Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVAN BODROŽA, REDITELJ: Mentalna i moralna travestija

Objavljeno prije

na

Predstava o.Rest in Peace – Saga jedne balkanske porodice, koju je po tekstu Jetona Neziraja režirao Stevan Bodroža, nedavno je imala premijeru u Crnogorskom narodnom pozorištu. Za prevod teksta pobrinuo se Škeljzen Malići, producent je Janko Ljumović, dramaturškinja Bojana Mijović, lektorka Dubravka Drakić, scenografkinja Natalija Vujošević, kostimografkinja Lina Leković, kompozitor Žarko Mirković, za scenski pokret zadužena je Tamara Vujošević-Mandić, za dizajn svjetla pobrinuo se Mirko Radonjić, a muzička saradnica je Vjera Nikolić. Uloge u predstavi povjerene su Nadi Vukčević, Aleksandru Raduloviću, Branimiru Popoviću, Milivoju Obradoviću, Ani Vučković, Nikoli Perišiću, Žani Gardašević-Bulatović, Jeleni Nenezić-Rakočević, Stevanu Radusinoviću, Dejanu Ivaniću, Jovanu Daboviću i Maji Stojanović. o.Rest in Peace je treća premijera u aktuelnoj sezoni CNP-a.

MONITOR: Predstava „o.Rest in Peace” bavi se Balkanom devedesetih godina prošlog vijeka, a verzija je Eshilove „Orestije”. U ovom komadu bavite se temama koje su vrlo slične onima od prije više od dvije hiljade godina. Kroz priču o jednoj porodici, kritikujete i vrijeme, društvo i sredinu u kojoj živimo. Šta biste nam vi rekli o ovome komadu Jetona Neziraja?
BODROŽA: Grčke tragedije potresno su svedočanstvo kako civilizacija, od vremena kad su one napisane, nije doživela suštinsku transformaciju, preobražaj u nešto bolje, u moralnom, psihološkom, političkom smislu… Mračne strasti opisane kod Eshila, Sofokla i Euripida i dalje su, nažalost, sastavni deo čovekovog egzistencijalnog iskustva. Zato smo se Jeton i ja i opredelili za kombinovani princip aktuelizacije i dekonstrukcije mita opisanog u Eshilovoj Orestiji. Tragizam Jetonovih likova u toj meri je možda veći od tragizma Eshilovih zato što Jetonovi likovi, smatrajući sebe za savremene ljude, žive u još većoj zabludi i samozavaravanju u odnosu na Eshilove – zabludi da mogu da kontrolišu svoju sudbinu, zabludi da mogu neukrotivi vrtlog života da potčine svojoj volji, htenjima i planovima. Rasplet sudbine ih u tome gorko demantuje i još jednom potvrđuje da je na prostoru u kom živimo uverenje kako možemo kontrolisati sopstveni život, kako možemo zauzdati iracionalno, tragično samozavaravanje, svojevrsna mentalna i moralna travestija.

MONITOR: Naziv „o.Rest in Peace” je svojevrsno poigravanje sa Orestovim imenom i engleskim izrazom „ počivaj u miru”, a podnaslov je saga jedne balkanske porodice. Predstava je vrlo pesimistična i groteskna. Koliko je bilo teško prvi put postaviti ovaj komad, jer praizvedba je sama po sebi vrlo izazovna, ali i obavezujuća?
BODROŽA: Radeći novi tekst, tzv. praizvedbu, reditelj se nalazi pred jednom neistraženom zemljom, koju ni sam ne poznaje dovoljno a treba u nju da povede grupu ljudi i, metaforično govoreći, sa tim ljudima, u tom prostoru, mora pokušati da izgradi ,,naseobinu”, nešto čvrsto, što će komunicirati sa publikom, pričati koherentnu, jasnu i preglednu priču. To nije nimalo lako. Novi tekst morate tumačiti, prepoznati njegove vrline, izvući ih u prvi plan, prepoznati mane i njih sakriti. Ali na prvom mestu taj novi tekst mora da vam bude inspirativan, to mora biti ,,terra incognita” koju želite da istražujete, koja vas uzbuđuje i pokreće. Jetonov tekst za mene je to svakako bio jer sam imao tu retku privilegiju za reditelja da učestvujem u njegovom nastanku, da mi Jeton dozvoli da mu sugerišem motive koji su meni uzbudljivi, da ih on potom rado prihvata i da u tom saglasju dva kreativna uma nastane ova drama.

MONITOR: Ovo vam je druga saradnja sa CNP-om, nakon uspješne predstave „Lasice” po tekstu Bojane Mijović. Kažite nam o radu sa našim glumcima i nacionalnim teatrom?
BODROŽA: U CNP-u sam se osećao uglavnom onako kako se osećam u čitavoj Crnoj Gori- kao gost prema kome se svi, upravo zato što je gost, ponašaju vrlo predusretljivo, ljubazno, srdačno…verujem da je to stvar mentaliteta i odnosa prema ideji gosta i gostoprimstva uopšte i ta crta mentaliteta mnogo je doprinela da oba moja procesa u CNP-u budu prijatna jer sam naišao na otvorenost kako ansambla tako i produkcije prema mojim idejama. Crnogorski glumci su posebna tema o kojoj bih mogao da pričam jako dugo. U pitanju su daroviti ljudi, iza čije scenske veštine očigledno stoji dobra škola, ali ne samo ona. Kod njih postoji jedna, meni vrlo dragocena, spremnost da se hrabro bace u vrtlog strasti i emocija koje likovi, kojima ja volim da se bavim, nude. I ta spremnost, hrabrost, odsustvo straha od strasti i emocija stvara osećaj kakav i treba da postoji na probama i u konačnici na izvedbama predstava- da je sve moguće, da je pozorište prostor u kom se iz života hirurški odstranjuje ono što je dosadno i banalno i ostaje samo esencija postojanja, uzbudljiva i intrigantna, zbog koje pravimo pozorište, gledamo ga, volimo…Što se tiče samog Crnogorskog narodnog pozorišta reći ću samo da mi je jako drago što sam ovim projektom postao deo jedne tradicije koja postoji u ovom teatru i koju je čitavim nizom repertoarskim poteza, pa i ovom Jetonovom dramom, nastavio i negovao Janko Ljumović- tradicije da crnogorska kulturna sredina bude mesto susreta, mesto gde će ljudi, koji zbog diskontinuiteta nastalog ex-jugoslovenskim ratovima retko i teško imaju mogućnost da sarađuju, moći da se sretnu, razmenjuju misli, nešto zajedno stvore. Za Jetona, Albanca iz Prištine, i mene, Srbina iz Beograda, Crna Gora je bila taj prostor slobode i otvorenosti kakvu naše sredine nažalost još uvek nemaju u dovoljnoj meri.

MONITOR: Podgorička publika je imala prilike da vidi vašu predstavu ,,Merlinkina ispovest”, potresnu priču o Vjeranu Miladinoviću. Šta vas je najviše privuklo ovom komadu i mislite li da je danas jedna od glavnih uloga umjetnosti da mijenja ljude, njihove stavove i predrasude?
BODROŽA: Priča Vjerana Miladinovića Merlinke je priča o odbačenosti jednog ljudskog bića, odbačenosti od porodice, sredine, društva, koja je tolika i tako okrutna da to biće počinje očajnički da traga za ljubavlju na najpogrešnijim mestima. Rad na ovoj predstavi bio je moj pokušaj da osvetlim unutrašnji svet onih koji žive na tolikoj margini da se više niko ne pita kako se oni osećaju, kako su na tu marginu dospeli, da li i koliko pate. Duboko sam uveren da bi sudbine kao što je Vjeranova bile u manjoj meri moguće ili barem u manjoj meri tragične da su naša društva otvorenija prema činjenici da ljudski identitet ima bezbroj varijeteta i da su ti varijeteti bogatstvo i lepota pojma ,,čovek” a ne nešto što se treba osuđivati i odbacivati. Zato pozorište može da pomogne jer ima jedno moćno oruđe- empatiju. Kad publika vidi kako je Vjeran, travestit i seksualni radnik, postao to što je postao i kako se osećao, duboko verujem da će teže u budućnosti osuđivati ljude slične njemu.

MONITOR: Koje vas teme još interesuju i da li bi nekad radili klasičnu komediju?
BODROŽA: O da…voleo bih da radim komedije Georgea Bernarda Shawa…on društveno licemerje ismeva na posebno suptilan i neodoljiv način.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko SOVILJ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo