Povežite se sa nama

OKO NAS

STOČNA PIJACA U ANDRIJEVICI DECENIJU NIJE U FUNKCIJI: Raj za nakupce

Objavljeno prije

na

stoca-pijaca-u-andrijevici

Kapije moderne stočne pijace u Andrijevici, izgrađene prije deset godina sredstvima međunarodnih donacija, sa ciljem da pospješi razvoj stočarstva u Gornjem Polimlju, zaključane su i poslije toliko vremena.

Tačnije, ovaj vrijedni komunalni objekat nikada nije proradio.

To je činjenica koja za opozicione partije u ovom malenom gradu, u kojem je na vlasti Demokratska partija socijalista, znači signal da država ne vodi računa o selu i poljoprivredi i da na tržištu vlada nered.

,,To je upozoravajući i poražavajući signal da monopolistički i uvoznički lobi, u dobroj mjeri, uništavaju domaću stočarsku proizvodnju”, kažu u lokalnom odboru SNP.

Oni dodaju da bi, da nije tako, stočna pijaca u Andrijevici služila svojoj namjeni, umjesto što urasta u korov.

,,Stočarima iz naših krajeva ovako ostaje da se snalaze kako sami znaju i umiju, dok crnogorski zvaničnici na sva zvona pričaju da se velika sredstva izdvajaju za agro budžet i da svi koji hoće da se bave stočarstvom i poljoprivredom mogu da žive od te djelatnosti. Primjer stočne pijace u Andrijevici vam govori da je to samo prosipanje magle od izbora do izbora”, kažu u ovoj opozicionoj partiji.

Prema njihovim riječima državni zvaničnici izbjegavaju da kažu da ljudi koji drže monopol i koji se se bave uvozom mesa i mlijeka sputavaju domaću proizvodnju i da je i to glavni uzrok zbog čega je zatvoreno stočno pazarište u Andrijevici.

I pored toga što je stočna pijaca u Andrijevici, uz ulaganja od preko 50.000 eura, urađena po savremenim standardima, sa štandovima i vagom za mjerenje stoke, kao i pratećim objektima i opremom, njene kapije su više od jedne decenije zatvorene.

Cijeli objekat se nalazi van funkcije iako je prilikom otvaranja stočne pijace rečeno da potencijali za ekonomski razvoj Andrijevice uglavnom leže u poljoprivredi i turizmu, s tim što je uzgoj stoke jedna od primarnih poljoprivrednih aktivnosti.

Sve se to dešava iako je poslednji popis pokazao da preko osamdeset odsto stanovništva u opštini Andrijevica živi na seoskom području i da na tom prostoru postoji oko četiri hiljade grla krupne i nekoliko hiljada grla sitne stoke.

Ponedjeljkom, kada je u Andrijevici pazarni dan, za razliku od nekih ranijih i boljih vremena, na stočnom pazarištu se ne može naći nijedno grlo stoke namijenjeno prodaji.

Andrijevički farmeri prinuđeni su zbog ovakve situacije da eventualne kupce potraže na stočnoj pijaci u Beranama. Od nekih velikih mjesnih centara, kao što su ona ispod Komova, poput Konjuha, to je čak trideset kilometara u jednom pravcu. Sa sve rizikom da stoku ne prodaju i da uzaludno pređu ukupno šezdeset kilometara.

,,S obzirom na to da ni na tamošnjoj pijaci nema organizovanog otkupa i da nakupci, po svom slobodnom nahođenju, formiraju cijene dešava se da se pojedini stočari iz Potkomovlja i po nekoliko sedmica uzastopno vraćaju kući sa neprodatom stokom, plaćajući visoke cijene transporta”, pričaju sagovornici Monitora.

Nakon što je u pogledu industrijalizacije, poslije tajkunskih i pljačkaških privatizacija, sjever vratila čitav vijek unazad, država se maćehinski potrudila da uništi i poljoprivredu, tako što je pogasila sve otkupne centre u kojima je postojala mogućnost plasmana tržnih viškova.

Otkupni centri su mahom gašeni do dvijehiljadite godine, a prije dvije godine Crna Gora je donijela i Zakon o kooperativama koji je objavljen u službenom listu 43/15. Po tom zakonu sve nekadašnje zemljoradničke zadruge, ako su i sačuvane u bilo kojem obliku, morale su da se preregistruju u kooperativne centre.

Prema onome što je dostupno u javnosti, do sada je samo nekoliko kooperativa registrovano, i to kao nevladine organizacije. Nigdje više, na čitavom sjeveru Crne Gore, ne postoje druga mjesta u kojima se mogu prodavati poljoprivredni tržni viškovi, a poljoprivredni proizvođači su prepušteni na milost i nemilost nakupaca.

Otkupni centri, kao i sve drugo, postoje samo u planovima bez obzira što podaci sa posljednjeg popisa ukazuju da i u opštini Berane veća polovina stanovništva živi na seoskom području i da na tom prostoru postoji značajan broj grla krupne i sitne stoke.

Tako, na primjer, predsjednik velike beranske mjesne zajednice Kaludra Radovan Anđić ističe da je privatizacija u posljednjih dvadesetak godina nanijela neprocjenjivu štetu svim razvojnim granama, pa i poljoprivredi.

„U sklopu bivših poljoprivrednih zadruga funkcionisali su otkupni centri koji su, kako je vrijeme odmicalo, brisani iz registra. To je za posljedicu imalo smanjivanje stočnog fonda i sve manji broj onih koji se odlučuju da se bave stočarstvom”, kaže Anđić.

Ovaj čovjek smatra da ništa nije urađeno u cilju oživljavanja otkupnih centara, i da najveću krivicu za tako nešto snosi država koja ne preduzima ništa da se stanje u ovoj oblasti bitnije popravi.

Sagovornici Monitora smatraju da su otkupni centri namjerno gašeni kako bi se, po unaprijed pripremljenom konceptu, uništilo selo i poljoprivreda.

„Posljednjih decenija vlast je od seljaka namjerno pravila siromaha, kako bi ga kasnije lako kupovala uoči svih izbora. U tome je i uspjela, jer danas u našim selima uzorna gazdinstva postaju rijetkost. Ta ista vlast je za početak ugasila otkupne centre koji su davali mogućnost individualnim proizvođačima da na lak način plasiraju svoje tržne viškove”, pričaju mještani beranskih i andrijevičkih sela.

Prostor za nakupce je do te mjere otvoren da regularno ucjenjuju prodavce stoke i maksimalno snižavaju cijene. Tako, na primjer, dok u marketima plaćate kilogram telećeg mesa deset ili dvanaest eura, zapravo ne znate da je nakupac za taj kilogram žive vage platio individualnom stočaru iz nekog sela sa sjevera svega osamdeset centi. Naravno, pod pretpostavkom da uopšte kupujete domaće meso.

Sagovornici Monitora smatraju da je, uz hitne mjere u cilju organizovanja otkupa, potrebno uvesti dodatne podsticajne mjere koje bi stimulisale mlade ljude da se bave stočarskom proizvodnjom.

„Slaba kupovna moć građana i poremećeni odnosi na tržištu uslovili su slabu prodaju stoke. Sve to uslovljava smanjivanje stočnog fonda i sve manji broj onih koji odlučuju da se bave stočarstvom. To dovodi do drastičnog smanjenja stočnog fonda na sjeveru, konkretno u Andrijevici”, upozoravaju oni.

Iz lokalnog odbora SNP u Andrijevici postavljaju zbog toga logično pitanje, kako nekom iz Evropske unije možete objasniti činjenicu da je uzaludno potrošen njihov novac koji su donirali za izgradnju moderne stočne pijace u tom gradu, i da ona ne radi deset godina. Dok se država priprema da otvori najskuplje i najzahtjevnije poglavlje u pristupnim pregovorima koje se tiče poljoprivrede i ekologije.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo