Povežite se sa nama

OKO NAS

SVE VIŠE ROMA I EGIPĆANA SE OBRAZUJE, ALI PROBLEMI OSTAJU: Rijetki stignu do fakulteta

Objavljeno prije

na

Potrebno je nastaviti sa obezbjeđivanjem stipendija i mentorskog programa, promovisati pozitivne primjere učenika i studenata, obezbijediti kvalitetnu praktičnu nastavu, ali i promovisati princip afirmativne akcije prilikom upisa Roma i Egipćana, kaže Samir Jaha, rukovodilac NVO Mladi Romi  

 

Broj Roma i Egipćana (RE) koji se odlučuje za školovanje i poslije osnovnog obrazovanja svake godine raste, ali to je i dalje neadekvatan i spor proces, koji je neophodno da društvo snažnije podrži. O tome govore i nedovoljna upješnost savladavanja gradiva i još mali broj onih koji dosegnu više obrazovne nivoe  – pokazuje analiza Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Iz populacije od oko 8.000 stanovnika, u Crnoj Gori osnovnu školu trenutno pohađa 1.800, a srednju školu 115 učenika. Od srednjoškolaca, samo jedan pohađa gimnaziju, dok su ostali na stručnim smjerovima. 

Do sada je studije na crnogorskom državnom univerzitetu uspješno završilo jedanaest studenata iz RE zajednice, dok 12 i dalje studira. Ovu školsku godinu upisalo je šest novih studenata od čega je troje upisano po principu afirmativne akcije, sa blažim kriterijumima, dok je troje upisano u redovnoj proceduri – saopšteno je nedavno prilikom sastanka predstavnika Univerziteta Crne Gore i Ministarstva za manjinska i ljudska prava. 

Iako je riječ o simboličnim brojkama to djeluje kao napredak, jer prema saznanjima NVO Mladi Romi, godinu ranije nije bilo novih romskih studenata, a poslije tri godine u Beranama je opet upisano nekoliko Roma u srednje škole.

„Prema našim saznanjima sa terena, broj mladih iz RE zajednice koji će pohađati proces obrazovanja na sva tri nivoa ove školske godine biće znatno veći, što nas posebno raduje i ohrabruje da i dalje promovišemo unapređenje ovog procesa. Rezultati njihovog postignuća u školi su, međutim, ono o čemu treba da povedemo računa i što bi, institucije sistema, civilni sektor i ostale koji se bave ovim problemima trebalo da dodatno zabrine“, kaže za CIN-CG Samir Jaha, izvršni direktor NVO Mladi Romi. 

Na osnovu  istražavanja ove NVO za školsku 2018/19 godinu na uzorku od 122 učenika, odnosno polovine onih u završnim razredima osnovne škole, nije bilo ni jednog odličnog učenika, vrlodobar samo jedan, dobrih 33, dok je dovoljnih 88. Ukupan prosjek ocjena je bio 2,23, što je posebno problematično za nastavak školovanja. 

„Bez mentorske podrške koju obezbjeđuje NVO Mladi Romi uz finansijsku podršku Romskog edukativnog fonda (REF) i Evropske unije, bez stipendija koje obezbjeđuje Ministarstvo prosvjete, broj učenika u srednjoj školi bi se značajno smanjio“, kaže Jaha.

On ukazuje da startna pozicija RE djece nije jednaka vršnjacima iz većinske populacije. Učenici nemaju adekvatnu podršku u učenju, što od starta procesa obrazovanja utiče na loš uspjeh. 

Jaha smatra da je u osnovnom obrazovanju neophodno obezbijediti saradnike u socijalnoj inkluziji za oblast obrazovanja u svim školama u kojima nastavu pohađa 20 i više učenika iz RE zajednice, osigurati mentorsku podršku učenicima, omogućiti besplatne udžbenike i školski pribor. Potrebno je organizovati i dodatne obuke za nastavnike, kako bi imali više senzibiliteta za rad sa RE učenicima. Uključivanje roditelja romske i egipćanske djece u rad roditeljskog savjeta u školama, jedan je od uslova na kojem insistira Jaha. 

U izvještaju Ministarstva za ljudska i manjinska prava o sprovodjenju Strategije za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana za 2019. godinu se navodi da je na svim nivoima obrazovanja problem prevashodno nedovoljno razvijena svijest o važnosti obrazovanja ove populacije usljed loše socio-ekonomske situacije u kojoj se nalaze. Jedan od izazova sa kojima se romska i egipćanska djeca srijeću tokom obrazovanja je i nedovoljno poznavanje službenog jezika. 

NVO Mladi Romi već dvije godine realizuje dva projekta iz oblasti obrazovanja RE učenika iz osnovnih i srednjih škola – Unapređenje osnovnog obrazovanja – prvi korak ka kvalitetnom srednjem obrazovanju, kao i Povećanje pristupa i učešća romskih učenika u srednjem obrazovanju i prelasku na tržište rada. Cilj je povećanje stepena završetka školovanja kao i poboljšanje školskog uspjeha RE učenika. Finansijski su podržani od Romskog obrazovnog fonda (REF) i Evropske unije.

„Kroz oba projekta sprovodimo i mentorsku podršku učenicima, i za tu aktivnost angažovano je 79 nastavnika i profesora koji su radili sa učenicima RE populacije u proteklom periodu. Njihova uloga je da prate rad učenika, pružaju im podršku u cilji sprečavanja prijevremenog napuštanja obrazovanja, motivišu ih da se usavršavaju kao i da nastave svoje školovanje“. 

Za sada, Jaha navodi da imaju „samo pozitivne rezultate“, pa planiraju da nastave i u predstojećoj školskoj godini. 

Tokom prvog talasa epidemije korona virusa, NVO Mladi Romi su za RE učenike osnovnih i srednjih škola obezbijedili i 160 tableta sa internetom u vrijednosti od 20 hiljada eura, kako bi mogli da prate nastavu od kuće u skladu sa novonastalom situacijom. 

U oblasti obrazovanja RE učenika u srednjem i visokoškolskom sistemu, Jaha ocjenjuje da je potrebno nastaviti sa obezbjeđivanjem stipendija i mentorskog programa, promovisati pozitivne primjere učenika i studenata, obezbijediti kvalitetnu praktičnu nastavu, ali i promovisati princip afirmativne akcije prilikom upisa učenika na fakultete. 

„Za učenike srednjih škola, dobro bi bilo i stvoriti uslove da se svaki po završetku zaposli uz pomoć fondova za stažiranje i podrške poslodavcima.“

Lideri zemalja Zapadnog Balkana 5. jula 2019. godine u Poljskoj potpisali su Deklaraciju o integraciji Roma. Ovim dokumentom predviđa se niz mjera kojim bi trebalo drastično popraviti status Roma u ovim državama. Države Zapadnog Balkana su se obavezale da će raditi na povećanju upisa i stope završetka osnovnog obrazovanja Roma na 90 odsto, i upisa i stope završetka srednjeg obrazovanja na 50 procenata. 

 

Delija: Ne odustajte

Jedan od rijetkih koji je krenuo ka višim sferama obrazovanja je Miljaim Delija, student na master studijama na fakultetu za sport i fizičko vaspitanje djece.

„Obrazovanje za mene kao pripadnika egipćanske zajednice je jako važno, kao i za moju porodicu. Može mi donijeti, prije svega, lak pristup svim ustanovama, posao za koji se obrazujem i dobar tretman u društvu”, kaže Delija za CIN-CG.

On ocjenjuje da se obrazovanje mladih RE, u odnosu na period kada je on počinjao da se školuje, zadnjih godina poboljšalo i da je podrška države odigrala važnu ulogu.

“Romi i Egipćani sada lakše ostvaruju svoja prava, imaju stipendije, što unazad nekoliko godina nije bio slučaj”.

Ključnu ulogu u procesu obrazovanja smatra Delija, ipak, imaju roditelji. Njihova podrška školovanju djece dominatno je usmjerena na muškarce, dok djevojke češće ostaju kod kuće.

Delija poručuje sunarodnicima/ama da je obrazovanje pravi put za izlazak iz začaranog kruga siromaštva.

„Poruka za mlade je da ne odsutaju od obrazovanja, jer je to pravi put ka uspjehu. Da nastave srednju školu, idu na fakultet… Tako će pomoći sebi, a kasnije porodici i cijelom društvu”, poručuje Delija.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo