Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Preko holdinga do atraktivnih lokacija

Objavljeno prije

na

Pokušaj grupe istaknutih funkcionera vladajuće koalicije u turističkoj metropoli da sami, mimo organa lokalne uprave, gazduju zemljištem u državnoj svojini, atraktivnim lokacijama duž budvanske rivijere i zvanično je proglašen neuspjelim. Na posljednjoj sjednici lokalne Skupštine u protekloj 2011. godini jednoglasno je donijeta odluka odbornika o pokretanju postupka dobrovoljne likvidacije privrednog društva Adriatik Holding i njegovog brisanja iz Sudskog registra Privrednog suda godinu i po dana nakon osnivanja.

Međutim, jedan od ambicioznijih poduhvata uspostavljanja paralelne, vaninstitucionalne kontrole nad ogromnim društvenim bogatstvom osmišljen osnivanjem opštinskih dioničarskih društava Budva Holding Doo i Adriatik Holding Doo, ovom odlukom nije obustavljen.

Kompanija Adriatik Holding bila je ćerka-firma preduzeća Budva Holding koje je glasovima odbornika DPS i SDP vlast osnovala 2008. godine. Osnivački ulog Budva Holdinga bio je pozamašan. Novom privrednom društvu odbornici su galantno prenijeli na upravljanje oko četiri miliona kvadrata opštinskog zemljišta procijenjenog na iznos od preko 250 miliona eura, zbog čega je u javnosti promovisano kao prvo takve vrste i najbogatije u Crnoj Gori.

U upravnom odboru moćnog holdinga ustoličila se politička elita Budve, od Rajka Kuljače, tadašnjeg predsjednika Opštine, Rajka Barovića, direktora Morskog dobra, Aleksandra Tičića, glavnog menadžera Budve, Bora Lazovića, šefa opštinskog odbora DPS, pa do Veselina Markovića, prvog čovjeka budvanskog SNP.

Za izvršnog direktora Budva Holdinga imenovan je Lazar Rađenović, tadašnji potpredsjednik Opštine.

Ovaj tim bio je izgleda preglomazan, pa se godinu dana kasnije pristupilo osnivanju nove kompanije Adriatik Holding Doo, Budva.

Novom privrednom društvu odbornici DPSDP ustupaju preko milion kvadrata zemljišta na ekskluzivnim lokacijama od Petrovca do Budve čija je vrijednost procijenjena na 63 miliona eura! Za tu vrijednost umanjili su kapital i imovinu Budva Holdinga i sve to obavili u jednom danu, na jednoj sjednici SO Budva.

Zadatak Adriatik Holdinga bio je da potencijal 10 lokacija koje se nalaze u zoni Paštrovića, zaleđe plaže Lučice u Petrovcu, parcele u selima Tudorovići i Reževići, u Kamenovu, na Crvenoj glavici kod Svetog Stefana i u Bečićima, predstavi na svjetskim berzama nekretnina u potrazi za bogatim investitorima.

Vlast je imala krajnje ozbiljnu ideju o preuzimanju zemljišnog fonda od Opštine pa je u tom smislu zatraženo da se Adriatik Holding u katastru nepokretnosti uknjiži kao novi i jedini vlasnik ovog društvenog bogatstva.

Neobičan naum budvanskih zvaničnika nije naišao na razumijevanje opozicionih stranaka iako je SNP delegirala svog čovjeka u Upravni odbor Budva Holdinga.

Klub odbornika SNP podnio je incijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odluke o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću Adriatik Holding, za koju je po njihovom mišljenju bila neophodna saglasnost Vlade, uz iskazanu bojazan za moguće nedomaćinsko ponašanje sa državnom imovinom.

Iz redova PzP stizale su optužbe za kršenje Zakona o lokalnoj samoupravi koji propisuje da Skupština Opštine raspolaže imovinom a ne neko pravno lice koje formira lokalna uprava. Sa takvom je argumentacijom PzP početkom 2011. godine uputio zahtjev predsjedniku opštinske Skupštine da zakaže sjednicu na kojoj bi se raspravljalo o poništavanju odluka o osnivanju oba preduzeća.

Uključila se i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), koja je Ustavnom sudu podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti osnivanja ovih opštinskih holdinga.

Odgovori na navedene zahtjeve na svim nivoima bili su istovjetni – sve je urađeno po zakonu.

Iznenadnu odluku o likvidaciji „najperspektivnije” opštinske firme budvanska vlast neuvjerljivo pravda ekonomskom krizom i slomom tržišta nekretnina, dok predstavnici opozicije razloge vide u strahu od moguće odgovornosti koji je zavladao nakon otvaranja afere Zavala i hapšenja čelnika opštine Budva krajem 2010. godine. Mnoge opštinske firme i projekti, način njihovog osnivanja i poslovanja našli su se u 2011. godini pod lupom državnog tužilaštva. Među njima i poslovanje Budva Holding i Adriatik Holding čiji finansijski izvještaji nisu razmatrani na sjednicama lokalnog parlamenta.

Ugašen je Adriatik Holding ali je ostao na snazi Budva Holding sa novim licima koja zahvaljujući podršci odborničke većine DPSDP kao pravi vlasnici pregovaraju, trguju i rasprodaju opštinsko građevinsko zemljište na način koji je jedinstven u državi i regionu. Navodno se lokacije valorizuju tako što Opština putem javnog nadmetanja traži partnere za osnivanje zajedničkih firmi sa kojima će graditi hotele, komplekse, vile.

Kako prolaze ortački poslovi Opštine i partnera vidjelo se na primjerima gradnje tržnog centra TQ Plaza i Akva parka.

U proteklom periodu raspisivani su tenderi za više lokacija. Za svaku od njih potencijalni partner bio je unaprijed poznat pa se stiče utisak da se ekskluzivne lokacije na budvanskoj rivijeri i tenderi preko Budva Holdinga brižljivo pripremaju za odabrane, vlastima bliske investitore koji tako bez uloženog eura dolaze u posjed vrijednih lokacija.

Prvi takav posao odigrao se na Zavali u pokušaju partnerstva sa ruskom investicionom grupom Miraks u projektu izgradnje nesuđenog hotelskog kompleksa Astra Montenegro i hotela Jedro koji je na kraju propao.

Sličan scenario pripremljen je i u Miločeru.

Na tender za osnivanje zajedničke kompanije za gradnju rezidencijalno-turističkog kompleksa Praskvica – Sveti Stefan, javila se samo firma Adriatik propertis II, iza koje stoji grčki biznismen Petros Statis, upravnik hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, koji ima razgranatu lepezu poslova u Crnoj Gori.

Lokacija Praskvica – Sveti Stefan zauzima prostor od tri hektara, koji se pruža od čuvenog miločerskog parka prema vili Topliš i Svetom Stefanu gdje je predviđena gradnja tridesetak luksuznih vila.

U ljeto 2009. prodata je lokacija u zaleđu plaže Galije nadomak Svetog Stefana. Budvanska firma osnovala je Joint venture kompaniju sa firmom DC Invest registrovanom u Džersiju, britanskom poreskom raju koju, prema CRPS, u Crnoj Gori predstavlja advokat Dragan Prelević.

Osnivački ulog Budva Holdinga bila je opštinska parcela površine 68.000 kvadrata dok je of-šor partner priložio nešto manju, od 4.160 m2 uz 6,5 miliona eura kredita dobijenog u zalog za budvansku zemlju.

Privode se kraju aktivnosti oko realizacije zajedničkog projekta opštine Budva i belgijskog biznismena i počasnog konzula u Crnoj Gori Žan Luk Dumortijea na brdu Spas iznad Budve. U posao gradnje više hotela, apartmanskih naselja i vila uz golf terene na strmim padinama Spasa, Budva Holding unosi preko 320.000 m2. Belgijanac posjeduje oko 600 hiljada, pa se očekuje da će na površini od skoro milion kvadrata na uzvišenju koje dominira pejzažom Budve i predstavlja zelena pluća grada, Opština dati pun doprinos planiranoj ekološkoj katastrofi.

Ogroman trud i upornost uložila je vlast Budve da brdo Spas skine sa državnog Registra spomenika prirode na kome se nalazi od 1958. godine, kako bi zakonom zaštićeno prirodno dobro pretvorila u novi poligon za gradnju stanova za tržište filovanih golf terenima sa 18 rupa.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo