Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGANA KANJEVAC, AUTORKA FILMA „SONJA“: Tragična ikona

Objavljeno prije

na

Dokumentarni film Dragane Kanjevac Sonja o urbanoj jugoslovenskoj ikoni – glumici Sonji Savić biće prikazan u nedjelju, 10. juna na trećem Telekom UnderhillFestu. Film je imao premijeru prije dva mjeseca u Beogradu na festivalu Kratki metar. Sonja Savić je bila izuzetna, ali i neprilagođena umjetnica, koju je na pragu zrelosti dočekao krvavi raspad zemlje i kulturnog prostora. Umrla je u septembru 2008. godine. Autorka filma Sonja – Dragana Kanjevac, diplomirani filozof, dugogodišnji je novinar i publicista iz oblasti kulture i medija. Interesovanje za popularnu i urbanu kulturu nastavila je režijom dokumentarnih filmova, kao što su NY 6 sati ranije (2009), Akademija Republika (1997). U najnovijem dokumentarcu Sonja, posvećenom legendarnoj filmskoj zvijezdi Sonji Savić, Dragana Kanjevac nastavlja ispitivanje sudbine srpske generacije X. MONITOR: Iako je Sonja Savić bila glumica koja je radila, mislila, a i izgledala drugačije od ostalih, umjetnica koja je bila svojevrsna metafora sjajne, ali tragične generacije, ipak me zanima kako ste došli na ideju da snimite ovaj dokumentarac?
KANJEVAC: Za idejom nisam tragala, ona je bila tako logična. Umrla je Sonja Savić, ličnost koja je bila toliko upečatljiva i koja je mnogim ljudima te ex jugoslovenske generacije X značila nešto u životu. Njen život se prerano završio, domaći tabloidi su je ispratili u svom odvratnom stilu i bio je red da neko sagleda Sonjinu pojavu iz nekog humanijeg i smislenijeg ugla.

MONITOR: U filmu su zabilježeni njeni iskazi, svjedočenja prijatelja i umjetnika, koristili ste arhivski materijal. Koliko vam je teško bilo, nakon tri godine od njene smrti da uklopite cijelu priču?
KANJEVAC: Bilo je veoma zahtevno, jer Sonja je slojevita ličnost. I po umetničkim interesovanjima i delovanju i psihološki, i sociološki, kako kod hoćete.To vam je kao kod kupusa ili luka – skidate sloj po sloj, a svaki sloj u Sonjinom slučaju može biti film za sebe. Sonja kao filmska zvezda, njen multimedijalni autorski rad, kritika društva, sve su to filmovi za sebe. Mi smo se opredelili da akcenat u filmu bude na Sonjinoj ličnosti, u svoj bujnosti i tragizmu koji ona nosi.

MONITOR: U filmu se pojavljuju mnogi umjetnici – Rade Šerbedžija, Svetislav Goncić, Dušan Kovačević, Miša Radivojević, Cane iz ,,Partibrejkersa”… Kako ste ih birali i čija priča vam je otkrila nešto novo o ovoj umjetnici?
KANJEVAC: Nisam ja tu mnogo birala – Sonja ih je birala. Sve su to ljudi koji su sa njom ili učili, ili radili, ili se družili. Pomalo je izbor vršio i sticaj okolnosti – ljudi su zauzeti, a produkcija ograničena. Ono što mi je bilo novo svedočenja su različitih ljudi o Sonjinim glumačkim počecima i mladim danima – tada je nisam poznavala i bilo mi je zanimljivo sa koliko oduševljenja su sagovornici prepričavali prve susrete sa mladom Sonjom na sceni i van nje. Bila je pravo čudo od deteta – potpuno posebna, neverovatno sugestivna i umna za svoje godine. I veoma savesna i tačna, što mi već bilo poznato iz kasnijih susreta.

MONITOR: Publika je znala za njenu maestralnu glumu, nagrade, ali i za njeno buntovništvo. S obzirom da ste je lično poznavali po čemu je najviše pamtite?
KANJEVAC: Pamtim njenu neviđenu intuiciju i neku vrstu prozorljivosti. Umela je da brutalno tačno proceni čoveka ili pojavu. I da taj uvid saopšti britkim jezikom, kojim je volela da se poigrava. To nije uvek bilo prijatno čuti, ali sada mi nedostaje neko ko će da kaže popu pop, a bobu bob, bez ikakvih kalkulacija.

MONITOR: O vašem filmu je već izrečen sud da je njegov adut što film ne prelazi granicu patetike, a istovremeno je i analiza Sonjine karijere i protivrječne ličnosti. Film je i velika osuda društva koje ne zna da poštuje najtalentovanije ljude.
KANJEVAC: Osobama Sonjinog kova možda nigde nije lako. To su pojedinci koji toliko odskaču od proseka, da ih sistem gotovo organski odbacuje. Sa druge strane, države koje poseduju identitet i poštuju svoje nasleđe, nalaze način da čuvaju te svoje najdarovitije izdanke. Sonja je bila vredan i ozbiljan radnik u jednoj improvizovanoj kinematografiji. Za ulogu u Sećernoj vodici, filmu koji i danas zarađuje prodajom diskova širom sveta ex jugoslovenskoj dijspori, Sonja je dobila neku bednu svotu zato što su producenti iznajmili jahtu, provodili se na njoj čitavo leto i potrošili novac za honorare. To je bio samo početak njenog svojevrsnog stradanja. U devedesetim tek nije nikome odgovarala jer je govorila u svoje ime, nije se dala izmanipulisati i potkupiti. I sada, tek na porodičnu inicijativu dolazi do digitalizacije njenog autorskog video stvaralaštva, jer to naravno nikoga ovde ne zanima.

MONITOR: Za potrebe filma snimili ste mnogo sati materijala, a dosta toga je ostalo neiskorišćeno. Razmišljate li da sve to preraste u serijal?
KANJEVAC: Planiramo serijal, imamo dovoljno materijala. Mislim da bi ta forma bila izuzetno zanimljiva publici jer bi tu bilo vremena da se pozabavimo nekim detaljima kojih nema u filmu, kao i da uključimo neke slojeve Sonjinog rada koji su u filmu samo naznačeni, a dokumentuju ih novi, zanimljivi sagovornici, svedoci Sonjinog bujnog i burnog života.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo