Povežite se sa nama

INTERVJU

MAHMUD BUŠATLIJA, SAVJETNIK VLADE SRBIJE ZA RAZVOJ I INVESTICIJE: Beograd na magli

Objavljeno prije

na

MONITOR: Započet je proces pripreme za realizaciju projekta Beograd na vodi. Taj ,,zavjetni” projekat Vlade Aleksandra Vučića, prati negodovanje struke i suprotstavljanje opozicije, posebno kada se radi o donošenju posebnog zakona o eksproprijaciji zemljišta za taj projekat. Da li je ovaj “lex specialis” loš znak za perspektivu čitavog tog projekta?
BUŠATLIJA: Ne mora biti loš znak za realizaciju ovog projekta, ali je apsolutno loš znak za investitore iz inostranstva, bar one koji su nam najpotrebniji, jer ne iznose profit, već dolaze da tu ostanu i reinvestiraju. Takvi investitori koji zahtijevaju uređen privredni ambijent, predvidljiv na dugi rok, na „lex specialis” gledaće isključivo kao na trgovinu političkim uticajem, jer stvara netransparentan ambijent za nepoznatog korisnika, nelojalnu konkurenciju, koji je za razliku od njih amnestiran od mnogih obaveza koje opterećuju investiciju. Podsjetimo da „lex specialis” predviđa da njegov korisnik treba da plati sve dažbine prema gradu i Republici i participacije za infrastrukturu, tek nakon završetka ukupno planiranih 1,8 miliona m2. Budući da ovaj prostor još nije definisan, veliko je pitanje da li će i u kom obliku ovaj projekat ikada biti u cjelosti realizovan. Ta činjenica ukazuje na mogućnost da korisnik ovoga zakona izgradi objekte po cijeni nižoj za 40 do 50 odsto od cijene koju će platiti ostali graditelji, koji nisu počastvovani bratskom pažnjom aktuelne javne uprave. Izaći na neregulisano tržište nekretnina sa ovako jeftinim proizvodom, u našem slučaju znači imati šansu da ono što se inače plaća državi, ostane kao profit u privatnim rukama.

Sa stanovišta uređenog demokratskog slobodno-tržišnog društva, ovaj pristup navodnom razvoju ekonomije apsolutno je neprihvatljiv.

MONITOR: U javnosti se dugo pominju navodni investitori ovog mega projekta iz UAE. Nema nikakvog pisanog traga o ovoj investiciji, a nije poznat ni biznis plan niti dinamika gradnje. Prema vašem iskustvu, da li je ovakav tok stvari uobičajen?
BUŠATLIJA: Jedini motiv svakog investitora je ostvarivanje profita. Zato investitor mora biti siguran da će izgrađene stanove imati kome da proda, a kancelariski i prodajni prostor da će moći nekome iznajmiti. Smatra se da u Beogradu momentalno postoji oko milion kvadratnih metara poslovnog prostora koji godinama zvrji prazan. U samom centru Beograda, u krugu od 100 metara od palate Albanija, već godinama je prazno preko 35.000 m2 poslovnog prostora, a veliki broj stanova u naselju Belvil u N. Beogradu je neprodat iako je cijena sa početnih 2.200€ + PDV pala na 1.200€ sa PDV. Ne vidim nikakav interes investitora da uđe u izgradnju ovako velikog kompleksa, za koji se čak ne zna ni sadržaj. Pogotovo je apsurdno očekivati da investitori iz UAE budu zainteresovani za ovaj projekat, imajući u vidu da su se u posljednjih dvije decenije afirmisali u tom poslu, kako na svom terenu tako i na evropskim prostorima.

Bojim se da će vrijeme pokazati da ovaj projekat podržan „lex specialis-om” služi tome da se već ekspatrirane pare opljačkane kroz privatizaciju, tajkunizaciju, monopolizaciju, kartelizaciju, trgovinu političkim uticajem i kriminalizaciju, vrate u legalne tokove, jer im je mogućnost plasmana u privrede ostalih zemalja u velikoj mjeri onemogućena, borbom protiv off shore poslovanja, koje prije svega nanosi veliku štetu državnim budžetima. Ovaj povraćaj već iznešenih para ne znači realizaciju projekta, nego po ko zna koji put tajkunsko zauzimanje atraktivne lokacije.

Imajući ovakav ishod u vidu, sasvim je normalno da se čitav proces vodi netransparentno, da se ne zna koji su pravi motivi ovog projekta, sa kim državna uprava sarađuje i ko će biti investitor, ali ne bi trebalo da bude normalno da se pod parolom izvanredne prilike za „dinamičan razvoj”, zloupotrebljava javni interes.

MONITOR: Ruski ministar energetike, Aleksandar Novak, kaže da pregovara sa predstavnicima nekoliko zemalja, pa i sa srpskim, o prolaženju Turskog toka na putu gasa od Rusije, preko Turske do Evrope. Kakve su šanse Srbije da ona napravi dogovor?
BUŠATLIJA: Mi imamo svoju poziciju kao tranzitna zemlja, bilo da se koristi ranija trasa Južnog toka ili nova trasa koja bi uz ulazak Grčke u projekat išla preko Makedonije, kroz Srbiju do Mađarske. U slučaju Turskog toka ne vidim interes Rusije da učestvuje i sufinansira zajednička preduzeća kroz Makedoniju i Srbiju, ako će u Turskoj imati centralno skladište sa koga će zemlje centralne Evrope preuzimati gas. U ovom slučaju će biti potrebno da partnera za taj posao tražimo među zemljama korisnicama ruskog gasa, ali aktuelna kriza praktično onemogućava zemljama Centralne evrope realizaciju tog projekta. Podsjetimo se da je Nabuko propao u nedostatku novca u daleko boljim vremenima prije krize.

MONITOR: Pokušajima nacionalizacije rudnika Trepča od strane Vlade Kosova i pregovaranja oko stranog ulaganja u skijališta na Brezovici, raspolaganje imovinom preduzeća na Kosovu, dolazi u centar pažnje na Kosovu a i u Srbiji. Kako bi to moglo najbolje da se riješi?
BUŠATLIJA: To je trebalo rješavati u okviru sukcesije Jugoslavije, jer su industrijski i metalurški pogoni na Kosovu građeni i razvijani parama iz fonda za razvoj Kosova, koji su punile Slovenija, Hrvatska i Srbija, a turistički objekti isključivo parama Srbije. Dosljednom primjenom korporativnih zakona koji važe u najrazvijenijim demokratskim zemljama, mogla bi se i danas ustanoviti vlasnička struktura na osnovu uloženog novca. Ni Đinđićeva vlada ni bilo koja nakon toga nije bila raspoložena da otvori to pitanje na profesionalnom nivou, koji bi podrazumjevao prvo dogovor Slovenije, Hrvatske i Srbije o zajedničkom nastupu, pa zatim ozbiljno lobiranje kod sponzora raspada Jugoslavije. Sadašnja reakcija Srbije je iznuđena, ali bojim se da neće dovesti do pozitivnog rezultata, odnosno da će poslužiti za legalizaciju zatečenog stanja, ili kako kažu Amerikanci „imovinsko pravo je u držanju”, što znači da ako neko dugo vremena nešto drži to na kraju postaje njegova imovina.

MONITOR: U Srbiji se mnogo odugovlači sa procesom restitucije. Koji su tu najveći problemi ?
BUŠATLIJA: Srbija je krenula u tranziciju bez dugoročnog plana razvoja, koji bi odredio i strategiju upravljanja državnom imovinom, čemu pripada i imovina koja se mora vratiti ranijim vlasnicima. Na žalost najvažnije je bilo rasprodati sve što se može, napuniti budžet i stvoriti privid rasta standarda, što sada svi građani obilato plaćaju. U procesu i zloupotrebi privatizacije, došlo je do otuđivanja dijela državne imovine koja se više ne može vratiti, ali se vlasnik mora finansijski obeštetiti. Država sa slabašnom ekonomijom koja ne puni budžet, ne može pravedno obeštetiti bivšeg vlasnika, bar ne u onoj mjeri u kojoj je nagradila privatnika kojem je u bescjenje prodala tuđe vlasništvo. Do koje mjere se nisu poštovali zakoni, vidi se i iz činjenice da je i pored sudske zabrane u proces privatizacije uključivana i imovina predviđena za restituciju.

Izlaz iz ove situacije neće se naći dok država ne bude sposobna da kroz razvijenu ekonomiju obezbijedi punjenje budžeta do mjere da stare vlasnike može pravedno obeštetiti.

Sve za tajkune

MONITOR: Vlada Srbije, ali i druge u regionu, prihvataju navodne investitore nekritički, prepuštajući javna dobra neizvjesnoj sudbini. U Crnoj Gori su mnogi započeti objekti, naročito na primorju, ostali u ruševinama. Ima li tome lijeka?
BUŠATLIJA: Ne znam kako je taj proces krenuo u Crnoj Gori, ali u Srbiji je krenuo izjavom tadašnjeg premjera Đinđića da nije važno kako je neko „zaradio” prvi milion (vremenom to je naraslo na milijarde), što je otvorilo put kriminalnom novcu stečenom 90-ih godina, a da ni jedan jedini put nije provjeravano porijeklo novca prilikom privatizacije. To nas je i dovelo do potpune relativizacije javnog interesa, gdje je političarima bilo važnije omogućiti svojim tajkunima privatizaciju koja je donosila materijalnu korist partijama na vlasti, kao i važnijim pojedincima iz političkog miljea, nego zaštititi državni kapital i na taj način i zaštititi javni interes. Proklamovana demokratizacija nije dovela nijednu od balkanskih državica do demokratskih i slobodno- tržišnih institucija koje kontrolišu i ograničavaju političku moć, a u ime građana i njihovog interesa. Demokratija je društveno- politički sistem u kome građani imaju daleko više obaveza nego prava, a ta prava mogu koristiti isključivo ako ispunjavaju obaveze. Nije čudno da se Srbija i poslije 15 godina demokratizacije proglašava poludemokratskom zemljom

 

Vučićev suficit

MONITOR: Reforme Vlade su, kaže premijer, dovele do suficita u budžetu! On će razgovarati sa MMF da dođe do ,,otopljavanja” penzija i plata. Ekonomisti pokazuju da se radi samo o malom manevrisanju, jer su i dividende javnih preduzeća isplaćene pre nego što su usvojeni završni računi. Čemu takve igre?
BUŠATLIJA: To je dnevna politika bez utemeljenja u logici, znanju iskovanom u iskustvu i visoko profesionalizovanom upravljanju državnom imovinom. Inače bi premijer primijetio da se uštede na račun kapitalnih ulaganja vraćaju kao bumerang nemogućnosti razvoja ekonomije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo