Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Stilske vježbe za naivne

Objavljeno prije

na

Ko god prati crnogorske prilike lako je mogao predvidjeti da će u jeku afere Telekom uslijediti odlučna akcija režima da se taj slučaj iz žiže javnosti skloni na sporedni kolosijek. To smo najavili i u uvodniku u prošlom broju Monitora. I bi tako. Autorski tekst Andreja Nikolaidisa, savjetnika predsjednika crnogorskog parlamenta Ranka Krivokapića Šta je ostalo od velike Srbije, prasnuo je baš kako treba. Buka odliježe na sve strane. Ustalo je domoljubivo crnogorstvo, probudilo se rodoljubivo srpstvo. Na posljetku je uslijedio međudržavni dilpomatski incident. Svud je kriza. Svima treba vatre.

Tu činjenice obično izmigolje. Pisac Nikolaidis kaže da je Republika Srpska genocidna tvorevina. Činjenice neumitno svjedoče da ni jedan danas aktivni političar uključujući i predsjednika Srbije i predsjednika RS, I svih srpskih stranaka u Crnoj Gori zajedno, nije imao ni jedan posto moći koliko je u vrijeme Srebrenice imao ondašnji ratni drug Ratka Mladića i Radovana Karadžića, premijer Crne Gore Milo Đukanović. Savjetnik Nikolaidis je dio Đukanovićevog režima.

Treba ozbiljno shvatiti objašnjenje pisca Nikolaidisa da se on, kao žestoki ljevičar, pomenutim tekstom zalaže za neku vrstu revolucionarnog terora gladnih i opljačkanih, protiv pljačkaša u sopstvenim nacionalnim redovima. To je jasna poruka pisca Nikolaidisa da će krenuti da nemilosrdno ruši vlast kojoj pripada savjetnik Nikolaidis, a koja je prema brojnim istraživanjima proizvela najveći jaz između siromašnih i bogatih u regionu. Svi jedva čekamo da ga vidimo kao predvodnika protesta radnika i studenata 21. januara u Podgorici. I svi pomalo strahujemo, kad pisac metafora, naoružan ljevičarskim gnjevom, upadne u kabinet Ranka Krivokapića – šta li će se desiti sa Savjetnikom?

Stvarno, zamislite kako bi Nikolaidis prošao od istih ovih koji ga danas brane da je napisao – neka eksplodira bomba radničkog bijesa u Đukanovićevoj blizini? Toliko o tome.

Već dvije decenije javni život u Crnoj Gori protiče u znaku afera u koje su umiješani vrhovi vlasti. Čim izbije afera – proizvedu se događaji kojima se javnost zabavlja do sljedeće afere. Tako vlast godinama vlastiti interes nameće kao društveni.

Ovih dana gotovo nezapaženo prošao je pokušaj biznismena Veselina Barovića da prije nekoliko dana za 260 miliona eura proda zemljište u Ulcinju koje je 2008. kupio za manje od milion eura. Vlast je to omogućila starom drugu Mila Đukanovića. Tu skoro je Crnu Goru potresla afera listing. Više je niko ne pominje. Javnost sada ima priliku da se divi najavama podviga novog šefa policije provjerenog partijskog kadra Božidara Vuksanovića.

Godinu i više zabavljali smo se aferom Zavala. I nagađanjem da li će uz brata u zatvor dospjeti i Svetozar Marović. Ni ta afera, čiji su svi pohapšeni akteri na slobodi, više nije zanimljiva medijima. U međuvremenu javnosti su programirano servirane “vruće” teme – polemike oko standardizacije crnogorskog jezika, sporenje oko crkvene imovine, obnova crkvice na Svetom Stefanu u Amfilohijevoj režiji…

Nedavno je policija podnijela krivičnu prijavu protiv Nasera Keljmendija koji je nelegalno gradio u toj opštini. Nakon toga tajac.

Dugo se iščekivalo šta će se desiti sa gradonačelnikom Bara Žarkom Pavićevićem protiv kojeg je MANS ponudio obilje optužujućih dokaza. Nadležni se još ne oglašavaju.

U ovu godinu preneseni su i svi sudski procesi za ratne zločine pokrenuti sredinom dvijehiljaditih – deportacija bosanskohercegovačkih izbjeglica, etničko čišćenje Bukovice i logor Morinj. Uzgred, prvostepeni sud je presudio da deportacije nisu ratni zločin. Nezapamćena hajka je krenula na sve koji se usuđuju da progovore da je to zločin za koji je najodgovorniji crnogorski državni vrh.

Sjeća li se iko kako smo službeno uvjeravani da italijanski tužilac Šelzi ganja švrecersku aferu u koju su uključeni Đukanović i svita samo zato da bi naudio nezavisnoj Crnoj Gori? I sjeća li se iko kako je tokom afere S.Č. Đukanović javno obećao da će reći koja tajna služba stoji iza nje da bi naudila crnogorskoj državnosti kao takvoj?

Devedesetih godina je država sklopila aranžman u ime podgoričkog Kombinata aluminijuma sa švajcarskim Glenkorom. Profesor podgoričkog Pravnog fakulteta Milan Popović to je nazvao tomahavk privatizacijom, jer su prijetnje bombardovanjem tadašnje Srbije i Crne Gore zbog politike Slobodana Miloševića prema Kosovu iskorištene za skretanje pažnje javnosti sa tog aranžmana.

U posljednjih dvadeset godina sve sumnjive privatizacije i šverc kao vladin projekat proticali su u sjenci mnogo manje bitnih događanja oko kojih se smišljeno dizala velika prašina. Majstorski je gušen eho informacije kako je Đukanovićeva kompanija Kapital invest od kredita od milion I po, koji je uzela od jedne londonske banke, u dokapitalizaciji kupila akcije Prve banke.

Dok je početkom 2009. Silvio Berluskoni u Podgorici otvoreno lobirao da A2A pobijedi na tenderu za djelimičnu privatizaciju EPCG, javnost je zabavljana ishodom parlamentarnih izbora, na kojima je koalicija DPS-SDP opet osvojila apsolutnu većinu.

Neko je rekao: u Crnoj Gori podjednako funkcionišu i država I para-država. Država funkcioniše za javnost, a paradržava za potrebe političkog klana kojem služe policija, vojska, dio tužilaštva, sudstvo… Jedan od dokaza – crnogorsko pravosuđe iza brave još nije smjestilo nijednog krupnog igrača.

Da rezimiramo. Zašto je Savjetnik napisao baš onakav tekst? Pravi odgovor je – afera Telekom je jedna od najvećih korupcionaških afera u Crnoj Gori. A na pitanje zašto je baš sada napisao ovakav tekst, pravi odgovor je: Da, afera Telekom je jedna od najvećih korupcionaških afera u Crnoj Gori.

FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR UNIVERZITETA CRNE GORE
Ciljane akcije dvorskih specijalaca

MONITOR: Kako objašnjavate činjenicu da vlast i njena logistika godinama javnosti nameću teme koje njima odgovaraju i to po pravilu kada se otkriju afere u koje su umiješani vrhovi vlasti?
KOVAČEVIĆ: Kada vlast izgubi legitimitet i postoji samo kao koruptivno-kriminalni resurs male grupe udruženih funkcionera-tajkuna-kriminalaca, njen repertoar za dalji opstanak postaje vrlo ograničen. Pošto ne može ponuditi ništa što bi poboljšalo život građana i tako zadržati/pridobiti njihovo povjerenje, jedino joj preostaje da operacionalizuje nedemokratske tehnologije vladanja što, konkretno, znači da se ,,neugodne” afere ili ignorišu (to je do sada bila praksa, jer je međunarodni faktor bio izuzetno blag ili ravnodušan) ili se na njih odgovara proizvodnjom ,,podobnih” afera. Međutim, da bi se takav manipulativni projekt uopšte izveo, potrebno je upregnuti čitavu armiju dvorskih medija i plaćenika. To se jasno vidi u crnogorskom slučaju. Režim je razvio čitavu mrežu štampanih, elektronskih i internet medija (i to u većini slučajeva koristeći novac poreskih obveznika) da papagajski ponavljaju ono što odgovara režimskim zvaničnicima, očekujući da oštro ciljanim akcijama dvorskih specijalaca odvuku pažnju javnosti sa tema koje režim pokazuju u pravom svjetlu.

Mislim da ovo što smo do sada vidjeli nije ni vrh ledenog brijega onoga što Đukanovićev DPS planira da uradi u bliskoj budućnosti kako bi zaštitio svoje monopole. Već su aktivnostima svojih nacionalističkih falangista-saveznika sa ,,tajne večere” počeli da potpiruju etničko-nacionalne tenzije kako bi se licemjerno pojavili u ulozi miritelja. To im se ne smije dopustiti.

MONITOR: Kako se suprotstaviti tom svojevrsnom zločinu?
KOVAČEVIĆ: Suprotstavljanje zahtijeva prilježan i odgovoran rad nezavisnih medija i autonomnog civilnog sektora kako bi istrajali na prikazivanju date tematike i svih ,,afera” iz perspektive javnog interesa svih građana. Takođe zahtijeva ozbiljan i posvećen rad opozicionih partija kako bi i na terenu partijsko-političke borbe profilisali jasne alternativne strategije. Po mom mišljenju, u crnogorskom slučaju to zahtijeva i koordinaciju svih alternativnih snaga.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo