Za našu najtežu željezničku nesreću prvostepeno je osuđen mašinovođa, dok odgovornost direktora sudski nije utvrđena, iako su se vještaci povukli nakon prvih netačnih svjedočenja protiv mašinovođe. Za najneprincipijelniju novčanu pronevjeru u administraciji vrhovne sudske institucije osuđena je blagajnica, dok su lideri sa obrazom zaobilazili odgovornosti struke, skrivajući se iza kovanice ,,šefovi ne mogu biti odgovorni, jer su samo šefovi”; vještak je dokazao procjenu da su neopravdani novčani odlivi vjerovatno mnogo veći od konstatovanih u procesu.Nastavak ovako uputno ustanovljene sudske prakse nalazimo u nedavnoj odluci osnovnog suda primorske opštine, koja precizira da se usljed nedostataka dokaza briše odgovornost prvog čovjeka značajne crnogorske kompanije, ovaj put uz pomoć vještaka, a da ono malo odgovornosti što je moglo ostati nakon sakaćenja konkretnih optužbi, pridruženo je potpisima članova uprave i mišljenjima famoznih ,,stručnih službi”. U zvanični sudski dokument se vratio termin koji je relikvija prevaziđenog komunizma, dok u današnjem poslovnom okruženju nema baš nikakvo značenje, čak ni kao neodrživi argument. Upotrebom ovog termina postalo je ,,kristalno” jasno:

• koliko sudija uopšte razumije i zna šta su poslovni aranžmani, odnosno koliko je ,,slovo” zakona idealan, formalni prostor da se sakrije neznanje;
• koliko su vještaci realno službenici suda;
• koliko su svjedoci neodrživa kategorija struke u zemlji koja ne vjeruje, niti razvija znanje i kvalitet;
• koliko je konzistentna i znalačka sudanija za poslovne pronevjere još uvijek daleka budućnost kod nas.

Najjači sportski dojam ostavlja činjenica da se predmetnom presudom o oslobađanju za zloupotrebu službenog položaja svih odgovornosti oslobađa prvi čovjek tima koji je realno ovlašćen i odgovoran da rukovodi ukupnim aktivnostima tima. Reklo bi se, nesrećan čovjek koji se našao na čelu značajne kompanije CG u pogrešno vrijeme kada se policajci i tužioci bave slučajevima privrednog kriminala zbog tamo neke Evrope. To što ponekad ovi zadnji nisu u stanju da korektno saberu iznose zloupotreba i pronevjera koji su predmet pokretanja tužbi, je samo još jedan neobičan kuriozitet mnogih operativaca u CG koji tvrde da danonoćno rade posao po savjesti i struci, a potvrđuju svojim nepreciznim činjenjem suprotno. Zato je posao ,,svemogućih” advokata olakšan, pošto je njima, naravno, interes klijenata na prvom mjestu. A, ko su klijenti i odakle im pare, oni ne moraju sistemski da pitaju ili znaju.

Primorci jednostavno kažu: ,,što baciš srcem u more, vrati ti se uvećano, oplemenjeno”. Ako mi bez razloga kao zajednica, u more stalno bacamo smeće, u svim oblicima i u svim stanjima, od onog čojskog do ovog nestručnog, onda je aktuelno oslobađanje od odgovornosti izvršnog direktora zaslužena smijurija od sudanije, organizovana od strane udarnog sistema zaštite i sprovođenja uspješnih reformi u poslovnom ambijentu. Kako je presuđeno, posao advokata je da nađu nekog u sistemu koji je na nižoj ljestvici organizacione hijerarhije i tamo adresiraju odgovornost, ili pak da u eventualnom potpisu upravnog odbora nađu razloge za oslobađanje svojih klijenata. Šta je uloga sudija, onda? Kako je presuđeno, izvršni direktori kompanija takođe postaju nepotrebnima, pošto je dovoljno da članovi upravnog odbora proslijede potpise ,,stručnim službama” o tome sa čim su saglasani, a kompanija bi trebalo da može bez problema nastaviti s radom.

Mila KASALICA