Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Stigli specijalci

Objavljeno prije

na

Kada je Milo Đukanović koncem prošle godine sedmi put stupio na čelo crnogorske Vlade, počeo je juriš njemu bliskih medija na sve što slobodno govori, piše i misli. Inovacije ukazuju da je riječ jedinstvenoj strategiji vlasti: u Crnu Goru dolaze, uvoze ih, medijski specijalci iz regiona kako bi udružili snage sa domaćom prorežimskom logistikom.

Glavno pojačanje prelaznog roka, dolazak je Vladimira Bebe Popovića u naš mali kraj. Nekadašnji šef biroa za odnose sa javnošću ubijenog premijera Srbije Zorana Đinđića, kojeg ne malobrojni krugovi u susjednoj državi ali i regionu, sumnjiče za odgovornost u narečenom ubistvu zbog nečinjenja; čovjek koloritne i kontroverzne poslovne biografije (od garderobera i šefa sale na beogradskom brodu Savski galeb, preko radnika i intimusa Milana Beka, do Đinđićevog velikog vezira zaduženog za sve: od nabavki Zoranovih odijela, do visoke politike), uključio se na javnu scenu Crne Gore. I to – ništa se na tim nivoima ne dešava slučajno – u jeku predsjedničke kampanje.

Dvanaestog dana februara, Popović, ,,ključni medijski savjetnik Stanka Subotića Caneta” (Aleksandar Tijanić), u spisak nevladinih organizacija, u Podgorici, upisao je takozvani Institut za javnu politiku (redni broj upisa 6307), da bi prvog dana marta, manje od mjesec prije izbora, institut, čija djelatnost je eufemistički naslovljena – ,,nauka”, počeo sa radom. Osim Bebe, koji je direktor i ovlašćeno lice, među osnivačima NVO-a su i: bivša ambasadorka Crne Gore u Srbiji (proglašena personom non grata) Anka Vojvodić, rođena sestra Radmile Vojvodić, supruge ministra kulture (u Vladi Mila Đukanovića) Branislava Mićunovića; tu je i Sehad Čekić koji od 2005. godine radi na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju (dekan: Radmila Vojvodić), na predmetu Filmska produkcija; zatim Nikola Samardžić istoričar i ,,jedan od osnivača i bivši član Predsjedništva Liberalno demokratske partije”, čiji lider Čeda Jovanović ima veoma dobre odnose sa crnogorskim premijerom; onda Boris Popović sin Vesne Pešić, koja je nedavno izjavila kako Đukanović u Crnoj Gori nema alternativu…

U programskom timu Instituta je i Pavle Goranović, bivši savjetnik za kulturu premijera Mila Đukanovića, sadašnji direktor Zavoda za školstvo. Na tu poziciju ga je predložio ministar prosvjete i nauke Slavoljub Stijepović. To je onaj Goranović, pisac, koga je početkom godine, u toku čuvenog kovertiranja ostavki, Vlada razriješila funkcije direktora Zavoda za školstvo, rekoše – na njegov zahtjev. Ipak, vjerovali ili ne: na istoj sjednici na kojoj je razriješen, ista Vlada, istog Mila Đukanovića, ponovo ga je imenovala za vršioca dužnosti šefa iste ustanove. Isto se istom raduje.

Na sajtu naučnog Instituta, u odjeljku ,,misija” stoji: “Crna Gora nastavlja na putu daljeg procesa pridruživanja i postaje lider u regionu kada je u pitanju efektivnost i efikasnost usvajanja standarda koji zahtijevaju posvećenost u primjeni i monitoringu, a koji se već uveliko primjenjuju u razvijenim državama evro-atlanske zajednice.” Kakav institut, takva nauka.

Popović je po dolasku uronio u postojeću mrežu prorežimskih medija. Tako se, kao gost novinara Darka Šukovića, u emisiji Živa istina koja se emituje na televiziji premijerovog košarkaškog druga Duška Kneževića, bacio na zadatak. Logikom: prikazati žrtvu kao dželata i obratno, Popović lansira tezu, kako je nezavisni predsjednički kandidat Miodrag Lekić imao kontakte sa švajcarskim biznismenom Đerardom Kuomom, svojevremeno optuženim da je šef mafijaške organizacije, umiješanim u šverc duvana, te kako je, zapravo, Lekić Đukanoviću htio upriličiti sastanak sa Kuomom. Tako to radi prekaljeni spin doktor: Lekić je dio mafije, Đukanović – naš anđeo čuvar.

Onda se zakotrljala paklena mašina. Bebinu nabačenu loptu prihvataju ostali specijalci. Prije svih, Željko Mitrović. Teško je bilo ne primijetiti sinhronicitet – istovremeno kada smo ,,ugostili” Bebu Popovića, propagandni stroj pokrenuo je i Mitrovićev Pink M. Posebno u propagandnoj sekvenci Minut, dva… koja se emituje na svakih sat, bez obzira što se u tom trenutku emitovalo (Farma, Paparazzo, Preljubnici…). Slušali smo, do iznemoglosti, ponešto o svakome ko riječ izusti protiv gospodarevog raja.

Đukanovićevu istinu valja pronijeti i sajber svijetom. Za to je posebno zadužen Draško Đuranović, ujedno član savjeta TVCG (medijske kuće sa čijim uredništvom se Popović od dolaska često može vidjeti). Njegov portal Analitika zamišljen je kao odgovor vlasti na portal Vijesti. Đuranović je zadužen za zaštitu Đukanovićevog lika i djela, uz pravo na po koju drugarsku kritiku. Ne štedi se.

Ima i zbog čega: svojevremeno je dug od 800.000 eura koji je napravila firma za distribuciju štampe Bega press u vlasništvu Đuranovićeve supruge, država prebacila na poreske obveznike sa objašnjenjem da se moralo pomoći medijima prema kojima je Bega press imao dugove. Lani je njegov portal od Vlade i Skupštine dobio najveći dio novca rezervisanog za reklame na portalima, čak – 26,38 hiljada eura. Mnogo posjećeniji sajtovi Vijesti ili Café del Montenegro nijesu dobili ni centa. Nije Đuranović Vladi bilo ko.

Važno je njegovati regionalni pristup. Partnerski sajt za ,,tržište” Srbije drži Petar Luković. E-novine su tu da bratski i brzo preuzmu Popovićeve, Đuranovićeve, Šukovićeve… uratke. Zapaženo mjesto na internet stranici E-novina posvećeno je konstantnoj odbrani Stanka Subotića Caneta (na više jezika: francuski, engleski) Đukanovićevog osvjedočenog prijatelja iz duvanskih dana. Luković, na svom sajtu, ima i veoma vidljivi baner (reklamu u vidu linka) Instituta za javnu politiku Bebe Popovića. Spojila ih ljubav prema Canetu. I Đukanoviću.

U igri je i istoričar Nikola Samardžić (gorepomenuti: jedan od osnivača Bebinog Instituta u Podgorici) sa svojim Liberalnim pokretom Srbije (LPS), koji se sve češće direktno uključuje u crnogorska politička zbivanja. Naravno: na Đukanovićevoj strani. Kada smo već kod banera: na sajtu Samardžićevog Pokreta (u čijoj deklaraciji piše da je jedan od ciljeva ,,izgradnja Srbije kao slobodne, obrazovane, multietničke, multikonfesionalne, sekularne, miroljubive, solidarne i kulturne države”), na udarnom mjestu, među banerima Evropkse unije, NATO saveza, Evropskih liberal-demokrata i Liberalne internacionale, stoji link sa logom – Demokratske partije socijalista!

Pletenje mreže na djelu: čim je Popović u Šukovićevoj Živoj istini,- uzmimo isti primjer – prosuo priču o Kuomu i Lekiću, suosnivač njegovog Instituta, Samardžić, sada u svojstvu nepristrastnog analitičara, putem svog nezavisnog Pokreta, izdaje saopštenje naslovljeno ,,Vladimir Popović raskrinkao Miodraga Lekića”.

Pošto zaslužnog Samardžića, treba predstaviti crnogorskoj javnosti onda slijedi veliki intervju za Đur(k)anovićevu Analitiku. Pitanja postavlja, zaslužna, novinarka Tamara Nikčević (,,Specijalno za portal Analitiku”), supruga, zaslužnog, Borislava Krivokapića. (Oboje oduševljeni Đukanovićem; Krivokapić u nedavnom Šukovićevoj Živoj istina, kazao kako je Đukanovićev povratak na perimjersku funkciju pitanje opstanka). Samardžić odgovara, a njegov LPS, naravno, prenosi: ,,Ne zaboravite da su u Srbiji svi ljudi koji su bili bliski sa Zoranom Đinđićem, uključujući i Mila Đukanovića, satanizovani, demonizovani ili uklonjeni iz političkog života. Ostavili su celog, ili gotovo celog, samo Čedomira Jovanovića. Mislim da proces likvidacije Zorana Đinđića neće biti potpun sve dok iz politike ne bude uklonjen i Milo Đukanović.” Zatočnik slobode.

Samardžića, po šablonu, preuzima Darko Šuković čija je Antena M, pisali smo o tome, od reklama državnih institucija rezervisanih za elektronske medije prošle godine inkasirala skoro 95 odsto ukupnog novca. Za neuporedivo popularniju TV Vijesti izdvojeno je tek hiljadu eura, od Ministarstva nauke. Ko će kome…

U baštama Hotela Splendid, dakle, dvojica (sa kormilarom) pričaju o Zoranu Đinđiću, novom partnerstvu između srbijanske i crnogorske vlasti, Đukanoviću… Šuković: ,,Gost Atlas televizije i Antene M je ugledni srpski istoričar…” Ugledni istoričar je bio kolumnista Pobjede, pa zna: ,,Što se tiče Pobjede, ona je uspela da dostigne jedan zavidan profesionalni standard.”

Vjerovatno je posebno mislio na djelo Marka Vešovića, koji je u Pobjedi Srđana Kusovca, jednog od najzapaženijih specijalaca Mila Đukanovića (njegov bivši savjetnik), pisao: ,,Popuši, ispiša… budaletina, kurac, avetinja, guzica, krme… goveče, kučka,… kurvetina, bitanga, nesoj…” Standard.

Vešović je dio sarajevskog punkta medijske mreže: njegov link sa Crnom Gorom, prema sopstvenom priznanju, je Šemsudin Radončić, koji je ušao u legendu time što je u dva autorska dokumentarna filma na istu temu – deportacija sa početka devedesetih, istog čovjeka – penzionisanog policijskog inspektora Slobodana Pejovića prvo proglasio za heroja, da bi ga potom, u drugom filmu, ovjenčao etiketom zločinca. Šemsudin je rođeni brat medijskog magnata, vlasnika Dnevnog Avaza Fahrudina Radončića, bliskog Đukanovićevog prijatelja.

Šemsudin Radončić je početkom aprila, u Pobjedi iskazao svoju izuzetnu moć predviđanja: ,,Sa medijske scene osim Monitora, koji će nestati za sljedećih nedjelju dana, nestaće i Vijesti.” Oduži se nedjelja.

Dobro obaviješteni izvor Monitora iz Beograda smatra da Vladimir Popović ima regionalne ambicije, imajući u vidu činjenicu da mu vlasnik Pinka Željko Mitrović duguje mnogo, te da je u veoma dobrim odnosima sa Radončićem. ,,Popović koristi moć medija, moć novca i moć njegovih preostalih prijatelja iz kriminalnog miljea. Svi oni koji mu budu prepreka na putu do novca i političkog uticaja, biće na udaru:”

Sve može biti dio široke slike. Znakovito izgleda onaj, sada već čuveni, susret u pariškom Hotelu Ric. Tamo su se 2007. godine sa Subotićem i Đukanovićem sreli sadašnji lideri Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić.

Dvije godine nakon tog susreta, bivši vjenčani kum Mila Đukanovića i šef crnogorske trgovinske misije u Vašingtonu Ratko Knežević, na pitanje zašto su se sreli, odgovorio kako Subotić i Đukanović odavno imaju plan da zavladaju medijskim i političkim prostorom bivše Jugoslavije, te kako je taj „pakleni plan”, razotkrio ubijeni Ivo Pukanić i njegov Nacional.

Upućeni sagovornici Monitora ukazuju da je kriza učinila svoje: sa million eura uloženih u propagandu možete stvoriti haos u Crnoj Gori. Đukanović to zna. Đukanović se time bavi. Sa svojim bebama.

Mreža mafije i medija.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo