OKO NAS
ŠTA JE OSTALO OD MLJEKARE U BERANAMA: Zora hita prema nuli

Objavljeno prije
11 godinana
Objavio:
Monitor online
Nedavno je iz kompanije Šimšić Lazine, koja je prije dvije godine privatizovala beransku fabriku mlijeka Zora, saopšteno da proizvodnja sira u kriškama teče planiranom dinamikom i da se svaki drugi dan preradi po dvije hiljade litara mlijeka. Zapošljeno je osam radnika, a mašine se radi uštede energenata pale svaki drugi dan.
„Još radimo na tome da do kraja ove godine dođemo na nulu i da onda krenemo uzlaznom putanjom”, izjavio je suvlasnik kompanije Milutin Đuranović.
Sa stanovišta firme Lazine to je nesumnjivo veliki uspjeh. Sa druge strane, iz ugla nekadašnjeg projekta pod nazivom „Razvoj mljekarstva na sjeveroistoku Crne Gore”, ovo bi trebalo da bude utjeha za definitivnu propast tog velikog, ili bolje reći glamuroznog projekta.
Potvrđeno je još jednom da od linije za proizvodnju dugotrajnog mlijeka, zbog čega je fabrika pravljena, neće biti ništa zato „što su mašine stare, popravke skupe, a nema ni dovoljno sirovine da bi taj posao bio profitabilan”.
Crna Gora sasvim sigurno neće imati mljekaru dugotrajnog mlijeka. Ostaje pitanje ko je sve, osim stranca Tomasa Hodža, učestvovao u pljačkanju beranske mljekare? Ko je Škotlanđaninu pomogao da iz Crne Gore iznese milione namijenjene Crnoj Gori?
Kada se svedu računi moglo bi još i ispasti da se deset ili više miliona eura opranih kroz projekat MEDNEM nazovu promašena investicija. Ali ta investicija, dobro je znano, nije promašila džepove domaćih i bjelosvjetskih prevaranata i lopova.
Nije nepoznato da je Zora donirana od razvijenih članica Evropske unije i da je trebalo da pospješi zapošljavanje crnogorskih građana koji su u to vrijeme deportovani iz Luksemburga. No, na vrijeme su stručnjaci i poznavaoci prilika na terenu upozoravali da su ti projekti bazirani na nerealnim procjenama.
Kada je Zora građena, trebalo je prikazati što više muznih grla. Tako se fingiranim popisom došlo do brojke od jedanest hiljada, dok su precizne računice govorile da ni tada ni danas na području beranske opštine nije bilo više od dvije-tri hiljade krava. Ti lažni parametri bitno su uticali na to da luksemburška vlada razvije projekat MEDNEM – razvoj mljekarstva na sjeveroistoku Crne Gore, u startu vrijedan, kako je zvanično saopšteno, sedam miliona eura. Kasnije je donirano još četiri miliona. Okosnicu projekta je činila mljekara Zora, sa ukupnim dnevnim kapacitetom od gotovo pedeset hiljada litara mlijeka, ili sedam-osam hiljada litara na sat. Mljekara je imala i više otkupnih centara raspoređenih po sjeveroistoku države.
Skoro da je i laicima bilo jasno da je fabrika sa tim kapacitetima u Beranama bila osuđena na neuspjeh. Tako je jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u Crnoj Gori radila sa minimalnim kapacitetima, a već početkom 2010. godine proizvodnja je zbog velikih gubitaka i dugovanja novca seljacima za sirovinu, kao i stalnih kvarova na staroj i komplikovanoj UHT liniji, morala stati.
Pokušaj prve privatizacije nije uspio, da bi u jesen 2012. bila prodata za dvjesta pedeset hiljada eura preduzeću Šimšić Lazine. Vlada je toliko prodala svoj paket akcija od 99,5 procenata koji su joj luksemburkški donatori prenijeli u vlasništvo.Vlada je tada preuzela i vraćanje duga fabrike od preko osamsto pedeset hiljada eura, što je i učinila.
Velika pljačka ove strane donacije namijenjene za fabriku mlijeka Zora u Beranama nikada nije do kraja rasvijetljena, a za malverzacije i zloupotrebe odgovarao je i osuđen samo jedan strani državljanin, dok je njegova crnogorska logistika, bez koje tu pljačku nije mogao realizovati, ostala do danas nerazotkrivena i nekažnjena.
Nekadašnji direktor mljekare Zora, iz vremena kada je ova fabrika pravljena i kada su se u nju slivale milionske strane donacije, Škotlanđanin Tomas Hodž, osuđen je pravosnažno na godinu dana zatvora zbog pljačke i korupcije. Dugo je izbjegavao pravdi, dok početkom ove godine nije po međunarodnoj potjernici uhapšen na jednom aerodromu u Njemačkoj. Nakon toga je ekstradiran Crnoj Gori i sada kaznu izdržava u zatvoru u Spužu.
Monitor je ranije pisao o tome da je to prvi prvi put da jedan stranac, koji je u Crnoj Gori dugo uživao diplomatske privilegije i imao punu podršku visokih državnih zvaničnika, osuđen za pljačku, korupciju i prevaru.
Domaći lopovi koji su u toj pljački učestvovali ovom presudom su odahnuli. Njih neko vrijeme niko neće dirati niti uznemiravati. Varijanta da je za sve kriv stranac odgovara i crnogorskim vlastima, kako se ova tema ne bi otvarala i ne bi postavljalo pitanje pokradenih donatorskih miliona, uz nesumnjivi njihov blagoslov. Pitanje je samo da li će Škotlanđanin da ćuti i provede tu minimalnu kaznu u zatvoru, ili će, eventualno, konačno odriješiti jezik i progovoriti nešto o domaćim jatacima.
Milionska donacija konstantno je pljačkana i topila se naočigled javnosti koja je upozoravala da stvari od početka nijesu bile na svom mjestu. Monitor je takođe pisao i o tome kako je uz velike malverzacije nabavljena polovna oprema za ovu fabriku, da bi bila prikazivana kao nova.
Prvi je o tome javno pričao inženjer Dragan Miljković, jedan od domaćih stručnjaka zapošljenih u mljekari, nakon učestalih kvarova i zastoja. On je upozorio da su mašine kupljene za ovu fabriku stare i do trideset godina, zbog čega se našao na udaru tadašnjeg poslovodstva. Miljković je ispričao kako su neki djelovi opreme kada su stigli bili čak potpuno neupotrebljivi i da su morali biti vraćeni.
On je objasnio i da je velika greška bio izbor mašina, odnosno proizvođača, i da mu nije poznato da još neka mljekara ili fabrika sokova u regionu radi sa austrijskim ‘kombi-blokom’. Miljković je kazao, kad je već kupljena takva oprema, trebalo odmah osposobiti domaće stručnjake kako se ne bi dešavalo, što je kasnije postala praksa, da se za najmanji kvar dovode majstori iz Austrije.
Ovaj hrabri čovjek iznio je u javnost još mnogo drugih informacija u vezi nabavke i montiranja opreme, o opasnim kvarovima na drugim mašinama, kao i o isparavanju vodonik peroksida čime je ugrožavano zdravlje radnika. On je još tada čitav posao oko izgradnje fabrike nazvao kriminalom.
Vrlo brzo počeo je ravanšizam i pritisci od strane poslovodstva, na čelu sa Škotlanđaninom. Miljković nije želio da to trpi. Napustio je fabriku, a potom i Crnu Goru, pošto je zaključio da bi poslije svega bilo rizično boraviti u Beranama.
Šta je poenta svega? Škotlanđanin u zatvoru, domaća logistika na slobodi, milioni nestali, fabrika propala. Sada treba da se radujemo kada se saopštava kako uspješno radi osam radnika i proizvode sir u kriškama, i kako se mašine pale svaki drugi dan za dvije hiljade litara mlijeka, da bi se krajem godine iz minusa koji su ostavili lopovi došlo do nule. Koliko su samo hvalospjeva svojevremeno ispjevali državni mediji, dok su svi drugi označavani neprijateljima koji ne žele da svane ni Zori ni Beranama.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Izdvojeno
OSLOBOĐENI SVI OSUMNJIČENI ZA SLUČAJ TUNEL: Zatrpana sramota

Objavljeno prije
5 danana
10 Oktobra, 2025
U obrazloženju presude sudije Borka Lončara, kojom su oslobođeni svi osmoro osumnjičeni za ovaj slučaj, navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela prokopanog u Višem sudu, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih
„Tunel ostaje sramota za one koji su radili na njemu zbog štete koji je društvu nanio i za one koji su pomogli u svemu tome u činjenju ili nečinjenju. Za optužene nema dokaza da su izvršili krivična djela koja im se stavljaju na teret”. Tako je sudija podgoričkog Osnovnog suda Borko Lončar obrazložio oslobađajuću presudu grupi kojoj se sudilo zbog prokopavanja tunela do depoa Višeg suda u Podgorici. Slučaj je razobličio sve manjakovasti i amaterizam javne i tajne službe bezbjednosti.
Prokopani tunel u Višem sudu nije otkriven radom bezbjednosnih organa, već igrom sudbine, zahvaljujući službenici Višeg suda koja je 11.septembra 2023. iza ponoći popisivala stvari koje su nedostajale u depou nakon što se desila vidna premetačina.
U depou se čuva oko 100.000 predmeta: dokaza, droga, oružje… Do danas nije utvrđeno šta je sve ukradeno iz njega. Viši sud se nalazi u samom centru Podgorice, u blizini najviših državnih institucija – Skupštine, Vlade, Centralne banke i zgrade Predsjednika države.
„Investitor akcije je ozbiljna kriminalna grupa iz Crne Gore“ „Riječ je o jednoj od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori. Vi procijenite o kojoj je riječ“„Sigurno je nešto veliko u pitanju jer su to scene kao u filmovima“, ubjeđivao je crnogorsku javnost tadašnji vrh Uprave policije, Ministrastva Unutrašnjih poslova i odlazeće vlade, nakon što je 11.septembra otrkiven tunel u depou podgoričkog Višeg suda. Ministar policije u to vrijeme bio je Filip Adžić, premijer Dritan Abazović, a vršilac dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić.
Prvi čovjek policije Nikola Terzić tada je, odgovarajući na novinarsko pitanje – što nedostaje iz depoa, kazao da nedostaju određena vatrena oružja iz određenih predmeta, ali i da je njegovo lično mišljenje da je cilj bio da se dođe u posjed određenih predmeta koji potencijalno sjutra mogu baciti na koljena čitave istrage protiv jedne kriminalne grupe potvrđujući da govori o „kavčanima“.
„Na korak smo bliže motivu kopanja tunela. Većina identifikovanih ima kriminalnu prošlost“, samo je jedna od izjava koju je medijima nakon otvaranja istrage dao ministar Adžić.
Šta je bio motiv prokopavanja tunela nije poznato ni nakon okončanja sudskog postupka.
Premijer u tehničkom mandatu, njegovi saradnici, pojedini ministri i viskorangirani policajci, tih dana su za račun lične promocije, šetkajući po tunelu – mjestu „zločina“, kontaminirali tragove. Na kraju su donijeli odluku da se rupa zakopa. Odluka o zakopavanju tunela, sudeći prema obrazloženju sudije Lončara, već tada je oslobodila krivice grupu protiv koje je kasnije vođen i okončan sudski postupak. Prošlog petka sudija je bio precizno jasan – tunel nije trebalo zatvoriti.
Vlada je 28. septembra 2023. donijela odluku da se tunel zatrpa, što je i učinjeno početkom oktobra, čime su, kako je konstatovao sud, onemogućene dalja istražna postupanja i analiza.
Podsjetio je da je odluka tadašnje izvršne vlasti bila da se tunel vrati u pređašnje stanje, odnosno da se zatvori zbog čega je angažovana privatna firma, te da usljed takve odluke vještak građevinske struke nije mogao obaviti svoj zadatak.
“Sud zaključuje da bezbjednosni sektor ne samo da nije spriječio kopanje tunela i ne samo da ga nije otkrio nego je i dozvolio da se prokopani tunel prije okončanja sudskog postupka zatvori i zatrpa i da se neke istražne radnje ne preduzmu kvalitetno. Niz propusta dovodi do zaključka o ozbiljnoj nestručnosti osoba u toj oblasti”- kazao je sudija Lončar.
U obrazloženju presude navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih.
U presudi sudije Lončara navodi se da je jedan od osumnjičenih, Vladimir Erić bio u policijskoj stanici u Loznici 8. septembra 2023., tri dana prije otkrivanja tunela, u vrijeme kada mu je optužnicom stavljeno na teret da je kopao.
Za Predraga Mirotića, optuženog da je upravljao jednim od vozila korišćenih u izvršenju krivičnog djela, utvrđeno je da video-snimci zbog lošeg kvaliteta ne omogućavaju identifikaciju osobe, vozila ili registarskih oznaka. Ni za Nikolu Milačića nije utvrđeno učešće, osim tvrdnje Katarine Baćović da joj je pomogao da iznajmi stan u Njegoševoj ulici. Sud je ocijenio da na osnovu tog iskaza nije moguće zasnovati krivičnu odgovornost.
Sud je takođe oslobodio Marijana Vuljaja, jer nije bilo dokaza da je znao za bilo kakvo krivično djelo Baćović. Za Veljka Markovića, Milana Markovića i Dejana Jovanovića sud je utvrdio da su boravili u Crnoj Gori, ali dokazima nije utvrđeno njihovo prisustvo u tunelu, iznajmljenom stanu, depou.
Ostaju brojna pitanja na koja ni nakon više od dvije godine nema odgovora. Jedno od njih je svakako motiv, koji ni do danas nije utvrđen. Isključen je onaj u koji je mjesecima javnost uvjeravao tadašnji premijer tehničke Vlade Dritan Abazović, koji je u medijima tvrdio da je iz Depoa ukradena puška iz sudskog postupka koji se vodio zbog ubistva direktora i glavnog i odgovorog urednika Dana Duška Jovanovića.
Sudija Lončar naveo je u obrazloženju presude da ni droga niti drugi predmeti iz spisa nijesu dokazano bili cilj, a oni koji su kopali, da su željeli, mogli su da saznaju gdje se nalaze predmeti većeg značaja.
Zbog svojih javno iznijetih tvrdnji četiri mjeseca od otkrivanja tunela, Abazović se pojavio i kao svjedok u istrazi. Međutim, pozvao se na obavezu čuvanja službene tajne jer je riječ o operativnim informacijama koje su saopštene na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost.
Tužilaštvo je najavilo da će se žaliti na odluku suda.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Izdvojeno
LOKALNE SKUPŠTINE NA SJEVERU SVE ČEŠĆE BEZ KVORUMA: U sjenci političkih igara

Objavljeno prije
5 danana
10 Oktobra, 2025
Prazne klupe, odgođene sjednice i političke igre – tako izgleda svakodnevica u nekim sjevernim lokalnim parlamentima. Istovremeno, čekaju važne odluke, ili se usvajaju iz drugog ili trećeg pokušaja
U više sjevernih opština lokalni parlamenti suočavaju se sa ozbiljnim problemima u funkcionisanju, jer održavanje sjednica sve češće zavisi od prisustva odbornika opozicije. Zbog izostanka kvoruma, sjednice se odlažu i po nekoliko puta, što usporava donošenje važnih odluka i odlaganje usvajanja akata od ključnog značaja za svakodnevni život građana i nesmetano funkcionisanje lokalnih uprava.
Ponekad je razlog za nedostatak kvoruma “samo” nemarnost i neodgovornost pojedinog odbornika vladajuće većine, koji ne prisustvuju sjednicama bez jasnog razloga. Međutim, u drugim slučajevima prazne klupe odražavaju dublje probleme u okviru vlasti. Nedovoljan broj prisutnih predstavnika vladajuće većine često ukazuje na ozbiljne nesuglasice ili “igrice” unutar izvršne vlasti, koje se, za sada, uglavnom kriju od javnosti, ali direktno utiču na rad lokalnih parlamenata i odlaganje važnih odluka koje bi trebalo da olakšaju svakodnevni život građana.
Nastavak sjednice Skupštine opštine (SO) Pljevlja, zakazan za 6. oktobar, ponovo je odložen jer u sali nije bilo kvoruma za rad i odlučivanje. Od ukupno 23 odbornika vladajuće većine, u sali se pojavilo samo osam, zbog čega je predsjednica lokalnog parlamenta bila primorana da prekine sjednicu. Sedmicu prije sjednica je takođe prekinuta, a iz opozicije su tvrdili da je to urađeno zbog neslaganja unutar vladajuće većine, izazvanog inicijativom za smjenu predsjednika Opštine Darija Vraneša (Nova srpska demokratija), koju je podnijela Demokratska partija socijalista (DPS).
Odbornik DPS-a Haris Alavać pozvao je predsjednika Opštine da podnese ostavku ”jer je očigledno nema podršku odbornika vladajuće većine ili da pozove na raspisivanje lokalnih izbora”. Nedovoljan broj odbornika vladajuće većine prilikom drugog pokušaja da se održi sjednica, koja je prvobitno zakazana za 29. septembar, iz opozicije su komentarisali nastojanjem da niko svojim prustvom ne obezbijedi kvorum.
S druge strane, dio predstavnika vladajuće većine tvrdi da u Pljevljima ne postoji kriza lokalne vlasti. Odbornik Nove srpske demokratije (NSD) Božidar Jelovac objasnio je da na sjednici kluba nije bilo razgovora o smjeni Vraneša, već da su problem predstavljale “dvije, tri tačke” dnevnog reda koje se odnose na lokalna pitanja i sa kojima dio odbornika nije bio dovoljno upoznat.
Saopštenjem za javnost, zbog navodnih ozbiljnih nesuglasica u lokalnoj izvršnoj vlasti, oglasio se prije par dana i nezavisni odbornik Saša Ječmenica. On je kazao da su odsustva odbornika Demokratskog fronta (DF) postala uobičajena praksa. On je naglasio da unutrašnji sukobi unutar DF-a, posebno zbog neslaganja predsjednika opštine i lokalnog partijskog lidera Milana Lekića, dovode do taktičkih podjela i opstrukcija u radu parlamenta. Iako se ne slaže sa svim potezima Vraneša, Ječmenica nije podržao inicijative za njegovu smjenu pokrenute od bivših kolega iz DPS-a, smatrajući da iza njih stoje interesi organizovane kriminalne grupe koja pokušava da preuzme kontrolu nad lokalnom upravom.
Lokalni parlament u Pljevljima ima 34 odbornika, a za punovažno odlučivanje potrebno je 18.
Prva jesenja sjednica mojkovačke SO održana je tek iz drugog pokušaja 7. oktobra, nakon što je na neformalnom sastanku vladajuće većine odbornik Socijalističke narodne partije (SNP) Miloš Rajković dao obećanje da će doći. Njegovo i prisustvo odbornika Ujedinjene Crne Gore (UCG) Saše Jokića nedostajalo je za kvorum 29. septembra. Opozicija nije željela da omogući kvorum ,pa je zasijedanje prekinuto već nakon prve tačke dnevnog reda.
Predsjednik SO Marko Janketić (Demokrate) ponovio je za Monitor da postoje razmirice u mojkovačkoj vladajućoj većini. On je objasnio da su te nesuglasice vezane za izvršnu vlast i nastavak saradnje do redovnih izbora koji će se održati sredinom 2027. godine. Vladajuću mojkovačku većinu formalno čine Za budnost Mojkovca (osam mandata), Demokrate (četiri mandata), Ne damo Mojkovac (dva mandata), URA (dva mandata) i Ujedinjena Crna Gora (jedan mandat).
“Među vladajućom većinom, koja broji 17 odbornika, a za formiranje i funkcionisanje vlasti dovoljno je 16 odbornika, iako se svaka kriza vlasti reflektuje na Skupštinu. Uprkos tome što smo održali sjednicu, što je pokazalo visok demokratski kapacitet zakonodavne vlasti, postoje mimoilaženja i nesuglasice vezane za izvršnu vlast i nastavak saradnje do redovnih izbora koji će se održati sredinom 2027. godine”, rekao je Janketić.
On ocjenjuje da je “svakako, poslije četiri godine, vrijeme da se razgovara o nastavku saradnje”. Prema riječima predsjednika SO, “nedostatak komunikacije i soliranje pojedinih činioca vlasti hronični su problemi koji mogu dovesti u pitanje buduće funkcionisanje”. Zbog toga najavljuje novi sastanak većine. Podsjeća “da niko nema mandat da vlada sam i da donosi odluke u ime svih, niti da se ponaša monopolistički” .
Iz Opštinskog odbora Ujedinjene Crne Gore prethodno su saopštenjem za javnost pozvali “predstavnike većine u lokalnom parlamentu da sjednu i dogovore se na dobro i u korist sugrađana”. Ocjenjuju da dodatno vrijeme i produženi mandat Skupštini u Mojkovcu “treba prihvatiti kao šansu da se uradi više i bolje, a ne da se prave političke smicalice”. Tvrde da ta stranka već skoro četiri godine podržava lokalnu vlast, iako je u početku smatrana nepotrebnom.
Ni lokalni parlament Andrijevice nije imao kvorum na sjednici zakazanoj za 30. septembar. Falili su odbornici Pokreta Evropa Sad, koji čine dio vladajuće većine u toj varoši, kao i odbornici opozicije iz redova Građanskog pokreta “Za budućnost naše djece”. U sali je bilo svega 12 odbornika vladajuće koalicije iz redova SNP-a, Demokrata, Nove, DNP-a i Vasojevićkog pokreta Ujedinjenja, što nije bilo dovoljno za dalji rad lokalnog parlamenta.
Iz PES-a su objasnili da njih niko nije konsultovao oko utvrđivanja dnevnog reda i da je to razlog što se odbornici ovog političkog subjekta nijesu pojavili na sjednici. PES u SO ima četiri odbornika. Vladajuću većinu u Andrijevici čine koalicija SNP – Demokrate, PES, dok su u opoziciji DPS i građanska lista “Za budućnost naše djece”. Vlast ima 16 odbornika od ukupno 30 odbornika lokalnog parlamenta.
U kolašinskoj većini, navodno, vlada idila, ali ne uspijevaju da „disciplinuju“ sve odbornike da sjede tokom trajanja sjednica lokalnog parlamenta, pa čak ni prilikom glasanja. Zbog toga se dešavalo da se o jednoj tački dnevnog reda glasa dva puta, tek nakon što nedostajući odbornici uđu u salu. To što fale odbornici vlasti često je uzrokovalo i grubo kršenje Poslovnika.
Nepostojanje kvoruma, česta odsustva i taktiziranje pojedinih odbornika jasno pokazuju ozbiljan problem neodgovornog ponašanja u lokalnim parlamentima. Umjesto da redovno prisustvuju sjednicama i odlučuju u interesu građana, neki članovi vladajućih većina i opozicije koriste svoj mandat za političke igre i unutrašnje obračune, čime blokiraju donošenje ključnih odluka i ugrožavaju stabilnost lokalne vlasti. Takva praksa ne samo da obesmišljava demokratski proces, već i direktno pogađa svakodnevni život građana, ostavljajući opštine u stalnoj nesigurnosti i zavisnosti od interesnih sukoba političkih aktera.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
ŠTRAJK PRITVORENIKA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Povećava se broj onih koji bojkotuju suđenja

Objavljeno prije
2 sedmicena
3 Oktobra, 2025
Pritvorenici ističu da štrajkuju zbog dugotrajnog nezadovoljstva i nejednakosti pred zakonom. Zatražili su pisane odgovore na zahtjeve i najavlili otkazivanje punomoćja advokatima dok ne dobiju jasno definisanu ulogu odbrane. Odgovor na te zahtjeve ni do danas nijesu dobili, a broj onih koji bojkotuju suđenja iz dana u dan se povećava
Više od pola mjeseca traje štrajk pritvorenika u Istražnom zatvoru, a nadležni još uvijek nijesu našli način ni da sjednu za sto i probaju da riješe probleme koji prijete da blokiraju sudske procese.
Štrajkuje, kako je zvanično saopšteno iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS), 94 pritvorenih lica. Većina, njih 70 štrajkuju glađu. Iz UIKS-a tvrde da je njihovo zdravstveno stanje stabilno.
Pritvorenici ovim vidom protesta izkazuju nezadovoljstvo uslovima smještaja u zatvoru, trajanjem pritvora i sudskim postupcima. Pomoć su im nedavno pružili i članovi porodica ispred ulaza zgrade u kojoj su osim Višeg, smješteni još Vrhovni i Apelacioni sud. Nosili su transparente na kojima je pisalo,,Podrška štrajku”, ,,Ustav Crne Gore – Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće moguće vrijeme”, ,,Kriv si dok se ne dokaže da si vlast”, ,,Drže nas u pritvoru da sakriju istinu“.
“Teška je situacija u kojoj se nalaze i pritvorenici ali i njihove porodice. Pritvorenicii nastavljaju štrajk i namjeravaju da istraju u tome”, rekao je advokat Nikola Tomković, preko kojeg pritvorenici šalju poruke medijma.
Dodao je da ima saznanja da je veliki broj pritvorenika opozovao punomoćje svojih advokata čime se, kako ističe, stvaraju uslovi za odlaganje glavnih pretresa koji su već zakazni.
,,Ako imate situaciju đe vam štrajkuje više od 100 pritvorenika, ako imate najavu štrajka službenika UIKS, najavu štrajka Sindikata Uprave i pravosuđa, to znači da nešto nije u redu i da se nešto mora mijenjati. U zatvoru za koji je predviđeno 200-300 pritvorenika, boravi više od 600 osoba, a u sobama Istražnog zatvora 10-12 lica. To dovoljno govori da je potreban dijalog i da se izađe iz ove teške situacije na neki način”, poručio je Tomković.
Njegov kolega advokat Marko Radović, ističe da je bilo pitanje vremena kada će se desiti ovakva situacija i kada će se zatvori natrpati do te mjere da je u njima tri puta više ljudi
„Ne smatram da je glavni problem što pritvorena lica nemaju adekvatne uslove, jer je to stvar objektivne prirode i kapaciteta te ustanove. Mislim da je ovdje problem i fokus na sudovima koji određuju pritvor.Dozvolite, nijesu ti ljudi tamo zbog zatvora, nego zbog odluke nadležnog suda. Svjedoci ste u proteklo vrijeme da se pritvori određuju u velikom broju slučajeva čak i onda kad apsolutno nema razloga za to”, kazao je Radović.
Podsjeća da je od pojave Sky materijala kao dokaza u Crnoj Gori, odnosno od procesuiranja prvih predmeta Sky, pritvor postao pravilo.
„Nema krivičnog postupka u kome se optužbe nadležnog tužilaštva zasnivaju na Sky materijalu, a da nema pritvora. Često se određuju nerezonito, apsolutno se ne uvažavaju argumenti odbrane,odstupa se od prakse koja je postojala do tada u takvim istim predmetima i to je rezultiralo ovim”, naglasio je Radović ističuću da sud dovoljno ne koristi alternativne mjere.
Advokat Radović smatra da je kućni pritvor u velikom broju slučajeva bio adekvatna zamjena i da je sud u dovoljnoj mjeri izricao tu mjeru danas se ne bi dešavale ove situacije.
„Čest izgovor suda bio je u tom smislu da policija nema mogućnost da vrši kontrolu nad izvršenjem te mjere, međutim to nije razlog zbog koga se te mjere ne mogu izreći. Sud treba da cijeni da li su ispunjeni uslovi po Zakoniku o krivičnom postupku u izricanju tih mjera, a to što policija nema mogućnost da izvršava takve mjere to je stvar policije, a ne suda. Štrajk pritvorenika se želi predstaviti kao štrajk protiv Sky dokaza. Problem je što se u predmetima zasnovanim na Sky prepiskama flagrantno krše prava pritvorenih lica”.
On podsjeća i da se iz istog seta poruka u pojedinim slučajevima, otvara veći broj odvojenih krivičnih postupaka, protiv istih lica, što predstavlja veliko opterećenje i za branioce koji postupaju u tim predmetima. ,,Kada se sudovima obraćamo za spajanje tih postupaka sudovi odbijaju takve zahtjeve i bojim se da sudovi ulaze možda u veći problem nego što su trenutno pritvorena lica”, naglasio je Radović.
I bivši predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović smatra da je krajnji trenutak da se nešto ozbiljno učini kako ne bi došlo do„vrlo neprijatnog stanja kada su epilozi tih krivičnih postupaka u pitanju, dodajući da štrajk nikad nije najbolja opcija, već da je to nužno zlo”.
„Ali možda je došao trenutak kada su lica koja se nalaze u istražnom zatvoru izgubila svaku nadu u rješenje i kvalitet neke bolje situacije. I mi, kao njihovi advokati smo svjesni, da to možda ne vodi pravom putu. Napisali smo stotine ustavnih žalbi na odluke sudova. Da ironija bude veća, puno tih žalbi je usvojeno, ali takve ustavne odluke nijesu ništa promijenile u pogledu dužine pritvora, iako je Ustavni sud našao da su povrijeđena ljudska prava zbog činjenice da se predugo nalaze u pritvoru ili što se neosnovano nalaze u pritvoru. Što god rekli pritvor je neumoljiv. Oni se i dalje nalaze tamo, bez izgleda da će se nešto novo desiti u skorije vrijeme”, dodao je.
Begović je podsjetio da su pritvorena lica štrajkovala i tokom aprila zbog uslova u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija ali i dužini trajanja pritvora.
Aktuelni štrajk pritvorenika počeo je nekoliko dana nakon posjete predsjednika Višeg suda Zorana Radovića. Njemu su se pritvorenici žalili na uslove u zatvoru i odbijanje jemstva. U saopštenju su naveli da zbog kršenja zakona i prava na pravično suđenje obustavljaju pravnu pomoć i suđenja, te najavili da će njihove porodice protestovati ispred institucija.
Begović je dodao i da štrajk ne treba doživjeti kao vrsta ucjene ili vrsta neopozive želje da se po svaku cijenu ukinu pritvori.
,,Ovo je samo jedna vrsta ozbiljnog upozorenja, da sve ono što mi kao advokati u sudnici ističemo i ta pritvorena lica, mora nekad da se sagleda na jedan cjelovit način. Jer nije baš svejedno i uobičajno u sudskoj praksi u okruženju i u Evropi, da glavni pretresi traju po tri, tri i po godine, a da nemamo prvostepenu presudu. Ili da neka lica budu u pritvoru dvije i po, tri godine, a da još uvijek nijesu iznijeli odbranu pred prvostepenim vijećem. Dakle, potpuno opravdano”, istakao je Begović.
Nakon što su pritvorenici stupili u štrajk, predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić poručila je da svako ima pravo na protest, ali ne i na opstrukciju rada sudova, naglasivši da se odluke donose u skladu sa zakonom i da će svaki pokušaj nezakonitosti biti sankcionisan.
Na njeno pisano obraćanje, reagovali su pritvorenici ističući da ne opstruiraju postupke, već da štrajkuju zbog dugotrajnog nezadovoljstva i nejednakosti pred zakonom. Oni su zatražili pisane odgovore na zahtjeve i ujedno najavlili otkazivanje punomoćja advokatima dok ne dobiju jasno definisanu ulogu odbrane. Odgovor na zahtjeve ni do danas nijesu dobili, a broj onih koji bojkotuju suđenja iz dana u dan se povećava.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


ALEKSANDAR MIJAJLOVIĆ I DRUŠTVO: Ogledalo

CRNA GORA NA PUTU KA EU: Množe se prepreke

VRŠNJAČKO NASILJE U ZEMLJI GOVORA MRŽNJE: Uče od starijih
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
PRIVATIZACIJA HOTELSKE GRUPE BUDVANSKA RIVIJERA: Soliteri i u turističkom naselju slovenska plaža
-
Izdvojeno4 sedmice
EVROPA I MI: Tramp, Orban i Vučić, uzori domaćim baštinicima srpskog sveta
-
Izdvojeno4 sedmice
ULAGANJE OPŠTINA U ŽENSKO PREDUZETNIŠTO: Bačene pare
-
Izdvojeno4 sedmice
RASTE ŠTRAJK U UPRAVI ZA IZVRŠENJE KRIVIČNIH SANKCIJA: Gladovanje i bojkot suđenja
-
DRUŠTVO3 sedmice
BUDVANSKI SOKOLOVI ZAGLAVILI U NEBODERU: Hotel Falkons – napuštena betonska grdosija u centru grada
-
FOKUS3 sedmice
RENESANSA RATNIH HUŠKAČA DEVEDESETIH: Kao novi
-
INTERVJU4 sedmice
ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, GRAĐANSKI I EKOLOŠKI AKTIVISTA: Prijetnje političara ne smiju proći nekažnjeno
-
INTERVJU3 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Crna Gora bi se radije vratila u prošlost, nego suočila s njom