Povežite se sa nama

OKO NAS

SUDBINA HOTELA FJORD: Decenija koju su pojeli tajkuni

Objavljeno prije

na

fjord

Više od 10 godina otkako je AD Fjord privatizovan u masovnoj vaučerskoj privatizaciji i kroz stečaj ugovorena prodaja nekada najvećeg hotela Fjord u Kotoru – ovaj hotel na jednoj od najatraktivnijih lokacija u Kotoru, na samoj obali, u ruiniranom je stanju, i bez naznaka da će se to promijeniti.

,,Prije dvije godine postavio sam poslaničko pitanje ministru turizma i održivog razvoja Branimiru Gvozdenoviću – da li Vlada ili nadležno Ministarstvo planiraju dodatne mjere koje bi ubrzale privođenje namjeni ovih prostora pokrivenih državnim studijama lokacije 15 i 16. Ništa″, kaže za Monitor, predsjednik Liberalne partije Crne Gore, Kotoranin Andrija Popović.

Irski biznismen Majkl Finglton je 2005. godine kupio Fjord za nešto manje od šest miliona eura i lokaciju URCA za dva miliona eura. Najavio je ulaganje od 200 miliona eura u izgradnju tri turistička kompleksa na tim lokalitetima. Najavljeno je i zapošljavanje 1.500 radnika. Investicija ne samo da nije realizovana, već su ti prostori odmah ostali van svoje osnovne namjene.

Hotel Fjord koji je izgrađen 1986. godine, poslije samo 19 godina na tržištu, što je nepoznat primjer u svjetskom hotelijerstvu je – zatvoren.

Monitor je postavio pitanje Ministarstvu održivog razvoja i turizma (MORT) u kojoj je fazi cijeli proces. Stigao je odgovor: ,,Proces privatizacije hotela Fjord obavljen kroz Stečajni postupak s toga proces nije u nadležnosti Ministarstva”.

Ministarstvo na čijem je čelu Gvozdenović u odgovorima navodi da nije nadležno ni po pitanju produženja roka realizacije projekta. Konačno konstatuju da to Ministarstvo „cijeni izuzetno značajnim pitanje realizacije projekta hotela Fjord, te stavljanje tog objekta u funkciju”.

„U želji da se ubrza cijeli proces, Odlukom o utvrđivanju prioritetnih turističkih lokaliteta, koju je Vlada Crne Gore donijela 01. decembra 2011. godine, a koja je počela da se primjenjuje od januara 2014. godine, omogućeno je da Opština Kotor, shodno zakonu, uvede znatno veće poreze na neizgrađeno građevinsko zemljište, kako bi investitori što prije započeli svoje investicije”, stoji u odgovoru.

Dakle, sada nema ni naznake priče koju su prošle godine u maju saopštili iz MORT-a da je sprovođenje plana reorganizacije hotela Fjord u toku, te da podrazumijeva namirenje povjerilaca, nastavak poslovanja u svojoj osnovnoj djelatnosti i razvijanje hotelskog kompleksa. Iz Ministarstva su trećeg maja prošle godine kazali agenciji Mina-business da je rok za sprovođenje plana reorganizacije 30. jun 2014.godine, dok je rok za stavljanje hotela u funkciju pet godina. ,,Sve konkretnije aktivnosti biće moguće nakon isteka roka za sprovođenje plana reorganizacije”, dodali su tada iz Ministarstva.

Rok za reorganizaciju je istekao tačno godinu dana, a u Ministarstvu sada prebacuju odgovornost na opštinu Kotor.

Međutim upravo je ministar Gvozdenović, čije ministarstvo se danas proglašava nenadležnim, u odgovoru na poslaničko pitanje Andrije Popovića prije dvije godine kazao da ima pripremljene precizne podatke o procesu, od privatizacije do tadašnjeg statusa, kao i planove koji su vezani za hotelske sisteme u Kotoru. Gvozdenović je u odgovoru Popoviću kazao da je ključna stvar ne samo za Kotor, nego i za Crnu Goru, da se razviju hotelski sistemi koji stvaraju uslove za razvoj turizma, ali i obezbjeđuju da turistička sezona traje mnogo duže.

,,U skladu sa tim Vlada intenzivno radi na realizaciji projekata koji su vezani za podršku i razvoj hotelskih sistema u Crnoj Gori. U okviru tih mjera su i mjere koje su vezane za projekte koji su privatizovani u dijelu ubrzanja tih projekata i postoji posebna radna grupa koja je dobila zadatak da predloži ili raskid ugovora ili definisanje aneksa sa kompanijama za koje se smatra da postoje potencijali da bi se konačno ovi projekti stavili u funkciju, jer svakim danom gubimo značajna finansijska sredstva. Projekat URC-a i projekat Fjorda su u našim prioritetima”, u svom maniru naveo je tada ministar i kazao da smatra da je možda i efikasnije u nekom prethodnom periodu mogao da se uradi taj posao, te da je siguran da je neophodno da se iskoriste svi potencijali.

,,Strah me je da ćemo iste priče slušati i ubuduće. Nije lokalpatriotizam, Kotor je nešto posebno. To je jedini grad u Crnoj Gori koji je na listi prirodne i kulturne baštine pod zaštitom UNESO-a, uz Dubrovnik i Split, jedini grad takve vrste na Jadranskoj obali”, poručio je Popović Gvozdenoviću, a na naše pitanje šta se od tada promijenilo, predsjednik Liberalne partije je kazao da ništa nema novo u odnosu na njegovo poslaničko pitanje iz maja 2013.

Iz Opštine Kotor stigli su konkretniji odgovori, iako su iz Sekretarijata za imovinsko pravne poslove kazali da nemaju sve tražene informacije .

,,Hotel je prodat u stečajnom postupku pred Privrednim sudom u Podgorici koji je započet u martu 2003. godine, a isti okončan 2005. godine. Po našim saznanjima novi vlasnik New Fjord developments ima neriješene poslovne odnose sa svojim partnerima, pa pred Privrednim sudom u Podgorici vode postupke u cilju razrješenja istih.

Opština Kotor je u cilju naknade štete iskoristila zakonske mogućnosti – uvođenjem poreza na neizgrađeno zemljište sa najvećim poreskim stopama, a sve u cilju navođenja vlasnika da što prije pristupi privođenju namjeni svojih nepokretnosti”, napisala nam je Simeona Begović, sekretar Sekretarijata za imovinsko pravne poslove Opštine Kotor

Očito nije pomoglo.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo