Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRANDA PATRUCIĆ, NOVINARKA OCCRP-A: Privatna banka u privatnoj državi

Objavljeno prije

na

Za Monitor govori Miranda Patrucić, novinarka sarajevskog Centra za novinarsko istraživanje i Mreže istraživačkih novinara OCCRP, autorka nedavno objavljenog istraživanja o poslovanju Prve banke koje je otkrilo brojne nezakonitosti i kriminalne radnje kako uprave i vlasnika banke, tako i ovdašnjih organa i regulatora koji su to trebali spriječiti. OCCRP je mreža istraživačkih centara, komercijalnih medija i istraživačkih novinara iz više od 15 zemalja koja se bavi istraživanjem organizovanog kriminala i korupcije. OCCRP je do sada objavio istraživanja o švercu cigaretama, krivotvorenju dokumenta, trgovini strujom, Darku Šariću, Zoranu Ćopiću, Miroslavu Miškoviću, Naseru Keljmendiju. Njihova istraživanja prenosili su brojni uticajni mediji – Guardian, Der Speigel, Time Magazine, Le Soir, Financial Times, a sarađivali su, objašnjava naša sagovornica i sa BBC, švedskom državnom televizijom i Radio Slobodna Evropa.

„Za svoj rad dobili smo niz međunarodnih priznanja, uključujući 2011 Daniel Pearl Award, Online Journalism Award, Global Shining Light Award, The Tom Renner Award for Crime Reporting”, objašnjava naša sagovornica.

MONITOR: Šta su glavni nalazi nedavno objavljenog istraživanja CIN-a i OCCRP o Prvoj banci?
PATRUCIĆ: Prva banka je biznis šačice ljudi povezanih sa bivšim premijerom Milom Đukanovićem. Taj je biznis godinama djelovao van zakona, normi, razuma. Problem je taj što nije razvijen vlastitim novcem, već novcem građana Crne Gore.

Vlada, njene agencije, fondovi, državne firme su godinama držali pare u Prvoj banci. Milioni eura su podijeljeni svakojakim biznismenima i onima što su to željeli biti. Krediti u iznosima koje bi teško ko mogao dobiti su davani tek tako. Banka je bila ATM za povlaštene.

Iznimno visoke kredite su dobijali članovi porodice Đukanović, kum Vuk Rajković, Veselin Barović, Zoran Bećirović, niz prijatelja i poslovnih partnera. Najzanimljiviji je primjer Svetlane Mićunović, supruge Branislava Brana Mićunovića kojoj je banka bez ugovora ili bilo čega drugog odobrila prekoračenje od 4,6 miliona eura. Novcem je kupljeno zemljište u Budvi. Krediti su odobravani sa dugim grejs periodima (u slučaju Aca Đukanovića čak četiri godine), bez ili sa neznatnim obezbjeđenjem i jednokratnim rokom otplate. Prema podacima revizorske kuće PricewaterhouseCoopers čak dvije trećine kredita Banka je dala povezanim licima.

Kad je pipa presušila a prijatelji nisu vraćali novac, valjalo je opet zatražiti pomoć vlasti. I dobili su je, 44 miliona eura iz džepa građana. Pitanje je da li je Prva banka ikada vratila novac. Centralna banka je otkrila da su tri rate vraćane novcem koji je baš u tom periodu stizao sa računa trezora. Uz to, banka je prekršila i odredbe ugovora o krediti a da niko ništa nije učinio po tom pitanju.

Centralna banka i Svjetska banka su tražile prinudnu upravu. Vlada je imala drugi plan. Prodajom Elektroprivrede, na račun banke je leglo 192 miliona eura, dobar dio tog novca je ostao zarobljen. U izvještaju Centralne banke iz 2010. godine se navodi da bi banka kolabrirala kad bi samo mali dio tog novca bio povučen.

Banka i danas preživljava zahvaljujući pomoći vlasti – postali su partner na svim važnijim kapitalnim projektima.

MONITOR: Koji su zakoni i bankarska pravila prekršeni u slučaju Prve banke?
PATRUCIĆ: Mislim da je pravo pitanje koji zakoni i bankarska pravila nijesu prekršeni. Svi – od ključnog Zakona o bankama, preko Zakona o platnom prometu, Zakona o sprječavanju pranja novca, do najvažnijih propisa koje donosi Centralna banka. Pri tome kršenja nisu bila mala i nebitna.

Samo primjer: kako bi prikrila da nema para, Banka se služila svakojakim trikovima i malverzacijama – krivotvorila datume na nalozima, slala naloge izvan radnog vremena, lagala Centralnu banku. Banka je otvarala račune brojnim stranim firmama bez da je prikupila potrebnu dokumentaciju. Najmanje dvije firme su bile u vlasništvu Duška Šarića. Također nije prijavljivala sve transakcije preko 15.000 eura, niti je uvijek pratila povezane transakcije što joj je bila zakonska obaveza. PwC je otkrio šest depozita u iznosu od preko 800.000 eura koje banka nije prijavila.

Centralna banka je u tom periodu donijela niz rješenja kojima je Banci nalagala otklanjanje nepravilnosti i nezakonitosti. One nebitne, Banka je ispunila, dok je one ključne ignorisala. Čak i kad je dobila kreditnu podršku – 44 miliona eura novca građana – umjesto da kaže, zeznuli smo stvari, sad ćemo raditi kako nam se kaže, Banka je uzela novac i potrošila ga kako je htjela. A ugovor je bio jasan – Centralna banka kontroliše kako će novac biti utrošen, u protivnom ugovor se raskida. Ministarstvo finansija ne samo da nije raskinulo ugovor, već je, kako je Centralna banka kasnije utvrdila, novcem građana pomoglo Prvoj banci da prividno vrati novac.

MONITOR: Ko bi trebalo da odgovara zbog toga?
PATRUCIĆ: Odgovornost i krivica postoji među onima koji su to činili, onima koji su to odobravali i onima koji su zatvarali oči pred problemom. Prije svega mislim na aktere u Prvoj banci, te organe vlasti. OCCRP će ubrzo objaviti preko hiljadu stranica dokumenata. Mislim da će štivo biti zanimljivo kako za tužioce, tako i za EU zvaničnike. Borba protiv korupcije i kriminala u narednom periodu predstavlja najvažniji izazov za Crnu Goru.

Banka je u javnosti izjavila da su ovo stari problemi i da je situacija dobra. Međutim, nije stavila javnosti na uvid revizorske izvještaje koji su ključni dokaz transparentnosti. Ako je istina to što kažu, zašto kriju informacije i zašto ova banka nije transparentna kao ostale banke u regionu?

Banka je u vlasništvu osobe iz porodice koja je jedna od politički najutjecajnijih u regiji. Baš zbog toga trebala bi imati veći nivo transparetnosti. Banka se na naše tekstove osvrnula preko članka u jednoj novini. Ovo nisu postupci banke čije su namjere dobre. Pozivamo ih da nam daju intervju u kojem će moći iznijeti objašnjenje za svaki od navoda.

MONITOR: Reakcije nadležnih u Crnoj Goru uglavnom su usmjerene na otkrivanje ,,krivca” koji je saopštio informacije o poslovanju banke braće Đukanović. Kako obično završavaju vaša istraživanja – ostavkama, prijavama?
PATRUCIĆ: Crnogorska vlast apsolutno je nezainteresovana da procesuira kriminal i nezakonitosti koje je Centralna banka utvrdila u ovom slučaju i svu je svoju pažnju usmjerila na građane koji su o tome progovorili i pomogli da se kriminal dokumentuje. Ja bih rekla da je prioritet procesuirati one koji su zamalo doveli do sloma bankarskog sistema. Činjenica da niko nije niti u jednom trenutku argumentovano demantovao niti jedan od navoda u tekstovima dovoljno govori.

U zemljama u kojima se zakon ne kroji prema interesima pojedinaca već interesima građana, naši tekstovi su rezultirali optužnicom protiv premijera, ostavkom dvoje sudija, hapšenjem visokog policijskog zvaničnika, hapšenjem brojnih biznismena, promjenama zakona, procedura, zatvaranjem korumpiranih firmi, policijskim istragama. Naravno, neke od naših priča za sada nisu imale efekta.

Azerbejdžan je jedan od primjera autokoratskih zemalja gdje je korupcija zahvatila sam vrh vlasti. Čekamo da vidimo šta će se desiti u Crnoj Gori.

MONITOR: Kako ste došli do podataka o poslovanju Prve banke? Kojim ste se sve postupcima služili tokom istraživanja?
PATRUCIĆ: Dio javnih dokumenata smo dobili pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama, dio nam je ustupio MANS. Ostatak sam dobila od hrabrih ljudi iz različitih institucija i međunarodnih organizacija koji nisu željeli biti nijemi posmatrači onoga što se događa.

Istraživanje je trajalo mjesecima. Budući da se radi o preko hiljadu stranica dokumenata trebalo mi je dugo da ih prostudiram i razumijem. Razgovarala sam sa velikim brojem ljudi čije viđenje situacije je uveliko pomoglo. No najteže od svega je bilo ispričati priču na način da je obični ljudi razumiju.

MONITOR: Ovdje neki tvrde da su vaši nalazi usmjereni protiv Crne Gore. Zašto ste se bavili poslovima porodice Đukanović?
PATRUCIĆ: Protiv Crne Gore? Ma ne, ja obožavam Crnu Goru, rado bih došla živjeti i raditi u Crnoj Gori.

Prvo istraživanje je došlo slučajno. OCCRP je bio partner na projektu Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) o međunarodnom švercu cigareta. Dio istraživanja se odnosio i na optužnicu iz Barija te se logičnim nametnulo pitanje ko je Milo Đukanović. ICIJ je zanimalo gdje su otišle pare od šverca cigareta. Krenuli smo od početka tako što smo uporedili zvanične prihode porodice i stvarnu vrijednost onoga što posjeduju. Koristeći se javnim izvorima – registrima nekretnina i preduzeća, podacima sa berze i komisije za hartije od vrijednosti – utvrdili smo da je porodica, u trenutku objavljivanja, dakle sredinom 2009. godine posjedovala ili kontrolisala imovinu vrijednu najmanje 185 miliona dolara. I danas vjerujem da to nije konačna brojka. Značajan dio bogatstva bio je vezan za Prvu banku.

Istraživanje je osvojilo niz međunarodnih priznanja uključujući i Tom Renner Award for Crime Reporting američkog Udruženja istraživačkih novinara i urednika i Overseas Press Club Award.

Nedugo potom Centralna banka je raspisala tender za posebnu reviziju Banke pri čemu su kao osnov naveli netačno izvještavanje. Kad se tome doda i prijava Vrhovnom tužilaštvu, zar mi treba drugi razlog da se pozabavim ovom temom? .

Najveći izazov za novinara je razotkriti nešto što svi silno nastoje sakriti. Od kada sam čula za specijalnu reviziju, imala sam cilj – doći do tog dokumenta. I došla sam, do tog i brojnih drugih. A kad jesam, ostala sam u šoku. Sedmicama sam bila u nevjerici, zar je tako nešto moguće. Toliki nivo nepotizma, sukoba interesa, korupcije, očitog kršenja svih mogućih propisa i zloupotreba novca građana nisam dugo vidjela niti čula. A vlast je ostajala nijema. Tu priču sam morala ispričati. Građani Crne Gore imaju pravo znati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo