Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Stigli specijalci

Objavljeno prije

na

Kada je Milo Đukanović koncem prošle godine sedmi put stupio na čelo crnogorske Vlade, počeo je juriš njemu bliskih medija na sve što slobodno govori, piše i misli. Inovacije ukazuju da je riječ jedinstvenoj strategiji vlasti: u Crnu Goru dolaze, uvoze ih, medijski specijalci iz regiona kako bi udružili snage sa domaćom prorežimskom logistikom.

Glavno pojačanje prelaznog roka, dolazak je Vladimira Bebe Popovića u naš mali kraj. Nekadašnji šef biroa za odnose sa javnošću ubijenog premijera Srbije Zorana Đinđića, kojeg ne malobrojni krugovi u susjednoj državi ali i regionu, sumnjiče za odgovornost u narečenom ubistvu zbog nečinjenja; čovjek koloritne i kontroverzne poslovne biografije (od garderobera i šefa sale na beogradskom brodu Savski galeb, preko radnika i intimusa Milana Beka, do Đinđićevog velikog vezira zaduženog za sve: od nabavki Zoranovih odijela, do visoke politike), uključio se na javnu scenu Crne Gore. I to – ništa se na tim nivoima ne dešava slučajno – u jeku predsjedničke kampanje.

Dvanaestog dana februara, Popović, ,,ključni medijski savjetnik Stanka Subotića Caneta” (Aleksandar Tijanić), u spisak nevladinih organizacija, u Podgorici, upisao je takozvani Institut za javnu politiku (redni broj upisa 6307), da bi prvog dana marta, manje od mjesec prije izbora, institut, čija djelatnost je eufemistički naslovljena – ,,nauka”, počeo sa radom. Osim Bebe, koji je direktor i ovlašćeno lice, među osnivačima NVO-a su i: bivša ambasadorka Crne Gore u Srbiji (proglašena personom non grata) Anka Vojvodić, rođena sestra Radmile Vojvodić, supruge ministra kulture (u Vladi Mila Đukanovića) Branislava Mićunovića; tu je i Sehad Čekić koji od 2005. godine radi na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju (dekan: Radmila Vojvodić), na predmetu Filmska produkcija; zatim Nikola Samardžić istoričar i ,,jedan od osnivača i bivši član Predsjedništva Liberalno demokratske partije”, čiji lider Čeda Jovanović ima veoma dobre odnose sa crnogorskim premijerom; onda Boris Popović sin Vesne Pešić, koja je nedavno izjavila kako Đukanović u Crnoj Gori nema alternativu…

U programskom timu Instituta je i Pavle Goranović, bivši savjetnik za kulturu premijera Mila Đukanovića, sadašnji direktor Zavoda za školstvo. Na tu poziciju ga je predložio ministar prosvjete i nauke Slavoljub Stijepović. To je onaj Goranović, pisac, koga je početkom godine, u toku čuvenog kovertiranja ostavki, Vlada razriješila funkcije direktora Zavoda za školstvo, rekoše – na njegov zahtjev. Ipak, vjerovali ili ne: na istoj sjednici na kojoj je razriješen, ista Vlada, istog Mila Đukanovića, ponovo ga je imenovala za vršioca dužnosti šefa iste ustanove. Isto se istom raduje.

Na sajtu naučnog Instituta, u odjeljku ,,misija” stoji: “Crna Gora nastavlja na putu daljeg procesa pridruživanja i postaje lider u regionu kada je u pitanju efektivnost i efikasnost usvajanja standarda koji zahtijevaju posvećenost u primjeni i monitoringu, a koji se već uveliko primjenjuju u razvijenim državama evro-atlanske zajednice.” Kakav institut, takva nauka.

Popović je po dolasku uronio u postojeću mrežu prorežimskih medija. Tako se, kao gost novinara Darka Šukovića, u emisiji Živa istina koja se emituje na televiziji premijerovog košarkaškog druga Duška Kneževića, bacio na zadatak. Logikom: prikazati žrtvu kao dželata i obratno, Popović lansira tezu, kako je nezavisni predsjednički kandidat Miodrag Lekić imao kontakte sa švajcarskim biznismenom Đerardom Kuomom, svojevremeno optuženim da je šef mafijaške organizacije, umiješanim u šverc duvana, te kako je, zapravo, Lekić Đukanoviću htio upriličiti sastanak sa Kuomom. Tako to radi prekaljeni spin doktor: Lekić je dio mafije, Đukanović – naš anđeo čuvar.

Onda se zakotrljala paklena mašina. Bebinu nabačenu loptu prihvataju ostali specijalci. Prije svih, Željko Mitrović. Teško je bilo ne primijetiti sinhronicitet – istovremeno kada smo ,,ugostili” Bebu Popovića, propagandni stroj pokrenuo je i Mitrovićev Pink M. Posebno u propagandnoj sekvenci Minut, dva… koja se emituje na svakih sat, bez obzira što se u tom trenutku emitovalo (Farma, Paparazzo, Preljubnici…). Slušali smo, do iznemoglosti, ponešto o svakome ko riječ izusti protiv gospodarevog raja.

Đukanovićevu istinu valja pronijeti i sajber svijetom. Za to je posebno zadužen Draško Đuranović, ujedno član savjeta TVCG (medijske kuće sa čijim uredništvom se Popović od dolaska često može vidjeti). Njegov portal Analitika zamišljen je kao odgovor vlasti na portal Vijesti. Đuranović je zadužen za zaštitu Đukanovićevog lika i djela, uz pravo na po koju drugarsku kritiku. Ne štedi se.

Ima i zbog čega: svojevremeno je dug od 800.000 eura koji je napravila firma za distribuciju štampe Bega press u vlasništvu Đuranovićeve supruge, država prebacila na poreske obveznike sa objašnjenjem da se moralo pomoći medijima prema kojima je Bega press imao dugove. Lani je njegov portal od Vlade i Skupštine dobio najveći dio novca rezervisanog za reklame na portalima, čak – 26,38 hiljada eura. Mnogo posjećeniji sajtovi Vijesti ili Café del Montenegro nijesu dobili ni centa. Nije Đuranović Vladi bilo ko.

Važno je njegovati regionalni pristup. Partnerski sajt za ,,tržište” Srbije drži Petar Luković. E-novine su tu da bratski i brzo preuzmu Popovićeve, Đuranovićeve, Šukovićeve… uratke. Zapaženo mjesto na internet stranici E-novina posvećeno je konstantnoj odbrani Stanka Subotića Caneta (na više jezika: francuski, engleski) Đukanovićevog osvjedočenog prijatelja iz duvanskih dana. Luković, na svom sajtu, ima i veoma vidljivi baner (reklamu u vidu linka) Instituta za javnu politiku Bebe Popovića. Spojila ih ljubav prema Canetu. I Đukanoviću.

U igri je i istoričar Nikola Samardžić (gorepomenuti: jedan od osnivača Bebinog Instituta u Podgorici) sa svojim Liberalnim pokretom Srbije (LPS), koji se sve češće direktno uključuje u crnogorska politička zbivanja. Naravno: na Đukanovićevoj strani. Kada smo već kod banera: na sajtu Samardžićevog Pokreta (u čijoj deklaraciji piše da je jedan od ciljeva ,,izgradnja Srbije kao slobodne, obrazovane, multietničke, multikonfesionalne, sekularne, miroljubive, solidarne i kulturne države”), na udarnom mjestu, među banerima Evropkse unije, NATO saveza, Evropskih liberal-demokrata i Liberalne internacionale, stoji link sa logom – Demokratske partije socijalista!

Pletenje mreže na djelu: čim je Popović u Šukovićevoj Živoj istini,- uzmimo isti primjer – prosuo priču o Kuomu i Lekiću, suosnivač njegovog Instituta, Samardžić, sada u svojstvu nepristrastnog analitičara, putem svog nezavisnog Pokreta, izdaje saopštenje naslovljeno ,,Vladimir Popović raskrinkao Miodraga Lekića”.

Pošto zaslužnog Samardžića, treba predstaviti crnogorskoj javnosti onda slijedi veliki intervju za Đur(k)anovićevu Analitiku. Pitanja postavlja, zaslužna, novinarka Tamara Nikčević (,,Specijalno za portal Analitiku”), supruga, zaslužnog, Borislava Krivokapića. (Oboje oduševljeni Đukanovićem; Krivokapić u nedavnom Šukovićevoj Živoj istina, kazao kako je Đukanovićev povratak na perimjersku funkciju pitanje opstanka). Samardžić odgovara, a njegov LPS, naravno, prenosi: ,,Ne zaboravite da su u Srbiji svi ljudi koji su bili bliski sa Zoranom Đinđićem, uključujući i Mila Đukanovića, satanizovani, demonizovani ili uklonjeni iz političkog života. Ostavili su celog, ili gotovo celog, samo Čedomira Jovanovića. Mislim da proces likvidacije Zorana Đinđića neće biti potpun sve dok iz politike ne bude uklonjen i Milo Đukanović.” Zatočnik slobode.

Samardžića, po šablonu, preuzima Darko Šuković čija je Antena M, pisali smo o tome, od reklama državnih institucija rezervisanih za elektronske medije prošle godine inkasirala skoro 95 odsto ukupnog novca. Za neuporedivo popularniju TV Vijesti izdvojeno je tek hiljadu eura, od Ministarstva nauke. Ko će kome…

U baštama Hotela Splendid, dakle, dvojica (sa kormilarom) pričaju o Zoranu Đinđiću, novom partnerstvu između srbijanske i crnogorske vlasti, Đukanoviću… Šuković: ,,Gost Atlas televizije i Antene M je ugledni srpski istoričar…” Ugledni istoričar je bio kolumnista Pobjede, pa zna: ,,Što se tiče Pobjede, ona je uspela da dostigne jedan zavidan profesionalni standard.”

Vjerovatno je posebno mislio na djelo Marka Vešovića, koji je u Pobjedi Srđana Kusovca, jednog od najzapaženijih specijalaca Mila Đukanovića (njegov bivši savjetnik), pisao: ,,Popuši, ispiša… budaletina, kurac, avetinja, guzica, krme… goveče, kučka,… kurvetina, bitanga, nesoj…” Standard.

Vešović je dio sarajevskog punkta medijske mreže: njegov link sa Crnom Gorom, prema sopstvenom priznanju, je Šemsudin Radončić, koji je ušao u legendu time što je u dva autorska dokumentarna filma na istu temu – deportacija sa početka devedesetih, istog čovjeka – penzionisanog policijskog inspektora Slobodana Pejovića prvo proglasio za heroja, da bi ga potom, u drugom filmu, ovjenčao etiketom zločinca. Šemsudin je rođeni brat medijskog magnata, vlasnika Dnevnog Avaza Fahrudina Radončića, bliskog Đukanovićevog prijatelja.

Šemsudin Radončić je početkom aprila, u Pobjedi iskazao svoju izuzetnu moć predviđanja: ,,Sa medijske scene osim Monitora, koji će nestati za sljedećih nedjelju dana, nestaće i Vijesti.” Oduži se nedjelja.

Dobro obaviješteni izvor Monitora iz Beograda smatra da Vladimir Popović ima regionalne ambicije, imajući u vidu činjenicu da mu vlasnik Pinka Željko Mitrović duguje mnogo, te da je u veoma dobrim odnosima sa Radončićem. ,,Popović koristi moć medija, moć novca i moć njegovih preostalih prijatelja iz kriminalnog miljea. Svi oni koji mu budu prepreka na putu do novca i političkog uticaja, biće na udaru:”

Sve može biti dio široke slike. Znakovito izgleda onaj, sada već čuveni, susret u pariškom Hotelu Ric. Tamo su se 2007. godine sa Subotićem i Đukanovićem sreli sadašnji lideri Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić.

Dvije godine nakon tog susreta, bivši vjenčani kum Mila Đukanovića i šef crnogorske trgovinske misije u Vašingtonu Ratko Knežević, na pitanje zašto su se sreli, odgovorio kako Subotić i Đukanović odavno imaju plan da zavladaju medijskim i političkim prostorom bivše Jugoslavije, te kako je taj „pakleni plan”, razotkrio ubijeni Ivo Pukanić i njegov Nacional.

Upućeni sagovornici Monitora ukazuju da je kriza učinila svoje: sa million eura uloženih u propagandu možete stvoriti haos u Crnoj Gori. Đukanović to zna. Đukanović se time bavi. Sa svojim bebama.

Mreža mafije i medija.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo