Povežite se sa nama

OKO NAS

CETINJE UOČI LOKALNIH IZBORA: Stadion, dvanaesti put

Objavljeno prije

na

Kancelarija Demokratske partije socijalista na Cetinju ovih dana je najposjećenija institucija u prestonici. Da, insititucija. Za to je zaslužna poslanica Đukanovićeve partije Ana Nikolić. Preporučila je mladim ljudima da, ako im je smetnja za zaposlenje partijska knjižica, uzmu knjižicu DPS-a i problem će biti riješen. Tamo, kako se čuje, hrle mladi sa raznih meridijana.

Dosta šale. To je samo jedno od primamljivih obećanja koje lansiraju iz DPS-a uoči lokalnih izbora u gradu pod Lovćenom. A posebno su pljuštala 13. novembra na Dan oslobođenja Cetinja. Jače nego nezapamćena kiša zbog koje je vlast tog dana odgodila nekoliko grandioznih poduhvata kao što je postavljanje temeljca za novi gradski stadion. Od planiranih aktivnosti jedino je održana svečana sjednica prestonice, kojoj je prisustvovao i Milo Đukanović, prvi put u posljednjih deset godina, na veliku radost gradonačelnika Cetinja Aleksandra Bogdanovića. Gradonačelnik je tu predstavu iskoristio da se pohvali da je DPS ispunio veći dio obećanja datih prije četiri godine. Rekonstruisan je dvorski trg, pa park Ivana Crnojevića, pa Njegoševa ulica, Rusko i Englesko poslanstvo, Bolnica Danilo I, gradska tržnica, autobuska stanica… „Sve smo to sredili!”, uskliknuo je.

Naravno, nije mu palo na pamet da nabroji mali milion svojih višegodišnjih ispraznih obećanja. A i za ovo što je pripisao uspjesima lokalne vlasti opozicija mu je uzela mjeru. Ovako.

„Riječ je o očiglednoj zloupotrebi državnih resursa u predizborne svrhe”, kazao je Nikola Đurašković, iz SDP-a. „Kome bi palo na pamet da u novembru, u gradu sa najviše padavina u Evropi i kada su te padavine najizraženije, izvodi građevinske radove, posebno koji se tiču fasada i elektroinstalacija”, zapitao se Filip Adžić, iz GP URA. Vesna Tomanović, kandidatkinja SDP-a za odbornicu Cetinja, izjavila je da dok građani Cetinja nemaju vodu i kanalizaciju u 21. vijeku, dok nemaju posla i odlaze iz grada a Cetinje umire, „DPS nam maže oči sa lažnim megalomanskim projektima kojima nas obmanjuju uoči svakih izbora”.

Bogdanović je više puta najavljivao gradnju i otvaranje novog gradskog fudbalskog stadiona. Obavezno pred izbore. Kao ono na licitaciji: prvi put, drugi put, treći put…

Na portalu cetinje.me, mediju lokalne vlasti, nalazilo se ravno 12 informacija iz različitih perioda i prilika o tome da Bogdanović ili njegov kabinet obećavaju da će gradnja stadiona početi u 2014. godine. I krajem avgusta ove godine predstavljen je projekat stadiona uz obećanje da će biti završen za tri godine.

Ni gradonačelnik ni bilo ko iz DPS-a na ovogodišnjoj svečanosti nisu prozborili ni riječi o tome kako DPS godinama unazađuje prestonicu. Ugašeni su fabrika Obod, autobusko preduzeće Tara, automobilsko Bojana… Istovremeno su podizane kule u oblacima: novo izdanje Trga umjetnika, popločavanje Dvorskog trga, modernizovanje elektromreže, rekonstruisanje vodovoda i kanalizacije, izgradnja autobuske stanice, žičare, fabrike čokolade…

Odbornik Građanskog fronta Boban Batrićević kazao je prije tri godine da će izgradnja autobuske stanice na Cetinju ući u istoriju kao najduže građena zgrada: ,,Kao da je u pitanju izgradnja Burdž Kalife, najviše građevine na svijetu (od 800 metara visine) autobuska stanica za našu lokalnu vlast predstavlja svojevrsnu Vavilonsku kulu. Više od deceniju i po je od kad je grade, a nikako da je završe”.

Stanica je konačno preuređena, ali od obećane veće i modernije ostala je samo bajka za naivne birače.

Jedna od DPS-ovih kula u oblacima na Cetinju je i fabrika čokolade. Ugovor o gradnji potpisan je uoči lokalnih izbora u novembru 2013. Opet taj novembar. Tada je Rastislav Karanđejev, izvršni direktor ukrajinske kompanije Montelor, koja je trebalo da podigne fabriku, najavio početak proizvodnje za oko četiri mjeseca. Onda je gradonačelnik Bogdanović objavio da umjesto fabrike čokolade iz Ukrajine stiže druga investicija. Još je tajna kakva. A ne zna se ni kad će stići.

Tada je najavio i raspisivanje tendera za žičaru Kotor – Cetinje.

Predsjednik Filip Vujanović ovako je, kako je Monitor već pisao, predočio njene blagodeti: ,,Ovom uspinjačom Cetinje praktično postaje primorski grad, naše magistrale se oslobađaju saobraćaja turista prema Cetinju, a njeno prijestoničko bogatstvo postaje lako dostupno uspinjačom koja će biti jedina na Jadranu i po sebi izuzetno turistički atraktivna”.

Ni Vujanović, ni Bogdanović, a ni obični smrtnici još nisu imali privilegiju da se provozaju žičarom kompanije Vujanović-Bogdanović. Ali, strpljenje je vrlina.

Prije pet godina na sva zvona najavljen je i multimedijalni kompleks Marina Abramović Community Centre Obod Cetinje (MACCOC). Vlast je obećala „odmrzavanje Cetinja” najavljujući da će na prostoru neka-dašnjeg gornjeg Oboda, na čitavih 130 hiljada kvadrata, biti usposta-vljeni kulturni, umjetnički, turistički i privredni sadržaji, sve u saradnji sa konceptualnom umjetnicom Marinom Abramović. Zaboravne na to obećanje podsjeća reklamna tabla na zgradi bivšeg Oboda.

Cetinjani rado prepričavaju ovu dosjetku. Neki stranac se požali Cetinjaninu kako pola sata traži izlaz iz grada jer nema nikakvog putokaza. A Cetinjanin mu uzvrati: „Ne mogu ti ljudino pomoći, jer ga i ja tražim evo već šezdeset godina”!

Da li će nakon izbora 26. novembra neka nova vlast pronaći izlaz iz cetinjskog beznađa?

Borislav Radović, advokat iz Cetinja
Lansirna rampa za političke karijere

– Mi građani Cetinja i svi koji posjete naš grad funkcionišemo zahvaljujući arhitektonskim rješenjima grada koja datiraju više od vijeka. Udobno živimo u našem gradu jer imamo široki bulevar, centralnu saobraćajnicu koja se zove Bajova ulica, pješačku zonu u centru, veliki parking na Starom igralištu i dva gradska parka. Ali neslućeno povećanje broja vozila i „presovanje grada” time što se na mjestima prizemnih porodičnih kuća grade stambeni objekti sa najmanje deset stanova, nagovještavaju da će naša udobnost biti uskoro značajno ugrožena.

Dok građani koji žive u blizini ulaza u Dom zdravlja i bolnicu, gradsko groblje, zgrade Vladinog doma i Opštine, imaju problem kako da dođu do svojih kuća, opštinsko rukovodstvo namjerava da gradi novi fudbalski stadion u centru grada na mjestu sadašnjeg. U njega Vlada Crne Gore i Fudbalski savez treba da ulože 9.000.000 eura.

Idejni projekat stadiona je tokom ove godine dobio novi izgled i nažalost kao i prethodni nema atletsku stazu. Uklanjanje atletske staze iz glavnog projekta predstavlja iskriminaciju mnogobrojnih uspješnih mladih sportista koji se amaterski bave atletikom. Mladi ljudi treba da se sportom bave amaterski i masovno u sredinama kakvo je Cetinje, a ne da za to imaju mogućnost samo određeni i to na profesionalnom nivou. Pozivam predsjednike Atletskog saveza, Fudbalskog saveza i Olimpijskog kompiteta da javnosti kažu što misle o namjeri da na novom stadionu ne bude atletske staze. Takođe pozivam našeg povremenog sugrađanina, predsjednika Crne Gore g-dina Filipa Vujanovića da i on javno o tome iznese svoje mišljenje.

Oni koji se zalažu za ovakve ideje prvenstveno imaju na umu da za svog života sebi podignu spomenik, da Cetinje iskoriste kao lansirnu rampu za svoje poslovne ili političke karijere. Kako će biti nama kojima je Cetinje sudbina nije ih briga. Da ih je briga za grad i građane, sjetili bi se da, na primjer, postoji kompleks Gornji Obod koji stoji prazan više od deceniju. Novi fudbalski stadion i više pomoćnih stadiona sa skromnim sadržajem tamo bi mogli naći svoje mjesto. Pritom bi tržišna cijena zemljišta na mjestu sadašnjeg stadiona bila dovoljna da podmiri ukupne troškove izgradnje novog ili više novih stadiona. Tada ni rukovodstvo prestonice ne bi moglo isticati prazne argumente da UEFA preko Fudbalskog saveza CG želi isključivo da finansira stadion bez atletske staze i da će ona biti izgrađena na drugom stadionu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA: UNIPROM MJERKAO MERMER, BEMAKS ŽELI DROBLJENI KAMEN: Novo vrijeme – stare navike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od koncesionih ugovora na sirovine sjevera: šume, vode i rude, opštine nemaju skoro nikakvu korist. Neka nova Vlada će morati da poradi na tome da se izvrši decentralizacija i da o svojim bogatstvima odlučuju građani regija sa kojih se to bogatstvo eksploatiše. Ako je vrijeme tajkuna prošlo

 

Biznismen Veselin Pejović bacio je oko na nalazište mermera ispod planine Žoljevice u Andrijevici, ali mu nije pošao od ruke da realizuje taj posao. Za nešto manje kvalitetan kamen zainteresovali su se iz kompanije Bemaks. Tako trenutno stoje stvari sa rudnim nalazištima mermera i mineralnog kamena u Andrijevici.

Ministarstvo kapitalnih investicija, na čijem čelu je Ervin Ibrahimović, predsjednik BS, zamalo da progura ideju da se posao s mermerom dodijeli Pejoviću. Ponuda je već bila pripremljena. Ministarstvo kapitalnih investicija je prihvatilo, a onda su se usprotivili ministri iz redova SNP, koja je na vlasti u Andrijevici, i na sjednici Vlade nije bio dovoljan broj glasova da ugovoreni posao dobije zeleno svjetlo.

Pejović je sa svojom kompanijom Uniprom metali trebalo da prvih šest mjeseci vrši pripreme, a da narednih 28 godina, nakon što dobije koncesije, eksploatiše mermer. Neko bi rekao – bolje i da ruda stoji netaknuta nego da se dodijeli Pejoviću. Ali, menadžer Opštine Andrijevica,Miloš Čukić ima mnogo konkretnije objašnjenje zašto pripremljena informacija nije prošla na Vladi i zbog čega je nalazište mermera ostalo nevalorizovano.

On kaže da je ponuda Uniprom metala bila loša, odnosno da opština od toga skoro da ne bi imala nikakve koristi, uprkos tvrdnjama koje su se mogle čuti da je, navodno, iz lokalne kase izbijen značajan novčani priliv. „Problematičan je prije svega iznos koncesione naknade koji bi pripao Opštini Andrijevica. To je svega sedam odsto za mineralne sirovine, kao, uostalom i za sva druga bogatstva na sjeveru države: šume, vode, druge rude. To je nešto što hitno treba da se mijenja, prije nego se bilo kome i bilo zašta daju koncesije”, smatra Čukić.

On objašnjava šta je to značilo u ovom slučaju i koliko bi iznosilo na godišnjem nivou prihoda za Opštinu. „To je trebalo da bude svega od 30.000 do 50.000 eura na godišnjem nivou ukupnih prihoda za Opštinu”.

Za sada se, s druge strane, čini da je prihvatanje ponude koju je dao Bemaks za nalazište mineralnog kamena koji bi drobili i koristili za pravljenje betona, gotova stvar. „To je sada atraktivno, jer poslije zabrane eksploatacije šljunka, mljeveni kamen ostaje kao alternativa za proizvodnju betona”, objašnjava Čukić.

Kompanija Bemaks dostavila je, naime, najpovoljniju ponudu na oglas za dodjelu ugovora o koncesiji za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju tehničko-građevinskog kamena u lokalitetu Piševska rijeka u Andrijevici.

Ministarstvo kapitalnih investicija, na osnovu Zakona o koncesijama i rang liste koju je 24. februara utvrdila Tenderska komisija za sprovođenje postupka javnog nadmetanja po tom oglasu, donijelo je odluku o izboru najpovoljnije ponude. Kako se može saznati, rok za žalbe na ovu odluku je istekao, tako da je to, u ovom trenutku, čini se, gotov posao. Koncesioni akt Vlada je usvojila još na sjednici 22. septembra prošle godine.

Kada je riječ o kriterijumima, ponuđeni procentualni iznos za obračun koncesione naknade i ponuđeni obim godišnje rudarske proizvodnje vrednovao se sa po 30 poena, reference ponuđača sa 15, prosječni bruto prihod i profit u posljednje tri godine sa po deset i kvalitet poslovnog plana i efekti na zapošljavanje i ekonomski razvoj sa pet bodova.

Tufik SOFTIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više puta najavljivan obračun sa vlasnicima lažnih diploma u zdravstvu, prosvjeti i policiji do sada je bez značajnijih rezultata. Iz NVO Alternativa tvrde da ne čudi nedostatak volje da se stane na kraj takvom stanju jer je, kažu, značajan dio kadrovika u svakoj političkoj partiji sa „kupljenom“ diplomom

 

U Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Pljevljima više od godinu i po traje izviđaj po krivičnoj prijavi NVO Alternativa protiv 54 medicinska radnika u tome gradu zbog sumnji da rade sa falsifikovanim diplomama. Bez podizanja optužnog predloga uprave zdravstvenih ustanova u tom gradu ne mogu preduzeti bilo kakve mjere, pa osumnjičeni da liječe sa lažnim diplomama, i dalje nesmetano rade.

Prethodno, sporne diplome su nostrifikovane, a medicinski radnici su položili i državne ispite.  Iz Alternative su prošle godine saopštili da je, prema njihovim nezvaničnim informacijama, u javnom sektoru Crne Gore oko 40 odsto lažnih diploma. Prema istim računicama, broj onih koji državnu platu primaju s lažnom diplomom mjeri se hiljadama.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), nedavno su saopštili da je komisija za provjeru validnosti diploma policijskih službenika formirala 103 predmeta. Provjeravaju se diplome stečene u Bosni i Hercegovini (BiH), Srbiji i sa Kosova. U MUP-u, kako je kazao državni sekretar Mersudin Gredić, vjeruju „da će se ispostaviti da je najveći broj prijava podnijet bez osnova“.

Komisija MUP-a formirana je početkom prošle godine, a najavili su da će diplome provjeravati „bez povlastica i izuzetaka, a ukoliko se nepravilnosti utvrde, policijski službenici biće procesuirani pred nadležnim tužilaštvom“. Objašnjeno je da su prioritet provjera diploma visokoškolaca, te da je u planu i provjera diploma srednjih škola.

Ministar zdravlja Dragoslav Šćekić u maju prošle godine kazao je da je tražio od zdravstvenih ustanova da dostave informacije o dosijeima medicinskih radnika koji su se prekvalifikovali, sa podacima gdje su i kada završili srednju medicinsku školu ili fakultet, kako bi se utvrdilo ko ima lažne diplome. On je rekao da će na skener prvo medicinski radnici koji su stekli diplome van Crne Gore, a onda će biti provjerene i isprave iz naše države do kojih su došli prekvalifikacijom. Razultati „skreniranja“ još nijesu saopšteni.

Kako za Monitor kaže koordinator NVO Alternativa Vesko Pejak, ne čudi nedstatak volje nadležnih da stanu na kraj lažnim diplomama u zdravstvu, policiji, javnoj upravi, prosvjeti…  Prema njegovim riječima, prve presude izazvaće domino efekat, pa će se otkriti, tvrdi, da se značajan broj kadrova u svim političkim partijama školovao na taj način.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRONAĐENA BERANSKA KUPAČICA: Doplivala poslije dvije decenije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvena skulptura koja je početkom dvijehiljaditih nestala iz hotela Berane, pronađena je nedavno i vraćena u svoj dom. Gdje je bila – to će, možda, ostati tajna

 

Već nekoliko mjeseci Monitor je bio u saznanju da prepoznatljiva skulptura nije otišla iz Berana, kao što se neko vrijeme mislilo, i bilo je pitanje trenutka kada će se pojaviti. Prema pouzdanim saznanjima, neko je tada pokušao da reketira sadašnjeg vlasnika hotela Nebojšu Đekovića, tražeći mu veliki novac za otkup skulpture.

Đeković u razgovoru za Monitor to nije želio da komentariše, ali je rekao da je na potrazi radio pola godine. Navodno mu je sada anonimno dojavljeno gdje bi Kupačica mogla biti, a on je potom otišao i pronašao je. „Kupačica je konačno na svom mjestu. Idemo dalje. Uspio sam da vratim u hotel i stari klavir marke Petrof, koji se nakada nalazio u salonu“, rekao je Đeković, najavljujući da potraga za umjetninama nestalim iz hotela Berane neće stati.

Skulptura Kupačica djelo je akademskog vajara Dragana Mitrovića i pravljena je specijalno za hotel Berane, dok se njen drugi odlivak nalazi na plaži Ričardova glava u Budvi.

„Prošle godine, kada je u nevremenu nestala Kupačica sa plaže Mogren, iz Budve su me zvali i ponudili mi izliju nova dva primjerka, i za Budbu i za Berane. Ja sam pristao, ali se nisu više javljali. Sada mi je drago da je prvi primjerak pronađen, a onaj u Budbi je ipak umjetnička replika“, kaže kroz smijeh Đeković.

Predlog da se izliju novi primjerici vjerovatno je podrazumijevao da negdje postoji sačuvan kalup po kojem je čuveni vajar radio ovu skulpturu početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, ali će i to zasada ostati tajna.

Hotel Berane je do 2003. godine bio najznačajniji objekat Hotelsko-turističkog preduzeća u ovom gradu. Tada je ovu ugostiteljsko turističku kompaniju privatizovala nepoznata firma Euroturist GMBH. Kola su brzo krenula niz brdo.

Za društvo okupljeno oko Euroturista problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo, počeli štrajkovi. Šlag na tortu bio je neizmireni kredit kod Atlasmont banke, zbog kojeg je ova banka 2005. godine zaplijenila hotel Berane.

Hotel površine hiljadu kvadrata u osnovi, na tri sprata, sa 17.000 metara kvadratnih zemljišta nad obalom Lima, Atlasmont banka je cijenila 700.000 eura a prodala, tek iz trećeg puta, za svega 200.000. Navodno, starim vlasnicima pod novim imenom.

Izvor iz filijale Atlasmont banke u Beranama rekao je tada da je banka zaplijenila samo objekte i zemljište, ali ne i inventar. Vrata hotela su plombirana, ali je plomba brzo oštećena, a inventar je počeo da nestaje.

„Nijesmo postali vlasnici inventara, i nijesmo bili u posjedu popisa sredstava, tako da nam nije poznata sudbina umjetničkih djela. Ne znam zbog čega, ali ključevi od hotela su završili u Podgorici, a ne kod nas“, kazao nam je pomenuti bankarski službenik.

U Podgorici je obavljena i prodaja, koju je u ime banke potpisao tadašnji generalni direktor Mihailo Banjević, a u ime kupca, preduzeća Monte invest, čiji je vlasnik na papiru bio Slovenac Matjaž Trtnik, njegova opunomoćenica Snežana Perović. Kupci se nikada nijesu pojavili u Beranama, ali je Slovenac ovlastio Monte nekretnine Berane, kao firmu kćerku, da preuzme ključeve.

Vjeruje se da je upravo u tom periodu došlo do nestanka najvećeg broja umjetničkih slika i drugih umjetničkih djela i predmeta neprocjenjive vrijednosti.

Tada je nestao triptih Uroša Toškovića. Ta slika iz tri dijela kupljena je svojevremeno u Beogradu, kada je veliki crtač tamo živio i bio član umjetničke grupe Mediala. Sasvim je sigurno da je samo taj triptih vrijedio mnogo više nego što su berzanski mešetari platili većinski paket akcija hotela.

Ulje na platnu Aleksandara Aca Prijića veličine četiri puta tri metra pod nazivom Morske dubine, rađeno je specijalno za ovaj hotel, i stajalo je na čeonom zidu u restoranskom dijelu. To djelo je katalogizirano, ali je od svega ostala samo fotografija male rezolucije. I njegova vrijednost je neprocjenjiva.

Jedan od dobrih poznavalaca Monitoru je rekao da je u hotelu bilo mnogo slika beogradskog umjetnika Zorana Radovića, zatim veliki broj slika drugih umjetnika, unutrašnjih skulptura od drveta i bronze.

U potpunosti su uništene dvije drvene zidne instalacije. Lopovi su ih skinuli sa zida, ali nijesu uspjeli da ih u komadu iznesu. Ostale su kao gomila drveta ispod zidova na kojima su se nalazile decenijama. Ukradena je i specijalno za ovaj hotel rađena tapiserija u dužini od šesnaest metara, kao i veliki broj pratećih bakroreza. Prema informacijama sa tržišta umjetnina, cijena jednog takvog bakroreza, kojih je u hotelu bilo više i činili su jedinstvenu umjetničku cjelinu sa tapiserijom, danas se kreće od 15.000 do 25.000 eura.

Baš u to vrijeme iz fontane na terasi hotela nestala je statua Kupačica. Kupačica je stručno razmontirana, što je ukazivalo na to da je neko radio mirno i bez straha, po čemu se još tada moglo zaključiti da to nisu učinili obični kradljivci radi preprodaje bronze. Po fotografijama koje su se mogle vidjeti ovih dana na društvenim mrežama, Kupačica je sačuvana u potpunosti, i potrebno je samo dobro i stručno očistiti.

Vjerovatno je da neće biti pravljena nova fontana na renoviranoj terasi hotela, već da će Kupačici biti pronađena neko drugo mjesto, gdje će moći da u svakom trenutku bude pristupačna ljubiteljima umjetnosti i turistima.

Sve dobronamjerne stanovnike Berana obradovala je vijest da je skulptura Kupačica pronađena i da bi ponovo trebalo da bude postavljena negdje u krugu hotela. Kulturni poslenici insistiraju da policija intenzivira potragu i za drugim umjetničkim djelima koja su nestala iz ovog hotela, a koja su predstavljala kulturno bogatstvo cijelog grada i države.

                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo