Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Stigli specijalci

Objavljeno prije

na

Kada je Milo Đukanović koncem prošle godine sedmi put stupio na čelo crnogorske Vlade, počeo je juriš njemu bliskih medija na sve što slobodno govori, piše i misli. Inovacije ukazuju da je riječ jedinstvenoj strategiji vlasti: u Crnu Goru dolaze, uvoze ih, medijski specijalci iz regiona kako bi udružili snage sa domaćom prorežimskom logistikom.

Glavno pojačanje prelaznog roka, dolazak je Vladimira Bebe Popovića u naš mali kraj. Nekadašnji šef biroa za odnose sa javnošću ubijenog premijera Srbije Zorana Đinđića, kojeg ne malobrojni krugovi u susjednoj državi ali i regionu, sumnjiče za odgovornost u narečenom ubistvu zbog nečinjenja; čovjek koloritne i kontroverzne poslovne biografije (od garderobera i šefa sale na beogradskom brodu Savski galeb, preko radnika i intimusa Milana Beka, do Đinđićevog velikog vezira zaduženog za sve: od nabavki Zoranovih odijela, do visoke politike), uključio se na javnu scenu Crne Gore. I to – ništa se na tim nivoima ne dešava slučajno – u jeku predsjedničke kampanje.

Dvanaestog dana februara, Popović, ,,ključni medijski savjetnik Stanka Subotića Caneta” (Aleksandar Tijanić), u spisak nevladinih organizacija, u Podgorici, upisao je takozvani Institut za javnu politiku (redni broj upisa 6307), da bi prvog dana marta, manje od mjesec prije izbora, institut, čija djelatnost je eufemistički naslovljena – ,,nauka”, počeo sa radom. Osim Bebe, koji je direktor i ovlašćeno lice, među osnivačima NVO-a su i: bivša ambasadorka Crne Gore u Srbiji (proglašena personom non grata) Anka Vojvodić, rođena sestra Radmile Vojvodić, supruge ministra kulture (u Vladi Mila Đukanovića) Branislava Mićunovića; tu je i Sehad Čekić koji od 2005. godine radi na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju (dekan: Radmila Vojvodić), na predmetu Filmska produkcija; zatim Nikola Samardžić istoričar i ,,jedan od osnivača i bivši član Predsjedništva Liberalno demokratske partije”, čiji lider Čeda Jovanović ima veoma dobre odnose sa crnogorskim premijerom; onda Boris Popović sin Vesne Pešić, koja je nedavno izjavila kako Đukanović u Crnoj Gori nema alternativu…

U programskom timu Instituta je i Pavle Goranović, bivši savjetnik za kulturu premijera Mila Đukanovića, sadašnji direktor Zavoda za školstvo. Na tu poziciju ga je predložio ministar prosvjete i nauke Slavoljub Stijepović. To je onaj Goranović, pisac, koga je početkom godine, u toku čuvenog kovertiranja ostavki, Vlada razriješila funkcije direktora Zavoda za školstvo, rekoše – na njegov zahtjev. Ipak, vjerovali ili ne: na istoj sjednici na kojoj je razriješen, ista Vlada, istog Mila Đukanovića, ponovo ga je imenovala za vršioca dužnosti šefa iste ustanove. Isto se istom raduje.

Na sajtu naučnog Instituta, u odjeljku ,,misija” stoji: “Crna Gora nastavlja na putu daljeg procesa pridruživanja i postaje lider u regionu kada je u pitanju efektivnost i efikasnost usvajanja standarda koji zahtijevaju posvećenost u primjeni i monitoringu, a koji se već uveliko primjenjuju u razvijenim državama evro-atlanske zajednice.” Kakav institut, takva nauka.

Popović je po dolasku uronio u postojeću mrežu prorežimskih medija. Tako se, kao gost novinara Darka Šukovića, u emisiji Živa istina koja se emituje na televiziji premijerovog košarkaškog druga Duška Kneževića, bacio na zadatak. Logikom: prikazati žrtvu kao dželata i obratno, Popović lansira tezu, kako je nezavisni predsjednički kandidat Miodrag Lekić imao kontakte sa švajcarskim biznismenom Đerardom Kuomom, svojevremeno optuženim da je šef mafijaške organizacije, umiješanim u šverc duvana, te kako je, zapravo, Lekić Đukanoviću htio upriličiti sastanak sa Kuomom. Tako to radi prekaljeni spin doktor: Lekić je dio mafije, Đukanović – naš anđeo čuvar.

Onda se zakotrljala paklena mašina. Bebinu nabačenu loptu prihvataju ostali specijalci. Prije svih, Željko Mitrović. Teško je bilo ne primijetiti sinhronicitet – istovremeno kada smo ,,ugostili” Bebu Popovića, propagandni stroj pokrenuo je i Mitrovićev Pink M. Posebno u propagandnoj sekvenci Minut, dva… koja se emituje na svakih sat, bez obzira što se u tom trenutku emitovalo (Farma, Paparazzo, Preljubnici…). Slušali smo, do iznemoglosti, ponešto o svakome ko riječ izusti protiv gospodarevog raja.

Đukanovićevu istinu valja pronijeti i sajber svijetom. Za to je posebno zadužen Draško Đuranović, ujedno član savjeta TVCG (medijske kuće sa čijim uredništvom se Popović od dolaska često može vidjeti). Njegov portal Analitika zamišljen je kao odgovor vlasti na portal Vijesti. Đuranović je zadužen za zaštitu Đukanovićevog lika i djela, uz pravo na po koju drugarsku kritiku. Ne štedi se.

Ima i zbog čega: svojevremeno je dug od 800.000 eura koji je napravila firma za distribuciju štampe Bega press u vlasništvu Đuranovićeve supruge, država prebacila na poreske obveznike sa objašnjenjem da se moralo pomoći medijima prema kojima je Bega press imao dugove. Lani je njegov portal od Vlade i Skupštine dobio najveći dio novca rezervisanog za reklame na portalima, čak – 26,38 hiljada eura. Mnogo posjećeniji sajtovi Vijesti ili Café del Montenegro nijesu dobili ni centa. Nije Đuranović Vladi bilo ko.

Važno je njegovati regionalni pristup. Partnerski sajt za ,,tržište” Srbije drži Petar Luković. E-novine su tu da bratski i brzo preuzmu Popovićeve, Đuranovićeve, Šukovićeve… uratke. Zapaženo mjesto na internet stranici E-novina posvećeno je konstantnoj odbrani Stanka Subotića Caneta (na više jezika: francuski, engleski) Đukanovićevog osvjedočenog prijatelja iz duvanskih dana. Luković, na svom sajtu, ima i veoma vidljivi baner (reklamu u vidu linka) Instituta za javnu politiku Bebe Popovića. Spojila ih ljubav prema Canetu. I Đukanoviću.

U igri je i istoričar Nikola Samardžić (gorepomenuti: jedan od osnivača Bebinog Instituta u Podgorici) sa svojim Liberalnim pokretom Srbije (LPS), koji se sve češće direktno uključuje u crnogorska politička zbivanja. Naravno: na Đukanovićevoj strani. Kada smo već kod banera: na sajtu Samardžićevog Pokreta (u čijoj deklaraciji piše da je jedan od ciljeva ,,izgradnja Srbije kao slobodne, obrazovane, multietničke, multikonfesionalne, sekularne, miroljubive, solidarne i kulturne države”), na udarnom mjestu, među banerima Evropkse unije, NATO saveza, Evropskih liberal-demokrata i Liberalne internacionale, stoji link sa logom – Demokratske partije socijalista!

Pletenje mreže na djelu: čim je Popović u Šukovićevoj Živoj istini,- uzmimo isti primjer – prosuo priču o Kuomu i Lekiću, suosnivač njegovog Instituta, Samardžić, sada u svojstvu nepristrastnog analitičara, putem svog nezavisnog Pokreta, izdaje saopštenje naslovljeno ,,Vladimir Popović raskrinkao Miodraga Lekića”.

Pošto zaslužnog Samardžića, treba predstaviti crnogorskoj javnosti onda slijedi veliki intervju za Đur(k)anovićevu Analitiku. Pitanja postavlja, zaslužna, novinarka Tamara Nikčević (,,Specijalno za portal Analitiku”), supruga, zaslužnog, Borislava Krivokapića. (Oboje oduševljeni Đukanovićem; Krivokapić u nedavnom Šukovićevoj Živoj istina, kazao kako je Đukanovićev povratak na perimjersku funkciju pitanje opstanka). Samardžić odgovara, a njegov LPS, naravno, prenosi: ,,Ne zaboravite da su u Srbiji svi ljudi koji su bili bliski sa Zoranom Đinđićem, uključujući i Mila Đukanovića, satanizovani, demonizovani ili uklonjeni iz političkog života. Ostavili su celog, ili gotovo celog, samo Čedomira Jovanovića. Mislim da proces likvidacije Zorana Đinđića neće biti potpun sve dok iz politike ne bude uklonjen i Milo Đukanović.” Zatočnik slobode.

Samardžića, po šablonu, preuzima Darko Šuković čija je Antena M, pisali smo o tome, od reklama državnih institucija rezervisanih za elektronske medije prošle godine inkasirala skoro 95 odsto ukupnog novca. Za neuporedivo popularniju TV Vijesti izdvojeno je tek hiljadu eura, od Ministarstva nauke. Ko će kome…

U baštama Hotela Splendid, dakle, dvojica (sa kormilarom) pričaju o Zoranu Đinđiću, novom partnerstvu između srbijanske i crnogorske vlasti, Đukanoviću… Šuković: ,,Gost Atlas televizije i Antene M je ugledni srpski istoričar…” Ugledni istoričar je bio kolumnista Pobjede, pa zna: ,,Što se tiče Pobjede, ona je uspela da dostigne jedan zavidan profesionalni standard.”

Vjerovatno je posebno mislio na djelo Marka Vešovića, koji je u Pobjedi Srđana Kusovca, jednog od najzapaženijih specijalaca Mila Đukanovića (njegov bivši savjetnik), pisao: ,,Popuši, ispiša… budaletina, kurac, avetinja, guzica, krme… goveče, kučka,… kurvetina, bitanga, nesoj…” Standard.

Vešović je dio sarajevskog punkta medijske mreže: njegov link sa Crnom Gorom, prema sopstvenom priznanju, je Šemsudin Radončić, koji je ušao u legendu time što je u dva autorska dokumentarna filma na istu temu – deportacija sa početka devedesetih, istog čovjeka – penzionisanog policijskog inspektora Slobodana Pejovića prvo proglasio za heroja, da bi ga potom, u drugom filmu, ovjenčao etiketom zločinca. Šemsudin je rođeni brat medijskog magnata, vlasnika Dnevnog Avaza Fahrudina Radončića, bliskog Đukanovićevog prijatelja.

Šemsudin Radončić je početkom aprila, u Pobjedi iskazao svoju izuzetnu moć predviđanja: ,,Sa medijske scene osim Monitora, koji će nestati za sljedećih nedjelju dana, nestaće i Vijesti.” Oduži se nedjelja.

Dobro obaviješteni izvor Monitora iz Beograda smatra da Vladimir Popović ima regionalne ambicije, imajući u vidu činjenicu da mu vlasnik Pinka Željko Mitrović duguje mnogo, te da je u veoma dobrim odnosima sa Radončićem. ,,Popović koristi moć medija, moć novca i moć njegovih preostalih prijatelja iz kriminalnog miljea. Svi oni koji mu budu prepreka na putu do novca i političkog uticaja, biće na udaru:”

Sve može biti dio široke slike. Znakovito izgleda onaj, sada već čuveni, susret u pariškom Hotelu Ric. Tamo su se 2007. godine sa Subotićem i Đukanovićem sreli sadašnji lideri Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić.

Dvije godine nakon tog susreta, bivši vjenčani kum Mila Đukanovića i šef crnogorske trgovinske misije u Vašingtonu Ratko Knežević, na pitanje zašto su se sreli, odgovorio kako Subotić i Đukanović odavno imaju plan da zavladaju medijskim i političkim prostorom bivše Jugoslavije, te kako je taj „pakleni plan”, razotkrio ubijeni Ivo Pukanić i njegov Nacional.

Upućeni sagovornici Monitora ukazuju da je kriza učinila svoje: sa million eura uloženih u propagandu možete stvoriti haos u Crnoj Gori. Đukanović to zna. Đukanović se time bavi. Sa svojim bebama.

Mreža mafije i medija.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.

Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.

Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.

Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.

Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.

Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.

Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari

Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani  očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.

Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.

Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su  10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.

Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski –  parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.

Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.

Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.

Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZIDANJE VLADE: Pritisni, pa vlada(j)

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno je teško izračunati kolika je  podrška Milojku Spajiću za formiranje  vlade, i ima li je.  Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije jasno ni da li neke od tih izjava služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi. Očigledni su jedino   pritisci na mandatara – sa svih strana

 

Mjesec dana otkako je lider PES-a Milojko Spajić dobio mandat da sastavi vladu, ne zna se ne samo kada će vlada biti formirana, nego ni kolika je podrška Spajiću i ima li većinu neophodnu za njeno formiranje.  Pregovori se vode mimo očiju javnosti. Javno su vidljivi  samo različiti pritisci na Spajića kada je u pitanju model buduće vlade.

Spajić ćuti. Nije se na temu formiranja vlade  obratio javnosti otkako je krajem avgusta saopštio da Koalicija ZBCG, odnosno bivši Demokratski front,  neće biti u vladi. Tada je najavio vladu  koju će podržati 44 poslanika koja su ga i podržala za mandatara, ali i saopštio  da “još nema punu potvrdu od svih”. 

Spajića su za mandatara podržala 44 poslanika: PES sa partnerima kojima pripada 24 mandata, Demokrate sa 7 mandata, Bošnjačka stranka sa 6, SNP sa dva poslanika, Albanska alternativa i Demokratski savez sa dva poslanika, DUA, FORCA I HGI sa po jednim poslanikom.

Spajićeva rezerva o podršci 44 poslanika je očito izrečena sa razlogom.  Podrška poslije podjela u PES-u i partnerima sa liste, oko učešća ZBCG u vladi otopila se na 41. To je minimum za formiranje vlade.

Spajić je dobio javne kritike od strane svog  partijskog potpredsjednika,   predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića zbog načina na koji vodi pregovore  i izgubio podršku Ujedinjene Crne Gore i dvije poslanice PES-a.  U međuvremenu su vođena dva neformalna razgovora između Spajića i Milatovića povodom različitih stavova  u načinu formiranja vlade, no nije bilo javnih saopštenja o njihovom sadržaju i rezultatima.   Ne računajući izjavu Milatovića nakon sastanaka da „ima povjerenje u Spajića“, koja se tumači kako se kome dopada.  

Upitan da li  je došlo do približavanja njegovih i Spajićevih stavova oko formiranja nove vlade, odnosno da li on i dalje ostaje pri stavu da koalicija ZBCG treba da bude njen dio,  Milatović je rekao da ostaje pri stavu da “odluka o novoj crnogorskoj vladi treba da bude donesena u Crnoj Gori”.

“To je stvar Crne Gore i mislim da se oko toga slažemo, kao i oko programa koji bi ta vlada trebala da isporuči, a to je dodatan fokus na vladavini prava”, saopštio je.

Šta god značila Milatovićeva izjava, trenutno je teško izračunati kolika je stvarna podrška Spajiću. Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije  jasno ni da li te izjave služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi.

Ove sedmice, nakon podužeg vremena,  oglasio se lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković, i to iz Beograda. Joković koji se nije oglašavao dok je padala podrška Spajiću, a na čija dva mandata Spajić očito računa, saopštio je za provučićevsku  Politiku, da za njegovu partiju „nije prihvatljiva slaba vlada, koju podržava 41 poslanik ili njih 43”.

“Tražimo vladu koja ima širu podršku najmanje 49 poslanika kako bi se reforme u pravosuđu mogle sprovesti, kazao je Joković. On je, međutim,  ipak obazrivo saopštio da  SNP još nije donio odluku o ulasku u vladu. “A da li ćemo i pod kojim okolnostima, o tome ćemo blagovremeno obavijestiti  javnost”.

Sličnu poziciju prethodno je postavio i CIVIS, koji je na junskim izborima izašao sa PES-om, a na čije glasove je, kao i SNP-a, računao Spajić.

Joković je u javnost izašao dva dana nakon izjave člana Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Andreja Milovića da  će SNP biti dio nove vlade i da privode kraju pregovore sa tom strankom.

“Vlada je u globalu dogovorena, ostalo je da se unutar koalicije dogovorimo oko finesa”, kazao je on. Milović je saopštio  i da su doskorašnja članica Alternative Jelena Nedović, CIVIS i Novska lista “apsolutno” za formiranje vlade. Finese su, čini se,  ipak malo ozbiljnije.

Andrija Mandić, lider ZBCG,  ubrzo je nakon Jokovićeve izjave izašao sa novim planom.“Nakon izjave lidera SNP-a Vladimira Jokovića, otkriveno da Spajić nema šanse da sastavi kabinet od pobjednika izbora”, saopštio je. Pozvao je na objedinjavanje.

“Dobro bi bilo i želio bih da se desi da se svi koji su pobijedili 30. avgusta objedine. Ako neće Pokret Evropa sad, mi drugi da se objedinimo i kažemo PES-u vi ste naš partner – hoćete li sa nama ili DPS-om? Da budu zajedno SNP, URA, CIVIS, Ujedinjena Crna Gora i koalicija ZBCG, kako bismo pomogli Spajiću da uradi ono što je ispravno i što je obećano građanima. To je da se DPS neće vratiti na vlast, da ćemo se obračunati sa organizovanim kriminalom i korupcijom i da ćemo poštovati većinsku volju koja je jasno iskazana”, rekao je Mandić.

Pozvani se još nijesu oglašavali da prokomentarišu Mandićev plan.

Prethodno je  poslanik ZBCG Slaven Radunović kazao da je “cijeloj  Crnoj Gori jasno da mandatar Milojko Spajić nema većinu za osnivanje Vlade Crne Gore”a jedan od lidera ZBCG Milan Knežević saopštio da Spajiću u PES-u nedostaje podrška četiri a ne dva poslanika.

Pritisci na Spajića ne dolaze samo iznutra. Američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio je ove sedmice, bez diplomatskih rukavica i manira, da “u vladu ne treba uvoditi antizapadnu stranku”.

On je za Glas Amerike kazao  “da posvećenost evropskom putu, članstvu u NATO-u i borbi protiv korupcije ne ispunjava svaka stranka u političkom spektru u Crnoj Gori”

“Međutim, vjerujem i da predsjednik Milatović i mandatar Spajić dijele te ciljeve i izazov je da bi trebalo da sastave vladu od stranaka za koje vjeruju da će ih ispuniti. Postoje neki narativi koji veoma odmažu. Jedan je da bi isključivanje najveće antizapadne stranke bilo protivno volji naroda. To nije tačno. Voljom naroda se biraju pojedinačne stranke, a na mandataru je da utvrdi kako će sastaviti vladu. Drugi je da bi se isključili glasovi etničkih Srba. Rekao bih da ni kod jedne od stranaka s kojima mandatar Spajić želi da formira vladu ne postoji antisrpsko raspoloženje. U stvari, priličan broj ima značajan dio birača koji su etnički Srbi”, kazao je američki zvaničnik.

On je ocijenio i da “postoji najmanje jedna stranka koja kaže da je spremna da prihvati bilo koju spoljnopolitičku odluku vlade, ako im Beograd to dozvoli. To je suštinski nedemokratski i neprihvatljivo – ideja da bi jedan dio koalicije kontrolisala strana vlada i da bi taj dio bio više lojalan lideru strane zemlje, a ne premijeru ili crnogorskim biračima”.

Komentaišući kritike da SAD i Zapad vrše neprimjeren uticaj na formiranje vlade,  Eskobar je kazao da postoji pritisak unutar stranaka, sa svih strana, na to kako bi trebalo formirati vladu.

“Naše ohrabrivanje je veoma otvoreno i javno. I naša očekivanja su veoma jasna građanima Crne Gore. Nisam siguran da su neki ljudi, koji vrše pritisak da druga stranka uđe u vladu, toliko transparentni i otvoreni o tome zašto je žele u vladi”.

Mandić je, komentarišući Eskobavu ocjenu, kazao da oni nijesu antizapadna stranka. “Mi u našim programima imamo opredjeljenja da Crna Gora bude dio EU. Mi nijesmo antizapadna stranka. Mi smo i prihvatili principe mandatara. Rekli smo i da stavljamo moratorijum na pitanje članstva u NATO”, kazao je Mandić.Pri tom je napomenuo:   “Može se samo zamisliti šta bi bilo da je izjavu poput Eskobarove dao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić”.

Teško je predvidjeti kako će se odvijati budući politički procesi. Jasno je samo da  uskoro ovdje neće doći doba principijelnosti i odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo