Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS RAONIĆ, PREDSJEDNIK GRAĐANSKE ALIJANSE: Povratak govora mržnje

Objavljeno prije

na

Samo par dana nakon što je izabran u Bord direktora Pobjede Boris Raonić je podnio ostavku na tu funkciju. Na sjednici Borda direktora nijesu usvojeni Raonićevi zahtjevi: objavljivanje na sajtu Pobjede svih ugovora, stopiranje kolumne Marka Vešovića, zahtjev da se odgovorni urednik Srđan Kusovac izvini novinarkama Monitora i Vijesti, ocjena rada Kusovca i menadžmenta. Raonić za Monitor govori o svom iskustvu u Bordu direktora Pobjede. MONITOR: Na prvoj sjednici Borda direktora ni jedan od vaših zahtjeva nije usvojen. Zbog čega ostali članovi Borda nijesu uvažili nijedan vaš prijedlog?
RAONIĆ: Nije da nijesu uvažili. Oni su možda i htjeli da se njima bave na narednim sjednicama, ali me razočaralo da u diskusijama nijesam prepoznao da oni vide probleme koje sam ja postavio na samom startu. Razočaralo me da nikoga nije interesovao govor mržnje u kolumnama u Pobjedi, pa se čak čulo da to podiže tiraž ili kako reče jedan član da u njima uživa. Riječ o suštinskoj stvari – što god mislili o crnogorskom medijskom prostoru, a on je prepun etičkih problema, kao i svaki segment našeg tranzicionog društva, u posljednjim godinama je bio makar oslobođen govora mržnje. U Pobjedi sam identifikovao da se govor mržnje vraća na javnu scenu, i to u mediju u državnom vlasništvu. O tome koliko je štetnih posljedica govor mržnje ostavio za sobom, i to baš na stranicama Pobjede – ne treba trošiti riječi, jer je to valjda jedna od rijetkih neprijatnih činjenica iz 90-ih koju još nismo pokušali relativizovati.

MONITOR: Šta je zaključeno na prvoj sjednici o stanju u Pobjedi, položaju radnika, garancijama koje je Vlada dala za Pobjedine kredite…?
RAONIĆ: Iako je bila konstitutivna sjednica, ja sam zaključio dovoljno. Moć nije u Bordu direktora, nego negdje drugo. Problemi su toliko veliki, tako da bih prijateljima savjetovao da pokušaju tražiti posao na drugom mjestu. Što se tiče radnika, to me pitanje tangira, taman kao i problem nezaposlenosti u Foči ili Nevesinju. Stanje u kakvom se nalaze, je rezultat njihovih aktivnosti u prethodnom periodu.

MONITOR: Da li ste stekli utisak da Vlada ima neku strategiju za rješenje problema u Pobjedi ili se izlaz vidi jedino u tome da se ova novinsko izdavačka kuća proda Avazu?
RAONIĆ: Tako nešto je gotovo nemoguće utvrditi nakon jedne sjednice. Međutim, kako se na Bordu direktora više govorilo o pregovorima, nego o mojim zahtjevima, to jasno ukazuje da je fokus na potrebi da se nekome utrapi da se bavi problemima koji su godinama gomilani. No, ako ne želite da analizirate uzroke problema, teško da ćete formulisati i odgovarajuća rješenja. Naravno, u takvoj situaciji, prodaja po svaku cijenu čini se kao jedina opcija. Ali to je već problem crnogorske ekonomske škole, u kojoj se prodajom resursa maskira neodgovorno i nekvalitetno upravljanje. Vlada je dakle očigledno sve karte stavila na Avaz, čime je njena pregovaračka pozicija pogoršana. A ako Avaz bude više zaintersovan za BH Ministarstvo unutrašnjih poslova, nego crnogorski vruć krompir, onda 250 radnika Pobjede neka odu kod izvršnog direktora i traže da im on riješi probleme.

MONITOR: Da li ste, s obzirom da Vas je Vlada predložila za članstvo u bordu direktora, imali neke kontakte i razgovore o tome da je potrebno uvesti promjene u rad ove medijske kuće?
RAONIĆ: Nije me predložila Al Kaida. U Crnoj Gori se svaka mogućnost sektorske mobilnosti smatra kao prvorazredni skandal. Stvari se žele postaviti tako da NVO-i moraju biti u ratu sa Vladom, da se univerzitet ne oglašava, biznis sektor je tu da pravi novac i ne razmišlja o društvenoj odgovornosti, a međunarodne organizacije da posmatraju sa strane. Nikakva komunikacija među njima nije prirodna i normalna. E, pa nije tako. To što je neko u Vladi dao prostor za NVO-e je stvar koju treba pohvaliti, a ne odmah reći Vlada ga je kupila. Ako želimo promjenu moguće je samo kroz rad uticaj na Vladu. Da li Vlada radi dobro i treba li bolje, to je drugo pitanje, koje je svima valjda jasno.

Prije prihvatanja sam se konsultovao sa svim onim organizacijama i profesionalcima sa kojima mi u Građanskoj alijansi i inače sarađujemo. Svačiji savjet ili sugestija bila je dobrodošla. Ali, čudi da oni koji obećahu pomoć, iz nekog straha ili gluposti nijesu bili spremni da to i urade.

MONITOR: Vlada se hvali da poštuje preporuke EU i da u razne odbore, komisije, tijela… uključuje stručnjake iz civilnog sektora. Da li Vaš slučaj pokazuje kako predstavnici civilnog sektora treba da se ponašati u tim odborima?
RAONIĆ: O angažmanu predstavnika NVO sektora (jer se najčešće radi o predstavnicima, a ne stručnjacima, koliko god pojedine kolege imale visoko mišljenje o sebi) u raznim državnim organima, odborima i tijelima – najbolje je suditi na osnovu ostvarenih rezultata. Ja ne mogu sa sigurnošću tvrditi kakva su očekivanja Vlade, tj. da li ona imenuje NVO predstavnike kako bi zadovoljila EU ili SAD po pitanju saradnje sa civilnim sektorom, zbog toga što iskreno želi da uključi i nezavisne stavove u raznim javnim aktivnostima ili naprosto zato što želi da dobije pokriće u smislu šireg fronta podrške nekim njenim planovima i odlukama. Pretpostavljam da ima svega, ali nije problem toliko u Vladi, koliko u onim predstavnicima NVO sektora, koji pristaju da uđu u te odbore ili tijela, uprkos neregularnim izbornim procedurama, nedovoljnim profesionalnim sposobnostima i znanjem za obavljanje određenih funkcija ili na kraju krajeva – zbog želja za promocijom. Vlada može imati razna očekivanja, ali je na NVO predstavnicima da se tim očekivanjima odupru i probaju naći način da nametnu ciljeve zbog kojih su i ušli u cijelu priču. Ili, koliko god to strašno zvučalo, da se odreknu članstva u tom tijelu i pripadajućih novčanih primanja.

Žrtve dale amnestiju zločincima

MONITOR: Zašto je uspio projekat nesuočavanja sa ratnih zločinima u Crnoj Gori.
RAONIĆ: Crna Gora je razvila kulturu nekažnjivosti i zaborava. Sami podatak da niko nije odgovarao za ratne zločine u Crnoj Gori, govori dovoljno za sebe, a još je indikativnije da tužilaštvo i ne razmišlja da pokrene pitanje komandne odgovornosti, kao i da pravdi privede one koji su huškali na ove zločine. Mi smo nedavno radili istraživanje o tome koliko studenti pravnih fakulteta znaju o zločinima i dobili smo prazne podatke, pa je ovaj projekat zaborava i pranja prošlosti izgleda uspio. Previše je ljudi koji ne znaju da je na teritoriji Crne Gore, nad građanima Crne Gore, od strane građana Crne Gore sprovođen teror i ratni zločini.

O ovome je već dosta rečeno, ali niko se ne usuđuje da kaže da je odgovornost i na žrtvama, koje su iz kalkulantskih razloga, političkom podrškom, inspiratorima iz ranih 90-ih dali svojevrsnu amnestiju, pa nama koji ne dozvoljavamo zaborav, mnogo je teže da tražimo odgovornost i suočavanje sa prošlošću, ako žrtve sada stoje rame uz rame sa svojim zločincima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo