Povežite se sa nama

INTERVJU

MOMIR MATOVIĆ, REŽISER: Opstajanje… Duh… Dah…

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kakvi su utisci sa nedavne izložbe fotografija i filmova u Geteborgu?
MATOVIĆ: Fotografija je i sada moja prva i posljednja ljubav. Od nje sam i počeo 1967. godine u Foto-kino klubu Titograd. Od tada sam se aktivno bavio izlagačkom umjetničkom fotografijom i osvajao nagrade na tadašnjim respektabilnim izložbama fotografija. Prelaskom na film to je pomalo ostalo u drugom planu sve do ove aprilske izložbe u Gallery Cosmopolitan u Geteborgu. Nevjerovatno, ali ovo je moja prva samostalna izložba fotografija. Susret sa praznim galerijskim prostorom je u startu bio strašan, obeshrabrujući, ali poslije postavke to je nešto sasvim drugo. Fotografije onako okačene naizgled ćute, ali nešto diše, živi. Prijatnoj atmosferi osim posjetilaca doprinijela je i kontinuirana projekcija mojih dokumentarnih filmova u susjednoj prostoriji tako da odlazim zadovoljan utiscima i reakcijama, ali i obavezom da što skorije i sa daleko većim brojem foto eksponata priredim izložbu u svom gradu. MONITOR: Nakon toga stiže nagrada za najbolju kameru koji ste osvojili sa filmom Opstajanje… duh… dah. Ona je samo jedna u nizu. Da li su nakon tolikog rada i tolikog broja nagrada, one uopšte inspirativne?
MATOVIĆ: „Okret upravljača kamiona koji stoji, grane drveta koje se uvlače kroz otvoreni prozor, portret Roberta Mičama u jednoj jednostavnoj kući, Školska učionica gledana naopačke, učitelj koji pješači do škole sa svojim jedinim učenikom usred nedođije… – samo su neke scene filma koji prenosi jedno shavatnje i duh prolazećeg i nepovratnog trenutka. Kamera je centralna za uspjeh ovog filma, a njegov raznovrstan i pamćenja vrijedan izbor slika omogućava gledaocu da stupi u taj mikrokozm na jedan veoma iskustven način, koji vjerovatno po prvi put uopšte donosi osjećanje sjete zbog završetka školske godine. Žiri sa velikim zadovoljstvom dodjeljuje NAGRADU ZA NAJBOLJU KAMERU za dokumentarni film Momiru Matoviću i njegovom filmu Opstajanje… duh… dah…” je poetski esej o filmu koji je član žirija pročitao na dodjeli nagrada 7 South East European Film festivala u James Briges teatru na univerzitetu UCLA u Los Angelesu. Da li je ovo priznanje inspirativno? Pa jedan od glavnih sponzora ovog festivala je Američka akademija za film koja dodjeljuje nagradu Oskar, pa izvolite, zaključite sami.

MONITOR: Film se bavi laganim umiranjem jedne Crne Gore, jednog načina života. Koliko mislite da su Crnogorci svjesni ovih promjena?
MATOVIĆ: Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Dohi i zainteresovao je sve, tako da smatram da mu predstoji dobra festivalska karijera. Ovdje još nije prikazan. Vidjelo ga je samo par ljudi do čijeg mi je mišljenja veoma stalo, tako da ne bih prvi dio ovog pitanja tematski razglabao.

Nastavak odgovora je u filmu, možda kao prolog, zaprepašćujući. Sve je tu, baš tu oko nas, svakodnevno, ali se pravimo ili nećemo da to vidimo, a to nemilosrdno i nepovratno uzima svoj danak. Svjesni smo onoliko koliko nas se to lično dotiče i ništa više od toga. Pa i tada, iako nas to direktno pogađa, a uz to bude veoma bolno, uvlačimo glavu u ramena, ćutimo.

MONITOR: Koliko se kroz Vaš prvi dugometražni dokumentarni film Ram za sliku moga zavičaja može saznati o današnjoj Crnoj Gori?
MATOVIĆ: Ovaj projekat je nastao spontano, iz jednog višednevnog razgovora sa gospođom Lidiom Jovanović, suprugom nezaboravnog prvog poslijeratnog predsjednika Crne Gore druga Blaža Jovanovića. Nije mi ni padalo na pamet da će taj film poslije svog prikazivanja biti tako dobro primljen. Vjerovatno su se sve generacije u njemu prepoznale. Uporedite ono Blažovo juče čiji smo izdanci sa ovim danas, kada smo vremešni ljudi! Veoma jednostavno, mnogo, strašno.

MONITOR: U jednom intervju ste rekli da je ovaj film zamalo postao serija, jer ste dobar dio materijala morali ostaviti po strani. Koliko je režiseru teško donijeti ovakve odluke?
MATOVIĆ: Ovakvi filmovi ili serije koje se u posljednje vrijeme rade su toliko intrigantni, tako da počesto sebe zapitkujemo: pa koliko smo mi toga zaboravili, ili jednostavno, ne znamo? I u ovom slučaju ostalo je dosta materijala. Bilo je inicijative i sugestija da se napravi serija, ali sam bio nemilosrdan. Ovo sam uradio i – gotovo. Možda sam bio premoren, jer je film dugo sazrijevao, ali sada u ovim teškim vremenima počesto se vraćam dilemi: da li nam je neka vrsta ličnog i kolektivnog preispitivanja potrebna? Jeste, svakako, stalno, pa i putem ovakvih projekata. U posljednje vrijeme dobijam sugestije da uradim jedan seriozan projekat o Blažu Jovanoviću, o Crnoj Gori. Za to treba dosta kreativne energije i domišljatosti, ali ništa nije isključeno.

MONITOR: Da li se slučajno Vaša aktivnost pojačava u vremenima kada je sve osjetnije urušavanje sistema vrijednosti, i kada nestaju značajni simboli Titograda/Podgorice i Crne Gore? Kakva je Podgorica danas u odnosu na onu o kojoj često govorite ?
MATOVIĆ: O mom rodnom, voljenom, najljepšem gradu na svijetu ja pričam fotografijom i filmom – svakodnevno. Pamtim dosta od proteklih vremena kada je sve nekako bilo okupano suncem, bili ste okruženi nasmijanim ljudima uz koje je grad rastao i izrastao. A danas, grčevito nastojim da nešto otrgnem od ove nemilosrdne devastacije gradskog jezgra – Stare i Nove Varoši. Ovih dana miriše samo par stabala lipe koje su nekim čudom preživjele „pokolj” u Hercegovačkoj ulici. One sa nekoliko starih fasada prkose uprljanom, ogoljenom betonsko – mermernom dijelu „moderne gradske ulice” prepune kafića i prodavnica brze hrane sa apatičnim gostima. Na prostoru nekadašnjeg kinqa Kulture divlje rastinje, smeće. Nema Cica, Mesa, Pera i ostale družine, ali se ustalio prodajni parking polovnih vozila. Od stare, reprezentativne kuće Abdovića ostale su samo zidine, pa i Sat kula nekako bolno cuka.

MONITOR: Film o Dodestu, serijal o crnogorskoj kinematografiji, foto izložbe o Titogradu… sve je to važna istorijska građa. Koliko još imate arhivskog materijala i šta možemo očekivati u narednom periodu?
MATOVIĆ: Ovakvog materijala nikad nije dosta. Stalno se na nešto nailazi, a i Podgoričani prepoznajući moj rad polako otvaraju svoju dušu, stare fotografije, predmete, tako da je moja foto i filmska arhiva usmjerena u tom pravcu i veoma sistematizovana. Upravo se završava dugotrajno snimanje jednog velikog serijala o Podgorici (nastavak serije Moja Podgorica). Biće tu veoma interesantnih kazivanja potomaka starih podgoričkih porodica, autorskog pristupa Sat kuli, Jusovači, Gorici, mlinovima na Ribnici… Odmah poslije toga predstoji moje lično preispitivanje foto arhive Biroa za odnose sa javnošću Vlade Crne Gore, koja je odavno zaboravljena. Samo letimičan uvid pokazuje koliko je tu neispričanih priča.

MONITOR: Domaća kinematografija je malo živnula posljednjih par godina. Koliko tu ima kvaliteta i kakva je njena perspektiva?
MATOVIĆ: Naizgled! Na riječima! Samo kvantitativno! Poražavajući su podaci da u našim bioskopima te naše filmove slabo ko gleda. Kakvi su produkcioni uslovi – takav je i kvalitet. Budućnost crnogorskog filma – ostarah ti ja u KINEMATOGRAFIJI bez ikakve perspektive.

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo