Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Neznanje vlasti nije izgovor

Objavljeno prije

na

tea-gorjanc-prelevic-3

MONITOR: Na kojem su nivou zaštita ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori u odnosu na Evropu i evropske standarde?
GORJANC-PRELEVIĆ: Nije na dovoljnom nivou, a dovoljni nivo je kad možete da kažete da su kršenja ljudskih prava u svim oblastima slučajni izuzetak. Treba se ravnati prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima – to su zapravo minimalni standardi Savjeta Evrope, kao i prema najboljim evropskim primjerima, jer bi i naš svet radije živeo u Švedskoj, Nemačkoj ili Sloveniji, nego u Rusiji, Rumuniji ili Bugarskoj. Poređenja Crne Gore sa Makedonijom, sa Kosovom i Srbijom su nezahvalna, jer stvaraju utisak da je ovde čak i bolje. Odavno je bilo uslova da se poštuju ljudska prava u Crnoj Gori da je za to bilo volje. Bilo je toliko skupih obuka u ovoj maloj zemlji da niko više ne može da se izvlači na to da nešto ne zna, posebno kada je trebalo kazniti torturu, obezbediti socijalnu pomoć dovoljnu za preživljavanje ili zabraniti partijsko zapošljavanje.

Ovde se prava krše jer vlast u najmanju ruku toleriše takva kršenja. Na primer, prava seksualnih manjina su doživela napredak zahvaljujući prvo heroizmu Zdravka Cimbaljevića, onda i drugih, ohrabrivanju Evropske unije i SAD-a, pa se pojavila i politička volja.

Volje još nema kad je viši cilj da se zaštite od odgovornosti za kršenje ljudskih prava oni koji su posebno važni za vlast – kao što je specijalna jedinica policije SAJ, koja brutalno prebije građane, pa onda skoro – ,,nikom ništa”. To i ne liči na vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava. Da je u slučaju snimljenog prebijanja Mija Martinovića ministar policije izašao i rekao ,,to je očigledno neprihvatljivo u državi vladavine prava i ljudskih prava kao što je Crna Gora… pokrenuo sam disciplinske postupke… danas smo direktor policije i ja ponudili ostavke”, a državni tužilac odmah preduzeo krivično gonjenje protiv svih šefova koji su očigledno sprečavali sprovođenje pravde i pomagali učiniocima krivičnih dela, onda bismo se osećali drugačije, kao da nas država štiti bez obzira na to ko se usudi da bije, osećali bismo vladavinu prava i bili na pragu članstva u EU. Ali nismo još dotle došli, i ne verujem da ćemo uskoro i zbog padanja na tako prostim ispitima… ovde građani moraju da se zapitaju da li stvarno žele da žive u državi u kojoj mogu da završe kao Mijo Martinović, na primer.

MONITOR: Prošle nedjelje, povodom 24. godišnjice deportacija bosnasko–herecegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, rečeno je da je to jedan od najvećih poraza crnogorskog pravosudnog sistema…
GORJANC-PRELEVIĆ: Da, to je lepo rečeno, nažalost. Ispravno poravnanje sa žrtvama nije pratio ispravan krivični postupak. Svesno ili podsvesno, državno tužilaštvo i sud su zajedničkim snagama doveli do toga da svi optuženi budu oslobođeni i to ne zato što nije bilo dokaza da su se nezakonito hapsile izbeglice po Crnoj Gori i izručivale njihovim dželatima pod vođstvom Radovana Karadžića i Ratka Mladića – za to je bilo pisanih dokaza sa potpisom i pečatom – nego zato što prvo tužilac nije smogao snage da to delo nazove pravim imenom, a onda sud nije smogao snage da osudi, već je uradio savršenu političku egzibiciju – ne samo što je oslobodio optužene odgovornosti, već je oslobodio i državu odgovornosti da je aktivno podržavala Srpsku Republiku u BiH u to doba tako što je hvatala taoce po Crnoj Gori i slala Karadžiću da ih razmeni ili poubija, što se i desilo. Sud je proglasio da optuženi nisu imali svojstvo pripadnika strane u sukobu u BiH, koje im je navodno bilo neophodno da bi bili kažnjeni za ratni zločin – iako je crnogorska policija u to doba faktički imala to svojstvo, iako je ono sasvim nepotrebno u međunarodnom pravu da bi se odgovaralo za zločin protiv civila. Tu kritiku Akcije za ljudska prava je potvrdio ekspert Evropske unije, državni tužilac u Italiji i međunarodni sudija na Kosovu Mauricio Salustro, što nam veoma znači.

MONITOR: U slučaju deportacije odavno ćutei nadčležni u BiH. Je li moguće da su se vlasti Crne Gore i BiH dogovorile da ovaj ratni zločin nikad ne dobije sudski epilog?
GORJANC-PRELEVIĆ: Razgovarala sam sa glavnom nadležnom tužiteljicom za istraživanje ratnih zločina u BiH Gordanom Tadić, koja tog slučaja nije mogla da se seti, iako znam da je davno prijavljen. Ostalo je da provere. Znam da su poginuli neki za koje se sumnjalo da su odgovorni za ubistvo izbeglica upućenih iz Herceg Novog u Republiku Srpsku 27. maja 1992. To bi tužilaštvo BiH trebalo temeljno da istraži. Haški tribunal je davno osudio upravnika fočanskog logora za zločine i u toj presudi utvrdio da su u logor dovedeni ljudi nezakonito uhapšeni u Herceg Novom. Samo želim da naši završe svoj deo posla. To što je ovde urađeno bilo je krajnje surovo, puno mržnje prema ljudima drugačijeg imena, vere, sve u atmosferi gde kao Crna Gora i Srbija, tj. SRJ nisu bile u ratu. Bilo bi samo licemerno da nije ispalo i tragično.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o medijskim slobodama i uopšte o stanju u medijima?
GORJANC-PRELEVIĆ: Mislim da je svaki privatni medij vođen privatnim interesom, koji se u pojedinačnim slučajevima manje ili više poklapa sa javnim, tj. nesebičnim interesom. Kad su privatni mediji profesionalni i forsiraju i teme od javnog interesa koje nisu baš popularne, obradujem se, jer objektivno posmatrano na Balkanu je nažalost pretežno isplativ kič i ulizivanje vlastima. Zato, šire posmatrano, stanje u medijima u Crnoj Gori i nije toliko loše, ima šta da se pročita i ima sadržaja u medijima koji podstiču javni diskurs ka neophodnim promenama i progresu. Ali, štampani mediji i televizija po pravilu nisu isplativi, zato mislim da država treba da ih pomaže, da li smanjivanjem poreza ili fondom za podršku projektima i sadržajima od javnog interesa u štampanim medijima i na televizijama – kao što postoji fond samo za radio stanice. Javni servis, koga plaćaju svi građani pa bi morao da bude takav – nesebičan – suštinski to još nije, otprilike je odgovoran prema svim građanima onoliko koliko je to i vlast. Tu su potrebne korenitije promene da bi i po objektivnosti i kvalitetu programa ličio na BBC. Ne možemo da utičemo na to da se više privatnih medija bavi istraživačkim, kritičnim novinarstvom, ali zato nema opravdanja da javni servis to ne radi, da čak skine s programa emisiju nagrađenog novinara Boškovića.

MONITOR: A kad je riječ o zaštiti slobode medija…
GORJANC-PRELEVIĆ: Što se tiče zaštite slobode medija, mislim da više sudske instance suštinski ne razumeju slobodu izražavanja. Nerazumno i neevropski zahtevaju da crnogorski novinari moraju neke stvari da u potpunosti dokažu prije nego objave. Novinari izvještavaju kad postoji osnovana sumnja. Kao kad sestru premijera američka Komisija za hartije od vrednosti optuži da je učestvovala u korupciji pa se novinari usude da objave fotografiju sestre o kojoj se i piše.

Takvo nerazumevanje jede i vreme i novac, pa zato treba dopuniti Zakon o medijima standardima iz prakse Evropskog suda za ljudska prava, da bi ih svi bolje razumeli i primenjivali, i mediji i sudije. Ovde neće biti atmosfere za slobodno istraživanje i pisanje, kakvu je država dužna da stvori, dok god se ne reše ubistvo Duška Jovanovića, ubistvo Srđana Vojičića, napadi na Tufika Softića, napad na Željka Ivanovića, napad i pretnje Oliveri Lakić… Svi su oni bili izraziti kritičari vlasti onda kada su fizički stradali. Dok god se ne utvrdi ko je sve za to odgovoran, sumnjaćemo da je vlast te napade naručila, organizovala i platila. Uz to, je, kao bakšiš, poslata zastrašujuća poruka i svima ostalima. Zato se iznerviram kad kažu da je Crna Gora zaslužila da uđe u NATO jer je dostigla potrebni nivo vladavine prava. Ne verujem ni da NATO-vci to iskreno misle. Crna Gora neće ući u NATO zato jer je dovoljno uradila da istraži napade na novinare, kazni torturu i ratne zločine, nego iz nekih drugih razloga koji nemaju veze s tim.

Istraga o ubistvu Jovanovića

MONITOR: Ovih dana navršilo se dvanaest godina od ubistva glavnog urednika Dana Duška Jovanovića. NVO Akcija za ljudska prava objavila je izvještaj ,,Nerasvijetljeno ubistvo Duška Jovanovića – pitanja bez odgovora”, koji je dostavila vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću i ministru unutrašnjih poslova Goranu Daniloviću. Šta se posebno apostrofira u tom izvještaju?
GORJANC-PRELEVIĆ: Mnoga pitanja u vezi istrage tog ubistva ostala su bez odgovora. Posle 12 godina istrage, koja je jedino uspela da dovede do procesuiranja jednog saučesnika u ubistvu, a i to na osnovu posrednih dokaza, vođenje te istrage je zrelo za temeljno preispitivanje koje treba da uradi strani stručnjak. Taj stručnjak može da sarađuje sa nekom novom komisijom koja će se osnovati za preispitivanje i te i drugih istraga, ali bi neko stručan i potpuno nepristrasan morao da pogleda s policijskog, istražiteljskog aspekta da li je tu urađeno sve što je razumno moralo biti urađeno ili ne i kaže šta bi sad trebalo uraditi. Da ne bismo pametovali, mi smo pokušali da sagledamo taj predmet iz ugla zainteresovanih građana i postavili desetak pitanja na koja mislimo da neopravdano nema odgovora do danas. Sva ta pitanja se suštinski vrte oko toga da li je neko iz državne vlasti stajao iza tog ubistva ili ne.

Jaki politički uticaji

MONITOR: Da li su i dalje jaki politički uticaji koji sprječavaju rasvjetljavanje i adekvatno procesuiranje ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore?
GORJANC PRELEVIĆ: Dok god me ne uvere u suprotno, mislim da jesu, da su vrlo jaki i da veoma inspirišu i državne tužioce i sudije posredno ili neposredno.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo