Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Evropa sad mora da preispita svoje ključne političke odluke

Objavljeno prije

na

Funkcioneri ZBCG koji su prisustvovali proslavi  U Banja Luci su postupili dosledno svojoj politici. Iznenađenje bi bilo da se tamo nisu pojavili. Međutim, taj događaj je samo naglasio ključni problem vlasti u Crnoj Gori – kako to da u zemlji čiji građani u ogromnom procentu od 80 posto žele članstvo u Evropskoj Uniji postoji sporazum o vršenju vlasti sa političkom opcijom čija se politika tome suprotstavlja

 

 

MONITOR: Tražili ste od Tužilačkog savjeta da obezbijedi adekvatnu istragu i utvrđivanje odgovornosti rukovodilaca osnovnog državnog tužilaštva koji su svojim propustima učinili da to tužilaštvo godinama ne postupa u preko 3 i po hiljade predmeta. Kako vidite objašnjenje rukovodioca Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, Duška Milanovića, da je odgovornost “gotovo neizvodljivo utvrditi, a posebno sankcionisati”?

GORJANC PRELEVIĆ: Milanovićeva izjava je odlično ilustrovala visedecenijski nedostatak volje da državno tužilaštvo odgovorno radi svoj posao i istražuje i sankcioniše zloupotrebe. Skandalozno je zaboraviti i na jedan predmet (zamislite da ljekar zaboravi da liječi jednog pacijenta), a kamoli tri i po hiljade i to više godina! Dakle, radi se o skandalu ogromnih razmjera, za koji su odgovorni u prvom redu oni koji su rukovodili tim tužilaštvom, kao i oni koji su morali da kontrolišu njihov rad. To će sigurno izazvati pažnju i Evropske Unije, koja je, kao što znamo, već dugo opravdano nepovjerljiva prema kapacitetima crnogorskog pravosuđa. A sada, umjesto da se kaže, otkrili smo to, prijavili, i sada ćemo utvrditi ko je za to odgovoran, stiže izjava u kojoj se odgovorni unaprijed aboliraju. Takav stav urušava povjerenje javnosti u državno tužilaštvo. Zbog toga smo se oglasili.

Sam Tužilački savjet je već zahtijevao izvještaj o postupanju u predmetima ne samo od tog tužilaštva već i od svih ostalih, što je odgovorno i opravdano – ako je takav ogroman propust učinjen u Podgorici, naravno da hitno treba ispitati stanje u cijeloj državi. I na v.d. VDT-u, gospođi Tatjani Begović i na cjelokupnom Tužilačkom savjetu je sada velika odgovornost kako će utvrditi razmjere pričinjene štete i odgovornost za to. Pogotovo jer to nije iznenadni problem – Akcija za ljudska prava je godinama upozoravala da postoji veliki broj zastarjelih predmeta u državnom tužilaštvu, a bez adekvatnog istraživanja razloga za to i bez utvrđivanja odgovornosti nadležnih. I vaši čitaoci koji nijesu pravnici treba da razumiju da nastupanje zastarjelosti trajno sprječava utvrđivanje odgovornosti za izvršena krivična djela – time se učiniocima takvih djela praktično prašta što god da su učinili.

MONITOR: Kako vidite to što praktično nema pomaka kada je u pitanju sistem ogovornosti tužilaca i sudija?

GORJANC PRELEVIĆ: I dalje preovladava pristup nezamjeranja, nasuprot odgovornog vršenja javne funkcije. Još uvijek nije izgrađen odnos prema profesiji i svijest o tome da oni koji postupaju protivno njenim pravilima štete prije svega svima koji toj profesiji pripadaju, a onda naravno i široj društvenoj zajednici. To važi za svaku profesiju, ne samo za one u pravosuđu. Naravno, kako su državni tužioci profesionalno odgovorni za istraživanje i procesuiranje svih krivičnih djela, a sudije za suđenje i sankcionisanje, najvažnije je da se njihovo kršenje pravila podrobno ispituje i sankcioniše kada se propust utvrdi. Tako se gradi povjerenje u pravosuđe, i, na kraju krajeva, u državu, jer je sprovođenje pravde jedna od njenih osnovnih funkcija.

MONITOR: Šta u tom sistemu treba mijenjati?

GORJANC PRELEVIĆ: Sistem utvrđivanja odgovornosti u državnom tužilaštvu je postavljen tako da još uvijek samo rukovodioci mogu da pokreću postupke utvrđivanja odgovornosti, a ne npr. članovi Tužilačkog savjeta ili Sudskog savjeta, pa čak ni disciplinski tužioci po sopstvenoj inicijativi. To se pokazalo kao nedjelotvorno i zakoni na kojima se sada radi bi u tom pogledu trebalo da se promijene.

Dosadašnja nedjelotvornost sistema utvrđivanja odgovornosti u pravosuđu govori u prilog uvođenja vetinga sudija i državnih tužilaca, koji bi se sprovodio uz kontrolu inostranih stručnjaka, da bi se tendencija nezamjeranja ili korupcije svela na minimum.

MONITOR: Odluka predlagača Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, Demokratske narodne partije i Nove srpske demokratije da povuku Predlog iz skupštinske procedure došla je nakon vašeg protesta zbog tog predloga. Kako to komentarišete?

GORJANC PRELEVIĆ: Možda je presudan bio transparent „Budite ljudi, a ne samo političari“ ili „Pravda za sve žrtve“… Kada smo jednom objasnili problem, a to je da su zakonom u civilne žrtve rata promovisane samo žrtve NATO bombardovanja, a isključene i žrtve otmice putnika iz voza u Štrpcima i druge, onda se ipak desilo jedino što bi moralo da se desi u državi koja je ozbiljan kandidat za članstvo u Evropskoj Uniji, a to je da se od takvog zakona odustane i da se nađe rešenje da se u tu definiciju uključe sve žrtve, tj. porodice žrtava koje su doživjele istu vrstu tragedije u suštinski istim, ratnim, okolnostima.

Mislim da je presudno doprinijelo i to što je Evropski parlament blagovremeno kritikovao tu selektivnu tendenciju i posle su se mnogi uključili da u razgovorima sa nadležnim političarima objasne da žrtve nije pravedno dijeliti po porijeklu odnosno po vrsti rata u kome su stradali. Ipak, tačno je i da su i posle rezolucije Evropskog parlamenta, poslanici ZBCG predložili isto zakonsko rješenje, pa je bilo neophodno da organizujemo i protest zajedno sa Udruženjem „Štrpci – Protiv zaborava“ i Bošnjačkim vijećem.

Sve u svemu, obradovala nas je odluka predlagača da odustanu od svog predloga, do koje je došlo ubrzo nakon protesta uoči Nove godine. Za sad smo odahnuli, nadamo se da neće biti više sabotaže jedinog pravednog rješenja, a to je sveobuhvatno rješenje za sve civilne žrtve rata.

MONITOR: Kako komentarišete to što su neustavnom Danu Republike Srpske prisustvovali funkcioneri ZBCG?

GORJANC PRELEVIĆ: Oni su postupili dosledno svojoj politici. Iznenađenje bi bilo da se tamo nisu pojavili. Međutim, taj događaj je samo naglasio ključni problem vlasti u Crnoj Gori – kako to da u zemlji čiji građani u ogromnom procentu od 80 posto žele članstvo u Evropskoj Uniji postoji sporazum o vršenju vlasti da političkom opcijom čija se politika tome suprotstavlja? ZBCG očigledno ne podržava jedinstvenu BiH, ne podržavaju rezoluciju o zabrani negiranja genocida u Srebrenici, ne podržavaju ljudska prava (neka podržavaju, a neka ne, a tako ne može), podržavaju agresivnu i nedemokratsku Rusiju, itd. Dan Republike Srpske je samo poslednji reflektor koji je to osvijetlio. Ako Pokret Evropa sad želi da opravda svoje ime, morao bi da preispita svoje ključne političke odluke od kojih će zavisiti budućnost Crne Gore.

Ne treba imati iluzije – sve nas na Balkanu, zahvaljujući pre svega neriješenim odnosima Srbije i Kosova – Zapadna Evropa doživljava kao bure baruta od koga ima samo da strahuje. Crna Gora mora da pokaže da je drugačija, da razume i poštuje vrednosti EU, i zbog toga je veoma važna nedvosmislena javna podrška jedinstvenoj BiH od strane predsjednika Milatovića i njegovo odbijanje da prisustvuje Danu RS. S druge strane, zabrinjava to što se premijer Spajić ovim povodom nije oglašavao, jer se radi o ključnoj političkoj orijentaciji države.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo