Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS RAONIĆ, PREDSJEDNIK GRAĐANSKE ALIJANSE: Povratak govora mržnje

Objavljeno prije

na

raonic

Samo par dana nakon što je izabran u Bord direktora Pobjede Boris Raonić je podnio ostavku na tu funkciju. Na sjednici Borda direktora nijesu usvojeni Raonićevi zahtjevi: objavljivanje na sajtu Pobjede svih ugovora, stopiranje kolumne Marka Vešovića, zahtjev da se odgovorni urednik Srđan Kusovac izvini novinarkama Monitora i Vijesti, ocjena rada Kusovca i menadžmenta. Raonić za Monitor govori o svom iskustvu u Bordu direktora Pobjede. MONITOR: Na prvoj sjednici Borda direktora ni jedan od vaših zahtjeva nije usvojen. Zbog čega ostali članovi Borda nijesu uvažili nijedan vaš prijedlog?
RAONIĆ: Nije da nijesu uvažili. Oni su možda i htjeli da se njima bave na narednim sjednicama, ali me razočaralo da u diskusijama nijesam prepoznao da oni vide probleme koje sam ja postavio na samom startu. Razočaralo me da nikoga nije interesovao govor mržnje u kolumnama u Pobjedi, pa se čak čulo da to podiže tiraž ili kako reče jedan član da u njima uživa. Riječ o suštinskoj stvari – što god mislili o crnogorskom medijskom prostoru, a on je prepun etičkih problema, kao i svaki segment našeg tranzicionog društva, u posljednjim godinama je bio makar oslobođen govora mržnje. U Pobjedi sam identifikovao da se govor mržnje vraća na javnu scenu, i to u mediju u državnom vlasništvu. O tome koliko je štetnih posljedica govor mržnje ostavio za sobom, i to baš na stranicama Pobjede – ne treba trošiti riječi, jer je to valjda jedna od rijetkih neprijatnih činjenica iz 90-ih koju još nismo pokušali relativizovati.

MONITOR: Šta je zaključeno na prvoj sjednici o stanju u Pobjedi, položaju radnika, garancijama koje je Vlada dala za Pobjedine kredite…?
RAONIĆ: Iako je bila konstitutivna sjednica, ja sam zaključio dovoljno. Moć nije u Bordu direktora, nego negdje drugo. Problemi su toliko veliki, tako da bih prijateljima savjetovao da pokušaju tražiti posao na drugom mjestu. Što se tiče radnika, to me pitanje tangira, taman kao i problem nezaposlenosti u Foči ili Nevesinju. Stanje u kakvom se nalaze, je rezultat njihovih aktivnosti u prethodnom periodu.

MONITOR: Da li ste stekli utisak da Vlada ima neku strategiju za rješenje problema u Pobjedi ili se izlaz vidi jedino u tome da se ova novinsko izdavačka kuća proda Avazu?
RAONIĆ: Tako nešto je gotovo nemoguće utvrditi nakon jedne sjednice. Međutim, kako se na Bordu direktora više govorilo o pregovorima, nego o mojim zahtjevima, to jasno ukazuje da je fokus na potrebi da se nekome utrapi da se bavi problemima koji su godinama gomilani. No, ako ne želite da analizirate uzroke problema, teško da ćete formulisati i odgovarajuća rješenja. Naravno, u takvoj situaciji, prodaja po svaku cijenu čini se kao jedina opcija. Ali to je već problem crnogorske ekonomske škole, u kojoj se prodajom resursa maskira neodgovorno i nekvalitetno upravljanje. Vlada je dakle očigledno sve karte stavila na Avaz, čime je njena pregovaračka pozicija pogoršana. A ako Avaz bude više zaintersovan za BH Ministarstvo unutrašnjih poslova, nego crnogorski vruć krompir, onda 250 radnika Pobjede neka odu kod izvršnog direktora i traže da im on riješi probleme.

MONITOR: Da li ste, s obzirom da Vas je Vlada predložila za članstvo u bordu direktora, imali neke kontakte i razgovore o tome da je potrebno uvesti promjene u rad ove medijske kuće?
RAONIĆ: Nije me predložila Al Kaida. U Crnoj Gori se svaka mogućnost sektorske mobilnosti smatra kao prvorazredni skandal. Stvari se žele postaviti tako da NVO-i moraju biti u ratu sa Vladom, da se univerzitet ne oglašava, biznis sektor je tu da pravi novac i ne razmišlja o društvenoj odgovornosti, a međunarodne organizacije da posmatraju sa strane. Nikakva komunikacija među njima nije prirodna i normalna. E, pa nije tako. To što je neko u Vladi dao prostor za NVO-e je stvar koju treba pohvaliti, a ne odmah reći Vlada ga je kupila. Ako želimo promjenu moguće je samo kroz rad uticaj na Vladu. Da li Vlada radi dobro i treba li bolje, to je drugo pitanje, koje je svima valjda jasno.

Prije prihvatanja sam se konsultovao sa svim onim organizacijama i profesionalcima sa kojima mi u Građanskoj alijansi i inače sarađujemo. Svačiji savjet ili sugestija bila je dobrodošla. Ali, čudi da oni koji obećahu pomoć, iz nekog straha ili gluposti nijesu bili spremni da to i urade.

MONITOR: Vlada se hvali da poštuje preporuke EU i da u razne odbore, komisije, tijela… uključuje stručnjake iz civilnog sektora. Da li Vaš slučaj pokazuje kako predstavnici civilnog sektora treba da se ponašati u tim odborima?
RAONIĆ: O angažmanu predstavnika NVO sektora (jer se najčešće radi o predstavnicima, a ne stručnjacima, koliko god pojedine kolege imale visoko mišljenje o sebi) u raznim državnim organima, odborima i tijelima – najbolje je suditi na osnovu ostvarenih rezultata. Ja ne mogu sa sigurnošću tvrditi kakva su očekivanja Vlade, tj. da li ona imenuje NVO predstavnike kako bi zadovoljila EU ili SAD po pitanju saradnje sa civilnim sektorom, zbog toga što iskreno želi da uključi i nezavisne stavove u raznim javnim aktivnostima ili naprosto zato što želi da dobije pokriće u smislu šireg fronta podrške nekim njenim planovima i odlukama. Pretpostavljam da ima svega, ali nije problem toliko u Vladi, koliko u onim predstavnicima NVO sektora, koji pristaju da uđu u te odbore ili tijela, uprkos neregularnim izbornim procedurama, nedovoljnim profesionalnim sposobnostima i znanjem za obavljanje određenih funkcija ili na kraju krajeva – zbog želja za promocijom. Vlada može imati razna očekivanja, ali je na NVO predstavnicima da se tim očekivanjima odupru i probaju naći način da nametnu ciljeve zbog kojih su i ušli u cijelu priču. Ili, koliko god to strašno zvučalo, da se odreknu članstva u tom tijelu i pripadajućih novčanih primanja.

Žrtve dale amnestiju zločincima

MONITOR: Zašto je uspio projekat nesuočavanja sa ratnih zločinima u Crnoj Gori.
RAONIĆ: Crna Gora je razvila kulturu nekažnjivosti i zaborava. Sami podatak da niko nije odgovarao za ratne zločine u Crnoj Gori, govori dovoljno za sebe, a još je indikativnije da tužilaštvo i ne razmišlja da pokrene pitanje komandne odgovornosti, kao i da pravdi privede one koji su huškali na ove zločine. Mi smo nedavno radili istraživanje o tome koliko studenti pravnih fakulteta znaju o zločinima i dobili smo prazne podatke, pa je ovaj projekat zaborava i pranja prošlosti izgleda uspio. Previše je ljudi koji ne znaju da je na teritoriji Crne Gore, nad građanima Crne Gore, od strane građana Crne Gore sprovođen teror i ratni zločini.

O ovome je već dosta rečeno, ali niko se ne usuđuje da kaže da je odgovornost i na žrtvama, koje su iz kalkulantskih razloga, političkom podrškom, inspiratorima iz ranih 90-ih dali svojevrsnu amnestiju, pa nama koji ne dozvoljavamo zaborav, mnogo je teže da tražimo odgovornost i suočavanje sa prošlošću, ako žrtve sada stoje rame uz rame sa svojim zločincima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo