Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Recept protiv korupcije

Objavljeno prije

na

Ministarstvo zdravlja tvrdi da je našlo novi, djelotvorniji, recept za oboljelo zdravstvo. Korupciji su, kažu, odlučili da stanu na kraj – najviše što mogu. A, za sada – mogu da zabrane ljekarima da rade van javne mreže zdravstvenog sistema. To konkretno znači da će ljekari koji rade u javnom zdravstvu moći honorarno da zarađuju samo u privatnim ordinacijama koje imaju potpisan ugovor sa Fondom zdravstva. „Takvo zakonsko rješenje rezultat je niza aktivnosti sa ciljem da se pacijentima omogući dostupna zdravstvena zaštita, a istovremeno suzi mogućnost za koruptivne radnje u zdravstvu”, objasnili su u Ministarstvu zdravlja, tvrdeći da se radi o sprovođenju zakona iz 2010. godine.

Iz Inspekcije rada najavili su da će biti odlučni u kontrolisanju privatnih zdravstvenih ordinacija i kažnjavati sve koji protivzakonito rade u ordinacijama koje nisu u mreži zdravstva koju finansira Fond zdravstva.

Neki od ljekara su najavili da će napustiti javno zdravstvo i preći u privatnu praksu. Pomoćnik ministra zdravlja dr Mensud Grbović tvrdi da ne postoji bojazan od značajnijeg odlaska ljekara iz javnog zdravstva, te da su analize pokazale da nema manjka ljekara i da zdravstveni sistem neće biti uzdrman.

Dr Ljiljana Krivokapić, predsjednica Sindikata zdravstva pri SSSCG, zalaže se za unapređivanje zdravstvenog sistema, ali ne na ovakav način. „Ovo nije borba protiv nelegalnog rada. Svi koji rade privatno na divlje, a mnogi od njih su i na funkcijama, nijesu plaćali porez niti im je bila potrebna saglasnost za rad. Oni rade nezakonito i tako će i nastaviti, jer se ovo na njih ne odnosi. Treba da počne i borba protiv onih koji rade na divlje”.

I zaista, pitanje je hoće li ovakva odluka dovesti do ponovnog procvata nelegalnih ordinacija – po podrumima kuća i sobama privatnih stanova. Takve, divlje, ordinacije inspekcije ne posjećuju, niti imaju zakonskih osnova za to, jer su inspekcije rada i zdravstveno-sanitarna zadužene samo za one koji su legalno registrovani. Ovakvom, nelegalanom, načinu rada pribjegavali su neki od ljekara u periodu dok se po Crnoj Gori nije počeo otvarati veći broj privatnih ordinacija u kojima su mogli honorarno da zarade. Od nelegalnog rada nisu se libili i neki od najpoznatijih crnogorskih ljekara, među kojima je i jedan podgorički ginekolog koji je svu potrebnu aparaturu za preglede unio u spavaću sobu stana u kojem je živio sa porodicom, dok je u hodniku bila čekaonica.

Znatnim sužavanjem prostora za legalnu zaradu siva zona se može otvoriti i to tamo gdje je neoprostiva – u zdravstvu.

Direktor Privatne zdravstvene ustanove Poliklinika Filipović dr Mladen Filipović postavlja i pitanje da li ograničavanje dodatnog rada ljekarima ima i pravno uporište. „Nisam pravnik, ali komunicirajući sa ljudima iz Ministarstva rada i socijalnog staranja shvatio sam da je pravo na rad jedno od osnovnih ljudskih prava, te da pravo na dopunski rad pripada svakome”. Filipoviću je nejasno da li zakon po kojem svi imaju pravo na dopunski rad i ovaj po kojem se ljekarima ograničava gdje će raditi nakon radnog vremena u javnom zdravstvu – u koliziji. „Ispada da – ljekar koji radi u javnoj zdravstvenoj ustanovi nakon skidanja bijelog mantila može da bude savjetnik u nekoj firmi ili da radi bilo koji drugi posao – a ne može da radi ono za šta se školovao, u ustanovi koja ispunjava sve potrebne zakonske uslove i koja je dobila dozvolu od Ministarstva zdravlja”, pojašnjava Filipović. On tvrdi da je u čitavoj ovoj priči zaboravljen onaj ko je, zapravo, i najvažniji – pacijent.

„Razlog našeg bavljenja medicinom je pacijent i pravo pitanje je da li on dobija optimalne usluge, da li smo ispunili sva njegova prava, među njima i pravo da bira gdje će se i kod koga liječiti – koje je zagarantovano međunarodnim konvencijama”.

Filipović tvrdi da pacijente treba i edukovati o njihovim pravima, ali i da shvate da je novac Fonda zdravstva- njihov novac. „Najčešće nisu svjesni da su uplatili na hiljade eura u zajednički fond – a ne mogu doći na red ni u javnom servisu niti u privatnoj praksi na pregled koji košta desetak eura”. Filipović pojašnjava da iako postoje privatni univerziteti niko ne kaže da studira kod privatnika, a svi govore da se liječe „kod privatnika”. Tvrdi da je to višegodišnje dezavuisanje ljekara u privatnoj praksi u odnosu na one koji rade u javnom zdravstvu. „Iza pacijenta koji dolazi kod ljekara, bilo u javnoj, bilo u privatnoj praksi, treba da stoji javni ili privatni zdravstveni fond koji pokriva liječenje – tako da između ljekara i pacijenta ne treba više da postoji razmjena novca”, kaže dr Filipović.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo