Za Monitor govori Miranda Patrucić, novinarka sarajevskog Centra za novinarsko istraživanje i Mreže istraživačkih novinara OCCRP, autorka nedavno objavljenog istraživanja o poslovanju Prve banke koje je otkrilo brojne nezakonitosti i kriminalne radnje kako uprave i vlasnika banke, tako i ovdašnjih organa i regulatora koji su to trebali spriječiti. OCCRP je mreža istraživačkih centara, komercijalnih medija i istraživačkih novinara iz više od 15 zemalja koja se bavi istraživanjem organizovanog kriminala i korupcije. OCCRP je do sada objavio istraživanja o švercu cigaretama, krivotvorenju dokumenta, trgovini strujom, Darku Šariću, Zoranu Ćopiću, Miroslavu Miškoviću, Naseru Keljmendiju. Njihova istraživanja prenosili su brojni uticajni mediji – Guardian, Der Speigel, Time Magazine, Le Soir, Financial Times, a sarađivali su, objašnjava naša sagovornica i sa BBC, švedskom državnom televizijom i Radio Slobodna Evropa.

„Za svoj rad dobili smo niz međunarodnih priznanja, uključujući 2011 Daniel Pearl Award, Online Journalism Award, Global Shining Light Award, The Tom Renner Award for Crime Reporting”, objašnjava naša sagovornica.

MONITOR: Šta su glavni nalazi nedavno objavljenog istraživanja CIN-a i OCCRP o Prvoj banci?
PATRUCIĆ: Prva banka je biznis šačice ljudi povezanih sa bivšim premijerom Milom Đukanovićem. Taj je biznis godinama djelovao van zakona, normi, razuma. Problem je taj što nije razvijen vlastitim novcem, već novcem građana Crne Gore.

Vlada, njene agencije, fondovi, državne firme su godinama držali pare u Prvoj banci. Milioni eura su podijeljeni svakojakim biznismenima i onima što su to željeli biti. Krediti u iznosima koje bi teško ko mogao dobiti su davani tek tako. Banka je bila ATM za povlaštene.

Iznimno visoke kredite su dobijali članovi porodice Đukanović, kum Vuk Rajković, Veselin Barović, Zoran Bećirović, niz prijatelja i poslovnih partnera. Najzanimljiviji je primjer Svetlane Mićunović, supruge Branislava Brana Mićunovića kojoj je banka bez ugovora ili bilo čega drugog odobrila prekoračenje od 4,6 miliona eura. Novcem je kupljeno zemljište u Budvi. Krediti su odobravani sa dugim grejs periodima (u slučaju Aca Đukanovića čak četiri godine), bez ili sa neznatnim obezbjeđenjem i jednokratnim rokom otplate. Prema podacima revizorske kuće PricewaterhouseCoopers čak dvije trećine kredita Banka je dala povezanim licima.

Kad je pipa presušila a prijatelji nisu vraćali novac, valjalo je opet zatražiti pomoć vlasti. I dobili su je, 44 miliona eura iz džepa građana. Pitanje je da li je Prva banka ikada vratila novac. Centralna banka je otkrila da su tri rate vraćane novcem koji je baš u tom periodu stizao sa računa trezora. Uz to, banka je prekršila i odredbe ugovora o krediti a da niko ništa nije učinio po tom pitanju.

Centralna banka i Svjetska banka su tražile prinudnu upravu. Vlada je imala drugi plan. Prodajom Elektroprivrede, na račun banke je leglo 192 miliona eura, dobar dio tog novca je ostao zarobljen. U izvještaju Centralne banke iz 2010. godine se navodi da bi banka kolabrirala kad bi samo mali dio tog novca bio povučen.

Banka i danas preživljava zahvaljujući pomoći vlasti – postali su partner na svim važnijim kapitalnim projektima.

MONITOR: Koji su zakoni i bankarska pravila prekršeni u slučaju Prve banke?
PATRUCIĆ: Mislim da je pravo pitanje koji zakoni i bankarska pravila nijesu prekršeni. Svi – od ključnog Zakona o bankama, preko Zakona o platnom prometu, Zakona o sprječavanju pranja novca, do najvažnijih propisa koje donosi Centralna banka. Pri tome kršenja nisu bila mala i nebitna.

Samo primjer: kako bi prikrila da nema para, Banka se služila svakojakim trikovima i malverzacijama – krivotvorila datume na nalozima, slala naloge izvan radnog vremena, lagala Centralnu banku. Banka je otvarala račune brojnim stranim firmama bez da je prikupila potrebnu dokumentaciju. Najmanje dvije firme su bile u vlasništvu Duška Šarića. Također nije prijavljivala sve transakcije preko 15.000 eura, niti je uvijek pratila povezane transakcije što joj je bila zakonska obaveza. PwC je otkrio šest depozita u iznosu od preko 800.000 eura koje banka nije prijavila.

Centralna banka je u tom periodu donijela niz rješenja kojima je Banci nalagala otklanjanje nepravilnosti i nezakonitosti. One nebitne, Banka je ispunila, dok je one ključne ignorisala. Čak i kad je dobila kreditnu podršku – 44 miliona eura novca građana – umjesto da kaže, zeznuli smo stvari, sad ćemo raditi kako nam se kaže, Banka je uzela novac i potrošila ga kako je htjela. A ugovor je bio jasan – Centralna banka kontroliše kako će novac biti utrošen, u protivnom ugovor se raskida. Ministarstvo finansija ne samo da nije raskinulo ugovor, već je, kako je Centralna banka kasnije utvrdila, novcem građana pomoglo Prvoj banci da prividno vrati novac.

MONITOR: Ko bi trebalo da odgovara zbog toga?
PATRUCIĆ: Odgovornost i krivica postoji među onima koji su to činili, onima koji su to odobravali i onima koji su zatvarali oči pred problemom. Prije svega mislim na aktere u Prvoj banci, te organe vlasti. OCCRP će ubrzo objaviti preko hiljadu stranica dokumenata. Mislim da će štivo biti zanimljivo kako za tužioce, tako i za EU zvaničnike. Borba protiv korupcije i kriminala u narednom periodu predstavlja najvažniji izazov za Crnu Goru.

Banka je u javnosti izjavila da su ovo stari problemi i da je situacija dobra. Međutim, nije stavila javnosti na uvid revizorske izvještaje koji su ključni dokaz transparentnosti. Ako je istina to što kažu, zašto kriju informacije i zašto ova banka nije transparentna kao ostale banke u regionu?

Banka je u vlasništvu osobe iz porodice koja je jedna od politički najutjecajnijih u regiji. Baš zbog toga trebala bi imati veći nivo transparetnosti. Banka se na naše tekstove osvrnula preko članka u jednoj novini. Ovo nisu postupci banke čije su namjere dobre. Pozivamo ih da nam daju intervju u kojem će moći iznijeti objašnjenje za svaki od navoda.

MONITOR: Reakcije nadležnih u Crnoj Goru uglavnom su usmjerene na otkrivanje ,,krivca” koji je saopštio informacije o poslovanju banke braće Đukanović. Kako obično završavaju vaša istraživanja – ostavkama, prijavama?
PATRUCIĆ: Crnogorska vlast apsolutno je nezainteresovana da procesuira kriminal i nezakonitosti koje je Centralna banka utvrdila u ovom slučaju i svu je svoju pažnju usmjerila na građane koji su o tome progovorili i pomogli da se kriminal dokumentuje. Ja bih rekla da je prioritet procesuirati one koji su zamalo doveli do sloma bankarskog sistema. Činjenica da niko nije niti u jednom trenutku argumentovano demantovao niti jedan od navoda u tekstovima dovoljno govori.

U zemljama u kojima se zakon ne kroji prema interesima pojedinaca već interesima građana, naši tekstovi su rezultirali optužnicom protiv premijera, ostavkom dvoje sudija, hapšenjem visokog policijskog zvaničnika, hapšenjem brojnih biznismena, promjenama zakona, procedura, zatvaranjem korumpiranih firmi, policijskim istragama. Naravno, neke od naših priča za sada nisu imale efekta.

Azerbejdžan je jedan od primjera autokoratskih zemalja gdje je korupcija zahvatila sam vrh vlasti. Čekamo da vidimo šta će se desiti u Crnoj Gori.

MONITOR: Kako ste došli do podataka o poslovanju Prve banke? Kojim ste se sve postupcima služili tokom istraživanja?
PATRUCIĆ: Dio javnih dokumenata smo dobili pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama, dio nam je ustupio MANS. Ostatak sam dobila od hrabrih ljudi iz različitih institucija i međunarodnih organizacija koji nisu željeli biti nijemi posmatrači onoga što se događa.

Istraživanje je trajalo mjesecima. Budući da se radi o preko hiljadu stranica dokumenata trebalo mi je dugo da ih prostudiram i razumijem. Razgovarala sam sa velikim brojem ljudi čije viđenje situacije je uveliko pomoglo. No najteže od svega je bilo ispričati priču na način da je obični ljudi razumiju.

MONITOR: Ovdje neki tvrde da su vaši nalazi usmjereni protiv Crne Gore. Zašto ste se bavili poslovima porodice Đukanović?
PATRUCIĆ: Protiv Crne Gore? Ma ne, ja obožavam Crnu Goru, rado bih došla živjeti i raditi u Crnoj Gori.

Prvo istraživanje je došlo slučajno. OCCRP je bio partner na projektu Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) o međunarodnom švercu cigareta. Dio istraživanja se odnosio i na optužnicu iz Barija te se logičnim nametnulo pitanje ko je Milo Đukanović. ICIJ je zanimalo gdje su otišle pare od šverca cigareta. Krenuli smo od početka tako što smo uporedili zvanične prihode porodice i stvarnu vrijednost onoga što posjeduju. Koristeći se javnim izvorima – registrima nekretnina i preduzeća, podacima sa berze i komisije za hartije od vrijednosti – utvrdili smo da je porodica, u trenutku objavljivanja, dakle sredinom 2009. godine posjedovala ili kontrolisala imovinu vrijednu najmanje 185 miliona dolara. I danas vjerujem da to nije konačna brojka. Značajan dio bogatstva bio je vezan za Prvu banku.

Istraživanje je osvojilo niz međunarodnih priznanja uključujući i Tom Renner Award for Crime Reporting američkog Udruženja istraživačkih novinara i urednika i Overseas Press Club Award.

Nedugo potom Centralna banka je raspisala tender za posebnu reviziju Banke pri čemu su kao osnov naveli netačno izvještavanje. Kad se tome doda i prijava Vrhovnom tužilaštvu, zar mi treba drugi razlog da se pozabavim ovom temom? .

Najveći izazov za novinara je razotkriti nešto što svi silno nastoje sakriti. Od kada sam čula za specijalnu reviziju, imala sam cilj – doći do tog dokumenta. I došla sam, do tog i brojnih drugih. A kad jesam, ostala sam u šoku. Sedmicama sam bila u nevjerici, zar je tako nešto moguće. Toliki nivo nepotizma, sukoba interesa, korupcije, očitog kršenja svih mogućih propisa i zloupotreba novca građana nisam dugo vidjela niti čula. A vlast je ostajala nijema. Tu priču sam morala ispričati. Građani Crne Gore imaju pravo znati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ