Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS RAONIĆ, PREDSJEDNIK GRAĐANSKE ALIJANSE: Povratak govora mržnje

Objavljeno prije

na

Samo par dana nakon što je izabran u Bord direktora Pobjede Boris Raonić je podnio ostavku na tu funkciju. Na sjednici Borda direktora nijesu usvojeni Raonićevi zahtjevi: objavljivanje na sajtu Pobjede svih ugovora, stopiranje kolumne Marka Vešovića, zahtjev da se odgovorni urednik Srđan Kusovac izvini novinarkama Monitora i Vijesti, ocjena rada Kusovca i menadžmenta. Raonić za Monitor govori o svom iskustvu u Bordu direktora Pobjede. MONITOR: Na prvoj sjednici Borda direktora ni jedan od vaših zahtjeva nije usvojen. Zbog čega ostali članovi Borda nijesu uvažili nijedan vaš prijedlog?
RAONIĆ: Nije da nijesu uvažili. Oni su možda i htjeli da se njima bave na narednim sjednicama, ali me razočaralo da u diskusijama nijesam prepoznao da oni vide probleme koje sam ja postavio na samom startu. Razočaralo me da nikoga nije interesovao govor mržnje u kolumnama u Pobjedi, pa se čak čulo da to podiže tiraž ili kako reče jedan član da u njima uživa. Riječ o suštinskoj stvari – što god mislili o crnogorskom medijskom prostoru, a on je prepun etičkih problema, kao i svaki segment našeg tranzicionog društva, u posljednjim godinama je bio makar oslobođen govora mržnje. U Pobjedi sam identifikovao da se govor mržnje vraća na javnu scenu, i to u mediju u državnom vlasništvu. O tome koliko je štetnih posljedica govor mržnje ostavio za sobom, i to baš na stranicama Pobjede – ne treba trošiti riječi, jer je to valjda jedna od rijetkih neprijatnih činjenica iz 90-ih koju još nismo pokušali relativizovati.

MONITOR: Šta je zaključeno na prvoj sjednici o stanju u Pobjedi, položaju radnika, garancijama koje je Vlada dala za Pobjedine kredite…?
RAONIĆ: Iako je bila konstitutivna sjednica, ja sam zaključio dovoljno. Moć nije u Bordu direktora, nego negdje drugo. Problemi su toliko veliki, tako da bih prijateljima savjetovao da pokušaju tražiti posao na drugom mjestu. Što se tiče radnika, to me pitanje tangira, taman kao i problem nezaposlenosti u Foči ili Nevesinju. Stanje u kakvom se nalaze, je rezultat njihovih aktivnosti u prethodnom periodu.

MONITOR: Da li ste stekli utisak da Vlada ima neku strategiju za rješenje problema u Pobjedi ili se izlaz vidi jedino u tome da se ova novinsko izdavačka kuća proda Avazu?
RAONIĆ: Tako nešto je gotovo nemoguće utvrditi nakon jedne sjednice. Međutim, kako se na Bordu direktora više govorilo o pregovorima, nego o mojim zahtjevima, to jasno ukazuje da je fokus na potrebi da se nekome utrapi da se bavi problemima koji su godinama gomilani. No, ako ne želite da analizirate uzroke problema, teško da ćete formulisati i odgovarajuća rješenja. Naravno, u takvoj situaciji, prodaja po svaku cijenu čini se kao jedina opcija. Ali to je već problem crnogorske ekonomske škole, u kojoj se prodajom resursa maskira neodgovorno i nekvalitetno upravljanje. Vlada je dakle očigledno sve karte stavila na Avaz, čime je njena pregovaračka pozicija pogoršana. A ako Avaz bude više zaintersovan za BH Ministarstvo unutrašnjih poslova, nego crnogorski vruć krompir, onda 250 radnika Pobjede neka odu kod izvršnog direktora i traže da im on riješi probleme.

MONITOR: Da li ste, s obzirom da Vas je Vlada predložila za članstvo u bordu direktora, imali neke kontakte i razgovore o tome da je potrebno uvesti promjene u rad ove medijske kuće?
RAONIĆ: Nije me predložila Al Kaida. U Crnoj Gori se svaka mogućnost sektorske mobilnosti smatra kao prvorazredni skandal. Stvari se žele postaviti tako da NVO-i moraju biti u ratu sa Vladom, da se univerzitet ne oglašava, biznis sektor je tu da pravi novac i ne razmišlja o društvenoj odgovornosti, a međunarodne organizacije da posmatraju sa strane. Nikakva komunikacija među njima nije prirodna i normalna. E, pa nije tako. To što je neko u Vladi dao prostor za NVO-e je stvar koju treba pohvaliti, a ne odmah reći Vlada ga je kupila. Ako želimo promjenu moguće je samo kroz rad uticaj na Vladu. Da li Vlada radi dobro i treba li bolje, to je drugo pitanje, koje je svima valjda jasno.

Prije prihvatanja sam se konsultovao sa svim onim organizacijama i profesionalcima sa kojima mi u Građanskoj alijansi i inače sarađujemo. Svačiji savjet ili sugestija bila je dobrodošla. Ali, čudi da oni koji obećahu pomoć, iz nekog straha ili gluposti nijesu bili spremni da to i urade.

MONITOR: Vlada se hvali da poštuje preporuke EU i da u razne odbore, komisije, tijela… uključuje stručnjake iz civilnog sektora. Da li Vaš slučaj pokazuje kako predstavnici civilnog sektora treba da se ponašati u tim odborima?
RAONIĆ: O angažmanu predstavnika NVO sektora (jer se najčešće radi o predstavnicima, a ne stručnjacima, koliko god pojedine kolege imale visoko mišljenje o sebi) u raznim državnim organima, odborima i tijelima – najbolje je suditi na osnovu ostvarenih rezultata. Ja ne mogu sa sigurnošću tvrditi kakva su očekivanja Vlade, tj. da li ona imenuje NVO predstavnike kako bi zadovoljila EU ili SAD po pitanju saradnje sa civilnim sektorom, zbog toga što iskreno želi da uključi i nezavisne stavove u raznim javnim aktivnostima ili naprosto zato što želi da dobije pokriće u smislu šireg fronta podrške nekim njenim planovima i odlukama. Pretpostavljam da ima svega, ali nije problem toliko u Vladi, koliko u onim predstavnicima NVO sektora, koji pristaju da uđu u te odbore ili tijela, uprkos neregularnim izbornim procedurama, nedovoljnim profesionalnim sposobnostima i znanjem za obavljanje određenih funkcija ili na kraju krajeva – zbog želja za promocijom. Vlada može imati razna očekivanja, ali je na NVO predstavnicima da se tim očekivanjima odupru i probaju naći način da nametnu ciljeve zbog kojih su i ušli u cijelu priču. Ili, koliko god to strašno zvučalo, da se odreknu članstva u tom tijelu i pripadajućih novčanih primanja.

Žrtve dale amnestiju zločincima

MONITOR: Zašto je uspio projekat nesuočavanja sa ratnih zločinima u Crnoj Gori.
RAONIĆ: Crna Gora je razvila kulturu nekažnjivosti i zaborava. Sami podatak da niko nije odgovarao za ratne zločine u Crnoj Gori, govori dovoljno za sebe, a još je indikativnije da tužilaštvo i ne razmišlja da pokrene pitanje komandne odgovornosti, kao i da pravdi privede one koji su huškali na ove zločine. Mi smo nedavno radili istraživanje o tome koliko studenti pravnih fakulteta znaju o zločinima i dobili smo prazne podatke, pa je ovaj projekat zaborava i pranja prošlosti izgleda uspio. Previše je ljudi koji ne znaju da je na teritoriji Crne Gore, nad građanima Crne Gore, od strane građana Crne Gore sprovođen teror i ratni zločini.

O ovome je već dosta rečeno, ali niko se ne usuđuje da kaže da je odgovornost i na žrtvama, koje su iz kalkulantskih razloga, političkom podrškom, inspiratorima iz ranih 90-ih dali svojevrsnu amnestiju, pa nama koji ne dozvoljavamo zaborav, mnogo je teže da tražimo odgovornost i suočavanje sa prošlošću, ako žrtve sada stoje rame uz rame sa svojim zločincima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo