Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Lokalne bure

Objavljeno prije

na

U narednih deset mjeseci moraju biti održani lokalni izbori u 16 crnogorskih opština. Izbori u Mojkovcu, na Cetinju i u novoformiranoj opštini Petnjica trebali bi biti na jesen. U Podgorici, Baru, Beranama, Bijelom Polju, Danilovgradu, na Žabljaku, u Kolašinu, Plavu, Plužinama, Pljevljima, Rožajama, Ulcinju i Šavniku lokalna vlast je izabrana na izborima 23. maja 2010. Taj mandat ističe na proljeće iduće godine.

Rezultati sa prethodnih parlamentarnih i predsjedničkih izbora ohrabruju opoziciju u mišljenju da bi lokalni izbori mogli značiti još jedan korak ka kraju DPS-a.

Prvo ide Mojkovac. Lokalna vlast u tom gradu izabrana je u decembru 2009. DPS i SDP osvojile su 18 mandata, dok je SNP-u pripalo 13 odborničkih mjesta. Nova srpska demokratija, Pokret za promjene, Narodna i Demokratska srpska stranka su bojkotovale izbore. Prije tih izbora na vlasti je u Mojkovcu bila opozicija. Djelimični bojkot pokazao se formulom za neuspjeh.

Ovih dana je mojkovački SNP pozvao opoziciju na dogovor oko zajedničkog nastupa. Na predsjedničkim izborima opozicioni kandidat Miodrag Lekić u tom gradu je osvojio 2941, kandidat vlasti Filip Vujanović 2.562 glasa.

Prethodni izbori za lokalnu vlast na Cetinju bili su 7. februara 2010. Od 33 odbornika, 21 je iz DPS-a, šest iz SDP-a, tri iz SNP-a, dva odbornika ima koalicija Liberalne i Građanske partije, a jedna odbornica je nezavisna. Cetinjski odbor SDP-a donio je odluku da na lokalnim izborima nastupi samostalno. Iz opozicije osluškuju da li SDP spaja potencijalne svoje, sa opozicionim glasovima.

Krajem maja u Skupštini su izglasane izmjene Zakona o teritorijalnoj organizaciji kojima je formirana opština Petnjica. Zakonom je predviđeno da je predsjednik države obavezan da, najkasnije za tri mjeseca, raspiše lokalne parlamentarne izbore u novokonstituisanoj opštini. To bi značilo da izbori moraju biti raspisani do kraja avgusta, ali, sve što je u rukama DPS-a tumači se kako DPS-u odgovara. Recimo – od kad teče rok za raspisivanje izbora. Zakonom o izboru odbornika i poslanika propisano je da od dana raspisivanja do održavanja izbora odbornika ne može da prođe manje od 60 ni više od 100 dana. Sve skupa znači da se na zna kad će tačno petnjički izbori. Zna se da je u Skupštini odbijen amandman prema kojem bi se istovremeno morali održati izbori i u Beranama, tako da će, barem nekoliko mjeseci, Petnjičani imati dva glasa – jedan koji je 2010. izabrao pet predstavnika tog područja u beranskoj skupštini i jedan u novoizabranoj novoj.

U beranskom SDP-u kažu da još nijesu odlučili hoće li na izbore u Petnjici ta partija ići samostalno ili u koaliciji sa DPS-om. Po svemu sudeći, glavna borba vodiće se između tih partija na jednoj i Bošnjačke stranke na drugoj strani.

U Skupštini opštine Berane koalicija DPS-SDP ima 19, SNP osam, Nova – pet, Narodna stranka – dva i PZP jednog odbornika. Dragoslav Šćekić predsjednik OO SNP Berane objašnjava za Monitor da će, nakon izdvajanja Petnjice, broj odbornika, u skladu sa brojem birača, biti smanjen za četiri.

Šćekić ocjenjuje da se, ako izbori u Beranama i Petnjici ne budu istovremeno, postavlja pitanje legitimiteta odbornika iz tog kraja. „Prolongiranje roka za održavanje izbora je pokušaj bijega od realnosti. A realnost za DPS je gubljenje vlasti u Beranama. Grad izgleda najgore od svog nastanka. Uništavanje privrede, kulture, sporta, i nedostatak perspektive doveli bi do promjene vlasti i da je Petnjica ostala u sastavu Berana”, kaže Šćekić. On najavljuje da će OO SNP-a ovih dana odlučiti o razgovorima sa ostalim opozicionim partijama.

U aprilu 2010. DPS je, negdje sa koalicionim partnerima, negdje sam, pobijedio u 12 opština od 14 u kojima su izbori održani. Bio je to ozbiljan poraz opozicije koja je ostala na vlasti samo u Plužinama i Pljevljima. Predsjednik DPS-a Milo Đukanović tada je naglasio kako ga „posebno raduje” pobjeda DPS u nove tri opštine na sjeveru Crne Gore – Andrijevici, Kolašinu i na Žabljaku. ,,To potvrđuje da politika Vlade, koja promoviše ulaganja u ubrzani razvoj sjevera, daje dobre političke rezultate”. Četiri godine kasnije, u skladu sa ubrzanim razvojem sjevera, DPS bi se mogao nadati cifri od, recimo 18 glasova. Ako neko pogriješi. Priča o razvoju je samo priča – DPS ne pobjeđuje zahvaljujući razvoju bilo kog područja, naprotiv. Jedan od glavnih izvora glasova za njih je sirotinja čiji glas obezbjeđuje pedesetak eura partijske socijalne pomoći.

Poseban fenomen, predstavlja DPS-ov model održavanja na vlasti u Podgorici. Od oko 500 hiljada birača u Crnoj Gori, 144 hiljade imaju pravo glasa u glavnom gradu. Na izborima 2010. u Podgorici je koalicija DPS-a, Liberalne partije i Bošnjačke stranke od 57 mjesta u lokalnom parlamentu, osvojila 28. Udružena opozicija dobila je 24, a SDP pet mandata. Iako je kasnije SDP odbio da podrži gradonačelnika dr Miomira Mugošu, on je skupa sa svojom partijom bez stvarne većine ostao na vlasti zahvaljujući glasovima trojice odbornika srpskih partija odbjeglih sa opozicione liste.

Rezultati parlamentarnih i predsjedničkih izbora pokazali su da opozicija u Podgorici ima više glasova od vlasti. Poslanik SNP-a Velizar Kaluđerović u izjavi za Monitor ukazuje na jednu od mogućih manipulacija vladajuće partije: ,,Pokušaće da se prvo dese izbori u Podgorici, pa da tek nakon toga odluče o formiranju opštine Tuzi. Budući da su odbili amandman po kojem bi se izbori morali održati i u opštini iz koje se određeno područje izdvaja, pokušaće da na taj način nadoknade nedostatak glasova”.

Prema Kaluđerovićevom mišljenju, u skladu sa proklamovanim naporima za unapređenje povjerenja u izborni proces, bilo bi logično i poželjno da se lokalni izbori održe u svim lokalnim zajednicama zajedno. On posebno ukazuje na nedostatak legitimiteta lokalnih vlasti u Nikšiću i Andrijevici.

Na važnost posla kojim se u Skupštini bavi radna grupa za izgradnju povjerenja u izborni proces ukazuje i članica tog tijela iz Demokratskog fronta Branka Bošnjak. „Nećemo dozvoliti da se bilo koji izbori održe po starim pravilima”. Ona najavljuje da će intenzivnije pripreme za izbore početi u septembru i da su trenutno posvećeni jačanju građanskog dijela Demokratskog fronta. „Počinjemo sa tribinama posvećenim ekonomiji od kojih će prva biti održana 26. juna u Podgorici”.

Podgorički gradonačelnik dr Miomir Mugoša već je krenuo u kampanju. Medijima postavljamo pitanje da li Mugoša promoviše sebe ili svoju partiju. Neki Monitorovi sagovornici smatraju da su male šanse da se DPS odluči da na izbore ide bez Mugoše, a on, po svemu sudeći nema namjeru da sam odustane od gradonačelnikovanja. Ima i onih koji tvrde da bi Mugoša mogao biti žrtvovan, u nagodbi Đukanovića sa SDP–om. I da će Đukanović to s merakom odraditi. Vidjećemo.

Ostaje istorijsko pitanje – kuda ide SDP. Da li je Miomir Mugoša jedino što ih sprečava da u glavnom gradu ponovo budu zajedno sa DPS-om, zasad se ne zna. Prema Monitorovim izvorima, struja koja je za samostalni nastup u glavnom gradu znatno je oslabljena odlaskom Raška Konjevića na ministarsku funkciju, čime je ojačao uticaj kooperativnijeg Vujice Lazovića.

Da se SDP-u, bar ponegdje, ne isplati da bude uz DPS potvrđuje poslanik Džavid Šabović podsjećanjem da je na prošlim lokalnim izborima u Plavu njegova partija jedini put izašla na izbore sa DPS-om i – oslabila. „Prije toga smo imali po osam, na tim izborima dobili smo po jedan mandat manje. Bošnjačka stranka je imala pet, dobila je osam odbornika”.

Uoči svakih izbora u Crnoj Gori očigledno je samo jedno – DPS-ova mašina počinje da radi mjesecima prije nego što ostali uoče da se izbori bliže. Vrijeme je za otvaranje očiju.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo