvorila bi se značajna novčana masa, dovoljna za potpunu rekonstrukciju, modernizaciju i izgradnju svih neophodnih sportsko-rekreativnih sadržaja. Takođe, crnogorskom sportu bi se osigurala finansijska stabilnost i predvidljivost za narednu dekadu.

Ova tema ima i važnu socijalnu dimenziju, jer se direktno tiče radnog staža naših sportista. Imaju li oni prava da kao i svi drugi zaposleni budu adekvatno zaštićeni u okviru radno-pravnih  odnosa, ili ćemo pasivno čekati novi slučaj diskriminacije? Možda je odgovornije postaviti pitanje: koliki je broj prvenstveno naših sportista kojima godinama nijesu uplaćivani obavezni doprinosi, odnosno socijalno osiguranje (zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti) suprotno važećim propisima države Crne Gore?

MONITOR: Da li imate odgovore iz tužilaštva? 

BEGOVIĆ: Valja napomenuti da MUP nije odgovorio na upit iz jula prošle godine, koji se odnosio na evidenciju inostranih sportista angažovanih u crnogorskim klubovima – konkretno, da li je tim licima obezbijeđena odgovarajuća boravišna dozvola u skladu sa radno-pravnim statusom.

Nažalost, odgovori tužilačkih organa do sada upućuju na nedostatak potrebne stručnosti ili izostanak prioriteta za ovu oblast, iako se radi o  sistemskoj utaji poreza. Našem tužilaštvu sam i ponudio podršku posredstvom mreže ,,MARS” tužilaca nadležnih za sport Savjeta Evrope, ali crnogorske institucije imaju mogućnost obezbjeđivanja tehničke i podrške u vidu ljudskih sredstvo kroz međunarodno-pravne instrumente.

MONITOR: Kako je ova oblast uređena u drugim zemljama?

BEGOVIĆ: Presude Evropskog suda pravde, počev od Walrave & Koch iz 1974, preko čuvenog slučaja Bosma (1995), pa sve do nedavne presude u predmetu Diarra (2024), jasno potvrđuju odlučnost EU institucija da ograniče autonomiju sporta ali i da se prepoznaje ekonomska dimenzija sporta. Kao rezultat toga, na profesionalni sport se primjenjuju propisi koji uređuju tržišna pravila i njima povezane obaveze. U skladu s time, javne vlasti u državama članicama EU sve aktivnije preduzimaju mjere i radnje kako bi se zaštitio javni interes kroz oblast sporta. Stoga ne iznenađuje činjenica da se sve češće pokreću postupci protiv politički eksponiranih i drugih povezanih lica koja zloupotrebljavaju sport za nezakonito bogaćenje, namještanje rezultata, utaju poreza, neprimjeren politički ili finansijski uticaj, kao i niz drugih koruptivnih radnji.

MONITOR: Da li je ovo glavni problem u crnogorskom sportu i koje ga još mane muče? 

BEGOVIĆ: Prethodno ukazane nepravilnosti, bi valjalo posmatrati više kao posljedicu klijentelistički uspostavljenih odnosa, u kojima recimo svjedočimo svojevrsnom patrimonijalnom sistemu  kojeg karakteriše očuvanje vlasti i autoriteta porodičnim putem. Slučajevi poput zapošljavanja ili angažovanja najbližih srodnika u Crnogorskom olimpijskom komitetu, ili recimo situacija u kojoj predsjednik jednog nacionalnog saveza koji je pritom na toj poziciji izabran na period od četiri godine, sam sa sobom zaključio ugovor na neodređeno, samo ilustrativno potvrđuju bitno narušeno stanje crnogorskog sporta. Kao još jednu direktnu posljedicu imamo ozbiljan pad u rezultatima, pa se tako danas slavi kao vrhunski rezultat sedmo mjesto u konkurenciji devet zemalja na Igrama malih država u Andori.

MONITOR: Da li vidite mogućnost  pozitivne promjene u domaćem sportu? 

BEGOVIĆ: Već duže vrijeme je svima jasno da se radi o sistemu koji opstaje na zapošljavanju srodnika i povezanosti sa licima kojima se sudi za organizovani kriminal i korupciju ali i pojedinim predstavnicima nominalno novih vlasti. Kako je sistem o kojem govorim u osnovi nesposoban da proizvede novu vrijednost što potvrđuju i rezultati na terenu, u zadnjih par godina su počeli da se pojavljuju disonantni tonovi. No isti su nedovoljno odlučni, pa još jednom pozivam sportiste i sportske radnike da ne odustaju i glasnije zagovaraju prijeko potrebne promjene.

MONITOR: Doktorirali ste sportske nauke, predajete na inostranim univerzitetima. Koji su glavni problemi i perspektive sa kojima se sport susreće na međunarodnom nivou?

BEGOVIĆ: Globalni sport se nalazi na svojevrsnoj raskrsnici, pod uticajem konvergentnih procesa kao što su digitalizacija, komercijalizacija i projektovanje moći asimetričnih aktera poput Katara i Saudijske Arabije – ali i drugih. Konsekventno, struktura sportskog pokreta i legitimitet koji crpe iz koncepta autonomije sve češće se dovode u pitanje. Ovo se posebno odnosi na selektivnu primjenu principa političke neutralnosti, jer sportske organizacije nerijetko postaju instrument političkih obračuna ili sredstvo za sprovođenje politike sankcija. Nejednak tretman nacionalnih sportskih organizacija u kontekstu rusko-ukrajinskog i izraelsko-palestinskog sukoba, ogoljava ne samo institucionalnu selektivnost, već i organizacionu hipokriziju (licemjerstvo). Upravo zbog toga, već duže vrijeme zagovaram osnivanje međunarodne hibridne agencije, po uzoru na Svjetsku antidoping agenciju (WADA), koja bi imala mandat da štiti temeljne vrijednosti koje sport treba da predstavlja, ali i da se sistemski suprotstavlja negativnim pojavama koje ugrožavaju njegov integritet.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN-BU U PENZIJI, BEOGRAD: Formirana je svijest da je vlast smjenjiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Snagu otporu daće visoka mobilizacija i izlaznost na izbore i bitno bolji-u neravnopravnim uslovima sa vlašću – gotovo izjednačeni  izborni rezultati  opozicionih lista

 

 

MONITOR: Prema zvaničnim preliminarnim rezultatima lokalnih izbora RIK-u Kosjeriću i Zaječaru, pobjednik je „Ne damo Srbiju-Aleksandar Vučić“. Vučić je na Instagramu već ranije proglasio pobjedu, ali su to uradile i opozicione „Ujedinjeni za Kosjerić“ i „Promena u koju verujemo-Uglješa Đuričković-Dragana Rašić“. Ulagane su velike nade antirežimskih snaga u ove izbore kao simbolički značajne. Da li i vi dijelite to mišljenje i može li se ovaj rezultat opozicije nazivati „pobjedom“?

STOJILJKOVIĆ: Pre bih rekao da je uspostavljena neka vrsta ravnoteže (ne) moći -što je u odnosu na ranije izborne rezultate,  stanje apatije i apsolutne kontrole vlasti nad resursima moći ogromna promena i posledica već polugodišnjih studentskih blokada i protesnih marševa. Ilustracije radi, izborima fomirani odnos snaga u lokalnom parlamentu u Kosjeriću je sa  nekadašnjih 20:7 došao na tek 14:13 u korist vlasti.

MONITOR: „Crta“ je konstatovala oko 20-tak krupnih nepravilnosti, u kampanji i na dan glasanja ponovile su se scene sa prethodnih izbora…Opozicija u Kosjeriću (koja je- zvanično, izgubila za 51 glas), najavljuje obaranje ovih izbora a studenti pozivaju građane da brane svoju izbornu volju. Koji bi im „scenario“ u tome pomogao-ako nema kapaciteta društva za generalni štrajk?

STOJILJKOVIĆ: Izbori se dobijaju pre njihovog raspisivanja kontrolom nad poslovima, novcem i publicitetom – seljakanje birača i izborne mućke na sam dan izbora igraju relativno skromnu ulogu. Na ovim izborima su one u velikoj meri “provaljene“ i sprečene maksimalnom mobilizacijom studenata i građana. Konačno, primera radi, u Kosjeriću je na ni 9000 birača bilo svih 450 posmatrača. Ne očekujem mnogo od prijava jer se izbori ponavljaju samo u slučaju dokazanih krupnih izbornih nepravilnosti. Po mome sudu,  snagu otporu daće visoka mobilizacija i izlaznost na izbore i bitno bolji-u neravnopravnim uslovima sa vlašću, gotovo izjednačeni  izborni rezultati  opozicionih lista. Činjenica  da se ovoga puta opozicioni glasovi nisu rasipali a da vlast ni uz krajnja naprezanja, podele frižidera i ludilo asfaltiranja puteva-ne može više od ovoga, govori i da je konačno naučena lekcija da se i dobijeni rezultati u glasovima mogu upropastiti neadekvatnim, rascepkanim  koalicionim aranžmanima . Formirana je svest da je  vlast smenjiva, a da se „kukavica“ Vučić ovoga puta ne usuđuje da ih raspiše. Čini se da je većini građana nakon trinaest godina ova vrsta populističke političke lakrdije konačno dozlogrdila. Uz ovaj nivo političke mobilizacije, koliko-toliko poboljšane a onda umešno  kontrolisane izborne uslove, jasnu platformu promena i koalicionu strategiju su-uz to da spoljni veto igrači makar ne odmažu ako već ne pomažu, promene već započele.

MONITOR: ODIHR je pred izbore konstatovao da vlast u Srbiji nije ispunila njihove preporuke..Vučić-koji je na svaki način učestvovao u kampanji SNS – nije zadovoljan „tijesnom pobjedom“ u Kosjeriću. Uz činije jagoda i trešanja (za građane inače preskupih), preko Instagrama je ponudio dijalog. Da li je to preduprjeđivanje reagovanja „stranih faktora“ ili, možda,  još jedan pokušaj da se neko od pobunjenih ili „opoziciono nestabilnih“ omekša?

STOJILJKOVIĆ: Dugo već Vučićeva strategija je kupovina vremena kombinovanjem neuvijenih pretnji i sankcionisanja tački otpora-poput Univerziteta,  sa neuverljivim ponudama dijaloga i trenutnim ustupcima oko zahteva koji uživaju široku podršku građana. Kojima onda sledi, recimo,  povratak iskopavanju litijuma ili jarosno zaricanje da nema ništa od ispunjenja studentskih zahteva- „koje sam obećao kada sam se našao u škripcu“. Paralelno se radilo  na podelama unutar širokog i fragmentiranog bloka društvene i političke opozicije tako da  nakon svakih izbora neko ko je “zanoćio u opoziciji-probudi se u krilu vlasti“. Ili ih parcijalno bojkotuje. Svoje  biračko telo drži  što predizbornom kupovinom glasova što obećanjima o “kvantnom skoku u budućnost“ već do narednih izbora. U međuvremenu je zarobljena država i stvorena  široka klijentelistička mreža i nova klasa od podobnih i poslušnih. Posledično, SNS i dugo nastajući pokret-za sada  bez naslova, imaju članstvo od preko 700 000 članova, odnosno svih petnaestak odsto efektivnog biračkog tela.  Važno je pritom imati spoljne veto igrače uz sebe, pa  se njihova suzdržana  reakcija na koruptivnu i nedemokratsku praksu  kupuje obećanim litijumom i nabavkama Rafala. Izbore dakle  raspisuje samo  kada je uveren  da ih može dobiti.

MONITOR: U toku je protest univerzitetskih nastavnika ispred Vlade Srbije „Univerziteti na raskrsnici“. Oni zahtijevaju da se ukine Vladina uredba kojom se naučni rad svodi na samo pet sati nedjeljno. Taj je elemenat Uredbe omogućio da se plate na univerzitetima smanje za nešto više od sto eura. BU je prema CWUR upravo rangiran kao 387-i od dvije hiljade najboljih na svijetu. Može li ta činjenica uticati na ukidanje Uredbe i spasavanje visokog školstva?

STOJILJKOVIĆ: Može, pod uslovom  da vlast postignuti dogovor i “normalizaciju“  intepretira kao svoj velikodušni ustupak i dokaz svoje dijalogu sklone prirode. Kojim se opet u pitanje ne dovode njene ingerencije i uticaj na oslabljene državne Univerzitete.  U ime paralelno negovane,  neakreditovane konkurencije.

MONITOR: Brisel je nedavno eksploataciju jadarita u dolini Jadra stavio na listu svojih  prioritetnih interesa u „trećim zemljama“. Zbog potreba novih industrija u EU i  kineske konkurencije, ovdje se zaključuje da Aleksandar Vučić neće biti sankcionisan ni zbog svoje unutrašnje ali ni spoljne politike. Da li se ovim potezom EK (i to bez neophodnog obrazloženja), svaki napor kritičara unaprijed predstavlja uzaludnim?

STOJILJKOVIĆ: Odavno se ovde zna da EU institucije i akteri govore različitim jezicima i geostrateškim interesima i kada nastoje da ih ukomponuju sa narativom o evropskim vrednostima i politikom proširenja.  Zna se i da da je EU u recesiji i pred izazovom autonomizacije pozicije i prema SAD pod Trampovim ultraprotekcionističkim stiskom. Jadar je dodatno stavljanje prsta  u oko i pro-EU delu javnosti. Zato i dominira stav da se za promene moramo izboriti sami. Na drugoj strani time-u potrazi za novim ljubimcem u Srbiji, teško da će naći većeg poslušnika od Vučića.

MONITOR: Tvrdi se da Donald Tramp samo ispunjava predizborna obećanja nizom afera koje su proizvele njegove predsjedničke uredbe (migranti, porezi, ukidanje USAID, napad na Univerzitet Harvard, restrikcije u javnom zdravstvu…). Ipak dosta uredbi je osporeno na sudovima. Ni njegov stil „trange-frange“ mirovne politike ne daje rezultate. Može li „Trampova era“ ostaviti i neke trajnije posljedice i na domaćem i na globalnom planu?

STOJILJKOVIĆ: Ona ih je već ostavila. Izvela je na scenu ili bar ojačala desni, protekcionistički suverenizam koji se poziva na tradicionalne vrednosti i porodicu. Krivicu za nevolje traži u drugim i drugačijim. U skladu sa Goldstin-Turčinovom hipotezom koja promene sa Trampom objašnjava formiranjem nove aspirativne elite koja se na putu ka vlasti poziva na narod, ovi pokreti eksploatišu frustracije radništva i niže srednje klase, pre svih onih u devastiranim regionima. Ne haju za demokratske procedure i relativno lako se dogovaraju sa liderima “novih dinastija“ (Kin)  poput Rusije i Kine. Razaraju koncepte globalizacije i “ kolektivnog političkog Zapada“.

Ne mogu da ne ponovim da u neizboru  između recimo evropskih pluto-birokrata, usrećitelja običnog, “dobrog” naroda-u liku Trampa,  njihovih partnera Putina i Sija, biram ono što Piketi zove federalni, participativni i ekološki socijalizam. I radujem se što su studenti u Srbiji tako visoko podigli vrednosti pravde i participacije.

 

Potrebno je još šire okupljanje civilnih ali i političkih aktera

MONITOR: Studenti u blokadi su kao svoj ultimativni predlog stavili vanredne parlamentarne izbore. Nedavno su objavili i svoj Program. S obzirom na njihovo višemjesečno oštro distanciranje od opozicije, NVO-pa i civilnog društva u cjelini, da li su ovaj Program i kriteriji koji su na kraju teksta navedeni kao „rešeto“ za studentsku listu, donekle izmijenili taj odnos?

STOJILJKOVIĆ: Studenti u blokadama su-uprkos cijeni koju  prije svega oni plaćaju za ovako njihovo dugo trajanje,  još uvjek društveni akter sa najvećim povjerenjem građana. Njihovo mentorstvo nad listom kandidata koju će formirati jeste i garancija velikog potencijala te liste.  No, čini se da iskustvo lokalnih izbora u Zaječaru i Kosjeriću govori da je potrebno još šire okupljanje civilnih ali i političkih aktera koje su studentski kriteriji ostavili izvan njihove liste.  Posebno ako do izbora ne dođe ni na jesen ove godine.

 

Univerzitet  mora ostati jedinstven.

MONITOR: Rektor BU, Vladan Đokić, koji je već izvjesno vrijeme u pregovorima sa premijerom Đurom Macutom o „normalizaciji nastave“ i istovremeno o studentskim zahtjevima – tvrdi da se dolazi do nekog dogovora..Četiri državna univerziteta su pod velikim pritiskom da se nastava i ispiti počnu obavljati u nekoj formi. Ako prestanu blokade, da li je gotovo sa studentskim entuzijazmom za društveno liderstvo?

STOJILJKOVIĆ: Blokade – zbog odbijanja vlasti da ispuni ključni zahtjev za utvrđivanje odgovornosti za pad nadstrešnice i smrt 16 ljudi, a iza čega se očito krije  koruptivna hobotnica, već predugo traju. One moraju biti-u dogovoru  sa nastavnicima, objedinjene  sa nekim kombinovanim oblikom nadoknade nastave, produženjem školske godine i određenjem kvota i upisom nove generacije studenata. U suprotnom, olakšava se vlastima plan za erodiranje pozicije i ponižavanje  državnih Univerziteta. Opet, potpuno odricanje od blokada bilo bi doživljeno kao povlačenje pred pritiscima. Univerzitet naprosto mora ostati jedinstven.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo