Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TAJNE BEGRADSKOG ZATVORA I PODGORIČKOG DVORA: Zašto Šarić nije zadovoljan Đukanovićem

Objavljeno prije

na

Premijeru Milu Đukanoviću sve je teže da kontroliše narkobosa Darka Šarića u beogradskom zatvoru, čije nezadovoljstvo razvojem njegovog sudskog slučaja, prijeti da se pretvori u prekidanje omerte, kaže za Monitor dobro obaviješteni izvor, koji je, zarad lične sigurnosti, insistirao na anonimnosti.

Šarić stoga, prema navodima našeg sagovornika – veoma upućenog (iznutra) u srpsko-crnogorske političke prilike – predstavlja glavni politički problem sedmostrukog crnogorskog premijera. Od Šarićevog ponašanja u zatvoru zavisi veliki komad Đukanovićeve političke sudbine: ako progovori – a do guše je nezakonitim poslovima (pisali smo detaljno mnogo puta) umrežen sa vrhom crnogorske vlasti – to prijeti da ozbiljno utiče na političke procese u Crnoj Gori.

Šarić se predao nakon što je bio siguran da može da pregovara (u januaru 2010. za njim je raspisana međunarodna potjernica) i da dolazi na domaći teren. Kada je bilo potpuno izvjesno da Aleksandar Vučić preuzima premijersko mjesto u Srbiji, Šarić se predaje (18. mart 2014. godine), biva uhapšen, pa je do danas iza rešetaka. Od dolaska Vučića na vlast, političko približavanje srpskog i crnogorskog premijera prerasta u svojevrsno bratstvo, ojačano obostranom bliskošću sa još jednim opasnim igračem – Stankom Canetom Subotićem, kako se to kaže, kontroveznim biznismenom.

Zašto se Šarić (argentinska policija i američka DEA Šarića dovode u vezu sa Subotićem; svjedok saradnik Nebojša Joksović tvrdi da je Šarić preko Subotića ,,prao” novac; Šarić se povezuje sa Subotićem preko kompanije Štampa; pa preko transakcija vršenih preko Prve banke, pa…) predao baš Vučiću možda je jasnije nakon podsjećanja na čuvenu epizodu iz 2007. godine, i hotela Ric u Parizu.

Tada je, prema pisanju medija, došlo do susreta Vučića, (Tomislava) Nikolića, Subotića i Đukanovića. Srpska radikalna stranka više puta je navela da je tada, na tom sastanku, Subotić postao finasijer Vučićeve partije i da mu je zauzvrat dato obećanje da će biti oslobođen optužbi u Srbiji. Nema dokaza da je tada Subotić postao finansijer, ali je fakat: Subotić je nakon dolaska Vučića na vlast, oslobođen optužbi.

Prema riječima sagovornika Monitora, Šarić je izuzetno nezadovoljan prvostepenom kaznom koja mu je, u julu, izrečena u Specijalnom sudu u Beogradu. Njome je osuđen na 20 godina zatvora zbog šverca 5,7 tona kokaina iz Latinske Amerike u zapadnu Evropu. Iako je to duplo niža kazna od maksimalno zaprijećene – Tužilaštvo za organizovani kriminal je zatražilo da se Šarić i ostali osude na maksimalne kazne zatvora od 30 do 40 godina – Šarić je na sudu poručio da je riječ samo o prvoj rundi.

Kako smo ranije notirali, mediji iz Beograda su nakon izricanja presude zaključili da je narkobos dobio kaznu bližu donjoj granici. Blic je, tako, naveo da su sitniji dileri drogom za neuporedivo manje količine narkotika kažnjavani sa 15 godina zatvora. Upoređenja radi: Šarić je osuđen na 20 godina zbog krijumčarenja 5,7 tona kokaina vrijednog više od 170 miliona eura, dok je Kristijan Golubović dobio 14 godina zatvora zbog 25 grama heroina!

Bez obzira na to, izvor našeg lista, tvrdi da Šarić iz zatvora pritiska crnogorskog premijera, insistirajući da kazna bude značajno smanjena ili da čak bude i oslobođen.

,,Šarić puno zna i time ucjenjuje. Problem je u tome što Đukanović, kako sada stvari stoje, ne može od Vučića (iako su u odličnim odnosima) da izdejstvuje tako nešto, jer je Vučić u međuvremenu postao ozbljan regionalni igrač, lider koji je u kontaktu sa svim evropskim i svjetskim zvaničnicima. Vučić ne želi da izgubi stečeni državnički kredibilitet na pitanju jednog narkobosa, ukoliko bi se odlučio da učini Đukanoviću i pusti Šarića, ili mu makar značajno smanji kaznu. Đukanović je u problemu, ne zna šta da radi sa Šarićem”.

Sagovornik Monitora tvrdi da je direktno s tim u vezi došlo do ,,bjekstva” zatvorenika Jovice Zindovića iz bjelopoljskog zatvora, nakon što je doveden u posjetu svojima, u Mojkovac. Zindović – bivši zet Darka Šarića (oženio Šarićevu sestru, pa se razveli) – koncem marta u Višem sudu u Bijelom Polju osuđen je na 15 godina i tri mjeseca zatvora, zbog ubistva Luke Popovića. To ubistvo i danas je prekriveno ozbiljnom sumnjom: prema optužnici, Zindović je 13. januara prošle godine, u žabljačkom hotelu Enigma s umišljajem lišio života Pljevljaka Popovića.

,,Sve ukazuje da je Zindović pušten iz zatvora, po direktivi iz vrha. Ko može da povjeruje u zvaničnu informaciju da je riječ o bjekstvu. Očigledno da crnogorska vlast kupuje vrijeme i zadovoljava Šarića, koji internim kanalima stavlja do znanja, da ako se ovako nastavi neće ćutati dovijeka”.

Izvor našeg lista kaže da je Đukanovićeva regionalna pozicija značajno oslabila te da i tu leži njegova nemogućnost da utiče na Vučića.

,,Do prije par godina Đukanović je bio maltene sam, ključni igrtač (Zapada) za prostor zapadnog Balkana. To se značajno mijenja u posljednje dvije godine: 2013. na vlast u Albaniji dolazi Edi Rama, a godinu kasnije u Srbiji – Aleksandar Vučić. Oni su mnogo veći geopolitički igrači, pa je Đukanovićeva cijena značajno pala, toliko da je on maltene već potrošena politička roba”.

Veze Šarića i Đukanovićevog kruga brojne su. U saopštenju koje je, nakon izricanja prvostepene presude Šariću i ekipi, izdao MANS, direktor Istraživačkog centra te NVO Dejan Milovac rekao je da iako je dobar dio Šarićeve ekipe pomagača i saradnika bio obuhvaćen optužnicom i presudom beogradskog Specijalnog suda, ta institucija se nije posebno bavila onim što se dešavalo u Crnoj Gori.

,,Podaci do kojih je prošle godine došao MANS istražujući poslove Šarićevog kokainskog kartela u Crnoj Gori pokazuju da je ova kriminalna grupa održavala veoma bliske kontakte sa pojedincima iz Vlade Crne Gore, ali i vladajuće DPS”.

Šarić, stoga, smatra naš izvor, sigurno nije stvari prepustio slučaju, pa svjedočanstvo o pomenutim vezama ostavio samo u svojoj glavi.

,,Kao što se to radi u ovakvim situacijama, a to pokazuje i praksa svuda na svijetu, zatvorenici ovog tipa, pohranjuju svoje svjedočanstvo na više adresa, kod najpouzdanijih ljudi. Tako mogu biti sigurni da im se neće desiti nešto ‘neplanirano’ u zatvoru. Time se štite. Sasvim sigurno ništa drugačije nije ni u slučaju Darka Šarića.”

Čeka se pravosnažnost presude. Do tada slijede žalbe, pa odluka Apelacionog suda (koji je i Subotića, nakon prvostepene-osuđujuće presude, oslobodio).

Darko Šarić – jedan od najneugodnijih svjedoka Đukanovićevih poslova – prati sve iz zatvora. Čeka. Đukanović zna: narkobos je jedan od najoštrijih mačeva, koji mu visi nad političkom sudbinom.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo