Povežite se sa nama

INTERVJU

MAHMUD BUŠATLIJA, SAVJETNIK VLADE SRBIJE ZA RAZVOJ I INVESTICIJE: Beograd na magli

Objavljeno prije

na

MONITOR: Započet je proces pripreme za realizaciju projekta Beograd na vodi. Taj ,,zavjetni” projekat Vlade Aleksandra Vučića, prati negodovanje struke i suprotstavljanje opozicije, posebno kada se radi o donošenju posebnog zakona o eksproprijaciji zemljišta za taj projekat. Da li je ovaj “lex specialis” loš znak za perspektivu čitavog tog projekta?
BUŠATLIJA: Ne mora biti loš znak za realizaciju ovog projekta, ali je apsolutno loš znak za investitore iz inostranstva, bar one koji su nam najpotrebniji, jer ne iznose profit, već dolaze da tu ostanu i reinvestiraju. Takvi investitori koji zahtijevaju uređen privredni ambijent, predvidljiv na dugi rok, na „lex specialis” gledaće isključivo kao na trgovinu političkim uticajem, jer stvara netransparentan ambijent za nepoznatog korisnika, nelojalnu konkurenciju, koji je za razliku od njih amnestiran od mnogih obaveza koje opterećuju investiciju. Podsjetimo da „lex specialis” predviđa da njegov korisnik treba da plati sve dažbine prema gradu i Republici i participacije za infrastrukturu, tek nakon završetka ukupno planiranih 1,8 miliona m2. Budući da ovaj prostor još nije definisan, veliko je pitanje da li će i u kom obliku ovaj projekat ikada biti u cjelosti realizovan. Ta činjenica ukazuje na mogućnost da korisnik ovoga zakona izgradi objekte po cijeni nižoj za 40 do 50 odsto od cijene koju će platiti ostali graditelji, koji nisu počastvovani bratskom pažnjom aktuelne javne uprave. Izaći na neregulisano tržište nekretnina sa ovako jeftinim proizvodom, u našem slučaju znači imati šansu da ono što se inače plaća državi, ostane kao profit u privatnim rukama.

Sa stanovišta uređenog demokratskog slobodno-tržišnog društva, ovaj pristup navodnom razvoju ekonomije apsolutno je neprihvatljiv.

MONITOR: U javnosti se dugo pominju navodni investitori ovog mega projekta iz UAE. Nema nikakvog pisanog traga o ovoj investiciji, a nije poznat ni biznis plan niti dinamika gradnje. Prema vašem iskustvu, da li je ovakav tok stvari uobičajen?
BUŠATLIJA: Jedini motiv svakog investitora je ostvarivanje profita. Zato investitor mora biti siguran da će izgrađene stanove imati kome da proda, a kancelariski i prodajni prostor da će moći nekome iznajmiti. Smatra se da u Beogradu momentalno postoji oko milion kvadratnih metara poslovnog prostora koji godinama zvrji prazan. U samom centru Beograda, u krugu od 100 metara od palate Albanija, već godinama je prazno preko 35.000 m2 poslovnog prostora, a veliki broj stanova u naselju Belvil u N. Beogradu je neprodat iako je cijena sa početnih 2.200€ + PDV pala na 1.200€ sa PDV. Ne vidim nikakav interes investitora da uđe u izgradnju ovako velikog kompleksa, za koji se čak ne zna ni sadržaj. Pogotovo je apsurdno očekivati da investitori iz UAE budu zainteresovani za ovaj projekat, imajući u vidu da su se u posljednjih dvije decenije afirmisali u tom poslu, kako na svom terenu tako i na evropskim prostorima.

Bojim se da će vrijeme pokazati da ovaj projekat podržan „lex specialis-om” služi tome da se već ekspatrirane pare opljačkane kroz privatizaciju, tajkunizaciju, monopolizaciju, kartelizaciju, trgovinu političkim uticajem i kriminalizaciju, vrate u legalne tokove, jer im je mogućnost plasmana u privrede ostalih zemalja u velikoj mjeri onemogućena, borbom protiv off shore poslovanja, koje prije svega nanosi veliku štetu državnim budžetima. Ovaj povraćaj već iznešenih para ne znači realizaciju projekta, nego po ko zna koji put tajkunsko zauzimanje atraktivne lokacije.

Imajući ovakav ishod u vidu, sasvim je normalno da se čitav proces vodi netransparentno, da se ne zna koji su pravi motivi ovog projekta, sa kim državna uprava sarađuje i ko će biti investitor, ali ne bi trebalo da bude normalno da se pod parolom izvanredne prilike za „dinamičan razvoj”, zloupotrebljava javni interes.

MONITOR: Ruski ministar energetike, Aleksandar Novak, kaže da pregovara sa predstavnicima nekoliko zemalja, pa i sa srpskim, o prolaženju Turskog toka na putu gasa od Rusije, preko Turske do Evrope. Kakve su šanse Srbije da ona napravi dogovor?
BUŠATLIJA: Mi imamo svoju poziciju kao tranzitna zemlja, bilo da se koristi ranija trasa Južnog toka ili nova trasa koja bi uz ulazak Grčke u projekat išla preko Makedonije, kroz Srbiju do Mađarske. U slučaju Turskog toka ne vidim interes Rusije da učestvuje i sufinansira zajednička preduzeća kroz Makedoniju i Srbiju, ako će u Turskoj imati centralno skladište sa koga će zemlje centralne Evrope preuzimati gas. U ovom slučaju će biti potrebno da partnera za taj posao tražimo među zemljama korisnicama ruskog gasa, ali aktuelna kriza praktično onemogućava zemljama Centralne evrope realizaciju tog projekta. Podsjetimo se da je Nabuko propao u nedostatku novca u daleko boljim vremenima prije krize.

MONITOR: Pokušajima nacionalizacije rudnika Trepča od strane Vlade Kosova i pregovaranja oko stranog ulaganja u skijališta na Brezovici, raspolaganje imovinom preduzeća na Kosovu, dolazi u centar pažnje na Kosovu a i u Srbiji. Kako bi to moglo najbolje da se riješi?
BUŠATLIJA: To je trebalo rješavati u okviru sukcesije Jugoslavije, jer su industrijski i metalurški pogoni na Kosovu građeni i razvijani parama iz fonda za razvoj Kosova, koji su punile Slovenija, Hrvatska i Srbija, a turistički objekti isključivo parama Srbije. Dosljednom primjenom korporativnih zakona koji važe u najrazvijenijim demokratskim zemljama, mogla bi se i danas ustanoviti vlasnička struktura na osnovu uloženog novca. Ni Đinđićeva vlada ni bilo koja nakon toga nije bila raspoložena da otvori to pitanje na profesionalnom nivou, koji bi podrazumjevao prvo dogovor Slovenije, Hrvatske i Srbije o zajedničkom nastupu, pa zatim ozbiljno lobiranje kod sponzora raspada Jugoslavije. Sadašnja reakcija Srbije je iznuđena, ali bojim se da neće dovesti do pozitivnog rezultata, odnosno da će poslužiti za legalizaciju zatečenog stanja, ili kako kažu Amerikanci „imovinsko pravo je u držanju”, što znači da ako neko dugo vremena nešto drži to na kraju postaje njegova imovina.

MONITOR: U Srbiji se mnogo odugovlači sa procesom restitucije. Koji su tu najveći problemi ?
BUŠATLIJA: Srbija je krenula u tranziciju bez dugoročnog plana razvoja, koji bi odredio i strategiju upravljanja državnom imovinom, čemu pripada i imovina koja se mora vratiti ranijim vlasnicima. Na žalost najvažnije je bilo rasprodati sve što se može, napuniti budžet i stvoriti privid rasta standarda, što sada svi građani obilato plaćaju. U procesu i zloupotrebi privatizacije, došlo je do otuđivanja dijela državne imovine koja se više ne može vratiti, ali se vlasnik mora finansijski obeštetiti. Država sa slabašnom ekonomijom koja ne puni budžet, ne može pravedno obeštetiti bivšeg vlasnika, bar ne u onoj mjeri u kojoj je nagradila privatnika kojem je u bescjenje prodala tuđe vlasništvo. Do koje mjere se nisu poštovali zakoni, vidi se i iz činjenice da je i pored sudske zabrane u proces privatizacije uključivana i imovina predviđena za restituciju.

Izlaz iz ove situacije neće se naći dok država ne bude sposobna da kroz razvijenu ekonomiju obezbijedi punjenje budžeta do mjere da stare vlasnike može pravedno obeštetiti.

Sve za tajkune

MONITOR: Vlada Srbije, ali i druge u regionu, prihvataju navodne investitore nekritički, prepuštajući javna dobra neizvjesnoj sudbini. U Crnoj Gori su mnogi započeti objekti, naročito na primorju, ostali u ruševinama. Ima li tome lijeka?
BUŠATLIJA: Ne znam kako je taj proces krenuo u Crnoj Gori, ali u Srbiji je krenuo izjavom tadašnjeg premjera Đinđića da nije važno kako je neko „zaradio” prvi milion (vremenom to je naraslo na milijarde), što je otvorilo put kriminalnom novcu stečenom 90-ih godina, a da ni jedan jedini put nije provjeravano porijeklo novca prilikom privatizacije. To nas je i dovelo do potpune relativizacije javnog interesa, gdje je političarima bilo važnije omogućiti svojim tajkunima privatizaciju koja je donosila materijalnu korist partijama na vlasti, kao i važnijim pojedincima iz političkog miljea, nego zaštititi državni kapital i na taj način i zaštititi javni interes. Proklamovana demokratizacija nije dovela nijednu od balkanskih državica do demokratskih i slobodno- tržišnih institucija koje kontrolišu i ograničavaju političku moć, a u ime građana i njihovog interesa. Demokratija je društveno- politički sistem u kome građani imaju daleko više obaveza nego prava, a ta prava mogu koristiti isključivo ako ispunjavaju obaveze. Nije čudno da se Srbija i poslije 15 godina demokratizacije proglašava poludemokratskom zemljom

 

Vučićev suficit

MONITOR: Reforme Vlade su, kaže premijer, dovele do suficita u budžetu! On će razgovarati sa MMF da dođe do ,,otopljavanja” penzija i plata. Ekonomisti pokazuju da se radi samo o malom manevrisanju, jer su i dividende javnih preduzeća isplaćene pre nego što su usvojeni završni računi. Čemu takve igre?
BUŠATLIJA: To je dnevna politika bez utemeljenja u logici, znanju iskovanom u iskustvu i visoko profesionalizovanom upravljanju državnom imovinom. Inače bi premijer primijetio da se uštede na račun kapitalnih ulaganja vraćaju kao bumerang nemogućnosti razvoja ekonomije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo