Duga i vrlo uspješna saradnja Opštine sa bjelopoljskim građevinskim preduzećem Perošević, kako su te poslovne relacije nazivali predstavnici bivših kolašinskih vlasti – okončaće se na sudu. Aktuelna vladajuća koalicija nije ni približno zadivljena dugogodišnjim neimarskim poduhvatima tog preduzeća u Kolašinu. Opština tuži bjelopoljsko preduzeće tražeći blizu 70.000 eura.
Toliko je, kako tvrde, plaćeno tom preduzeću za radove koje nikad nijesu izvedeni na stadionu Fudbalskog kluba (FK) Gorštak.
„Tužimo to preduzeće, jer nijesu ispunili unaprijed plaćenu ugovorenu obavezu”, kazala je za Monitor glavna kolašinska administratorka Perunika Popović.
Kada je 2006. godine Opština riješila da finansira rekonstrukciju stadiona Gorštaka planirani su bili obimni radovi. Nakon što je urađena projektna dokumentacija i raspisan tender, na kojem je za izvođača radova izabrano preduzeće Perošević ispostavilo se da je potrebno uplatiti avans od 20 odsto. Ukupni radovi koštali su 350.000 eura. Kako je izvođač insistirao na avansu, a Opština nije imala novca, plaćeno je iz kase FK i ugovorom precizirano da im to bude vraćeno iz opštinske kase.
Planirano je bilo da se uradi sjeverna tribina, zatim južna sa poslovnim prostorom, svlačionica, službene prostorije i stambeni prostor za ekonoma. Do 2012. godine, kako tvrde u tom klubu, izvođač radova je samo izlio temelje i pripremio armaturu za sjevernu tribinu. Iz Gorštaka su više puta optuživali firmu Perošević da je i srušila ogradu, čime su klubu „nanijeli dodatnu štetu”. Zbog svega toga, prije četiri godine FK je tužio Opštinu i dobili su natrag novac uložen za avans. Lokalna uprava isti taj iznos sada pred sudom pokušava da dobije od omiljenog graditelja bivše kolašinske vlasti.
A saradnja Oštine i Nenada Peroševića, u periodu prije smjene dugogodišnje koalicije, koji su činili Demokratska partija socijalista (DPS) i Grupa birača (GB), puna je problematičnih i najasnih detlja. Nema sumnje da su projekti, na kojima je bio angažovan Perošević, građane koštali nekoliko miliona. Sumnji u kvalitet radova ima mnogo i sa više adresa. Iz zvaničnih izjava predstavnika lokalne uprave i tog preduzeća, teško je bilo zaključiti ko kome i koliko duguje. Te nejasnoće, navodno, riješene su krajem januara 2013. Tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković, ne štedeći riječi hvale na račun Bjelopoljca, obavijestio je novinare, kako je preduzeće Perošević „oprostilo sve dugove lokalnoj upravi”.
„Mogu samo da kažem da nemamo više ni eura obaveza prema DOO Perošević, a ni ono prema nama. Ne mogu sada da kažem koliki su bili naši dugovi precizno”, rekao je tada Brajušković.
A kakve su do tada bile međusobne obaveze između Peroševića i lokalne uprave niko nije precizno utvrdio. Poznato je da je, nakon što je izveo radove, za koje je tvrdio da mu nijesu plaćeni, Perošević s Brajuškovićevim predhodnikom Miletom Bulatovićem napravio prilično čudan ugovor o kompenzaciji jednog dijela duga. Tako je 2009. godine Opština dala garanciju na Peroševićev kredit od 200.000 eura. Banka je kasnije aktivirala garanciju i s opštinskog računa skinula 88.000 eura. Tada je račun i blokiran.
Ni poslije potpisivanja protokola, Perošević nije mogao da kaže koliko smatra da mu Opština duguje. Zbog prijateljstva i dobre saradnje, kao i dugog angažovanja na prostoru Kolašina, kazao je, riješio je da ne tjera mak na konac.
„Ja sam to potpisao i nijesmo utvrđivali da li je riječ o pet, 50 ili 50.000 eura duga. Napravili smo protokol na obostrano zadovoljstvo, Opština će vratiti banci kredit za koji je dala jemstvo. Nijesmo gledali u računovodstvu koliko mi se, pored toga, duguje. Moje mišljenje je, s obzirom da je vrlo teška situacija i u kolašinskoj opštini, a mnogo sam u Kolašinu radio, da je to pravi potez. Nijesam htio dalje da ulazim u priču, da tužim ili nešto slično. Već dosta sam neprijatnosti pretrpio zbog priče o, navodno, nekvalitetno urađenim radovima na rekonstrukciju gradskog centra”, kazao je on nakon potpisivanja protokola.
Najvažniji i najskuplji radovi, koje je Bjalopoljac izvodio u Kolašinu su, upravo rekonstrukcija, gradskog jezgra. Taj, kao i još neki opštinski poslovi u ljeto 2011. godine bili su predmet interesovanja inspektora i vještaka, tokom istrage u kolašinskoj lokalnoj upravi, u pretkrivičnom postupku, po nalogu državnog tužioca. Istraga je pokrenuta na osnovu tužbe OO SDP protiv Bulatovića i predsjednika SO Mila Šukovića.
Za uređenje centralne gradske zone od 2006. do 2011. godine, kako su saopštavali predstavnici bivše vlasti, bjelopoljskom i ostalim preduzećima, plaćeno je više od 1,5 miliona eura. Zvanično, dugovi prema Peroševićevom preduzeću, kako je jednom odgovarajući na odborničko pitanje, kazao tadašnji sekretar za finansije Luka Medenica, prije potpisivanja protokla, bili su 101.169 eura.
Glavni izvođač radova je više puta ponovio kako su novinari i opozicija jedini koji nijesu zadovoljni kvalitetom onog što je po Kolašinu gradio.
„Kolašinci nijesu znali da cijene što su im gradski trgovi i ulice oko njih urađene po uzoru na bečke ili ruske. U mojoj saradnji sa kolašinskom lokalnom upravom nije bilo ni mita ni korupcije niti ličnih interesa. Sve je urađeno ljudski, po zakonu i na obostrano zadovoljstvo”, govorio je on.
Perošević je izvodio radove i na rezervoaru u Dulovinama. Za taj projekat Direkcija za javne radove (DJR) 2008. godine izdvojila je pola milona eura. Prema ocjenama nadležnih, taj objekat je završen na vrijeme i kvalitetno. Kasnije, tadašnja opozicija je u više navrata tvrdila da objekat nije tehnički ispravan, pa je potrajalo dok je profunkcionisao.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ