Povežite se sa nama

Izdvojeno

U PROSVJETI I ZDRAVSTVU TRAŽE POVEĆANJE PLATA: Godina počinje štrajkovima

Objavljeno prije

na

Štrajk zaposlenih u školama, bolnicama i domovima zdravlja, mogla bi da bude slika iz Crne Gore krajem ovog mjeseca. Prosvjetari i zaposleni u zdravstvu traže povećanje plata, a iz Vlade za sada nema odgovora

 

Izvršni odbor predložio je u srijedu Glavnom odboru Sindikata prosvjete Crne Gore da započne proceduru pripreme za generalni štrajk u prosvjeti ukoliko januarska zarada ne bude obračunata u skladu sa potpisanim Granskim kolektivnim ugovorom (GKU) za oblast prosvjete, najavili su iz Sindikata prosvjete Crne Gore.

Nadaju se da će nadležni preduprijediti štrajk i odobriti im uvećanje plata od 10 odsto kako predviđa GKU koji su potpisali sa bivšom Vladom. Ukoliko se to ne desi u narednih 10 dana, do početka drugog polugodišta, iz Sindikata su najavili nekoliko mogućih scenarija.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović izjavio je da neće poštovati opciju u kojoj bi poslodavac trebalo da odredi minimium procesa rada. Naime, akt o minimumu procesa rada je donesen prije 20 godina i kako tvrdi Božović, Ministarstvo prosvjete ga tumači na način da moraju da rade sve kao i da nisu u štrajku. Kao opciju Sindikat razmatra mogućnost, da poput radnika Telekoma koji su prošle godine bili u štrajku, sami donesu odluku o minimumu procesa rada, i kao treću opciju totalnu obustavu nastave.

Iz Vlade od protesta upozorenja ispred Skupštine, prije Nove godine, nijesu rješavali ovaj problem. Iz Sindikata su jasno najavili da će ukoliko se ne izdvoji 18 miliona za povećanje zarada prosvjetnim radnicima, pozvati sve prosvjetne radnike na štrajk u drugom polugodištu. U sistemu crnogorskog obrazovanja zapošljeno je preko 14.000 ljudi, a njega pohađa 94.000 učenika.

Prosvjetari su se pobunili nakon što je objavljeno da u Predlogu zakona o budžetu za 2024. godinu zaposlenima u toj oblasti nije predviđeno povećanje zarada od deset odsto. Sindikat prosvjete je sa prethodnom Vladom u decembru 2022. dogovorio povećanje zarada 20 odsto, a onda za još po deset odsto u 2024. i 2025. godini.

Međutim, tokom prošle godine, nije bilo razgovora Ministarstva prosvjete  a i Sindikata o povećanju zarada od januara 2024, niti su formirali komisiju i potpisali poseban sporazum, kako to predviđa Granski kolektivni ugovor (GKU), usvojen 30. decembra 2022.

Prethodna Vlada je u julu prošle godine usvojila Smjernice makroekonomske i fiskalne politike za 2023-2026. godinu, i u ovom  dokumentu kojim se utvrđuju limiti potrošnje budžeta, ne predviđa se obećano povećanje zarada prosvjetnim radnicima.

Jedno su potpisi i obećanja prošle, a drugo realnost nove Vlade. Iako je premijer Milojko Spajić u ekspozeu naglasio da će obrazovanje biti u fokusu, Vlada je na početku mandata zapela baš sa prosvjetarima. Tako je premijerova priča o tome da će prosvjetni radnik da bude u središtu obrazovanog procesa i da će prosvjetni radnik biti zadovoljan i motivisan, ubrzo skliznula u otvoren sukob sa njima. Spajić im je, dok su prosvjetari protestovali ispred Skupštine, poručio da će biti uvećanja kada budu vidljivi rezultati u prosvjeti.

Treba se prisjetiti da je kada je Sindikat krajem 2022. dogovorio uvećanje plata prvo 20 odsto, a onda kroz naredne dvije godine po deset, dobar dio nastavnika taj potez kritikovao. Navodeći da su diskriminisani u odnosu na ostale kategorije zaposlenih u javnom sektoru, te su navodili primjer da je profesorima na Univerzitetu Crne Gore uvećana zarada čak 60 odsto.

Umjesto pregovora sa prosvjetarima iz Ministarstva prosvjete poručuju da se obrazovno-vaspitni rad  može prekinuti samo u naročito opravdanim slučajevima (epidemije, elementarne nepogode i slično). Iz Sindikata poručuju da takav stav doživljavaju kao vid zastrašivanja.

Ukoliko Vlada ostane i dalje nijema na njihove zahtjeve iz Sindikata poručuju da će krenuti sa tužbama zbog kršenja granskog kolektivnog ugovora. Tužbe bi, prema njihovoj računici, državu mogle koštati blizu 20 miliona eura.

Pored prosvjetara i iz Samostalnog sindikata zdravstva Crne Gore (SSZ) su najavili da će u narednim danima odlučiti da li će zdravstveni radnici stupiti u štrajk. Razlog je ignorisanje njihovih zahtjeva za povećanjem zarada.

Predsjednik ovog sindikata hirurg Mihailo Babović najavio je da bi štrajk bio organizovan u svim bolnicama i domovima zdravlja, čije su sindikalne organizacije članice SSZ, u skladu sa propisanim minimumom procesa rada.

Iz sindikata su podsjetili da su do 3. januara očekivali da bude zakazan sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem, kako je to bilo dogovoreno na ranijem sastanku sa ministrom zdravlja dr Vojislavom Šimunom.

Sindikalci zahtijevaju povećanje plata za srednji medicinski kadar za 17 odsto u Granskom kolektivnom ugovoru, te korekcije koje se tiču i svih zaposlenih, kao što su prekovremeni rad, dežurstva, pripravnost od kuće i slično. Babović je istakao da nije ispoštovana ni zakonska obaveza da se GKU za zdravstvo usaglasi sa Opštim kolektivnim ugovorom do kraja 2023. godine. Sindikat predlaže i da se u novom GKU za prekovremeni rad osnovna zarada zaposlenog uvećava umjesto 60 odsto, za 80 odsto, a da se za 24 sata dežurstva sa sadašnjih 15 odsto, poveća na 20 odsto obračunske vrijednosti koeficijenta.

,,Mi u stvari ne tražimo povećanje plata, već da se anulira inflatorni udar koji smo pretrpjeli u posljednje dvije godine”, poručio je Babović.

Prema zvaničnoj statistici, u posljednje tri godine cijene namirnica porasle su u Crnoj Gori za 43 odsto. Za razliku od sve tanjih novčanika većine građana, trgovinski lanci su imali rekordne profite. Nema naznaka da nova Vlada ima rješenje za ovaj problem svih građana, kao ni za zahtjeve prosvjetara i zdravstvenih radnika.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREKID VATRE NA BLISKOM ISTOKU: Ima li mira za Gazu?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. U Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlade. Još su jaki glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja. Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. Vršilac dužnosti šefa Hamasa  Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi

 

 

Ove srijede katarski premijer šeik Mohamed bin Abdulrahman al-Tani objavio je vijest koju smo svi čekali petnaest mjeseci: predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. Dogovor o pauziranju ratnih dejstava očekuje se da bude zvanično prihvaćen od strane Izraela nakon sjednice premijerovog kabineta za bezbjednost. „Dvije zaraćene strane u Pojasu Gaze postigle su dogovor o razmjeni zarobljenika i talaca, a posrednici najavljuju prekid vatre u nadi da će se postići trajni mir između strana“, rekao je katarski premijer.

On je najavio da obje strane treba potpuno da se pridržavaju svih faza dogovora kako bi se izbjeglo dalje krvoproliće i eskalacija u regionu. Ubrzo poslije ove najave, oglasio se i odlazeći američki predsjednik Džo Bajden. On je izjavio da je njegova administracija pregovarala sa obje strane, ali da će tim novog predsjednika uskoro biti zadužen za njegovu primjenu. Bajden je rekao da su se u Dohi pregovori priveli kraju uz prisustvo novog izaslanika za Bliski istok Stiva Vitkofa i savjetnika Bijele kuće za Bliski istok Breta MekGurka.

Novoizabrani predsjednik SAD Donald Tramp prigrabio je dogovor kao uspjeh svoje administracije. Ustvrdio je da se dogovor mogao postići samo kao rezultat republikanske istorijske pobjede u novembru. „Taj rezultat  je signalizirao cijelom svijetu da će moja administracija tražiti mir i pregovarati o dogovorima kako bi osigurala sigurnost svih Amerikanaca i naših saveznika“.

Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. U Hamasu su proslavili postizanje dogovora, a vršilac dužnosti šefa grupe, Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi. „U ime svih žrtava, svake kapi prolivene krvi i svake suze bola i ugnjetavanja, kažemo: Nećemo zaboraviti i nećemo oprostiti“, poručio je on.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ASIM MUJKIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

 

 

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo