Povežite se sa nama

OKO NAS

CETINJE UOČI LOKALNIH IZBORA: Stadion, dvanaesti put

Objavljeno prije

na

Kancelarija Demokratske partije socijalista na Cetinju ovih dana je najposjećenija institucija u prestonici. Da, insititucija. Za to je zaslužna poslanica Đukanovićeve partije Ana Nikolić. Preporučila je mladim ljudima da, ako im je smetnja za zaposlenje partijska knjižica, uzmu knjižicu DPS-a i problem će biti riješen. Tamo, kako se čuje, hrle mladi sa raznih meridijana.

Dosta šale. To je samo jedno od primamljivih obećanja koje lansiraju iz DPS-a uoči lokalnih izbora u gradu pod Lovćenom. A posebno su pljuštala 13. novembra na Dan oslobođenja Cetinja. Jače nego nezapamćena kiša zbog koje je vlast tog dana odgodila nekoliko grandioznih poduhvata kao što je postavljanje temeljca za novi gradski stadion. Od planiranih aktivnosti jedino je održana svečana sjednica prestonice, kojoj je prisustvovao i Milo Đukanović, prvi put u posljednjih deset godina, na veliku radost gradonačelnika Cetinja Aleksandra Bogdanovića. Gradonačelnik je tu predstavu iskoristio da se pohvali da je DPS ispunio veći dio obećanja datih prije četiri godine. Rekonstruisan je dvorski trg, pa park Ivana Crnojevića, pa Njegoševa ulica, Rusko i Englesko poslanstvo, Bolnica Danilo I, gradska tržnica, autobuska stanica… „Sve smo to sredili!”, uskliknuo je.

Naravno, nije mu palo na pamet da nabroji mali milion svojih višegodišnjih ispraznih obećanja. A i za ovo što je pripisao uspjesima lokalne vlasti opozicija mu je uzela mjeru. Ovako.

„Riječ je o očiglednoj zloupotrebi državnih resursa u predizborne svrhe”, kazao je Nikola Đurašković, iz SDP-a. „Kome bi palo na pamet da u novembru, u gradu sa najviše padavina u Evropi i kada su te padavine najizraženije, izvodi građevinske radove, posebno koji se tiču fasada i elektroinstalacija”, zapitao se Filip Adžić, iz GP URA. Vesna Tomanović, kandidatkinja SDP-a za odbornicu Cetinja, izjavila je da dok građani Cetinja nemaju vodu i kanalizaciju u 21. vijeku, dok nemaju posla i odlaze iz grada a Cetinje umire, „DPS nam maže oči sa lažnim megalomanskim projektima kojima nas obmanjuju uoči svakih izbora”.

Bogdanović je više puta najavljivao gradnju i otvaranje novog gradskog fudbalskog stadiona. Obavezno pred izbore. Kao ono na licitaciji: prvi put, drugi put, treći put…

Na portalu cetinje.me, mediju lokalne vlasti, nalazilo se ravno 12 informacija iz različitih perioda i prilika o tome da Bogdanović ili njegov kabinet obećavaju da će gradnja stadiona početi u 2014. godine. I krajem avgusta ove godine predstavljen je projekat stadiona uz obećanje da će biti završen za tri godine.

Ni gradonačelnik ni bilo ko iz DPS-a na ovogodišnjoj svečanosti nisu prozborili ni riječi o tome kako DPS godinama unazađuje prestonicu. Ugašeni su fabrika Obod, autobusko preduzeće Tara, automobilsko Bojana… Istovremeno su podizane kule u oblacima: novo izdanje Trga umjetnika, popločavanje Dvorskog trga, modernizovanje elektromreže, rekonstruisanje vodovoda i kanalizacije, izgradnja autobuske stanice, žičare, fabrike čokolade…

Odbornik Građanskog fronta Boban Batrićević kazao je prije tri godine da će izgradnja autobuske stanice na Cetinju ući u istoriju kao najduže građena zgrada: ,,Kao da je u pitanju izgradnja Burdž Kalife, najviše građevine na svijetu (od 800 metara visine) autobuska stanica za našu lokalnu vlast predstavlja svojevrsnu Vavilonsku kulu. Više od deceniju i po je od kad je grade, a nikako da je završe”.

Stanica je konačno preuređena, ali od obećane veće i modernije ostala je samo bajka za naivne birače.

Jedna od DPS-ovih kula u oblacima na Cetinju je i fabrika čokolade. Ugovor o gradnji potpisan je uoči lokalnih izbora u novembru 2013. Opet taj novembar. Tada je Rastislav Karanđejev, izvršni direktor ukrajinske kompanije Montelor, koja je trebalo da podigne fabriku, najavio početak proizvodnje za oko četiri mjeseca. Onda je gradonačelnik Bogdanović objavio da umjesto fabrike čokolade iz Ukrajine stiže druga investicija. Još je tajna kakva. A ne zna se ni kad će stići.

Tada je najavio i raspisivanje tendera za žičaru Kotor – Cetinje.

Predsjednik Filip Vujanović ovako je, kako je Monitor već pisao, predočio njene blagodeti: ,,Ovom uspinjačom Cetinje praktično postaje primorski grad, naše magistrale se oslobađaju saobraćaja turista prema Cetinju, a njeno prijestoničko bogatstvo postaje lako dostupno uspinjačom koja će biti jedina na Jadranu i po sebi izuzetno turistički atraktivna”.

Ni Vujanović, ni Bogdanović, a ni obični smrtnici još nisu imali privilegiju da se provozaju žičarom kompanije Vujanović-Bogdanović. Ali, strpljenje je vrlina.

Prije pet godina na sva zvona najavljen je i multimedijalni kompleks Marina Abramović Community Centre Obod Cetinje (MACCOC). Vlast je obećala „odmrzavanje Cetinja” najavljujući da će na prostoru neka-dašnjeg gornjeg Oboda, na čitavih 130 hiljada kvadrata, biti usposta-vljeni kulturni, umjetnički, turistički i privredni sadržaji, sve u saradnji sa konceptualnom umjetnicom Marinom Abramović. Zaboravne na to obećanje podsjeća reklamna tabla na zgradi bivšeg Oboda.

Cetinjani rado prepričavaju ovu dosjetku. Neki stranac se požali Cetinjaninu kako pola sata traži izlaz iz grada jer nema nikakvog putokaza. A Cetinjanin mu uzvrati: „Ne mogu ti ljudino pomoći, jer ga i ja tražim evo već šezdeset godina”!

Da li će nakon izbora 26. novembra neka nova vlast pronaći izlaz iz cetinjskog beznađa?

Borislav Radović, advokat iz Cetinja
Lansirna rampa za političke karijere

– Mi građani Cetinja i svi koji posjete naš grad funkcionišemo zahvaljujući arhitektonskim rješenjima grada koja datiraju više od vijeka. Udobno živimo u našem gradu jer imamo široki bulevar, centralnu saobraćajnicu koja se zove Bajova ulica, pješačku zonu u centru, veliki parking na Starom igralištu i dva gradska parka. Ali neslućeno povećanje broja vozila i „presovanje grada” time što se na mjestima prizemnih porodičnih kuća grade stambeni objekti sa najmanje deset stanova, nagovještavaju da će naša udobnost biti uskoro značajno ugrožena.

Dok građani koji žive u blizini ulaza u Dom zdravlja i bolnicu, gradsko groblje, zgrade Vladinog doma i Opštine, imaju problem kako da dođu do svojih kuća, opštinsko rukovodstvo namjerava da gradi novi fudbalski stadion u centru grada na mjestu sadašnjeg. U njega Vlada Crne Gore i Fudbalski savez treba da ulože 9.000.000 eura.

Idejni projekat stadiona je tokom ove godine dobio novi izgled i nažalost kao i prethodni nema atletsku stazu. Uklanjanje atletske staze iz glavnog projekta predstavlja iskriminaciju mnogobrojnih uspješnih mladih sportista koji se amaterski bave atletikom. Mladi ljudi treba da se sportom bave amaterski i masovno u sredinama kakvo je Cetinje, a ne da za to imaju mogućnost samo određeni i to na profesionalnom nivou. Pozivam predsjednike Atletskog saveza, Fudbalskog saveza i Olimpijskog kompiteta da javnosti kažu što misle o namjeri da na novom stadionu ne bude atletske staze. Takođe pozivam našeg povremenog sugrađanina, predsjednika Crne Gore g-dina Filipa Vujanovića da i on javno o tome iznese svoje mišljenje.

Oni koji se zalažu za ovakve ideje prvenstveno imaju na umu da za svog života sebi podignu spomenik, da Cetinje iskoriste kao lansirnu rampu za svoje poslovne ili političke karijere. Kako će biti nama kojima je Cetinje sudbina nije ih briga. Da ih je briga za grad i građane, sjetili bi se da, na primjer, postoji kompleks Gornji Obod koji stoji prazan više od deceniju. Novi fudbalski stadion i više pomoćnih stadiona sa skromnim sadržajem tamo bi mogli naći svoje mjesto. Pritom bi tržišna cijena zemljišta na mjestu sadašnjeg stadiona bila dovoljna da podmiri ukupne troškove izgradnje novog ili više novih stadiona. Tada ni rukovodstvo prestonice ne bi moglo isticati prazne argumente da UEFA preko Fudbalskog saveza CG želi isključivo da finansira stadion bez atletske staze i da će ona biti izgrađena na drugom stadionu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

NEVOLJE  RODITELJA DJECE SA AUTIZMOM: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored Centra za autizam u Podgorici, zbog nedostatka kadra i malog broja tretmana, roditelji djece su prinuđeni da svoju djecu vode u Beograd. Boravak tamo ih mjesečno košta od 800 do 1.200 eura. ,,Roditelji se snalaze kako znaju i umiju, podižu kredite, pozajmljuju, čak i prodaju nekretnine. Puno roditelja i djece je tamo i po više godina. Refundacija troškova ne postoji”, kaže Radmila Vukadinović

 

Tog maja, prije pet godina, građani Podgorice su sa strepnjom tragali za Ognjenom Rakočevićem. Lijepa priča o solidarnosti nije imala srećan kraj – jedanaestogodišnji dječak je pronađen u Morači. Tragedija je pokrenula širu priču o autizmu i neuslovima za liječenje i život osoba sa ovim razvojnim poremećajem.

Nakon dvije godine, krajem marta, otvoren je u Podgorici Centar za autizam, razvojne smetnje i dječju prihologiju Ognjen Rakočević.

Na otvaranju prvog nacionalnog centra ove vrste tadašnji ministar zdravlja Kenan Hrapović je obećao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. Tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

O tome kakvo je stanje danas, četiri godine nakon otvaranja Centra, svoje i iskustvo, kako kaže, većine roditelja djece sa smetnjama u razvoju za Monitor govori Radmila Vukadinović.

Prošle godine, njen sin koji je tada imao dvije godine i sedam mjeseci, dobija uput za liječenje na Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora Đorđe Kostić u Beogradu. ,,Sin je imao problema sa govorom i ponašanjem. Kao roditelji koji se, u tom trenutku, prvi put susreću sa problemom te vrste, nama sve to djeluje strašno i bezizlazno. Dr Ivan Krgović, dječiji psihijatar nam detaljno opisuje problem, savjetuje nas da pođemo na Institut, jer je ključ napretka našeg sina u kontinuiranom svakodnevnom radu, što Centar za autizam u Podgorici nama i ne može da pruži. Maksimalan broj tretmana koji možemo da dobijemo u Centru je jednom nedeljno, što je premalo. Zahvaljujući dr Krgoviću, krećemo za Beograd”, priča Vukadinovićeva.

Molba za pomoć 

Rožajka Jasminka Pačariz , majka dvije djevojčice od osam i četiri godine, od kojih je jedna sa autizmom, obratila se Monitoru da objavimo njen apel  humanitarnim organizacijama i ljudima dobre volje za pomoć. Jasminka je samohrana majka koja se bori da prehrani djecu od 146 eura socijalne pomoći. 

Zahvalna je kaže što joj je ranije krov nad glavom obezbijedio humanista Hajriz Brčvak. Ističe da sem humanih ljudi o porodicama kao što je njena država ne vodi računa. Dobili smo socijalnu pomoć od koje ne možemo da živimo, za tuđu njegu smo odbijeni, priča. 

,,Za liječenje od autizma potreban je odlazak u inostranstvo, a ja nemam para ni da mlađu ćerku od četiri godine povedem u Podgoricu zbog problema sa srcem”, kaže Pačariz. 

,,Moram sve da platim, a nemam. Ne odustajem, ako ne nađem pare spremna sam i bubreg da prodam”. Pomoć za ovu porodicu može se uplatiti na žiro račun broj 530-0100100063730-43, kod Montenegrobanke, na ime Jasminke Pačariz i na IBAN CODE ME 25530013050006540119. 

 

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI RADNIKA U SVIJETU, KOD NAS MUK: Kad nam (ne) živi rad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je tokom pandemije izgubila preko 30.000 radnika, a najviše u trgovini, ugostiteljstvu i administrativnim uslužnim djelatnostima

 

„Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori, da nam živi, živi rad“, stihovi su koje su širom bivše Jugoslavije pjevali tokom praznika rada. Velikim radničkim paradama nekada je obilježavan 1. maj, dok su građani sa porodicama piknikovali na izletištima. Bilo nekad.

Tokom ovogodišnjeg praznika rada, obilježenog nakon teške zdravstvene i ekonomske krize, radnici u Crnoj Gori, ali i cijelom svijetu nijesu imali mnogo razloga za slavlje. U razvijenim zapadnim zemljama (poput Belgije, Francuske, Njemačke, Švedske, Engleske) i onim manje razvijenim (Turska, Indonezija, Kuba, Filipini) radnici su masovno izašli na ulice uprkos COVID-19 krizi i protestovali zbog izgubljenih radnih mjesta. Policija je gotovo u svim zemljama reagovala zbog kršenja zdravstvenih mjera, a najbrutalnije su scene viđene u Turskoj, gdje je na stotine građana uhapšeno u nasilnim demonstracijama.

Za to vrijeme situacija u Crnoj Gori je, stiče se utisak, prilično relaksirana kada je riječ o radnicima. Sindikati su otkazali tradicionalnu radničku paradu zbog zdravstvenih mjera, dok su se njihovi predstavnici oglasili sa nekoliko komentara. Međutim, uprkos zdravstvenim mjerama tokom cijele godine svjedoci smo brojnih auto-kolona, političkih i vjerskih okupljanja, kojima su se takođe branila (i brane) neka prava i uvjerenja. Radničke organizacije su, ipak, odlučile da ostanu pasivne iako je za godinu dana posao izgubilo preko 30.000 radnika.

„I ove, kao i prošle godine, aktivisti i članovi Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) prinuđeni su da Međunarodni praznik rada obilježe bez tradicionalne prvomajske protestne šetnje, poštujući mjere za sprečavanje širenja koronavirusa i štiteći na taj način prvenstveno one svoje kolege koji su od marta 2020. godine, na prvoj liniji odbrane od ove pošasti… Uz želju da što prije dobijemo borbu sa nevidljivim neprijateljem i što prije pažnju sa dnevnopolitičkih previranja usmjerimo na očuvanje radnih mjesta, ekonomsku stabilnost i dostizanje socijalne pravde, Unija slobodnih sindikata Crne Gore svim radnicima čestita Prvi maj – Međunarodni praznik rada“, navodi se u prvomajskom proglasu USSCG-a.

Prema podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT) na kraju 2020. godine bilo je blizu 28.000 manje zaposlenih (ukupno 176.693), u odnosu na 2019. godinu, kada je bilo zaposleno 203.545 radnika. Prema istim podacima do marta 2021. bez posla je ostalo još 6.000 radnika. Samo u Podgorici je za godinu dana bez posla ostalo više od 10.000 stanovnika. Najviše otpuštanja, prema statistici MONSTAT-a bilo je u trgovinama, uslugama smještaja i ishrane i preduzećima koja su pružala administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Trgovina je privredna grana u Crnoj Gori koja, pored državne uprave, zapošljava najviše ljudi. Najviše radnika je otpušteno u tom sektoru, iako su, tokom cijele pandemije, prodavnice radile svakog dana. Naravno, radno vrijeme je bilo skraćeno, ali neke druge privredne grane, poput ugostiteljstva, nijesu radile uopšte po nekoliko sedmica.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEMA KRAJA REKONSTRUKCIJI PUTA BERANE – KOLAŠIN: Tunel potopljen, sumnje isplivale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Završetak radova na putu preko Bjelasice kasniće godinu i koštaće nekoliko miliona više. U međuvremenu, jačaju sumnje da se u taj posao ušlo zbog privatnih interesa kompanija čiji su vlasnici bliski partijama iz prethodne Vlade

 

Tunel Vranjak na regionalnom putu između Berana i Kolašina, kroz planinu Bjelasicu, konačno je probijen, ali su probijeni i svi rokovi za završetak puta. Iako je trebalo da bude izgrađen prošle godine, dionica puta Lubnice – Jezerine, kako je najavljeno, biće završena tek krajem ove godine.

Prolongiranje roka za završetak radova uslovile su podzemne vode koje su se pojavljivale nekoliko puta tokom izgradnje tunela. U Upravi za saobraćaj tvrde da je taj problem trajno saniran nakon proboja tunela kroz Bjelasicu, ali ostaje nejasno zašto se u tako složen projekat ušlo bez adekvatnih priprema i istraživanja. Pa su  nepredviđene okolnosti i dodatni radovi povećali cijenu za čak tri miliona.

Radovi na putu Jezerine – Lubnice izvode se na ukupnoj dužini 14,44 kilometra i podijeljeni su na četiri dionice. Iz Direkcije javnih radova kažu da na prvoj dionici Lubnice rade rekonstrukciju puta u dužini od 6,61 kilometar i izgradnju galerije duge 80 metara. Na drugoj dionici Jelovica rekonstruisaće put od oko tri kilometra, a na četvrtoj put dužine manje od jednog kilometra. Najkompleksnija je treća dionica Klisura, na kojoj se rekonstruiše put od 3,87 kilometara i gradi tunel Vranjak dužine 2.814 metara.

Radovi na izgradnji tunela nedavno su opet bili zaustavljeni usljed pojave obimne količine podzemne vode, dotoka i do 200 litara u sekundi. Fotografije koje svjedoče o tome, tačnije o još jednoj poplavi u tunelu, objavio je nedavno na svom fejsbuk-profilu Boris Raonić iz Građanske alijanse. „Radovi je trebalo da budu završeni prije pola godine, a da se potom, sa završetkom puta, gradi žičara koja povezuje ski-centre Kolašin 1450 i Kolašin 1600. Ali, niko se nije sjetio da ispita teren. Kada su počeli da rade, vidjeli su da ima podzemnih voda dotoka 200 litara u sekundi“, napisao je Raonić.

On tvrdi da je pad tunela promijenjen da bi išao prema planiranoj mHE, a da će čitav projekat stajati više od 50 miliona. Raonić ističe da je izvođač radova blizak jednoj partiji u BiH, koja ima sestrinsku firmu u Crnoj Gori. Riječ je o kompaniji Euroasfalt iz Sarajeva, čiji je vlasnik Hamid Ramić, jedan od finansijera SDA. U Crnoj Gori se šuška da je Ramić donator i Bošnjačke stranke, čiji je kadar Osman Nurković, ministar saobraćaja i pomorstva u Vladi Duška Markovića, u čijem mandatu je Euro asfalt u Crnoj Gori dobio poslove vrijedne čak 60 miliona evra.

Cjelokupni projekat kojim se skraćuje put između Berana i Kolašina se finansira iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj. U Upravi za saobraćaj kažu da je za sada za rekonstrukcije ove dionice  potrošeno 32 miliona, a da je u ovogodišnjem budžetu planirano još 13. Međutim, nepredviđene okolnosti uslovile su povećanje troškova. ,,Cjelokupna vrijednost ugovora će biti negdje oko 48 miliona. Znači, biće tri miliona eura više nego što je planirano u početku. Sljedeće godine, nakon završenog tehničkog pregleda i dobijanja upotrebne dozvole platićemo izvođaču još tri miliona”, kazao je Dušan Kokić iz Uprave za saobraćaj.

Monitor je odavno postavio pitanje zašto se u ovaj posao ušlo bez adekvatnih istraživanja i zašto je, kako je na to ranije upozorila NVO Akcija za socijalnu pravdu, dozvoljeno da se u trup državnog puta ugrađuju cijevi za mini elektrane u Beranama, koje gradi Hidroenergija Montenegro.

Valjalo bi podsjetiti da je prvu dionicu puta, od Berana do Lubnica, u dužini od trinaest kilometara, gradila kompanija Bemax. Ta kompanija je istovremeno na istoj trasi gradila male hidroelektrane, otkupivši većinski paket akcija firme Hidroenergija Montenegro od Olega Obradovića. Bemax je taj posao iskoristio da o državnom trošku u trup puta ugradi cijevi za mHE.

Za taj poduhvat trebale su im velike količine eksploziva, posebno na dionici preko krševitog prevoja Zdravac. Nevolja je bila u tome što su istom trasom prolazile cijevi gradskog vodovoda, a Bemax ih je eksplozivom oštetio čak jedanaest puta. Računajući i onda kada je, eksplozivnom šalitrom zamućena voda, stigla do slavina u gradu, gdje je (prema zvaničnim podacima) otrovano oko dvije i po hiljade stanovnika Berana, a pretpostavlja se da je još toliko prebolovalo trovanje ne potražeći ljekarsku pomoć.

Bemaxu je zbog toga i suđeno ali su, u nedostatku dokaza, kompanija i njen izvršni direktor Veselin Kovačević, oslobođeni optužbi. Bemax je nesmetano nastavio da gradi državni put i svoje male hidroelektrane. Sve njihove hidroelektrane nalaze se sa strane Bjelasice koja pripada Beranama, odnosno slivu rijeke Lim. Počevši od one najveće, Jezerine, pa nizvodno rijekom Bistricom, prema Limu. Njihov prvobitni plan je bio na na tom potezu izgrade čak osam hidroelektrana, ali su ih na dionici bližoj gradu, mještani sela Buče omeli u tome, organizujući, prvi u Crnoj Gori, žestoke proteste.

Put Berane – Kolašin, preko Bjelasice, ima status regionalnog puta i širine je šest metara. Teško je zamisliti neku veću frekvenciju saobraćaja na toj saobraćajnici, posebno teretnih vozila i autobusa. Isto kao što je teško zamisliti kako će se na najvišim dionicama održavati put u zimskom periodu.

Najteže od svega je, ipak, pronaći ekonomski interes da se na jednom regionalnom putu probija tunel dužine skoro tri kilometra. Zato u NVO Akcija za socijalnu pravdu sumnjaju da se u poduhvat izgradnje puta ušlo zbog ineresa kompanije Bemax i vlasnika malih elektrana.

A onda su se još isprepletali partijski interesi, kada je posao povjeren Euroasfaltu. Šira javnost se sa njenim poslovanjem upoznala prošle godine, kada im se krajem prošle godine urušio veliki most u izgradnji na zaobilaznici oko Rožaja. Iz Uprave za saobraćaj tvrde da će nastalu štetu, mjerenu milionima, snositi ,,Euroasfalt, njegovi podizvođači i firme koje su vršile nadzor”.

Sada iz NVO Akcija za socijalnu pravdu traže i reviziju posla oko puta Berane – Kolašin i tunela Vranjak. I da se potom  kompletna dokumentacija dostavi nadležnom tužilaštvu.

                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo