Povežite se sa nama

FOKUS

TEMELJNI UGOVOR PRED VLADOM: Mi častimo vjekove

Objavljeno prije

na

Šta je Crna Gora potpisala sa Vatikanom i Islamskom zajednicom, šta Srpska paravoslavna crkva sa Hrvatskom, a šta Vlada i SPC spremaju da potpišu međusobno

 

Srpska pravoslavna crkva (SPC) dobija više prava i  stiče privilegovan status među vjerskim organizacijama u Crnoj Gori; Država Crna Gora preuzima manje obaveza; Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) gubi prepoznatljivo mjesto u hijerarhiji SPC; podrivaju se temelji građanskog društva… To su neke od izrečenih ocjena uoči mogućeg sporazuma Crne Gore i SPC-a na kome se radi, ne baš predano, duže od deset godina.

Prema najavama, Temeljni ugovor između Crne Gore i SPC-a naći će se na sjednici Vlade u petak 8. jula. Ako Vlada da saglasnost na ponuđeni nacrt (na njenom sajtu dokument je predstavljen kao ,,načelno usklađena radna verzija”) ugovor ide na potvrdu pred Sinod SPC-a. Alternative su da se glasanje o ugovoru sa SPC-om odloži, odnosno, da ne dobije potrebnu većinu. Kolika je ona – ne zna se.

U Sporazumu o parlamentarnoj podršci i prioritetima 43. Vlade piše da će se o pitanjima poput potpisivanja Temeljnog ugovora, organizovanja popisa i priključenja Crne Gore projektu Otvoreni Balkan odlučivati kvalifikovanom većinom. Pošto, od situacije do situacije, to može da znači prostu (većinu prisutnih), apsolutnu (većinu ukupnog broja članova Vlade), dvotrećinsku ili neku četvrtu većinu, ostalo je da se ta formulacija naknadno precizira. Ali nije. To će, možda, biti uređeno budućim poslovnikom o radu vlade. Za sada, svako može po svom nahođenju tumačiti da li je Vlada neku odluku usvojila na adekvatan, odnosno, dogovoren način.

Ukoliko se Vlada CG i SPC saglase sa sadržajem dokumenta, koji je od prošlog proljeća već pretrpio brojne kozmetičke i neke suštinske izmjene, slijedi zakazivanje datuma potpisivanja Temeljnog ugovora koji je, još jednom, uzburkao strasti u Crnoj Gori. Uz realnost da možemo dobiti i treću vladu u nizu koja će, suštinski, pasti zbog odnosa sa/prema SPC.

Primjetno je da tzv. akademska javnost, od Univerziteta do CANU-a, bježi od izjašnjenja o sadržaju ponuđenog Temeljnog ugovora. Mi  smo uporedili predočeni dokument sa ugovorima koje je Crna Gora već potpisala sa Svetom stolicom (katoličkom crkvom) i Islamskom zajednicom (IZ), ali i sa Ugovorom koji su, prije 20 godina, u Zagrebu potpisali zvaničnici Republike Hrvatske (premijer Ivica Račan) i SPC u Hrvatskoj, u čije ime je dokument potpisao tadašnji predsjednik Episkopskog savjeta SPC-a u Hrvatskoj gospodin Jovan.

Razlike u upoređenim dokumentima počinju od naslova. Crna Gora je sa Islamskom zajednicom (2012.), baš kao i Hrvatska sa SPC-om, potpisala Ugovor o uređenju odnosa o zajedničkim interesima, odnosno, Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa. Ugovor sa istim naslovom kakav se priprema sa SPC-om (Temeljni ugovor) Crna Gora je potpisala sa Svetom stolicom 2011. godine, a on je u parlamentu potvrđen sredinom naredne 2012.

Slijede dijelovi teksta u kojima se objašnjavaju motivi potpisivanja ugovora. Uz poziv na Ustav Crne Gore i odredbe kanonskog prava/Šerijata vjerske organizacije sa kojom se ugovor potpisuje, ugovori sa IZ i Vatikanom sadrže i određene osobenosti.

U Ugovoru Crne Gore i Islamske zajednice konstatuje  se ,,vjekovno prisustvo islama na prostoru današnje Crne Gore, njegov kontinuitet i istorijsko trajanje u različitim državno-pravnim okvirima i istorijska i sadašnja uloga IZ…”. A istaknuta je i činjenica ,,da je u Knjaževini Crnoj Gori, shodno odredbama Berlinskog kongresa, zajamčena sloboda islamske vjere i pravo raspolaganja nad vakufskom imovinom, kao i ustanovljeno ustrojstvo muftistva na čelu sa Muftijom sa sjedištem u Crnoj Gori, što je potvrđeno Ustavom za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905. godine”.

U Ugovoru sa Svetom stolicom konstatuje se (imajući u vidu) ,,viševjekovno prisustvo Katoličke crkve u Crnoj Gori, kao i važnost Konvencije između Leona XIII i Nikole I, knjaza Crne Gore, od 18. avgusta 1886.” i ističe (uvažavajući) ,,uloga koju je Katolička crkva imala na društvenom, kulturnom i obrazovnom području”.

U nacrtu Temeljnog ugovora sa SPC-om imamo malo dužu preambulu. Tamo se polazi od činjenice ,,da je Hrišćanska crkva na prоstоru Crne Gоre prisutna оd apоstоlskih vremena i njenоg kоntinuiteta-misije krоz istоrijskо pravоslavnо i crkvenо ustrоjstvо оd оsnivanja Zetske, Budimljanske i Humske Еpiskоpije Žičke Аrhiepiskоpije (1219 – 1220.g.)”, da bi se, potom, naglasilo uvažavanje doprinosa ,,Srpske Pravоslavne Crkve u društvenоm, kulturnоm i оbrazоvnоm razvоju Crne Gоre i istоrijsku ulоgu Mitrоpоlije Crnоgоrskо-Primоrske za vrijeme crnоgоrskih mitrоpоlita/gоspоdara”.

Lingvisti su registrovali da upotreba velikoh slova u ovom dokumentu nije u skladu sa važećim pravopisom. Procrnogorski istoričari i političari su konstatovali da se navedenim kontinuitet SPC-a priznaje u razdoblju koje je oko 700 godina duže od onoga što SPC-u priznaje matična država – Republika Srbija. Mnogima je za oko zapala činjenica da se uloga Mitropolije crnogorsko-primorske marginalizuje, za račun krovne crkve (SPC) kojoj se pripisuju zasluge za društveni, kulturni i obrazovni razvoj Crne Gore. Dugoročno, to bi mogao biti najveći grijeh Temeljnog ugovora – svođenje MCP-a na filijalu SPC-a koja u svakom momentu može biti ugašena, predstavlja ruganje prošlosti i loš zalog za budućnost.

Ima, naravno, i onih koji drže da je zapisano baš ono što treba da sadrži ugovor Crne Gore i SPC-a. ,,Gore navedena preambula je možda i najvažniji dio Temeljnog ugovora jer se ovim tekstom priznaje ono što je SPC tražila već dugi niz godina – priznanje njenog istorijskog kontinuiteta kao jedine kanonski priznate pravoslavne vjerske zajednice u Crnoj Gori”, piše  df-ovska borba.me a prenose drugi portali bliski prosrpskim partijama i SPC-u. ,,Od vremena referenduma 2006. godine, SPC je živjela pod tenzijom da se njen kontinuitet uskrati i da joj se kontinuitet uvaži samo od 19. vijeka, ili čak od 20. kada se i dogodilo svecrkveno ujedinjenje u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca”. Slijedi zaključak: ,,Temeljni ugovor daje najveće časti SPC-u, što je zvanična Crna Gora i bila u obavezi da uradi”.

O svemu tome bi se moglo podugo diskutovati, a  naum ,,odavanja najveće časti” teško je osporiti. Radi poređenja, pogledajmo kako su Hrvatska i SPC ušle u definisanje zajedničkih interesa. ,,Ugovorene strane saglasne su da je SPC u Hrvatskoj imala pravnu osobnost i prije stupanja na snagu Zakona”. To je to što se istorije tiče.

Zato su u hrvatskom Ugovoru sa SPC-om detaljno razrađena pitanja dušebrižništva pravoslavnih vjernika u vojsci, policiji, zatvorima, zdravstvenim i socijalnim ustanovama. Definisani su prostor, vrijeme, broj susreta sa sveštenikom za zatvorenike, sve do naknade iz državnog budžeta za sveštenike koji obavljaju taj posao.

Još više prostora posvećeno je održavanju pravoslavnog vjeronauka u predškolskim i školskim ustanovama (Hrvatska je ranije uvela vjeronauk u svoj obrazovni sistem kao izborni predmet) – od minimalnog broja polaznika i načina na koji roditelji/staratelji daju saglasnost za nastavu, preko zakonskih uslova koja moraju ispuniti lica koja drže vjersku nastavu (bira ih i smjenjuje episkop), sadržaja programa i udžbenika koji će se koristiti (izrađuje ih ili odobrava Sveti arhijerejski sinod, a na njih daje saglasnost ministar prosvjete), do naknade koju će vjeroučitelji primati iz državnog budžeta.

Drugi su prioriteti u Crnoj Gori.  ,,Crna Gоra jemči Crkvi (misli se na SPC) pravо na pastirsku brigu о pravоslavnim vjernicima u оružanim snagama i pоlicijskim službama, kaо i оnima kоji se nalaze u zatvоrima, javnim zdravstvenim ustanоvama, sirоtištima i svim ustanоvama za zdravstvenu i sоcijalnu zaštitu javnоg i privatnоg tipa”, stoji u Temeljnom ugovoru koji čeka na potpis. Gotovo identične odredbe nalaze se i u ugovorima sa IZ i Svetom stolicom. Detalja nema. Nego, kako se ko snađe.

Crna Gora u svim ugovorima sa vjerskim organizacijama priznaje ,,osnovno pravo roditelja na vjersku pouku vlastite djece”. Bez objašnjenja šta to tačno znači. Zato se razlikuju odredbe o mogućem vjerskom obrazovanju u javnim školama i predškolskim ustanovama. U Ugovoru sa IZ to pitanje se ne pominje. Ugovor sa katoličkom crkvom, od prije 20 godina, sadrži odredbu: ,,Imajući u vidu viševjersku strukturu države, kao i tekući process zakonskih reformi, mogućnost izučavanja katoličke vjere u javnim školama moći će biti regulisana jednim budućim ugovorom između strana”. U ugovoru koji se sprema sa SPC-om definicija je nešto kraća: ,,Pravоslavna vjerska nastava u javnim škоlama mоže se regulisati, u skladu sa pravnim pоretkоm Države”. Sami procijenite ima li tu i suštinske  razlike.

Tamo gdje je sigurno ima jeste pitanje imenovanja  vjerskih velikodostojnika u Crnoj Gori.

,,Islamska zajednica u CG će nakon izbora, a prije imenovanja reisa, o tome, na povjerljiv način, obavijestiti Vladu Crne Gore”, stoji u Ugovoru sa IZ. Takva obaveza ne postoji u slučaju katoličke i pravoslavne crkve.

,,Katolička crkva je nadležna za sva crkvena imenovanja i dodjelu crkvenih službi, u skladu sa odredbama kanonskog prava. Imenovanje, premještanje i smjena biskupa u isključivoj je nadležnosti Svete stolice”, stoji u ugovoru sa Vatikanom. Ugovor sa SPC-om još je širi  po pitanju crkvenih prava. ,,Sveti arhijerejski sabоr SPC-a je isključivо nadležan za izbоr, hirоtоniju i pоstavljenje arhijereja u eparhijama u Crnоj Gоri, kaо i za оsnivanje, mijenjanje i ukidanje eparhija u skladu sa pravоslavnim kanоnskim pravоm i Ustavоm SPC-a”. Dakle, ne samo što će crnogorske vlasti, ako nemaju dobre privatne veze, iz medija saznati ko je novi mitropolit/episkop, nego SPC može dobiti pravo da, recimo, ukine Mitropoliju crnogorsko-primorsku, ili je svede na neki niži organizacioni nivo (eparhiju). Političari i vjernici iz Crne Gore neće imati bilo kakve mogućnosti da utiču na tu odluku.

Zato će Vlada RH ,,na prikladan način biti obeviještena nakon izbora episkopa, a prije objavljivanja”.

Pravoslavna i katolička crkva, ugovorima sa Vladom Crne Gore, Temeljnim ugovorom dobijaju ,,pristup sredstvima javnоg infоrmisanja (nоvine, radiо, televizija, internet)”. Nema naznaka kako bi država sprovela obećano ukoliko se ono kosi sa uređivačkom politikom nekog privatnog medija. Ili, prosto, redakcija zaključi da praćenje određenog događaja ne predstavlja javni interes.

U slučaju IZ stvari su nešto drugačije. U njenom Ugovoru stoji: ,,Islamska zajednica u CG ima pristup javnom servisu u cilju promovisanja vjerskih sloboda”. I opet nije precizirano šta to tačno znači i kako se obećano može provesti u djelo.  U Ugovoru hrvatske sa SPC-om  odredbe o garantovanom pristupu medijima – nema.

Hrvatska se, takođe, SPC-u nije obavezala da njeni državni organi neće preduzimati bezbjednosne mjere u vjerskim objektima ,,bez prethodnog odobrenja/ovlašćenja (SPC i Sveta stolica) ili obavještenja (IZ) kao što to radi Crna Gora. Čime se, praktično, daje ekstrateritorijalnost objektima koje koriste vjerske organizacije. Smisao te odredbe može se sagledati i iz perspektive priča o skrivanju osumnjičenih za ratne zločine u ovdašnjim manastirima. Zato su, obje države, u sva četiri Ugovora koja smo čitali, obećale da će u slučaju pokretanja istražnog postupka protiv sveštenika, redovnika ili imama, o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti.

Zajednička je odredba kojom države vjerskim organizacijama obećavaju da će se na zakonit način odnositi prema njihovoj imovini i pravu vlasništva.

Treba pomenuti da u slučaju pripremljenog ugovora sa SPC-om, Vlada nije prepoznala specifnost njenog vlasništva u Crnoj Gori. Većina toga pripadala je, tada autokefalnoj, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, do njenog nasilnog uvođenja u sastav SPC-a. Potom je, nakon Drugog svjetskog rata, dobar dio te imovine preknjižen na državu (konfiskovan) pa onda, pod nerazjašnjenim okolnostima, vraćen SPC-u za vrijeme vladavine DPS-a. Upravo spor oko prava korišćenja te imovine decenijama opterećuje odnose sveštenstva i vjernika Srpske pravoslavne crkve  i  Crnogorske pravoslavne (CPC) crkve u Crnoj Gori.  Temeljni ugovor, ovakav kakav je, tu ništa neće promijeniti. Sve da Vlada, kao što je najavio premijer, zaista počne razgovore na istu temu (Temeljni ugovor) i sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom. Doduše, ono što bi u tom slučaju bilo interesantno jeste istorijski kontinuitet koji bi Vlada priznala CPC-u. Osnovana 1993? Ili bi i taj Ugovor uvažio doprinos u društvenоm, kulturnоm i оbrazоvnоm razvоju Crne Gоre i istоrijsku ulоgu za vrijeme crnоgоrskih mitrоpоlita/gоspоdara. Pošto na sve to CPC ima pravo makar koliko i SPC.

Dok je ovaj broj  Monitora pripreman za  štampu, trajao je sastanak predsjednika partija koje podržavaju manjinsku Vladu. Tema je sudbina Temeljnog ugovora sa SPC-om i budućnost Abazovićevog kabineta nakon, eventualne, saglasnosti za potpisivanje tog dokumenta. Skoro da brine uzdržanost DPS-a. Baš kao i odsustvo euforije od strane DF-a. Ni slavlja ni protesta. Jesu li u pravu oni što smatraju da gledamo namještenu utakmicu, u kojoj će sudije (uticajni predstavnici tzv. međunarodne zajednice) skrojiti konačan rezultat?

Premijer zvući optimistično. I čudi se: ,,Mislim da je žalosno da se Crna Gora ovako bavi crkvom u turističkoj sezoni i u susret rastu cijena”. Samokritika? Ili borba sa zamišljenim protivnikom? Da su Abazović i URA održali obećanje dato prije desetak dana (ali nijesu) da će ,,danas” objaviti uporednu analizu pripremljenog Temeljnog ugovora sa SPC-om i ugovora koji su potpisani sa drugim vjerskim organizacijama, možda bismo makar za milimetar, bili bliži evropskim vrijednostima. Mada ni tada ne bi razumjeli vezu između Svetog Save i današnjeg Temeljnog ugovora između SPC-a i Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

STADIONI, VLAST, NAVIJAČI: Mržnja iznad zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima – nema. Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti, tokom utakmice Berane Lovćen,  završiti na prekršajnim prijavama

 

Rukometni derbi između Berana i Lovćena u nedjelju u Beranama tri puta je prekidan. Igrače sa Cetinja  navijači su gađali raznim predmetima, čak i staklenim flašama. U finišu utakmice, pojedinci su iz publike pokušali da uđu u teren i obračunaju se sa igračima Lovćena.

U navijačkoj koreografiji nijesu izostale ni baklje, kao ni klicanje Kosovo-  Srbija, Draži Mihailoviću. Igračima sa Cetinja je skandirano ustaše.

Sem štete u sportskoj sali, utakmica je završena bez povrijeđenih. Lovćen je pobijedio, a nakon gostovanja predsjednik ovog rukometnog kluba Vido Đakonović, istakao je da su čelnici Rukometnog kluba Berane bili korektni, ali da su derbi apsolutno pokvarili navijači tog kluba.

Beranska navijačka grupa Streetboys, baš na ovoj utakmici proslavila je jubilej – 30 godina postojanja. Grupa je osnovana 1994. kao navijači FK Berana. Na sajtu Balkanski navijači, naveli su svoje principe: ,,Princip slobode, jednakosti i zajedništva kao sredstvo protiv siromaštva, korupcije, nepravde i zaborava a specifičnim mentalitetom, rasnom i etničkom raznolikošću…”.

Iako Steetboysi, kako tvrde upućeni u beranske prilike, jesu etnički raznoliki, na utakmicama, pa i na ovoj posljednjoj u Beranama, ne ponašaju se tako. Nijedan od proklamovanovih  principa nije bio vidan ni na posljednjem derbiju.  Dio medija je optužio prije svega Andriju Mandića i njegove prosrpske partije da stoje iza ovog incidenta samo desetak dana prije lokalnih izbora u ovom gradu.

Sličan incident Streetboysi su napravili u oktobru 2017. u Ulcinju. Tada su na fudbalskoj utakmici FK Berane sa Otrant Olimpit klicali Ratku Mladiću, te skandirali Srbiji i klicalii –  ,,ubij Hrvata da Šiptar nema brata”. Privedeno je 15 navijača FK Berana. Sudija ih je nakon saslušanja pustio da se brane sa slobode.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

RUKOVODSTVO ADVOKATSKE KOMORE MIMO ČLANSTVA KUPILO PROSTOR NEKADAŠNJE INVEST BANKE DUŠKA KNEŽEVIĆA: Njihov prvi milion

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. Bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura

 

 

Advokatska komora Crne Gore (AKCG) u junu  ove godine kupila je prostor bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića,kod Gradskog stadiona u Podgorici, kao i još jedan dio nepokretnosti u istom objektu. Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. I to bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura.

Advokati su o milionskom poslu svog rukovodstva obaviješteni tek nedavno. Zapravo, informisani su  oni koji su materijale koji im je Upravni odbor Komore uputio pred redovnu godišnju skupštinu, zakazanu za 30. novembar ove godine, strpljivo iščitali do kraja.

U moru informacija stidljivo se pominje i milionska trgovina, u okviru dokumenata priloženih radi usvajanja finansijskihi izvještaja za ovu i prethodnu godinu, jedne od sedam stavki dnevnog reda predstojeće Skupštine. Advokatima nijesu dostavljeni ni kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu,  kao ni ostala dokumentacija koja je pratila ovaj posao.

U zapisniku sa sjednice Komisije za kontrolu finansijskog poslovanja Komore, održane u oktobru ove godine, navodi se da je Ugovor o prodaji između Advokatske komore i Invest banke u stečaju potpisan 24. juna ove godine, a da je Komora tu nekretninu platila 700 000 eura. Ugovor je u ime AKCG  potpisao njen predsjednik, advokat Danilo Mićović.Takođe, navodi se da je 30. septembra ove godine Komora kupila i nepokretnosti u vlasništvu Branka Vujoševića, takođe kod Gradskog stadiona, koje se u katastru vode pod istim listom nepokretnosti kao i nekretnine Invest banke. Cijena tih nekretnina je – 203.700 hiljada eura.

Komisija dalje navodi da je Komora Vujoševiću u cjelosti isplatila novac, dok je Invest banci isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 350 000 eura.  Preostali dio, u istom iznosu treba da bude isplaćen naredne godine. „Te će  zbog isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a zatim  renoviranja i opremanja nepokretnosti morati ući u kreditno zaduženje“, konstatuje Komisija.  Komora se, prema Izvještaju o radu Upravnog odbora, zadužila kod CKB banke u iznosu od 550.000€. Kredit će vraćati u periodu od 10 godina.

Komora je za kupovinu tih nekretnina do sada isplatila 553,700 hiljada eura. Do kraja godine treba da isplati još 350  hiljada iz kreditnih sredstava, ukupno 903, 700 eura. Preostalih 200 hiljada potrošitće za renoviranje i adaptaciju, što bi značilo da novi prostor Komoru košta 1.103 700 eura.   Na više pitanja koja je Monitor uputio rukovodstvu AKCG,  a koja  se odnose na detalje ovog  posla, netransprentan način kupovine i racionalnost potrošnje, predsjednik AKCG Danilo Mićović odgovorio  je: „Zbor ranije preuzetih obaveza u Advokatskoj komori, dostavićemo odgovore na sva postavljena pitanja u razumnom roku”.

U Izvještaju o radu Upravni odbor AKCG ovako opisuje taj posao: “AKCG je u uspješno relizovala kupovinu novog poslovnog prostora.  Sigurni smo da će nakon završetka radova na ovom objektu biti omogućeni bolji uslovi za rad, organizaciju sastanaka, obuka i drugih aktivnosti Komore, čime će se osim radnih uslova poboljšati i efikasnost u radu Komore. Smatramo da će prilagođavanje poslovnog prostora potrebama Komore doprinjeti ne samo boljoj organizaciji rada, već i pozitivno uticati  na profesionalni imidž Komore”.

Kako netransparentno poslovanje utiče na imidž Komore, nije pojašnjeno. A upravo je netransparentnost ove kupovine problematizovala i advokatica Danijela Zarubica,  članica tročlane Komisije za kontrolu poslovanja Komore tokom oktobrske sjednice tog tijela. Osim nje, u Komisiji su predsjednica Sanja Radulović i advokat Nikola Čukić.

“ Upravni odbor AKCG nije obavijestio sve advokate da je nekretnine pronašao i pristupio kupovini, a minimum je bio da se svi advokati obavijeste o tome koje su nekretnine u pitanju, gdje se nalaze, koja je kuporodajna cijena, koji bi bio način isplate, a sve to prije zaključenja  navedenih ugovora”, konstatuje Zarubica, koja je tom prilikom izdvojila mišljenje. “Sporno je  što je kupovina predmetnih nepokretnosti obavljena bez uključivanja Skupštine, odnosno bar upoznavanja svih advokata sa ovim pravnim poslom. Smatram da je odluku o kupovini nepokretnosti trebalo da donese Skupština, jer je ona najviši organ AKCG”, navela je. Po njenom mišljenju, Skupština je trebalo da donese tu odluku uprkos članu Statuta po kom je Upravni odbor ovlašćen da upravlja svom imovinom AKCG. „ Takav pravni posao prevazilazi okvire upravljanja UO“, konstatuje ona.

Prema Statutu AKCG Skupština odobrava završni račun i donosi plan prihoda i rashoda, koji Upravni Odbor priprema i dostavlja Skupštini. UO takav plan nije dostavio Skupštini.

Nekretnine bivše Invest banke koje je ove godine kupila Komora oglašavaju se na prodaju godinama. Prostor koji je ove godine kupila AKCG, prvi put je, sudeći prema dokumetaciji stečajne uprave na sajtu Invest banke, oglašen  u septembru 2021. godine. Radi se o tri prostora –  prva etaža podrum, prizemlje i prvi sprat, ukupne površine, 1032 kvadrta. Stečajna uprava Invest banke navodi i da nekretnine imaju hipoteku poreskog potraživanja, ali  ne i u kom iznosu.

U prvom oglasu za javno nadmetanje, nekretnine se cijene ukupno 1108 000 eura. Tačno onoliko koliko je AKCG  sada obezbijedila novca za kupovinu i renoviranje. Cijena je iz godine u godinu snižavana, da bi u posljednjem oglasu iz juna ove godine, bila spuštena na 700 000 eura.  Zanimljivo je da u posljednjem oglasu stečajna uprava Invest banke dodaje i nekretnine u vlasništva Branka Vujoševića, kao i jednu nekretninu u vlasništvu Glavnog grada. U napomeni međutim navodi da su predmet te oglašene prodaje nekretnine Invest banke. Monitor nije uspio da sazna zašto su onda u oglasu dodate nekretnine Vujoševića i Glavnog grada, ali ni kako je AKCG pregovarao o kupovini prostora Vujoševića, koji je na kraju platio preko 200 hiljda eura. Nijesmo uspijeli ni potvrditi nezvanične informacije da je AKCG bila jedina koja se prijavila na oglas.

Monitor se obratio i stečajnoj upravi Invest banke , koja nam do odlaska ovog broja u štampu nije dostavila traženu dokumentaciju o detaljima i istoriji ovog posla.

Zašto je odlučilo da mimo njihovog znanja potroši preko milion eura, zadužujući pri tom Komoru za pola miliona eura, advokati će imati priliku da pitaju rukovodstvo po obavljenom poslu, na redovnoj  Skupštini zakazanoj za sledeću sedmicu. Te koliko je zaista uspješan posao potrošiti milion eura na nekretnine koje niko ne želi, u sivoj zoni i zapuštene.

U Komori se ni do sada nijesu mogli baš pohvaliti racionalnom potrošnjom.  U predlogu završnog računa za prošlu godinu, tako, između ostalog,  stoji da je AKCG za troškove izborne i svečane skupštine, koja je održana u hotelu Splendid krajem prošle godine, potrošila preko 70 hiljada eura. Ne štedi se ni na zaradama, pa je  plata sekretarice u Komori preko 2000 eura, veća nego sudijama Višeg suda. Ipak,  ovo je prvi put, kažu advokati sa kojima je Monitor razgovarao, da se sprovede milionska transakcija, i to bez njihovog znanja.

Rukovodstvo je pred Skupštinu nagovijestilo da će advokatima 100 posto podići visinu članarine. Da li je to recept da nadoknade milionski trošak, na račun advokata, od rukovodstva AKCG  nijesmo uspjeli da saznamo.

Članarina inače nije godinama naplaćivana kako je propisano Statutom, pa Komora ima ogromna dugovanja po tom osnovu. Ove godine potpisan je Sporazum, kojim je naplaćen dio dugovanja advokata koji su po propisima morali biti isključeni i snositi sankcije u slučaju neplaćanja. A koji će, sve su prilike, na predstojećoj skupštini moći i da glasaju o završnom računu AKCG. Prema nekim procjenama, dug po tom osnovu koji je ostavilo prethodno rukovodstvo iznosi oko 800 hiljada eura.

Novo donosi nove dugove. Treba valjda održati imidž.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Ne bi bio prvi put da izgleda da Bećirović ima privilegovan status pred državnim institucijama. Ne samo pravosudnim. Kao što nije ni prvi put da Bećirović fizičkim ili verbalnim nasiljem rješava svoje probleme sa novinarima i kritičarima. U arhivama  medija niz je svjedočenja o napadima Bećirovića, njegovih pratilaca zaduženih za bezbjednost i medijskih plaćenika okupljenih oko portala Aktuelno.me.

Prije više od 15 godina Bećirović je strogoću počeo da trenira na radnicima angažovanim na dogradnji hotela Avala u Budvi. Šamarima i pesnicama, uglavnom. Ž.R. je bio jedan od nekoliko napadnutih koji su zaštitu potražili od države. U krivičnoj prijavi naveo je kako se, sa još dvojicom kolega, uputio hotelskim liftom, noseći nekoliko torbi alata i opreme. Kada se lift zaustavio, na vratima je stajao Zoran Bećirović. “Odmah po otvaranju vrata, s obzirom da sam ja bio najbliži, Bećirović me snažno ošamario, uz izrečene riječi prijetnji i uvreda, a potom se usmjerio na kolegu iz Srbije, kome je zadao mnogo udaraca”, napisao je Ž.R.  u prijavi. „ Nijesam se usudio da tražim objašnjenje za njegovo ponašanje, jer sam bio više nego siguran da bi u tom slučaju, napad na mene bio nastavljen”, objasnio je.

Slične su priče i drugih napadnutih. Nekad je Ćoćo napadao  sam, a nekad uz pomoć  tjelohranitelja. Bećirovićev advokat Branko Čolović potvrdio je da su neki od prijavljenih napada završili u Sudu za prekršaje, ali se u tadašnjem razgovoru za Vijesti (2011.) nije mogao sjetiti sa koliko je novca kažnjen njegov klijent. “To jeste prekršaj,  nije sporno, ali nije kriminal niti ima govora o nasilničkom ponašanju”, tumačio je.

Sličnog mišljenja bili su  i u Osnovnom tužilatvu u Kotoru. Prijava napadnutih radnika je odbačena. Tadašnji Osnovni tužilac Boris Savić saopštio je:  “Bećirović  je saslušan pred istražnim sudijom. Nakon nalaza vještaka, koji se izjašnjavao o medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da nema elemenata krivičnog djela za koje se teretio Bećirović. Vještačenje je pokazalo da nema tjelesnih povreda, već samo crvenilo”, zaključio je Savić. Kasnije je postao predsjednik Višeg suda u Podgorici.

Na meti Bećirovića u proljeće 2015. našli su se Monitor i Vijesti.  Bećirović je, prvo, preko Dnevnih novina optužio novinarke Monitora, Milenu Perović-Korać i Milku Tadić-Mijović da su tekstom U mreži (iz marta 2011.) ,,nacrtale metu njegovom bratu Draganu”. Dragan Bećirović je, pod do danas nerasvijetljenim okolnostima, ubijen u Budvi u aprilu 2011. godine. Evo medijske optužnice: ,,Taj tekst je napisan i naručen da bi se mom pokojnom bratu nacrtala meta na čelo dvadeset dana prije njegovog ubistva, što ja godinama tvrdim. Sada bi bilo normalno da se u okviru sudskog procesa utvrdi ko je naručio ovaj lažni tekst od Monitora…”. Pošto su Vijesti prenijele Monitorov tekst, “optužnica” je proširena i na njih.  Bećirović im je spočitao ometanje istrage ubistva njegovog brata. I to ponavlja do danas, neometan od strane nadležnih.

Tekst Dnevnih novina  prenijele su Pobjeda i Portal analitika, ali se niko  nije potrudio da svojim čitaocima pojasni optužnicu. Da jesu, njihovi čitaoci bi znali da se pokojni Bećirović u tom tekstu pominje dva puta. Prvi citat: ,Beppler&Jacobson zvanično predstavlja Dragan Bećirović.Više je izvora, međutim, tvrdilo da je Bećirović istureni igrač, a da su unutra i familija Đukanović i Stanko Subotić Cane”. Drugi: ,,Dragan Bećirović, u više je različitih kombinacija i u nekim drugim firmama”.

Bećirović i Pobjeda razmjenjivali su se i drugim sadržajima. Aktuelno.me  je prenosio  tekstove Šemsudina Radončića i Marka Vešovića u Pobjedi, u kojima je godinama na najprizemniji način, klevetama i uvredama,  vođena hajka protiv vlasnika, menadžemnta, urednika i novinara Monitora i Vijesti.  Iako je u nizu privatnih tužbi Bećirović izgubio pred sudovima, nije se desilo ništa. On je nastavio da  prenosi klevete i uvrede, a država da ćuti. Jednako je nastavio da crta mete i napada novinare i kritičare. Posebna sinhronizovana hajka vođena je protiv direktorice MANS-a Vanje Ćalović Marković.

U decembru 2019. napadnut je Vladimir Otašević, tada novinar Dana. Na njega je nasrnuo Bećirovićev tadašnji i sadašnji bodigard Mladen Mijatović, u tržnom centru Delta, nakon što ih je novinar fotografisao dok su, skupa sa tužiocem Milošem Šoškićem (tada viši, danas specijalni tužilac), obilazili trgovine.

“Uhvatio me je za vrat i privukao sebi i počeo da me vrijeđa ’bubašvabo p…a ti materina, izbriši te slike’. Na to mu je Bećirović rekao ‘nemoj ovdje, kamere su, riješićemo to’. Ovaj me je pustio pa su se sva trojica, Bećirović, Šoškić i taj čovjek udaljili. Sve ovo je vidio i čuo Miloš Šoškić. Riječ nije rekao i samo je nijemo gledao”, ispričao je Otašević.

Iako su kamere tržnog centra potvrdile Otaševićeve tvrdnje, on je u Osnovnom državnom tužilaštvu saslušavan kao svjedok po sopstvenoj krivičnoj prijavi. “Kako nije dobio status oštećenog, Otašević po zakonu nema pravo na uvid u aktivnosti i radnje koje je Tužilaštvo preduzelo u vezi sa njegovim slučajem”, pojasnio je njegov advokat Nebojša Asanović. Prijava je odbačena nakon dvadesetak dana, pošto u tužilaštvu “nijesu našli bitne elemente bića tog krivičnog djela, kao ni bilo kog drugog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti”. Već viđeno.

Još tada je problematizovana činjenica da se u Bećirovićevoj pratnji  nalazi Mladen Mijatović, službenik MUP-a Crne Gore. Iz MUP-a je, prije pet godina, saopšteno da Mijatović nije tražio odobrenje tadašnjeg ministra Mevludina Nuhodžića da privatno obezbjeđuje Bećirovića. Dodali su da će,  ukoliko provjera pokaže da se bavio tim poslovima, “preduzeti mjere za utvrđivanje njegove odgovornosti”.

Sada – ista priča. Uz konstataciju da  je Mijatović “raspoređen na radno mjesto samostalnog referenta-spasioca u Direktoratu za zaštitu i spašavanje, u okviru Direkcije za avio-helikoptersku jedinicu MUP-a“, iz resora koji vodi Danilo Šaranović navode da “nisu raspolagali podacima da je imenovani angažovan na bilo kojim dodatnim poslovima, niti je od nadležnog rukovodioca dobio odobrenje za angažovanje izvan svojih redovnih poslova“. Toliko o provjerama pripadnika policija i Ministarstva unutrašnjih poslova o kojima slušamo evo četiri godine.

Ipak, posebno poglavlje terora koji Bećirović sa saradnicima provodi nad novinarima predstavlja i višegodišnja medijska tortura kroz koju prolazi novinarka Monitora i Vijesti, Dragana Šćepanović. Ona je izložena skoro  svakodnevnim prijetnjama i uvredama koje objavljuje portal Aktuelno.me čiji je osnivač Bećirovićev Ski Resort Kolašin 1450. Počelo je nepotpisanim optužbama da “dopisnica drugosrbijanskog režimskog tabloida godinama čini sve kako bi sabotirala razvoj Kolašina”. Nastavilo se besprizornim uvredama na njen i račun članova njene porodice.

Tužilaštvo je, ponovo, ostalo slijepo, gluvo i nijemo. ,,S obzirom da je uvidom u tekstove utvrđeno da istim nisu sadržane prijetnje po ličnu i imovinsku bezbjednost Šćepanović Dragane, što ista ni sama nije sporila, već da tekstovi sadrže uvredljive kvalifikacije po ličnost i profesionalnu orijentaciju kako Šćepanović Dragane, tako i medija u kojem ista radi, to nalazim da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti,” zaključio je u junu prošle godine tužilac Nikola Boričić.

Nakon prošlonedjeljnog napada na Anu Raičković prenuli su se i u Kolašinu, pa je početkom nedjelje stigla informacija da je Osnovno državno tužilaštvo formiralo predmet povodom napisa portala Aktuelno.me. Ipak, ni sada predmet njihove pažnje nijesu nepotpisani tekstovi koje objavljuje urednik portala Balša Knežević, već prateći komentari. Otprilike: ako utvrde ko ih je pisao, izviđaće da li u njihvom sadržaju ima elemenata krivičnog djela… Dok Dragani Šćepanović stižu najave novih nastavaka kleveta i izmišljotina na račun nje i njene porodice.

Jedno je jasno. Napad na Anu Raičković, i članove njene porodice nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Novac i nekažnjivost koju je stekao u vrijeme tajkunskih privatizacija pod pokroviteljstvom režima Mila Đukanovića, često uz finansijsku, pravnu i svaku drugu pomoć njegovih najbližih srodnika i saradnika, Bećirović i danas koristi da uzme, nagradi i kazni. Pitanje je: hoće li  država konačno stati na put Ćoćovom nasilju? Ili će sklonost nasilju, učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti. Dokle?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo