Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Stilske vježbe za naivne

Objavljeno prije

na

Ko god prati crnogorske prilike lako je mogao predvidjeti da će u jeku afere Telekom uslijediti odlučna akcija režima da se taj slučaj iz žiže javnosti skloni na sporedni kolosijek. To smo najavili i u uvodniku u prošlom broju Monitora. I bi tako. Autorski tekst Andreja Nikolaidisa, savjetnika predsjednika crnogorskog parlamenta Ranka Krivokapića Šta je ostalo od velike Srbije, prasnuo je baš kako treba. Buka odliježe na sve strane. Ustalo je domoljubivo crnogorstvo, probudilo se rodoljubivo srpstvo. Na posljetku je uslijedio međudržavni dilpomatski incident. Svud je kriza. Svima treba vatre.

Tu činjenice obično izmigolje. Pisac Nikolaidis kaže da je Republika Srpska genocidna tvorevina. Činjenice neumitno svjedoče da ni jedan danas aktivni političar uključujući i predsjednika Srbije i predsjednika RS, I svih srpskih stranaka u Crnoj Gori zajedno, nije imao ni jedan posto moći koliko je u vrijeme Srebrenice imao ondašnji ratni drug Ratka Mladića i Radovana Karadžića, premijer Crne Gore Milo Đukanović. Savjetnik Nikolaidis je dio Đukanovićevog režima.

Treba ozbiljno shvatiti objašnjenje pisca Nikolaidisa da se on, kao žestoki ljevičar, pomenutim tekstom zalaže za neku vrstu revolucionarnog terora gladnih i opljačkanih, protiv pljačkaša u sopstvenim nacionalnim redovima. To je jasna poruka pisca Nikolaidisa da će krenuti da nemilosrdno ruši vlast kojoj pripada savjetnik Nikolaidis, a koja je prema brojnim istraživanjima proizvela najveći jaz između siromašnih i bogatih u regionu. Svi jedva čekamo da ga vidimo kao predvodnika protesta radnika i studenata 21. januara u Podgorici. I svi pomalo strahujemo, kad pisac metafora, naoružan ljevičarskim gnjevom, upadne u kabinet Ranka Krivokapića – šta li će se desiti sa Savjetnikom?

Stvarno, zamislite kako bi Nikolaidis prošao od istih ovih koji ga danas brane da je napisao – neka eksplodira bomba radničkog bijesa u Đukanovićevoj blizini? Toliko o tome.

Već dvije decenije javni život u Crnoj Gori protiče u znaku afera u koje su umiješani vrhovi vlasti. Čim izbije afera – proizvedu se događaji kojima se javnost zabavlja do sljedeće afere. Tako vlast godinama vlastiti interes nameće kao društveni.

Ovih dana gotovo nezapaženo prošao je pokušaj biznismena Veselina Barovića da prije nekoliko dana za 260 miliona eura proda zemljište u Ulcinju koje je 2008. kupio za manje od milion eura. Vlast je to omogućila starom drugu Mila Đukanovića. Tu skoro je Crnu Goru potresla afera listing. Više je niko ne pominje. Javnost sada ima priliku da se divi najavama podviga novog šefa policije provjerenog partijskog kadra Božidara Vuksanovića.

Godinu i više zabavljali smo se aferom Zavala. I nagađanjem da li će uz brata u zatvor dospjeti i Svetozar Marović. Ni ta afera, čiji su svi pohapšeni akteri na slobodi, više nije zanimljiva medijima. U međuvremenu javnosti su programirano servirane “vruće” teme – polemike oko standardizacije crnogorskog jezika, sporenje oko crkvene imovine, obnova crkvice na Svetom Stefanu u Amfilohijevoj režiji…

Nedavno je policija podnijela krivičnu prijavu protiv Nasera Keljmendija koji je nelegalno gradio u toj opštini. Nakon toga tajac.

Dugo se iščekivalo šta će se desiti sa gradonačelnikom Bara Žarkom Pavićevićem protiv kojeg je MANS ponudio obilje optužujućih dokaza. Nadležni se još ne oglašavaju.

U ovu godinu preneseni su i svi sudski procesi za ratne zločine pokrenuti sredinom dvijehiljaditih – deportacija bosanskohercegovačkih izbjeglica, etničko čišćenje Bukovice i logor Morinj. Uzgred, prvostepeni sud je presudio da deportacije nisu ratni zločin. Nezapamćena hajka je krenula na sve koji se usuđuju da progovore da je to zločin za koji je najodgovorniji crnogorski državni vrh.

Sjeća li se iko kako smo službeno uvjeravani da italijanski tužilac Šelzi ganja švrecersku aferu u koju su uključeni Đukanović i svita samo zato da bi naudio nezavisnoj Crnoj Gori? I sjeća li se iko kako je tokom afere S.Č. Đukanović javno obećao da će reći koja tajna služba stoji iza nje da bi naudila crnogorskoj državnosti kao takvoj?

Devedesetih godina je država sklopila aranžman u ime podgoričkog Kombinata aluminijuma sa švajcarskim Glenkorom. Profesor podgoričkog Pravnog fakulteta Milan Popović to je nazvao tomahavk privatizacijom, jer su prijetnje bombardovanjem tadašnje Srbije i Crne Gore zbog politike Slobodana Miloševića prema Kosovu iskorištene za skretanje pažnje javnosti sa tog aranžmana.

U posljednjih dvadeset godina sve sumnjive privatizacije i šverc kao vladin projekat proticali su u sjenci mnogo manje bitnih događanja oko kojih se smišljeno dizala velika prašina. Majstorski je gušen eho informacije kako je Đukanovićeva kompanija Kapital invest od kredita od milion I po, koji je uzela od jedne londonske banke, u dokapitalizaciji kupila akcije Prve banke.

Dok je početkom 2009. Silvio Berluskoni u Podgorici otvoreno lobirao da A2A pobijedi na tenderu za djelimičnu privatizaciju EPCG, javnost je zabavljana ishodom parlamentarnih izbora, na kojima je koalicija DPS-SDP opet osvojila apsolutnu većinu.

Neko je rekao: u Crnoj Gori podjednako funkcionišu i država I para-država. Država funkcioniše za javnost, a paradržava za potrebe političkog klana kojem služe policija, vojska, dio tužilaštva, sudstvo… Jedan od dokaza – crnogorsko pravosuđe iza brave još nije smjestilo nijednog krupnog igrača.

Da rezimiramo. Zašto je Savjetnik napisao baš onakav tekst? Pravi odgovor je – afera Telekom je jedna od najvećih korupcionaških afera u Crnoj Gori. A na pitanje zašto je baš sada napisao ovakav tekst, pravi odgovor je: Da, afera Telekom je jedna od najvećih korupcionaških afera u Crnoj Gori.

FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR UNIVERZITETA CRNE GORE
Ciljane akcije dvorskih specijalaca

MONITOR: Kako objašnjavate činjenicu da vlast i njena logistika godinama javnosti nameću teme koje njima odgovaraju i to po pravilu kada se otkriju afere u koje su umiješani vrhovi vlasti?
KOVAČEVIĆ: Kada vlast izgubi legitimitet i postoji samo kao koruptivno-kriminalni resurs male grupe udruženih funkcionera-tajkuna-kriminalaca, njen repertoar za dalji opstanak postaje vrlo ograničen. Pošto ne može ponuditi ništa što bi poboljšalo život građana i tako zadržati/pridobiti njihovo povjerenje, jedino joj preostaje da operacionalizuje nedemokratske tehnologije vladanja što, konkretno, znači da se ,,neugodne” afere ili ignorišu (to je do sada bila praksa, jer je međunarodni faktor bio izuzetno blag ili ravnodušan) ili se na njih odgovara proizvodnjom ,,podobnih” afera. Međutim, da bi se takav manipulativni projekt uopšte izveo, potrebno je upregnuti čitavu armiju dvorskih medija i plaćenika. To se jasno vidi u crnogorskom slučaju. Režim je razvio čitavu mrežu štampanih, elektronskih i internet medija (i to u većini slučajeva koristeći novac poreskih obveznika) da papagajski ponavljaju ono što odgovara režimskim zvaničnicima, očekujući da oštro ciljanim akcijama dvorskih specijalaca odvuku pažnju javnosti sa tema koje režim pokazuju u pravom svjetlu.

Mislim da ovo što smo do sada vidjeli nije ni vrh ledenog brijega onoga što Đukanovićev DPS planira da uradi u bliskoj budućnosti kako bi zaštitio svoje monopole. Već su aktivnostima svojih nacionalističkih falangista-saveznika sa ,,tajne večere” počeli da potpiruju etničko-nacionalne tenzije kako bi se licemjerno pojavili u ulozi miritelja. To im se ne smije dopustiti.

MONITOR: Kako se suprotstaviti tom svojevrsnom zločinu?
KOVAČEVIĆ: Suprotstavljanje zahtijeva prilježan i odgovoran rad nezavisnih medija i autonomnog civilnog sektora kako bi istrajali na prikazivanju date tematike i svih ,,afera” iz perspektive javnog interesa svih građana. Takođe zahtijeva ozbiljan i posvećen rad opozicionih partija kako bi i na terenu partijsko-političke borbe profilisali jasne alternativne strategije. Po mom mišljenju, u crnogorskom slučaju to zahtijeva i koordinaciju svih alternativnih snaga.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo