Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINSKA OPŠTINA TUŽI PREDUZEĆE „PEROŠEVIĆ“: Omiljeni neimar pred sudom

Objavljeno prije

na

Duga i vrlo uspješna saradnja Opštine sa bjelopoljskim građevinskim preduzećem Perošević, kako su te poslovne relacije nazivali predstavnici bivših kolašinskih vlasti – okončaće se na sudu. Aktuelna vladajuća koalicija nije ni približno zadivljena dugogodišnjim neimarskim poduhvatima tog preduzeća u Kolašinu. Opština tuži bjelopoljsko preduzeće tražeći blizu 70.000 eura.

Toliko je, kako tvrde, plaćeno tom preduzeću za radove koje nikad nijesu izvedeni na stadionu Fudbalskog kluba (FK) Gorštak.

„Tužimo to preduzeće, jer nijesu ispunili unaprijed plaćenu ugovorenu obavezu”, kazala je za Monitor glavna kolašinska administratorka Perunika Popović.

Kada je 2006. godine Opština riješila da finansira rekonstrukciju stadiona Gorštaka planirani su bili obimni radovi. Nakon što je urađena projektna dokumentacija i raspisan tender, na kojem je za izvođača radova izabrano preduzeće Perošević ispostavilo se da je potrebno uplatiti avans od 20 odsto. Ukupni radovi koštali su 350.000 eura. Kako je izvođač insistirao na avansu, a Opština nije imala novca, plaćeno je iz kase FK i ugovorom precizirano da im to bude vraćeno iz opštinske kase.

Planirano je bilo da se uradi sjeverna tribina, zatim južna sa poslovnim prostorom, svlačionica, službene prostorije i stambeni prostor za ekonoma. Do 2012. godine, kako tvrde u tom klubu, izvođač radova je samo izlio temelje i pripremio armaturu za sjevernu tribinu. Iz Gorštaka su više puta optuživali firmu Perošević da je i srušila ogradu, čime su klubu „nanijeli dodatnu štetu”. Zbog svega toga, prije četiri godine FK je tužio Opštinu i dobili su natrag novac uložen za avans. Lokalna uprava isti taj iznos sada pred sudom pokušava da dobije od omiljenog graditelja bivše kolašinske vlasti.

A saradnja Oštine i Nenada Peroševića, u periodu prije smjene dugogodišnje koalicije, koji su činili Demokratska partija socijalista (DPS) i Grupa birača (GB), puna je problematičnih i najasnih detlja. Nema sumnje da su projekti, na kojima je bio angažovan Perošević, građane koštali nekoliko miliona. Sumnji u kvalitet radova ima mnogo i sa više adresa. Iz zvaničnih izjava predstavnika lokalne uprave i tog preduzeća, teško je bilo zaključiti ko kome i koliko duguje. Te nejasnoće, navodno, riješene su krajem januara 2013. Tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković, ne štedeći riječi hvale na račun Bjelopoljca, obavijestio je novinare, kako je preduzeće Perošević „oprostilo sve dugove lokalnoj upravi”.

„Mogu samo da kažem da nemamo više ni eura obaveza prema DOO Perošević, a ni ono prema nama. Ne mogu sada da kažem koliki su bili naši dugovi precizno”, rekao je tada Brajušković.

A kakve su do tada bile međusobne obaveze između Peroševića i lokalne uprave niko nije precizno utvrdio. Poznato je da je, nakon što je izveo radove, za koje je tvrdio da mu nijesu plaćeni, Perošević s Brajuškovićevim predhodnikom Miletom Bulatovićem napravio prilično čudan ugovor o kompenzaciji jednog dijela duga. Tako je 2009. godine Opština dala garanciju na Peroševićev kredit od 200.000 eura. Banka je kasnije aktivirala garanciju i s opštinskog računa skinula 88.000 eura. Tada je račun i blokiran.

Ni poslije potpisivanja protokola, Perošević nije mogao da kaže koliko smatra da mu Opština duguje. Zbog prijateljstva i dobre saradnje, kao i dugog angažovanja na prostoru Kolašina, kazao je, riješio je da ne tjera mak na konac.

„Ja sam to potpisao i nijesmo utvrđivali da li je riječ o pet, 50 ili 50.000 eura duga. Napravili smo protokol na obostrano zadovoljstvo, Opština će vratiti banci kredit za koji je dala jemstvo. Nijesmo gledali u računovodstvu koliko mi se, pored toga, duguje. Moje mišljenje je, s obzirom da je vrlo teška situacija i u kolašinskoj opštini, a mnogo sam u Kolašinu radio, da je to pravi potez. Nijesam htio dalje da ulazim u priču, da tužim ili nešto slično. Već dosta sam neprijatnosti pretrpio zbog priče o, navodno, nekvalitetno urađenim radovima na rekonstrukciju gradskog centra”, kazao je on nakon potpisivanja protokola.

Najvažniji i najskuplji radovi, koje je Bjalopoljac izvodio u Kolašinu su, upravo rekonstrukcija, gradskog jezgra. Taj, kao i još neki opštinski poslovi u ljeto 2011. godine bili su predmet interesovanja inspektora i vještaka, tokom istrage u kolašinskoj lokalnoj upravi, u pretkrivičnom postupku, po nalogu državnog tužioca. Istraga je pokrenuta na osnovu tužbe OO SDP protiv Bulatovića i predsjednika SO Mila Šukovića.

Za uređenje centralne gradske zone od 2006. do 2011. godine, kako su saopštavali predstavnici bivše vlasti, bjelopoljskom i ostalim preduzećima, plaćeno je više od 1,5 miliona eura. Zvanično, dugovi prema Peroševićevom preduzeću, kako je jednom odgovarajući na odborničko pitanje, kazao tadašnji sekretar za finansije Luka Medenica, prije potpisivanja protokla, bili su 101.169 eura.

Glavni izvođač radova je više puta ponovio kako su novinari i opozicija jedini koji nijesu zadovoljni kvalitetom onog što je po Kolašinu gradio.

„Kolašinci nijesu znali da cijene što su im gradski trgovi i ulice oko njih urađene po uzoru na bečke ili ruske. U mojoj saradnji sa kolašinskom lokalnom upravom nije bilo ni mita ni korupcije niti ličnih interesa. Sve je urađeno ljudski, po zakonu i na obostrano zadovoljstvo”, govorio je on.

Perošević je izvodio radove i na rezervoaru u Dulovinama. Za taj projekat Direkcija za javne radove (DJR) 2008. godine izdvojila je pola milona eura. Prema ocjenama nadležnih, taj objekat je završen na vrijeme i kvalitetno. Kasnije, tadašnja opozicija je u više navrata tvrdila da objekat nije tehnički ispravan, pa je potrajalo dok je profunkcionisao.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

OKO NAS

NEVOLJE U ORGANIZACIJI FESTIVALA SEA DANCE: Država nema strategiju razvoja festivalskog turizma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Festival Sea Dance će se održati i ove godine iako mu je prijetilo otkazivanje  zbog nedostatka novca. No, ovaj slučaj ogolio je jedan od ključnih problema u festivalskom turizmu. Resorna ministarstva – turizma, ekonomije, kulture…, u saradnji sa opštinama i turističkim organizacijama, nikada nijesu napravila jasan plan i strategiju za njegov razvoj

 

,,Izgubiti Sea Dance u godini u kojoj je država, čiji budžet prevashodno zavisi od turizma, ušla potpuno nepripremljena u sezonu i sada,’gata’ kakva će ona na kraju biti – bio bi  debakl. Međutim, u dobrom dijelu, problem je i u organizatorima, ljudima koji osmišljavaju koncept, a koji godinama ne mijenjaju ništa”, kaže za Monitor muzički kritičar Milovan Marković o ovogodišnjim nevoljama u  organizaciji festivala Sea Dance u Crnoj Gori.

Taj Festival se od 2014. održava u Crnoj Gori. Održaće se i ove godine,  iako mu je prijetilo otkazivanje  zbog nedostatka novca.  Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović objasnio je da je država zakonskim mogućnostima limitirana da podrži Sea Dance.  Zakon o kontroli državne pomoći propisuje da Vlada Crne Gore može da opredijeli maksimalno 200 hiljada eura podrške u okviru tri godine. Taj je iznos, EXIT, kao organizator Sea Dance-a već dobio prošle godine. Od početka njegove realizacije, kazao je ministar, Vlada je za festival izdvojila 4,3 miliona eura.

Organizatori Sea Dance-a su tvrdeći da im nije na vrijeme saopšteno da država ne može da pomogne. ,,Tokom juna obaviješteni smo da će dosadašnji model saradnje morati da se promijeni i da se radi na rješenjima, nakon čega je uslijedila serija sastanaka o tome. Informisali smo nadležne državne službe o modelima koji funkcionišu u drugim zemljama u kojima EXIT realizuje festival. Međutim, nijedan od tri predložena modela koji funkcionišu u zemljama Evropske unije (EU), kao što je Hrvatska nije prihvaćen”, naveli su u saopštenju.

Upozorili su i da izostankom festivala država ne bi uštedjela, već bi bila uskraćena za milionske prihode i promociju.

To je, izvjesno, istina. No, postavljaju se dva ključna pitanja. Prvo – šta bi država trebalo da promijeni u odnosu prema ovoj turističkoj ponudi, kao i u razvoju kulture? I drugo – poslije koliko vremena bi jedan festival, kakav je Sea Dance, trebalo da, makar djelimično, postane samoodrživ i zbog čega to do danas nije, budući da je riječ o poslovnoj saradnji od koje je, prema podacima organizatora festivala, Crna Gora do sada prihodovala preko 50 miliona eura?

,,Naša festivalska scena je stihijska, nedovoljno iskoordinisana i nesolidarna. Festival, po logici stvari, svoju održivost ne bi smio zasnivati (samo) na domaćoj publici, već i na inostranim turistima i ‘fest džankijima’. Da bi to bilo što uspješnije – mora se uključiti država”, kaže Marković.

Prema njegovim riječima, jedan od ključnih problema je to  što resorna ministarstva – turizma, ekonomije, kulture…, u saradnji sa opštinama i turističkim organizacijama, nikada nijesu napravila jasan plan i strategiju. Na primjer, da, za početak, realno definišu target grupe koje posjećuju određeni grad da bi, na osnovu toga, svi zajedno mogli formirati i kriterijume na osnovu kojih bi se investiralo u festivale a, zatim, i pružila podrška u vidu infrastrukture, logistike i sličnog. ,,Takve strategije bi, na prvom mjestu, definisale iz kojih zemalja dolaze turisti koji posjećuju grad, u kojim periodima i šta im, na koji način i kako treba plasirati”.

Bilo je ovakvih slučajeva i ranije. U maju ove godine, organizatori Lake festa u Nikšiću bili su u sličnoj situaciji. Oni su se žalili da Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), jedan od njihovih glavnih sponzora, pravi otklon od festivala. ,,Kako drugačije tumačiti činjenicu da je EPCG za najveći crnogorski rok festival opredijelila pet hiljada eura. Odlično ljudi u toj kompaniji znaju da se sa tim novcem Lake fest ne može organizovati… Sama činjenica da se manifestaciji koja je trajno pomjerila Nikšić na kulturno-muzičkoj mapi regiona daje takva trivijalna podrška govori dosta”, izjavio je tada direktor Lake festa Peđa Zečević. Ipak, i taj festival će se održati.

Neki festivali uopšte ne dobijaju pomoć od države. Organizator Petrova Jazz i Montenegro Sun Reggae festivala Vinko Mihajlović je nedavno, gostujući u Bojama jutra na TV Vijesti, izjavio da za 16 godina postojanja prvog, i 10 godina drugog – nijedan od ova dva festivala nije dobio nikakva sredstva od Ministarstva kulture. Bilo je upitno i hoće li se 2017. godine  održati veliki Međunarodni festival KotorArt, jer je pomoć od tadašnjeg Ministarstva kulture izostala.

Marković napominje da odgovornost snose i organizatori koji ne čine mnogo da iz godine u godinu poboljšaju sadržaj festivala. ,,U kampovima nemaju nikakav sadržaj, i svake godine, uz par lokalnih bendova, vrte iste izvođače iz regiona jer, na kraju, znaju da kako i koliko god bude posjećen festival, u najgorem slučaju, biće na nuli zato što će država, ili državne firme (sponzori) isfinansirati sve. U suštini, samoodrživost festivala u Crnoj Gori, najčešće, uništava ono naše ‘radi, kako bilo, samo da bi se (od)radilo’”.

Svi ovi slučajevi ne govore samo o odnosu države prema festivalskom turizmu, jednoj od najvažnijih turističkih ponuda koja donosi razne pogodnosti, već i prema kulturi.

NVO Expeditio je nedavno Ministarstvu kulture i medija uputila sugestije i komentare u svrhu izrade Nacionalnog programa razvoja kulture. Između ostalog, predlažu mapiranje manifestacija, kao i temeljno istraživanje nezavisne kulturne scene u Crnoj Gori. ,,U Crnoj Gori, za razliku od zemalja regiona (naročito Hrvatske i Slovnije), akteri nezavisne kulturne scene godinama su nevidljivi, slabo podržani i ostavljeni da djeluju uglavnom na temelju svog entuzijazma i volonterizma. Nezavisna kulturna scena je bukvalno – zapuštena i prepuštena da stihijski razvija svoje kapacitete. S druge strane, sektor kulture, po svojoj prirodi neprofitan, ne može se razviti bez pomoći države”, navode iz NVO Expeditio.

Marković kaže da je teško govoriti o očuvanju alternativne kulture i muzike u zemlji koja, uz sav trud i entuzijazam talentovanih i kvalitetnih pojedinaca, uopšte nema valjanu muzičku scenu. ,,Zato mislim da će, i sada i u budućnosti, sve zavisiti od te njihove ljubavi prema ideji, muzici, idealu kojim se vode i, naravno, želji za emancipacijom sugrađana kulturom otpora”, zaključuje on.

Ima i dobrih primjera. Nedavno održani Festival Kulture Zabjelo, pobrao je simpatije, naročito među domaćom publikom. Na državi je da osmisli dugoročne modele saradnje kojima bi podržala kulturne i turističke manifestacije.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PLANOVI ZA  NOV NAČIN UREĐENJA CENTRA KOLAŠINA: Privremeni objekati na meti  kritika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Program privremenih objekata, koji je usvojen prije nekoliko dana,  trebalo bi da donese unificiranost glavnoj ulici u Kolašinu, to jest, pješačkoj zoni.  Dokumentom je predviđeno da svi privremeni objekti u centru grada izgledaju isto, to jest, da to budu drvene kućice,  u čijem će sufinansiranju učestvovati Opština

 

Novim Programom privremenih objekata kolašinska vlast ispravlja, kako tvrde, dosadašnje sopstvene greške u toj oblasti, prije svega kada je riječ o centru grada i pješačkoj zoni. Tim dokumentom sada nijesu obuhvaćene vikend kuće, koje su bile planirane skoro na cijeloj teritoriji opštine.

Realizacija dosadašnjeg Programa privremenih objekata u Kolašinu   napravila je na terenu prilično haotičnu situaciju.  Naročito u najužem centru grada.  To  sada  priznaju čak i predstavnici  lokalne vlasti, iako je, godinama,  stanje  ignorisano, a u Opštini bili „gluvi“ na brojne kritike kako sugrađana, tako i  turista.  Planom nijesu bile predviđene lokacije za sadržaje za djecu, omladinu i stare… Taj dokument omogućio je da se u centru grada godinama toleriše veliki broj objakata za prodaju, čiji je izgled zavisio isključivo od ukusa, potreba  i mogućnosti vlasnika. Takođe, prema Programu,  jedino mjesto za dječje igralište bio je Trg Vukmana Krušćića. Zbog toga je, prije godinu, na tom prostoru, tik pored spomenika Veljku Vlahoviću, na kaldrmi, uz ulicu,  postavljen plastični mobilijar u nekoliko boja.

Igralište je narušilo arhitektonski sklad tog dijela gradskog jezgra, a  ispostavilo se da nije ni bilo bezbjedno za djecu, jer nije postavljena zaštitna ograda prema ulici.  Brojni apeli građana i zamjerke turista nijesu uredile plodom, pa je igralište ostalo na jednom od dva kolašinska trga, sve do prije nekoliko sedmica, kada je novoizabrana predsjednica Opštine Marta Šćepanović naložila njegovo uklanjanje.  Istovremeno, usred sezone, bilo je neophodno i sanirati dio trga, odnosno razbiti betonsku ploču i ukloniti armaturu, koje su bili podloga za mobilijar,  pa se ispostavilo da je prošlogodišnja loša odluka, ove godine, skupo koštala građane.

„Važeći plan privremenih objekata nije predviđao više lokacija neophodnih turističkom mjestu, te  sadržaje za mlade, djecu i stare… Njegova primjena na terenu se pokazala neadekvatnom. Trenutno smo u situaciji da nijedan objekat u Ulici IV proleterske, takozvanoj  Sibirskoj, nije isti, niti zauzima istu površinu“, argumentovala je nedavno pred lokalnim parlamentom  Šćepanović svoju odluku da ubrza završtetak i donošenje novog Programa.

Prije toga, pored igrališta, ukonjeno je još nekoliko objekata, koji su godinama stajali bez namjene na javnim površinama po cijelom gradu. Među njima i prodavnica  na rubu gornjeg trga, sklepana od lima.

Donošenje novog Programa, kako je najavljeno, umnogome će promijeniti  sadašnju situaciju na bolje. Međutim, bilo je očigledno da to rješenje koje je usaglašeno, nakon brojnih sugestija sa raznih državnih adresa, nije po volji svima u lokalnoj izvršnoj vlasti.  Program, koji je dobio podršku skupštinske većine, dobio je i saglasnost  Agencije za zaštitu životne sredine, Uprave za zaštitu kulturnih dobara i, na kraju, Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Ispostavilo se da se konačna verzija novog programa bitno razlikuje od nacrta koji je bio na javnoj raspravi prošle godine. Naime, u dokumentu sada nema vikend kuća, koje su činile okosnicu nacrta.  Kako je objasnila Šćepanović, Ministarstvo nije bilo saglasno da se na taj način omogući izgradnja velikog broja kuća za odmor na području skoro cijele opštine.  U tome su vidjeli namjeru da se „na mala vrata“ uvedu objekti, koji bi mogli ubrzo postati, umjesto privremeni, trajni. Upravo oko toga nastali su i nesporazumi u kolašinskoj izvršnoj vlasti, pa recimo sekretarka  za planiranje prostora Ljiljana Rakočević, za razliku od predsjednice Opštine, smatra to radikalnim potezom,  zbog kojeg će trpjeti građani.

Prema pređašnjoj verziji, a prije sugestija Ministarstva, Programom je bilo predviđeno da se grade vikend kuće svuda na teritoriji Opštine, osim  u prvoj, drugoj i petoj zoni. Na ostalom prostoru preporučeno je da ukupna pripadajuća površina parcele jednoj vikend kućici iznosi minimum 300 kvadrata. Površina osnove tih objekta , bilo je predviđeno, ne smije  prelaziti 50 kvadrata, a moraju biti izgrađene isključivo od drveta.

Predviđajući gradnju vikend kuća u tolikom obimu, Opština je, kako je tek  sada objašnjeno, namjeravala da ispravi manjkavosti aktuelnih detaljnih urbanističkih planova za mnoga naselja. Takođe, i zakonska ograničenja.  Naime tim DUP-ovima nije predviđena gradnja stalnih objakata, pa su namjeravali da građanima izađu u susret dopuštajući gradnju vikend kuća, koje su bili obuhvatili nacrtom Programa privremenih objekata. Sekretarka Rakočević je čak objasnila da provobitna verzija tog dokumenta imala „socijalnu dimenziju“.

„Grub je potez brisanje vikend kuća iz dokumenta. Ta kategorija privremenih objekata činila je pola Programa. Veliki dio lokalnog stanovništva u progradskim naseljima ne može da gradi po zakonu o objektima, pa smo kao prelazno rješenje  namjeravali da dozvolimo gradnju vikend kuća uz domaćinstvo. Sagledavali smo problematiku sa socijalnog stanovištva. Pokazali smo senziblitet za potrebe naših sugrađana“, rekla je Rakočević.

S druge strane, Šćepanović smatra da će finalna verzija, pokazati na koji način treba da budu uređeni glavna ulica i trgovi, to jest, da će ispraviti mnoge dosadašnje neravilnosti. Predsjednica Opštine je nagovijestila da će nemogućnost gradnje, koja sada muči Kolašince u mnogim naseljima, biti riješena kroz dodatne razrade i izradu novih DUP-ova.

Kako objašnjava, Program privremenih objekata, koji je usvojen prije nekoliko dana,  trebalo bi da donese i unificiranost glavnoj ulici, to jest, pješačkoj zoni.  Dokumentom je, naime, predviđeno da svi privremeni objekti u centru gradu izgledaju isto, to jest, da to budu drvene kućice,  u čijem će sufinansiranju učestvovati Opština.

„Izgled našeg grada zavisi  najviše od privremnih objekata. Za sve ugostitelje u glavnoj ulici i zainteresovane za privremen  objekte  ostavićemo primjeren rok do 1. maja naredne godine kako bi mogli da usklade izgled svojih objekata. Predviđen je  tačno izgled kućica u glavnoj ulici. Svjedoci smo da je najviše kritika  na  društvenim mrežama i u medijima Kolašin, u posljednje vrijeme, ,,zaslužio” upravo zbog neuskađenog izgleda objekata  u donjem dijelu IV proleterske”, kaže predsjednica Opštine.

Programom je precizirano  da  objekti treba da budu projektovani i izvedeni u duhu savremene arhitekture, uz mogućnost da se u oblikovanju i materijalizaciji koriste elemente i forme tradicionalne arhitekture. Sugerisano je i da se izbjegavaju elementi ,,lažne pseudomodernističke arhitekture, napadni folklorizam, istorijske etno-elemente drugih sredina, kao i elemente pseudoarhitekture (prefabrikovane betonske, plastične, gipsane i druge elemente)”.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI POŽARI I STARE PRIČE: Nemoć pred stihijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju  za gašenje požara. Nekada ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji ih gube  jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura

 

Turisti koji posjete Herceg Novi, iznad Njivica,  imaće priliku da vide predio nemoći pred vatrenom stihijom. Požar je iza sebe ostavio crni ožiljak koji će još dugo ,,krasiti” Novi.

Da požari nijesu nehat već da se radi o namjeri javno je izjavio Ratko Radošević iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Požar u Njivicama je pod kontrolom, a Radošević kaže da su vatrogasci branili 15 kuća i da su im životi bili ugroženi.

Ljudska solidarnost u ovakvim situacijama nije upitna. U gašenju požara učestvovali su vatrogasci iz cijele Boke, na terenu je bilo više od 50 vatrogasaca i preko 10 cisterni, u logistiku su se uključili i privatnici.

Ono što nedostaje je oprema, i pomoć iz vazduha. Iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novog zahtjev za pomoć Direktoratu za vanredne situacije uputili su neposredno nakon što je požar izbio u 9:30 ujutru. Iz Direktorata su im odgovorili da su dva aviona prizemljena, jedan je neispravan, a da drugi ne može da poleti zbog vjetra. Pomoć je stigla tek popodne oko 15 sati.

Pomoć je tražena i iz Hrvatske, ali i kod njih je bio aktivan požar u zaleđu Dubrovnika tako da nijesu mogli da pomognu kanaderima. Tokom gašenja poginuo je vatrogasac, a u utorak je zbog toga u Dubrovniku proglašen dan žalosti.

Novljanin Antonije Pusić (Rambo Amadeus) se na Fejsbuku zapitao koliko koštaju ,,nedostižni kanaderi” i ,,odvaja li se na protivpožarnu zaštitu neki dinar od ogromnih profita koje poslovna elita pravi od turizma”.

Naravno da ne. Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju, pojedinih sezona ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji gube licence jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura, a jedan novi ‘air traktor’ košta tri miliona eura.

,,Biće sve većih požara  dok se funkcioneri voze u limuzinama čak od nekoliko stotina hiljada eura, a sve veći broj vatrogasnih vozila su stara preko 30 godina, u fazi raspada, ugrožavaju živote vatrogasaca od kojih ovih dana najviše zavisi hoćemo li moći slobodno udahnuti vazduh i prespavati jer opet su nam gradovi i sela u plamenu”, napisao je na svom FB profilu biolog Vuk Iković. On je opomenuo da stalno slušamo kako nema para za kanadere i postavio pitanje kako ima novca za  preko 4.000 službenih vozila? ,,Slovenija ima preko 100 puta manje površina koje stradaju u požarima, ali zato njihova Vlada ima samo oko 20 službenih vozila, manje nego pojedina naša ministartva”.

Nemar i nemanje strategije nas više košta. Iz Organizacije KOD izračunali su da je samo tokom prošle godine u Crnoj Gori izgorjelo oko 143 km2 šuma što su uporedili sa površinom od blizu 24.000 fudbalskih terena. Prema evropskom modelu ,,ukupne štete” procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. U prevodu, samo jedne godine izgori nam 28 kanadera, koji bi štetu značajno smanjili.

Državna statistika gubitke značajno smanjuje. Prema posljednjim dostupnim podacima iz Nacionalne procjene rizika od katastrofa, objavljene krajem 2021. godine, u periodu od 2010. do 2020. godine Crnu Goru je pogodio 1001 šumski požar. Godina 2020. bila je najteža – samo u njoj bilo ih je 220. Prema procjenama Uprave za šume, te je godine ukupna šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila preko 12 miliona eura. Prema evropskom modelu procjene štete, kako se navodi u posljednjem izvještaju DRI-a, ta je šteta najmanje desetostruko veća.

„Crna Gora još nema adekvatnu opremu za odgovarajući odgovor u slučaju šumskih požara; njeni kapaciteti u tom smislu su ograničeni i dovode do toga da se svake sezone kreće gotovo ispočetka“, neki su od zaključaka izvještaja Državne revizorske institucije (DRI) Uspješnost sprovođenja politike zaštite životne sredine u Crnoj Gori – zaštita od šumskih požara.

U reviziji se navodi da MUP, odnosno Direktorat za vanredne situacije, iako je to obaveza tog resora, nije izradio program razvoja sistema zaštite i spašavanja. Nije izrađena ni nacionalna procjena rizika od katastrofa, a programi i procjene rizika ne postoje ni na lokalnom nivou. Država još nema ni sistem za obavještavanje ugroženog stanovništva o pojavi određene vrste opasnosti. Podsjeća se da država, Uprava za šume i Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja i dalje nemaju efikasan i funkcionalan sistem za razmjenu informacija, iako je taj projekat započet prije 10 godina.

U martu ove godine, nakon dvije promjene vlasti, ista pjesma. Crna Gora nije popravila, ni ojačala zaštitu od šumskih požara, navodi se u izvještaju DRI-a. Većina preporuka koje su iz DRI-a dali nadležnim institucijama prije oko dvije i po godine još nije realizovana – od 42 preporuke – 23 još čekaju.

Pored nabavke kanadera ono što može da se uradi je da se preko 600 vatrogasaca adekvatno opremi za borbu sa vatrenom stihijom. U Izvještaju DRI-a se navodi da vatrogasci često nemaju adekvatnu ličnu opremu. „Imamo situaciju da je izvršena nabavka aviona i vatrogasnih vozila, a većina vatrogasaca nema maske sa kiseonikom i protivpožarna odijela, te rizikuju život samim pristupom vatri, jer je velika mogućnost gušenja. Pristup požaru bez adekvatne opreme rezultira udisanjem štetnih čestica, te se procjenjuje da je 50 – 80 odsto smrti od požara rezultat udisanja dima, a ne opekotina (čak iako simptomi ne nastupe odmah, sitne čestice dima su tihi ubice jer su dovoljno male da mogu doprijeti do najdubljih dijelova pluća i izazvati ozbiljne bolesti)“, navodi se u Izvještaju DRI-a.

A može i da se pali manje. Komandir Služba zaštite i spašavanja Herceg Novog Zlatko Ćirović izjavio je  da su za dva meseca hercegnovski vatrogasci gasili sedamdesetak manjih i većih požara, te da su neki od njih podmetnuti. ,,Osnovano sumnjamo da su požari  podmetnuti, što nam ukazuje da uglavnom nastaju u srcu šume. Znači, ne uz put, već po nekoliko stotina metara od puta. Od subote imamo intenzivnu komunikaciju sa policijom. Nadam se da ćemo uspjeti da stanemo u kraj tim počiniocima navodi on”.

Do sada se u tome nije uspijevalo. U teoriji gotovo svi požari bi se mogli spriječiti jer ih posredno ili neposredno uzrokuje čovjek, a to čini u našim područjima 97 odsto svih požara, navodi se u Izvještaju o zaštiti od požara DRI-a. U praksi to ne funkcioniše. Elektrovodovi, zapaljeni kontejneri, paljenje otpada, prijave tužilaštva protiv NN lica, na tome se uglavnom završava rad istražnih organa u otkrivanju uzroka požara.  Analiza Evropskog informacionog sistema o šumskim požarima (EFFIS) pokazuju da je preko 95 odsto požara u Evropi izazvano ljudskim faktorom. Prema Krivičnom zakoniku Crne Gore, onaj ,,ko požarom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu čija vrijednost prelazi iznos od dvadeset hiljada eura, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina”. Ako je to djelo učinjeno na mjestu gdje je okupljeno više ljudi – može dobiti kaznu zatvora od jedne do šest godina.

Umjesto da se opožareno područje ozeleni ono se, posebno na primorju, betonira. Ekološki aktivista Aleksandar Dragićević je zato predložio da Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, po ugledu na neke od mediteranskih zemalja, pod hitno donese moratorijum na gradnju na opožarenim površinama u Crnoj Gori.

O apsurdnom sistemu koji nema ko da reguliše u korist građanima,  govori i nevjerovatni podatak da vatrogasci iz Bara kada gase požar u Crmnici moraju da plate za tunel Sozinu. U skladu sa tim, vatrogasci iz Kotora i Tivta su ove nedjelje morali da plate trajekt, 14.50 eura, da bi pomogli svojim kolegama u Novom da ugase požar u Njivicama.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo