U izvještaju EK opet kritike za nedostatak suštinskih reformi, iz Đukanovićevih usta – nova hvalisanja da smo lider evropejstva u regionu.  Možda bi predsjedniku konačno neko trebao da objasni da lijepe riječi o evropskim vrijednostima – ne pomažu. Nijesu ni njemu da sačuva vlast

Gotovo istovremeno, stigli su Izvještaj o napretku za ovu godinu iz Brisela  i predsjednik države Milo Đukanović  iz Njemačke. Sa različitim porukama o napretku. U izvještaju, opet kritike za nedostatak suštinskih reformi, iz Đukanovićevih usta – nova hvalisanja da smo lider evropejstva u regionu.

Đukanović je, kad se vratio kući iz Berlina, posebno istakao razgovor sa predsjednikom Njemačke Frankom Valterom Štajnmajerom. Po Đukanoviću Štajnmajer je bio „prepun priznanja za ulogu koju je Crna Gora igrala, i dalje igra na Zapadnom Balkanu – ulogu promotera evropskih vrijednosti“.  Možda je do prevoda, ali u izvještaju o napretku EK za ovu godinu nema baš puno priznanja za crnogorski evropski put. Naprotiv. Po ko zna koji put se konstatuje da stagniramo kad su u pitanju suštinske reforme. Da i dalje postoji ozbiljan problem sa korupcijom, kriminalom, da su institucije zarobljene… Faktički, odavno nismo  mrdnuli ni metar put Evrope.  Za sve to je zaslužan Đukanovićev DPS.

Zaslužan je i za lošu ocjenu iz slobode medija. Brisel je naznačio da smo na tom polju slabiji nego prošle godine. A mislili smo da ne može gore. Tome su doprinijele ovogodišnje akcije hapšenja od strane Đukanovićevih institucija onih koji bi nešto protiv režima zucnuli na društvenim mrežama. Ali i neka loša zakonska rješenja, poput ukidanja zaštite novinarskim izvorima. I tradicionalno – neriješeni slučajevi napada na novinare. Možda bi predsjedniku neko trebao konačno da objasni da lijepe riječi o evropskim vrijednostima – ne pomažu. Nijesu ni njemu da sačuva vlast. Napokon.

Uz sve, ocjena iz Brisela bila bi i niža, da je Izvještaj stigao koji dan kasnije. Tek što se predsjednik vratio iz srca Evrope, a izvještaj otkucan ležao na stolovima ovdašnje vlasti, Viši sud u Podgorici osudio je novinara Jova Martinovića na godinu dana zatvora. Zbog toga što je radio svoj posao. I uprkos nedostatku dokaza, i brojnim apelima međunarodnih novinarskih udruženja, pa i EK koja je tim povodom  izrazila „zabrinutost zbog mogućnosti  novinara da slobodno obavljaju svoj posao ne strahujući od pravnih posljedica“.  Reporteri bez granica su nakon presude ocijenili –  ﮼Crni dani za slobodu medija u Crnoj Gori“.

Crni su dani i za obrazovanje u Crnoj Gori. Učiteljica Rada opet  je dospjela u novine. Ista ona Rada Višnjić, učiteljica osnovne škole u Baru, koja je disciplinski kažnjena početkom godine, nakon što je djeci zadala da crtaju trobojke. Sa štrumpfovima, doduše. I postarala se da se to njeno vaspitno djelo objelodani. Kazna, očito, nije vaspitno djelovala na učiteljicu. Nije prošla ni godina, evo opet Rade. Ovoga puta  pozvala je djecu da dođu u Hram Svetog Jovana Vladimira na – moleban.

Možda bi i prosvjetnim vlastima trebalo objasniti da nije dovoljno samo da se saopštenjima ograđuju od Rade Višnjić. Učiteljica Rada  je posljedica obrazovnog sistema koji je decenijama pod političkom kontrolom. I društva koje je režim decenijama držao u nacionalnim i vjerskim podjelama.  Pričajući evropski, a zarobljavajući institucije. Koje danas, ne znaju šta će sa Radom. Dok ne dobiju neki mig s visokih adresa. I sama učiteljica se početkom godine pohvalila da je godinama glasala vladajuću partiju, i da ima člansku kartu DPS. Kao krunski dokaz da je „ispravna“. Na kraju, i u prosvjeti su zastave često važnije od znanja. A i DPS ih je mijenjao. Ko će to da isprati.

Priliku da se pokaže imaće nova vlast. Lideri pobjedničkih lista su se sastali sa Đukanovićem, koji po zakonu treba da predloži mandatara. Dani koji dolaze pokazaće hoće li šansa biti iskorišćena. Dio pobjedničkih snaga nastavlja drevni igrokaz o zastavama i molebanima. Lideri DF i dalje uslovljavaju formiranje nove vlade povlačenjem Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Nezadovoljni spiskom ministara, koji bi mandatar Zdravko Krivokapić mogao da sastavi. I otvarajući priliku DPS-u da se uključi i pomogne u odugovlačenju formiranja vlade. Jedno im je zajedničko – ljubav prema funkcijama skrivena iza velikih riječi.

Crna Gora čeka. Napredak.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Stara vlast preferira restorane, a nova  manastire. Previše  je igrača u sjenci. Zato je važno da se što prije zvanično, transparentno i poštujući ustavne nadležnosti, krene u demontiranje ovog sistema. I iskoristi šansa

Čekajući vladu, ne nedostaje „neformalnih sastanaka“.  Stara vlast preferira kafanu, a nova – manastir. Nije problem ako se na neformalnom sastanku popije po koja, proveseli ili ožali, ko šta ima. Tipa, bivši premijer, uz adekvatnu muziku i kapljicu, požali se šefu policije da mu je neudobna  nova opoziciona klupa, ili kako  mu je teško da zamisli život bez majbaha. Nezgodno je kad se na takvim mjestima donose političke odluke.  Ili, kao što je to slučaj sa ovonedjeljnim sastankom bivšeg premijera i policijskih funkcionera, kuju tajni politički planovi – kako upravljati policijom iz sjenke.

Ekipa TV Vijesti nabasala je slučajno ove sedmice na policijsko okupljanje u restoranu u podgoričkom naselju Zagorič. Prvi pogled na snimke tog „koktela“ , kako je skup nazvao šef policije Veselin Veljović,  podsjeća na  žurku kakvog kriminalnog klana. Skupi automobili, skupa odijela i tajnost. A onda vidiš da se to u stvari Vijeće za nacionalnu bezbjednost okupilo u kafani. Krijući. Niko ne nedostaje – bivši premijer Duško Marković, šef Uprave policije Veselin Veljović, ministar policije Mevludin Nuhodžić. Tu su i bivši funkcioner ANB Zoran Lazović, šefovi različitih policijskih odsjeka… Veljović je, nakon što je okupljanje silom prilika postalo javno, objasnio novinarima da se bezbjednosni vrh sastao da proslavi Dan policije. Ostalo je nejasno zašto se nije slavilo formalno, radnim danom, na primjer.  I zašto ne javno, da se svi proveselimo.

TV Vijesti su objavile, pozvajući se na pouzdane izvore, da je u ovom podgoričkom restoranu, Veljović u stvari, tražio od svojih lojalnih kadrova ﮼da ostanu dosljedni državi Crnoj Gori bez obzira na to što se mijenja vlast i još se ne zna ko će biti budući šef policije”. Navodno je rekao: ﮼Situacija je kakva jeste, svi ovdje ste patriote odani državi” . On je od policijskih starješina, kako tvrde izvori TV Vijesti, zahtijevao da ga i nakon odlaska sa funkcije obavještavaju o svemu što se događa u tom resoru. Bezbjednosni sektor, očito je, biće važan i ozbiljan zalogaj za novu vlast, ako istraje u namjeri da transformiše Đukanovićev sistem i oslobodi institucije.

Zato je  važno da se Vlada što prije oformi.  No, koliko je neophodno da na čelu  bezbjednosnih službi više ne budu oni koji se klanjaju Đukanoviću, koji je tu službu kriminalizovao,  toliko je važno i da ih ne zamijene oni koji se klanjaju predsjedniku druge države  Aleksandru Vučiću. Još jednom diktatoru i Đukanovićevom dugogodišnjem partneru.

Upravo su apetiti takvih  kamen spoticanja u pregovorima o novoj Vladi.  I taman pomisliš da je neformalni sastanak pod Ostrogom urodio plodom, ono kad su lideri DF-a u prisustvu više sile, odustali od sabotiranja sopstvenog lidera i Sporazuma koji su potpisale tri pobjedničke koalicije, kad ono Milan Knežević uslovi formiranje Vlade povlačenjem Zakona o slobodi vjeroiposvjesti. Što je, i pravnici kažu – nemoguće. Izgleda da će mitropolit Amfilohije opet morati da osvešta pregovore.  Izgleda i da njegov sastanak u Beogradu sa Vučićem, gdje je, prema beogradskim medijima, tražio da predsjednik Srbije ﮼utiče na svoje saradnike iz DF-a da ne opstruišu dogovor”, nije urodio plodom.

Lider liste Koalicije za budućnost Zdravko Krivokapić, obratio se javnosti saopštivši da pregovori o vladi ne treba da se vode u medijima. Zaboravio je da doda da ne bi trebalo ni da se vode na neformalnim sastancima u manastirima. U pravu je Nebojša Medojević kad danas kaže da crkva mora da se vrati u manastire. Nije mu,međutim, smetalo da još juče ode po blagoslov kod Amfilohija, da bi prekršio Sporazum o budućnosti i izašao na tivatske izbore. I uz blagoslov mitropolita zaigra za Đukanovića. Mitropolit makar trenutno radi u korist  sporazuma koji crnogorskim građanima nudi bolju zemlju.

Previše  je igrača u sjenci. Zato je važno da se što prije zvanično, transparentno i poštujući ustavne nadležnosti, krene u demontiranje ovog sistema. I iskoristi šansa koju je građani zaslužili. I koju su na izborima tražili.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Država i dalje funkcioniše na osnovu budžeta urađenog uz procjenu da će ovogodišnji pad ekonomskih aktivnosti u Crnoj Gori biti između šest i sedam odsto BDP-a. Račun i za taj promašaj biće ispostavljen novim vlastima. I, prije svega, građanima

Budući mandatar Zdravko Krivokapić osvrnuo se, prošle nedjelje, na stanje u državnoj kasi koje će dočekati njegov kabinet. ,,Kasa budžeta je toliko prazna da je pitanje da li će biti plata i penzija već u novembru“, rekao je. Uz najavu da buduća vlada očekuje pomoć međunarodne zajednice „u servisiranju obaveza“.

Krivokapić nije precizirao da li je riječ (samo) o reprogramu državnih dugova o kome je još u izbornoj noći govorio Aleksa Bečić, novoizabrani predsjednik Skupštine, ili nova većina računa i na neku dodatnu finansijsku pomoć iz inostranstva. O njoj se već šapuće u pauzama pregovora između tri koalicije koje  izbornu pobjedu pretvaraju u vlast. U tim razgovorima, sva je prilika, mjesto imaju i diplomate nekih zapadnih zemalja. Može se pretpostaviti da  dolazećim vlastima stranci nagovještavaju i finansijsku pomoć ukoliko ispune njihove kriterijume.  

Mandataru je odgovorio odlazeći premijer. Krivokapić „već građanima nagovještava teška vremena“, komentariše Duško Marković koristeći priliku da još jednom pohvali sebe i svoju vladu. ,,Tokom kampanje ponavljao sam da plate, penzije i socijalna davanja nakon izbora ne samo da će biti redovno isplaćivani, već da neće biti ni smanjivani”. Tako je zborio. A šta je tvorio?

U 2016. godini u kojoj je Markovićeva vlada izborila svoj mandat (uz asistenciju Saše Sinđelića i Milivoja Katnića) javni dug je iznosio 2,5 milijardi eura (manje od 65 odsto BDP-a). Četiri godine kasnije, na kraju mandata njegove vlade, Marković ostavlja dug od 3,7 milijardi eura (oko 90 odsto BDP-a).

Zaposleni u Crnoj Gori (jedini u regionu) danas primaju prosječnu platu čija je kupovna moć manja nego što je bila prije četiri godine, pošto su u međuvremenu cijene rasle brže od povišica. A penzioneri su davno obećanu povišicu dobili tek u avgustu. Kao dio predizbornog „mamca“.

Nijesmo dobili ni „prioritetnu“ dionicu auto-puta. Gradnja saobraćajnice od Smokovca do Mateševa kasniće više od dvije godine. To znači da će trajati  makar upola duže od ugovorenog roka.  Uz značajno povećanje troškova.  Analitičari su došli do podatka da CRBS od osnivanja do danas nije toliko zakasnila sa realizacijom nekog projekta.

Nema ni obećanog nastavka auto-puta od Mateševa do Andrijevice. A dok se ne završi kompletan projekat auto-puta, stanovnici Crne Gore od njega neće imati ozbiljnije koristi. Dok računi na naplatu stižu već sljedeće godine.

Marković danas, kao jedno od najvećih dostignuća svoje vlade, pominje to što su tokom njenog mandata otvorena sva pregovaračka poglavlja sa EU. Računa da je zaboravljeno  kako je u ekspozeu, nabrajajući prioritetne ciljeve izvršne vlasti, obećao da će za četiri godine sva pregovaračka poglavlja biti zatvorena.

Koliko je ta razlika  bitna za naš kvalitet života može da posvjedoči i ovonedjeljni podatak Monstata. Bruto proizvod Crne Gore pao je u drugom kvartalu (april-jun) za petinu (20,2 odsto) u odnosu na isti period prošle godine. Istovremeno, prosječna stopa pada BDP-a u EU bila je za trećinu manja i iznosila je 14 odsto.

Brojke iz trećeg kvartala (jul-septembar) biće gore. Država i dalje funkcioniše na osnovu budžeta urađenog uz procjenu da će ovogodišnji pad ekonomskih aktivnosti u Crnoj Gori biti između šest i sedam odsto BDP-a. Račun i za taj promašaj biće ispostavljen novim vlastima. I, prije svega, građanima.

Marković je tvrdio da će njegova vlada imati „nultu toleranciju“ prema korupciji. Suprotno, njegovi ministri dali su sve od sebe da sačuvaju posao  akterima slučaja Ramada. I pored pravosnažne osuđujuće presude neki od njih su  napredovali u državnoj službi.  To je samo detalj. Procjene relevantnih međunarodnih institucija govore da korupcija Crnu Goru košta makar 200 miliona godišnje.

To je 800 miliona za Markovićevog mandata. Toliko je, otprilike, koštala i prioritetna dionica. Prije šest godina, kada je ugovoren „posao stoljeća“. Nezavršeni.

Za crnogorske penzionere godišnje treba obezbijediti oko 250 miliona. Nešto više od dvije trećine tog iznosa skupi se od mjesečnih doprinosa zapošljenih. Ostalo treba dodati iz budžeta. Za zapošljene u javnom sektoru treba namaći još 500 miliona. Sve skupa 750 miliona godišnje. Ili 60-65 miliona mjesečno.

Eh, da nema one korupcije. Bez nje bi Zdravku Krivokapiću bilo mnogo lakše na budućem poslu. A građanima bolje. Puno bolje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari