Povežite se sa nama

DRUŠTVO

IGRE OKO LJEKOVA: Na recept samo u Montefarmu

Objavljeno prije

na

,,Plašim se da će opet biti stara pjesma – da satima čekamo u redovima za ljekove u državnim apotekama, ko vareniku 90-ih”. Ovako je jedan podgorički penzioner za Monitor prokomentarisao odluku Ministarstva zdravlja da od 26. novembra prestaje izdavanje ljekova na recept i u privatnim apotekama.

Projekat Sa receptom i u privatne apoteke počeo je u martu ove godine. Pored 44 Montefarmove apoteke, osiguranici su dobili mogućnost da podižu ljekove na recept i u 107 privatnih apoteka. Iz Ministarstva zdravlja su nedavno ocijenili da je ovaj projekat ispunio očekivanja i da su privatne apoteke, zajedno sa Montefarmom, obezbijedile pristojnu snabdjevenost ljekovima. Projekat je od strane Fonda za zdravstvo takođe ocijenjen kao uspješan i najavljivan je njegov produžetak i za iduću godinu. Ali od toga neće biti ništa.

Tokom trajanja projekta jedna od najčešćih žalbi bila je što u privatnim apotekama propisani lijek građani nijesu mogli da podignu na recept, ali su mogli da ga kupe.

Otkako je zamijenio Miodraga Radunovića, novi ministar zdravlja Budimir Šegrt nije štedio kritike na račun dosadašnjeg rukovođenja u zdravstvu: ,,Veliki novac ide na liste čekanja, liječenje van granica Crne Gore i plaćanje dopunskog rada. Uz to, ogromna potrošnja ljekova po glavi stanovnika čini sistem sporijim i nepraktičnim. Prema ekonomskoj analizi, koju su radili Fond zdravstva i Ministarstvo finansija, mi smo najbolesnija nacija gledano po količini ljekova po glavi stanovnika”, izjavio je ranije Šegrt.

Za mnoge naprasno, ministar zdravlja Budimir Šegrt odlučio je da prekine dalju saradnju sa privatnim apotekama. Objasnio je da je Vlada sugerisala Ministarstvu da se takav ugovor napravi zato što je početkom ove godine nastala ogromna nestašica ljekova.

,,Montefarm je potpuno sposoban da obezbijedi uredno snabdijevanje tržišta Crne Gore za sve osiguranike i to je jedina i prava istina o ovom pitanju”, poručio je Šegrt.

Direktor Montefarma Radoman Dragaš za Monitor kaže da je ,,deficitarnost pojedinih ljekova povremeno postojala i u periodu kada su građani imali mogućnost da se, podsredstvom recepata, snabdijevaju i u državnim i u privatnim apotekama, ali ne krivicom ni jednih, ni drugih, već zbog deficitarnosti kod određenih proizvođača. Samim tim, nemoguće je prognozirati idealnu snabdijevenost, ali ne očekujemo smetnje u snabdijevanju u narednom periodu”.

U Udruženju privatnih apoteka su sigurni da će raskid ugovora za posljedicu imati nestašice ljekova i čekanje u redovima, kao što je bila praksa, kažu, do uvođenja privatnih apoteka u sistem izdavanja ljekova na recept.

Crna Gora je prošle godine za zdravstvo potrošila 223 miliona eura iako su budžetom bila predviđena 172 miliona. Budžet za ovu godinu za ljekove i medicinska sredstva je 44,9 miliona eura. Kako po običaju novca nedostaje, mnogi tumače da je i to glavni razlog prekida ugovora sa privatnim apotekama, kojima je predviđeni iznos za ovu godinu plaćen.

Ministar Šegrt je kazao da su privatne apoteke ispunile sve ugovorene obaveze i korektno odradile posao koji se od njih tražio. Za raspodjelu ljekova od države su privatne apoteke dobile 3,6 miliona eura. Od tog novca, privatne apoteke su zaračunale oko 900 hiljada na osnovu svoje marže i svojih usluga, po riječima Šegrta, opravdano i zakonito. Međutim, po njemu je sporno što tih 900 hiljada nije ostalo u državnom zdravstvenom sistemu, odnosno Montefarmu kojeg finansira Fond za zdravstveno osiguranje.

U Udruženju privatnih apoteka imaju drugačiju računicu. Oni su predočili da je Fond raspodijelio 17,5 miliona eura – za 44 državne apoteke oko 14 miliona, a za 107 privatnih 3,6 miliona. Fond plaća isti iznos i državnim i privatnim apotekama 67 centi po receptu. Na ime tih troškova plaćeno je 900.000 za 107 privatnih apoteka, i preko tri miliona za 44 državne apoteke, koje su pored ovih od države imale prihode od preko četiri miliona eura za plate i troškove. Iz Udruženja su istakli i da u 44 državne apoteke radi gotovo 500 zaposlenih, a u 107 oko 400. Poentirali su da se ovom odlukom čuva monopol Montefarma.

,,Građani Crne Gore treba da znaju da je priča o uštedama i navodnom smanjenju troškova netačna i licemjerna, jer bi se milionske uštede mogle napraviti kada bi građani Crne Gore prestali da plaćaju ljekove po najvišoj cijeni u odnosu na sve države Balkana. Samo na jednom tenderu država nepotrebno potroši po par miliona eura, jer se ne registruju ljekovi koji su po 50 puta jeftiniji od onih koji su odobreni za uvoz i koje Fond plaća, samo zato što se na taj način čuvaju monopolski lobiji i privatni finansijski interesi”, saopštili su iz Udruženja.

A u radu Fonda postoji dosta blago rečeno nelogičnosti. Počev od nestašice ljekova koja se ove godine desila usljed nekoordinisanosti Fonda, Montefarma i Ministarstva, preko obaranja tendera zbog ,,tehničkih detalja”, pa do duga od preko 30 miliona eura, za koji direktor Fonda Kenan Hrapović tvrdi da mu je u nasljedstvo ostavio njegov dojučerašnji partijski SDP kolega Ramo Bralić.

Bralić je nedavno javno podsjetio da su dok je on upravljao Fondom cijene ljekova u Crnoj Gori bile manje u prosjeku 30 odsto u odnosu na Srbiju i pitao kakve su sada cijene ljekova u odnosu na okruženje? Na to pitanje prije par mjeseci nije odgovorio ni premijer Đukanović u Skupštini kada su ga tokom premijerskog sata pitali zašto je 50 odsto medikamenata skuplje nego u Srbiji, te da pojedini Ijekovi u susjedstvu koštaju pet, a kod nas 18 eura.

Iz Ministarstva su objavili da će se cijene ljekova ubuduće određivati upoređivanjem sa cijenama u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji i nadaju se da će tako bar neki medikamenti pojeftiniti.

Cijena je manji problem od toga što ljekova nema. Često i za one najteže bolesti. Tokom aprila ove godine iz Klinike za onkologiju i radioterapiju Kliničkog centra Crne Gore, kazali su da nema određenih ljekova za terapiju malignih bolesti. Pojedini su nedostajali duže od mjesec. U maju je došlo do nestašice ljekova za HIV pozitivne.

Na deficit ljekova navikli su se i srčani bolesnici: ,,Duže od mjesec nije bilo u apotekama lijeka tritace niti njegove zamjene, pa sam se sjetio da mi prijatelj boluje od iste bolesti i pozajmio od njega. Unuk mi se smijao i govorio da mi stariji mijenjamo ljekove ko oni sličice. Primijetio sam i da se ljudi snalaze, pa dok čekaju u domu zdravlja dogovaraju trampu ljekova koji im fale”, kaže naš sagovornik sa početka teksta.

Mnogo je onih kojima je određeni lijek prijeko potreban, pa idu u okolne zemlje da ih nabave, traže spas kod nadriljekara koji se reklamiraju u medijima i na društvenim mrežama, ili medikamente naručuju preko interneta. A dok neophodnih ljekova nema, Agencija za ljekove i medicinska sredstva apeluje na građane da, uprkos povremenim nestašicama, ne pribjegavaju nabavci ljekova putem interneta, već da se medikamentima snabdijevaju isključivo u apoteci. Strpljen spašen.

Može li se stati na put ovolikoj neozbiljnosti?

Crna Gora evropski rekorder

Prema analizi Ministarstva zdravlja o potrošnji ljekova, u posljednjih pet godina godišnji izdatak za ljekove rastao je po stopi od deset do 12 odsto. Po kriterijumima Svjetske banke procenat od šest do osam odsto alarm je da se dešava neopravdana potrošnja, i da su neophodne analize i racionalizacija. Analize Ministarstva su pokazale da je Crna Gora, pored Mađarske, država koja najviše troši za ljekove po glavi stanovnika u Evropi. U prošloj godini smo na ljekove potrošili, uključujući privatni i javni sektor, 62.284.736 eura, ili svaki građanin je godišnje na ljekove dao nešto više od 100 eura. Najviše se koriste ljekovi za liječenje kardiovaskularnih oboljenja, te oni koji djeluju na bolesti digestivnog sistema i metabolizma, zatim medikamenti koji djeluju na nervni sistem… Najviše novca se već godina troši na medikamente koje pacijenti koriste za liječenje malignih tumora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo