Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Stigli specijalci

Objavljeno prije

na

Kada je Milo Đukanović koncem prošle godine sedmi put stupio na čelo crnogorske Vlade, počeo je juriš njemu bliskih medija na sve što slobodno govori, piše i misli. Inovacije ukazuju da je riječ jedinstvenoj strategiji vlasti: u Crnu Goru dolaze, uvoze ih, medijski specijalci iz regiona kako bi udružili snage sa domaćom prorežimskom logistikom.

Glavno pojačanje prelaznog roka, dolazak je Vladimira Bebe Popovića u naš mali kraj. Nekadašnji šef biroa za odnose sa javnošću ubijenog premijera Srbije Zorana Đinđića, kojeg ne malobrojni krugovi u susjednoj državi ali i regionu, sumnjiče za odgovornost u narečenom ubistvu zbog nečinjenja; čovjek koloritne i kontroverzne poslovne biografije (od garderobera i šefa sale na beogradskom brodu Savski galeb, preko radnika i intimusa Milana Beka, do Đinđićevog velikog vezira zaduženog za sve: od nabavki Zoranovih odijela, do visoke politike), uključio se na javnu scenu Crne Gore. I to – ništa se na tim nivoima ne dešava slučajno – u jeku predsjedničke kampanje.

Dvanaestog dana februara, Popović, ,,ključni medijski savjetnik Stanka Subotića Caneta” (Aleksandar Tijanić), u spisak nevladinih organizacija, u Podgorici, upisao je takozvani Institut za javnu politiku (redni broj upisa 6307), da bi prvog dana marta, manje od mjesec prije izbora, institut, čija djelatnost je eufemistički naslovljena – ,,nauka”, počeo sa radom. Osim Bebe, koji je direktor i ovlašćeno lice, među osnivačima NVO-a su i: bivša ambasadorka Crne Gore u Srbiji (proglašena personom non grata) Anka Vojvodić, rođena sestra Radmile Vojvodić, supruge ministra kulture (u Vladi Mila Đukanovića) Branislava Mićunovića; tu je i Sehad Čekić koji od 2005. godine radi na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju (dekan: Radmila Vojvodić), na predmetu Filmska produkcija; zatim Nikola Samardžić istoričar i ,,jedan od osnivača i bivši član Predsjedništva Liberalno demokratske partije”, čiji lider Čeda Jovanović ima veoma dobre odnose sa crnogorskim premijerom; onda Boris Popović sin Vesne Pešić, koja je nedavno izjavila kako Đukanović u Crnoj Gori nema alternativu…

U programskom timu Instituta je i Pavle Goranović, bivši savjetnik za kulturu premijera Mila Đukanovića, sadašnji direktor Zavoda za školstvo. Na tu poziciju ga je predložio ministar prosvjete i nauke Slavoljub Stijepović. To je onaj Goranović, pisac, koga je početkom godine, u toku čuvenog kovertiranja ostavki, Vlada razriješila funkcije direktora Zavoda za školstvo, rekoše – na njegov zahtjev. Ipak, vjerovali ili ne: na istoj sjednici na kojoj je razriješen, ista Vlada, istog Mila Đukanovića, ponovo ga je imenovala za vršioca dužnosti šefa iste ustanove. Isto se istom raduje.

Na sajtu naučnog Instituta, u odjeljku ,,misija” stoji: “Crna Gora nastavlja na putu daljeg procesa pridruživanja i postaje lider u regionu kada je u pitanju efektivnost i efikasnost usvajanja standarda koji zahtijevaju posvećenost u primjeni i monitoringu, a koji se već uveliko primjenjuju u razvijenim državama evro-atlanske zajednice.” Kakav institut, takva nauka.

Popović je po dolasku uronio u postojeću mrežu prorežimskih medija. Tako se, kao gost novinara Darka Šukovića, u emisiji Živa istina koja se emituje na televiziji premijerovog košarkaškog druga Duška Kneževića, bacio na zadatak. Logikom: prikazati žrtvu kao dželata i obratno, Popović lansira tezu, kako je nezavisni predsjednički kandidat Miodrag Lekić imao kontakte sa švajcarskim biznismenom Đerardom Kuomom, svojevremeno optuženim da je šef mafijaške organizacije, umiješanim u šverc duvana, te kako je, zapravo, Lekić Đukanoviću htio upriličiti sastanak sa Kuomom. Tako to radi prekaljeni spin doktor: Lekić je dio mafije, Đukanović – naš anđeo čuvar.

Onda se zakotrljala paklena mašina. Bebinu nabačenu loptu prihvataju ostali specijalci. Prije svih, Željko Mitrović. Teško je bilo ne primijetiti sinhronicitet – istovremeno kada smo ,,ugostili” Bebu Popovića, propagandni stroj pokrenuo je i Mitrovićev Pink M. Posebno u propagandnoj sekvenci Minut, dva… koja se emituje na svakih sat, bez obzira što se u tom trenutku emitovalo (Farma, Paparazzo, Preljubnici…). Slušali smo, do iznemoglosti, ponešto o svakome ko riječ izusti protiv gospodarevog raja.

Đukanovićevu istinu valja pronijeti i sajber svijetom. Za to je posebno zadužen Draško Đuranović, ujedno član savjeta TVCG (medijske kuće sa čijim uredništvom se Popović od dolaska često može vidjeti). Njegov portal Analitika zamišljen je kao odgovor vlasti na portal Vijesti. Đuranović je zadužen za zaštitu Đukanovićevog lika i djela, uz pravo na po koju drugarsku kritiku. Ne štedi se.

Ima i zbog čega: svojevremeno je dug od 800.000 eura koji je napravila firma za distribuciju štampe Bega press u vlasništvu Đuranovićeve supruge, država prebacila na poreske obveznike sa objašnjenjem da se moralo pomoći medijima prema kojima je Bega press imao dugove. Lani je njegov portal od Vlade i Skupštine dobio najveći dio novca rezervisanog za reklame na portalima, čak – 26,38 hiljada eura. Mnogo posjećeniji sajtovi Vijesti ili Café del Montenegro nijesu dobili ni centa. Nije Đuranović Vladi bilo ko.

Važno je njegovati regionalni pristup. Partnerski sajt za ,,tržište” Srbije drži Petar Luković. E-novine su tu da bratski i brzo preuzmu Popovićeve, Đuranovićeve, Šukovićeve… uratke. Zapaženo mjesto na internet stranici E-novina posvećeno je konstantnoj odbrani Stanka Subotića Caneta (na više jezika: francuski, engleski) Đukanovićevog osvjedočenog prijatelja iz duvanskih dana. Luković, na svom sajtu, ima i veoma vidljivi baner (reklamu u vidu linka) Instituta za javnu politiku Bebe Popovića. Spojila ih ljubav prema Canetu. I Đukanoviću.

U igri je i istoričar Nikola Samardžić (gorepomenuti: jedan od osnivača Bebinog Instituta u Podgorici) sa svojim Liberalnim pokretom Srbije (LPS), koji se sve češće direktno uključuje u crnogorska politička zbivanja. Naravno: na Đukanovićevoj strani. Kada smo već kod banera: na sajtu Samardžićevog Pokreta (u čijoj deklaraciji piše da je jedan od ciljeva ,,izgradnja Srbije kao slobodne, obrazovane, multietničke, multikonfesionalne, sekularne, miroljubive, solidarne i kulturne države”), na udarnom mjestu, među banerima Evropkse unije, NATO saveza, Evropskih liberal-demokrata i Liberalne internacionale, stoji link sa logom – Demokratske partije socijalista!

Pletenje mreže na djelu: čim je Popović u Šukovićevoj Živoj istini,- uzmimo isti primjer – prosuo priču o Kuomu i Lekiću, suosnivač njegovog Instituta, Samardžić, sada u svojstvu nepristrastnog analitičara, putem svog nezavisnog Pokreta, izdaje saopštenje naslovljeno ,,Vladimir Popović raskrinkao Miodraga Lekića”.

Pošto zaslužnog Samardžića, treba predstaviti crnogorskoj javnosti onda slijedi veliki intervju za Đur(k)anovićevu Analitiku. Pitanja postavlja, zaslužna, novinarka Tamara Nikčević (,,Specijalno za portal Analitiku”), supruga, zaslužnog, Borislava Krivokapića. (Oboje oduševljeni Đukanovićem; Krivokapić u nedavnom Šukovićevoj Živoj istina, kazao kako je Đukanovićev povratak na perimjersku funkciju pitanje opstanka). Samardžić odgovara, a njegov LPS, naravno, prenosi: ,,Ne zaboravite da su u Srbiji svi ljudi koji su bili bliski sa Zoranom Đinđićem, uključujući i Mila Đukanovića, satanizovani, demonizovani ili uklonjeni iz političkog života. Ostavili su celog, ili gotovo celog, samo Čedomira Jovanovića. Mislim da proces likvidacije Zorana Đinđića neće biti potpun sve dok iz politike ne bude uklonjen i Milo Đukanović.” Zatočnik slobode.

Samardžića, po šablonu, preuzima Darko Šuković čija je Antena M, pisali smo o tome, od reklama državnih institucija rezervisanih za elektronske medije prošle godine inkasirala skoro 95 odsto ukupnog novca. Za neuporedivo popularniju TV Vijesti izdvojeno je tek hiljadu eura, od Ministarstva nauke. Ko će kome…

U baštama Hotela Splendid, dakle, dvojica (sa kormilarom) pričaju o Zoranu Đinđiću, novom partnerstvu između srbijanske i crnogorske vlasti, Đukanoviću… Šuković: ,,Gost Atlas televizije i Antene M je ugledni srpski istoričar…” Ugledni istoričar je bio kolumnista Pobjede, pa zna: ,,Što se tiče Pobjede, ona je uspela da dostigne jedan zavidan profesionalni standard.”

Vjerovatno je posebno mislio na djelo Marka Vešovića, koji je u Pobjedi Srđana Kusovca, jednog od najzapaženijih specijalaca Mila Đukanovića (njegov bivši savjetnik), pisao: ,,Popuši, ispiša… budaletina, kurac, avetinja, guzica, krme… goveče, kučka,… kurvetina, bitanga, nesoj…” Standard.

Vešović je dio sarajevskog punkta medijske mreže: njegov link sa Crnom Gorom, prema sopstvenom priznanju, je Šemsudin Radončić, koji je ušao u legendu time što je u dva autorska dokumentarna filma na istu temu – deportacija sa početka devedesetih, istog čovjeka – penzionisanog policijskog inspektora Slobodana Pejovića prvo proglasio za heroja, da bi ga potom, u drugom filmu, ovjenčao etiketom zločinca. Šemsudin je rođeni brat medijskog magnata, vlasnika Dnevnog Avaza Fahrudina Radončića, bliskog Đukanovićevog prijatelja.

Šemsudin Radončić je početkom aprila, u Pobjedi iskazao svoju izuzetnu moć predviđanja: ,,Sa medijske scene osim Monitora, koji će nestati za sljedećih nedjelju dana, nestaće i Vijesti.” Oduži se nedjelja.

Dobro obaviješteni izvor Monitora iz Beograda smatra da Vladimir Popović ima regionalne ambicije, imajući u vidu činjenicu da mu vlasnik Pinka Željko Mitrović duguje mnogo, te da je u veoma dobrim odnosima sa Radončićem. ,,Popović koristi moć medija, moć novca i moć njegovih preostalih prijatelja iz kriminalnog miljea. Svi oni koji mu budu prepreka na putu do novca i političkog uticaja, biće na udaru:”

Sve može biti dio široke slike. Znakovito izgleda onaj, sada već čuveni, susret u pariškom Hotelu Ric. Tamo su se 2007. godine sa Subotićem i Đukanovićem sreli sadašnji lideri Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić.

Dvije godine nakon tog susreta, bivši vjenčani kum Mila Đukanovića i šef crnogorske trgovinske misije u Vašingtonu Ratko Knežević, na pitanje zašto su se sreli, odgovorio kako Subotić i Đukanović odavno imaju plan da zavladaju medijskim i političkim prostorom bivše Jugoslavije, te kako je taj „pakleni plan”, razotkrio ubijeni Ivo Pukanić i njegov Nacional.

Upućeni sagovornici Monitora ukazuju da je kriza učinila svoje: sa million eura uloženih u propagandu možete stvoriti haos u Crnoj Gori. Đukanović to zna. Đukanović se time bavi. Sa svojim bebama.

Mreža mafije i medija.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo