Povežite se sa nama

OKO NAS

CETINJE UOČI LOKALNIH IZBORA: Stadion, dvanaesti put

Objavljeno prije

na

Kancelarija Demokratske partije socijalista na Cetinju ovih dana je najposjećenija institucija u prestonici. Da, insititucija. Za to je zaslužna poslanica Đukanovićeve partije Ana Nikolić. Preporučila je mladim ljudima da, ako im je smetnja za zaposlenje partijska knjižica, uzmu knjižicu DPS-a i problem će biti riješen. Tamo, kako se čuje, hrle mladi sa raznih meridijana.

Dosta šale. To je samo jedno od primamljivih obećanja koje lansiraju iz DPS-a uoči lokalnih izbora u gradu pod Lovćenom. A posebno su pljuštala 13. novembra na Dan oslobođenja Cetinja. Jače nego nezapamćena kiša zbog koje je vlast tog dana odgodila nekoliko grandioznih poduhvata kao što je postavljanje temeljca za novi gradski stadion. Od planiranih aktivnosti jedino je održana svečana sjednica prestonice, kojoj je prisustvovao i Milo Đukanović, prvi put u posljednjih deset godina, na veliku radost gradonačelnika Cetinja Aleksandra Bogdanovića. Gradonačelnik je tu predstavu iskoristio da se pohvali da je DPS ispunio veći dio obećanja datih prije četiri godine. Rekonstruisan je dvorski trg, pa park Ivana Crnojevića, pa Njegoševa ulica, Rusko i Englesko poslanstvo, Bolnica Danilo I, gradska tržnica, autobuska stanica… „Sve smo to sredili!”, uskliknuo je.

Naravno, nije mu palo na pamet da nabroji mali milion svojih višegodišnjih ispraznih obećanja. A i za ovo što je pripisao uspjesima lokalne vlasti opozicija mu je uzela mjeru. Ovako.

„Riječ je o očiglednoj zloupotrebi državnih resursa u predizborne svrhe”, kazao je Nikola Đurašković, iz SDP-a. „Kome bi palo na pamet da u novembru, u gradu sa najviše padavina u Evropi i kada su te padavine najizraženije, izvodi građevinske radove, posebno koji se tiču fasada i elektroinstalacija”, zapitao se Filip Adžić, iz GP URA. Vesna Tomanović, kandidatkinja SDP-a za odbornicu Cetinja, izjavila je da dok građani Cetinja nemaju vodu i kanalizaciju u 21. vijeku, dok nemaju posla i odlaze iz grada a Cetinje umire, „DPS nam maže oči sa lažnim megalomanskim projektima kojima nas obmanjuju uoči svakih izbora”.

Bogdanović je više puta najavljivao gradnju i otvaranje novog gradskog fudbalskog stadiona. Obavezno pred izbore. Kao ono na licitaciji: prvi put, drugi put, treći put…

Na portalu cetinje.me, mediju lokalne vlasti, nalazilo se ravno 12 informacija iz različitih perioda i prilika o tome da Bogdanović ili njegov kabinet obećavaju da će gradnja stadiona početi u 2014. godine. I krajem avgusta ove godine predstavljen je projekat stadiona uz obećanje da će biti završen za tri godine.

Ni gradonačelnik ni bilo ko iz DPS-a na ovogodišnjoj svečanosti nisu prozborili ni riječi o tome kako DPS godinama unazađuje prestonicu. Ugašeni su fabrika Obod, autobusko preduzeće Tara, automobilsko Bojana… Istovremeno su podizane kule u oblacima: novo izdanje Trga umjetnika, popločavanje Dvorskog trga, modernizovanje elektromreže, rekonstruisanje vodovoda i kanalizacije, izgradnja autobuske stanice, žičare, fabrike čokolade…

Odbornik Građanskog fronta Boban Batrićević kazao je prije tri godine da će izgradnja autobuske stanice na Cetinju ući u istoriju kao najduže građena zgrada: ,,Kao da je u pitanju izgradnja Burdž Kalife, najviše građevine na svijetu (od 800 metara visine) autobuska stanica za našu lokalnu vlast predstavlja svojevrsnu Vavilonsku kulu. Više od deceniju i po je od kad je grade, a nikako da je završe”.

Stanica je konačno preuređena, ali od obećane veće i modernije ostala je samo bajka za naivne birače.

Jedna od DPS-ovih kula u oblacima na Cetinju je i fabrika čokolade. Ugovor o gradnji potpisan je uoči lokalnih izbora u novembru 2013. Opet taj novembar. Tada je Rastislav Karanđejev, izvršni direktor ukrajinske kompanije Montelor, koja je trebalo da podigne fabriku, najavio početak proizvodnje za oko četiri mjeseca. Onda je gradonačelnik Bogdanović objavio da umjesto fabrike čokolade iz Ukrajine stiže druga investicija. Još je tajna kakva. A ne zna se ni kad će stići.

Tada je najavio i raspisivanje tendera za žičaru Kotor – Cetinje.

Predsjednik Filip Vujanović ovako je, kako je Monitor već pisao, predočio njene blagodeti: ,,Ovom uspinjačom Cetinje praktično postaje primorski grad, naše magistrale se oslobađaju saobraćaja turista prema Cetinju, a njeno prijestoničko bogatstvo postaje lako dostupno uspinjačom koja će biti jedina na Jadranu i po sebi izuzetno turistički atraktivna”.

Ni Vujanović, ni Bogdanović, a ni obični smrtnici još nisu imali privilegiju da se provozaju žičarom kompanije Vujanović-Bogdanović. Ali, strpljenje je vrlina.

Prije pet godina na sva zvona najavljen je i multimedijalni kompleks Marina Abramović Community Centre Obod Cetinje (MACCOC). Vlast je obećala „odmrzavanje Cetinja” najavljujući da će na prostoru neka-dašnjeg gornjeg Oboda, na čitavih 130 hiljada kvadrata, biti usposta-vljeni kulturni, umjetnički, turistički i privredni sadržaji, sve u saradnji sa konceptualnom umjetnicom Marinom Abramović. Zaboravne na to obećanje podsjeća reklamna tabla na zgradi bivšeg Oboda.

Cetinjani rado prepričavaju ovu dosjetku. Neki stranac se požali Cetinjaninu kako pola sata traži izlaz iz grada jer nema nikakvog putokaza. A Cetinjanin mu uzvrati: „Ne mogu ti ljudino pomoći, jer ga i ja tražim evo već šezdeset godina”!

Da li će nakon izbora 26. novembra neka nova vlast pronaći izlaz iz cetinjskog beznađa?

Borislav Radović, advokat iz Cetinja
Lansirna rampa za političke karijere

– Mi građani Cetinja i svi koji posjete naš grad funkcionišemo zahvaljujući arhitektonskim rješenjima grada koja datiraju više od vijeka. Udobno živimo u našem gradu jer imamo široki bulevar, centralnu saobraćajnicu koja se zove Bajova ulica, pješačku zonu u centru, veliki parking na Starom igralištu i dva gradska parka. Ali neslućeno povećanje broja vozila i „presovanje grada” time što se na mjestima prizemnih porodičnih kuća grade stambeni objekti sa najmanje deset stanova, nagovještavaju da će naša udobnost biti uskoro značajno ugrožena.

Dok građani koji žive u blizini ulaza u Dom zdravlja i bolnicu, gradsko groblje, zgrade Vladinog doma i Opštine, imaju problem kako da dođu do svojih kuća, opštinsko rukovodstvo namjerava da gradi novi fudbalski stadion u centru grada na mjestu sadašnjeg. U njega Vlada Crne Gore i Fudbalski savez treba da ulože 9.000.000 eura.

Idejni projekat stadiona je tokom ove godine dobio novi izgled i nažalost kao i prethodni nema atletsku stazu. Uklanjanje atletske staze iz glavnog projekta predstavlja iskriminaciju mnogobrojnih uspješnih mladih sportista koji se amaterski bave atletikom. Mladi ljudi treba da se sportom bave amaterski i masovno u sredinama kakvo je Cetinje, a ne da za to imaju mogućnost samo određeni i to na profesionalnom nivou. Pozivam predsjednike Atletskog saveza, Fudbalskog saveza i Olimpijskog kompiteta da javnosti kažu što misle o namjeri da na novom stadionu ne bude atletske staze. Takođe pozivam našeg povremenog sugrađanina, predsjednika Crne Gore g-dina Filipa Vujanovića da i on javno o tome iznese svoje mišljenje.

Oni koji se zalažu za ovakve ideje prvenstveno imaju na umu da za svog života sebi podignu spomenik, da Cetinje iskoriste kao lansirnu rampu za svoje poslovne ili političke karijere. Kako će biti nama kojima je Cetinje sudbina nije ih briga. Da ih je briga za grad i građane, sjetili bi se da, na primjer, postoji kompleks Gornji Obod koji stoji prazan više od deceniju. Novi fudbalski stadion i više pomoćnih stadiona sa skromnim sadržajem tamo bi mogli naći svoje mjesto. Pritom bi tržišna cijena zemljišta na mjestu sadašnjeg stadiona bila dovoljna da podmiri ukupne troškove izgradnje novog ili više novih stadiona. Tada ni rukovodstvo prestonice ne bi moglo isticati prazne argumente da UEFA preko Fudbalskog saveza CG želi isključivo da finansira stadion bez atletske staze i da će ona biti izgrađena na drugom stadionu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo