Povežite se sa nama

OKO NAS

STOPAMA SABATAJA CEVIJA: Ulcinj – sveti topos i za Jevreje

Objavljeno prije

na

sabataj_cevi

Ulcinj nije u svijetu prepoznat samo kao grad prekrasnih plaža i stoljetnih maslina, u kojem je robovao Miguel de Servantes, već i mjesto đe je umro posljednji lažni mesija Sabataj Cevi. Ta velika ličnost jevrejske istorije mogla bi sada, kako smatra čelnik prve jevrejske nevladine organizacije Likud u Crnoj Gori, Ratko Cerović, postati magnet za dva miliona ljudi koji su uvjereni da je on bio mesija i reformator Talmuda.

„Bila bi velika dobit za Ulcinj i čitavu Crnu Gori kada bi uspjeli da te ljude dovedemo na poklonjenje Ceviju”, kaže Cerović za Monitor najavljujući i značajne investicije iz Izraela.

I istoričar Srđa Pavlović smatra da priča o Ceviju može imati značajnu vrijednost. ,,To ne bi bila jeftina komercijalizacija, već promocija značajne kulturne vrijednosti našeg prostora”, tvrdi on.

Do početka 20. stoljeća Jevreji iz Soluna, Smirne (Izmira) i Istanbula su, inače, redovno dolazili da hodočaste Sabatajev grob, koji se nalazi u centru Ulcinja. Tačnije, to su činili njegovi sljedbenici koji se nazivaju donme, koji su sljedeći njegov primjer, postali muslimani.

Naime, mladi rabin Cevi je poslije mnogo vjekova progona, izgnanstva i poniženja, sredinom 17. stoljeća iz Osmanske imperije podgrijao nade jevrejskih masa širom svijeta da je upravo on obećani mesija koji će taj narod vratiti u Erec Jisrael. No, rabini njegovog rodnog Izmira, plašeći se posljedica ovakvog pokreta, 1656. godine izopštili su Sabataja. On je napustio Izmir, obišao mnoge gradove i zemlje, uključujući Palestinu i Egipat, i svugdje širio poruku o svojoj božanskoj misiji.

Dok je bio u Palestini, Ceviju je prišao vatreni kabalist, rabin Natan iz Gaze, koji je počeo propovijedati da je Sabataj Cevi dugo očekivani mesija. Čin proglašenja ,,kralja mesije” obavljen je u Gazi 31. maja 1665.

Sabataj sa još jačim žarom nastavlja sa propagandnim putovanjima i svuda ga primaju sa oduševljenjem i kraljevskim počastima. Rabin Natan je slao žarke poruke jevrejskim opštinama u svim zemljama, pozivajući ih da budu spremni za izbavljenje iz dijaspore (geula). U jevrejskim masama su bodrenja izazvala veliko uzbuđenje i kada se poslije sedamnaest godina lutanja (1665.) Sabataj vratio u Izmir, dočekalo ga je mnoštvo naroda i pozdravilo uzvikom „Živio naš kralj mesija!”

Atmosfera mesijanstva i skorog izbavljenja prelazi granice Osmanske države šireći se evropskim gradovima u kojima su živjeli Jevreji. Dolazi do oštre polarizacije na Sabatajeve pristalice i protivnike. Na denuncijaciju kabalističkog rabina iz Poljske, Nehamie Kohena, doveden je u januaru 1666., u Istanbul i zatvoren. Sultan Mehmed IV dao mu je da bira: prelazak u islam ili smrt. Izabrao je islam i odmah oslobođen. Dobio je ime, Aziz Mehmed-efendi, i postao dvorski službenik u jednoj od carskih palata u Jedrenu.

Mada se mesija povukao, mnogi Jevreji su i dalje vjerovali u njega i mislili da je napuštanje vjere samo privremeno, kao i da je Ceviju ono bilo potrebno kako bi mogao izbaviti i ostali svijet.

Cevi stvarno nije napustio staru vjeru, pa je uhapšen krajem 1672. godine pod optužbom ,,da vrijeđa islam i da se odmetnuo od te vjere”. Interniran je u krajnji grad Imperije – Ulcinj. U tom gradu đe ,,nikada nije bilo Jevreja” predat je na čuvanje dizdaru tvrđave, koji je za njega preuredio gornji sprat Kule Balšića u Starom gradu. Sabataj je na zidu urezao dvije velike Davidove zvijezde, koje se i danas mogu jasno vidjeti.

Odmah je dolaskom, Ulcinju dao duhovnu dimenziju. Naziv Ulcinj poprima u njegovom tumačenju oblik Alkum, kao aluzija na melek alkum iz ,,Mudrih izreka Solomonovih”, 30:31 (,,… i kralj sa svojom vojskom”). To je značilo da on, Sabataj ben Mordehaj Cevi, nije došao u ovaj grad voljom osmanskih vlasti, nego samim određenjem Božijim kao ,,kralj Ulcinja”.

Umro je 17. septembra 1676., dva mjeseca nakon što je napunio 50 godina. Sačuvano je predanje da je jedan dječak pao sa smokve i na licu mjesta ostao mrtav iako ga je ranije Sabataj upozorio da se tamo ne penje. Osjećajući da je on, mesija, možda, kriv za dječakovu smrt Sabataj je zamolio Boga da dječaka oživi, a da njemu oduzme život. Prihvatanje ove molbe je, za njegove sljedbenike, jedan od najvećih dokaza Cevijeve svetosti.

„Najbitnija jevrejska figura 17. vijeka je umro i sahranjena u Ulcinju, a neki stanovnici su mu poklonili turbe (mauzolej)”, kaže Cerović, čija NVO kao jedan od ključnih ciljeva ima upravo afirmaciju vrijednosti koje je promovisao Sabataj Cevi.

Mnogo više svijetla na posljednje godine života provedene u Ulcinju očekuje se da baci veliki naučni skup „Sabataj Cevi, sabatajanci i sabatajanizam u istoriji i literaturi”, koji će se narednog ljeta održati u ovom gradu. Planira se da na tom skupu učestvuje tridesetak eminentnih naučnika iz Izraela, SAD i Evrope, a organizatori kongresa su NVO Likud Crne Gore, Univerzitet Ben-Gurion iz Izraela i ulcinjska Fondacija Lika, dok će Opština Ulcinj podržati ovaj projekat.

Na ovaj način Ulcinj, odnosno Sabatajev Alkum, će se, na još mala vrata, vratiti na mapu svjetskog jevrejstva.Njegovih poštovalaca ima oko dva od ukupno 14 miliona Jevreja razasutih diljem planete, a koji su uglavnom sefardskog porijekla. Naravno, ima i onih koji su Aškenazi. Većina Rusa koji su posljednjih godina kupili ili sagradili kuće u Ulcinju su upravo Jevreji. O ovoj velikoj priči razgovarali su crnogorski čelnici i vrhovni rabin Izraela Jon Mecger, koji je prije tri godine boravio u našoj zemlji.

Tek sada mnogima u jevrejskom svijetu postaju jasnije zašto je prije gotovo 50 godina u svom djelu Kabala i njena simbolika Geršom Šolem, najbolji poznavalac Sabataja, zapisao da je učenje reformatora Talmuda ,,na paradoksalan način bilo za rađanje modernog jevrejstva od izuzetnog značaja, što je, ipak, bilo dugo previđano i tek nam je skoro tu postalo jasno”. I to je Ulcinj.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo