FOKUS
TEMELJNI UGOVOR PRED VLADOM: Mi častimo vjekove
Objavljeno prije
4 godinena
Objavio:
Monitor online
Šta je Crna Gora potpisala sa Vatikanom i Islamskom zajednicom, šta Srpska paravoslavna crkva sa Hrvatskom, a šta Vlada i SPC spremaju da potpišu međusobno
Srpska pravoslavna crkva (SPC) dobija više prava i stiče privilegovan status među vjerskim organizacijama u Crnoj Gori; Država Crna Gora preuzima manje obaveza; Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) gubi prepoznatljivo mjesto u hijerarhiji SPC; podrivaju se temelji građanskog društva… To su neke od izrečenih ocjena uoči mogućeg sporazuma Crne Gore i SPC-a na kome se radi, ne baš predano, duže od deset godina.
Prema najavama, Temeljni ugovor između Crne Gore i SPC-a naći će se na sjednici Vlade u petak 8. jula. Ako Vlada da saglasnost na ponuđeni nacrt (na njenom sajtu dokument je predstavljen kao ,,načelno usklađena radna verzija”) ugovor ide na potvrdu pred Sinod SPC-a. Alternative su da se glasanje o ugovoru sa SPC-om odloži, odnosno, da ne dobije potrebnu većinu. Kolika je ona – ne zna se.
U Sporazumu o parlamentarnoj podršci i prioritetima 43. Vlade piše da će se o pitanjima poput potpisivanja Temeljnog ugovora, organizovanja popisa i priključenja Crne Gore projektu Otvoreni Balkan odlučivati kvalifikovanom većinom. Pošto, od situacije do situacije, to može da znači prostu (većinu prisutnih), apsolutnu (većinu ukupnog broja članova Vlade), dvotrećinsku ili neku četvrtu većinu, ostalo je da se ta formulacija naknadno precizira. Ali nije. To će, možda, biti uređeno budućim poslovnikom o radu vlade. Za sada, svako može po svom nahođenju tumačiti da li je Vlada neku odluku usvojila na adekvatan, odnosno, dogovoren način.
Ukoliko se Vlada CG i SPC saglase sa sadržajem dokumenta, koji je od prošlog proljeća već pretrpio brojne kozmetičke i neke suštinske izmjene, slijedi zakazivanje datuma potpisivanja Temeljnog ugovora koji je, još jednom, uzburkao strasti u Crnoj Gori. Uz realnost da možemo dobiti i treću vladu u nizu koja će, suštinski, pasti zbog odnosa sa/prema SPC.
Primjetno je da tzv. akademska javnost, od Univerziteta do CANU-a, bježi od izjašnjenja o sadržaju ponuđenog Temeljnog ugovora. Mi smo uporedili predočeni dokument sa ugovorima koje je Crna Gora već potpisala sa Svetom stolicom (katoličkom crkvom) i Islamskom zajednicom (IZ), ali i sa Ugovorom koji su, prije 20 godina, u Zagrebu potpisali zvaničnici Republike Hrvatske (premijer Ivica Račan) i SPC u Hrvatskoj, u čije ime je dokument potpisao tadašnji predsjednik Episkopskog savjeta SPC-a u Hrvatskoj gospodin Jovan.
Razlike u upoređenim dokumentima počinju od naslova. Crna Gora je sa Islamskom zajednicom (2012.), baš kao i Hrvatska sa SPC-om, potpisala Ugovor o uređenju odnosa o zajedničkim interesima, odnosno, Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa. Ugovor sa istim naslovom kakav se priprema sa SPC-om (Temeljni ugovor) Crna Gora je potpisala sa Svetom stolicom 2011. godine, a on je u parlamentu potvrđen sredinom naredne 2012.
Slijede dijelovi teksta u kojima se objašnjavaju motivi potpisivanja ugovora. Uz poziv na Ustav Crne Gore i odredbe kanonskog prava/Šerijata vjerske organizacije sa kojom se ugovor potpisuje, ugovori sa IZ i Vatikanom sadrže i određene osobenosti.
U Ugovoru Crne Gore i Islamske zajednice konstatuje se ,,vjekovno prisustvo islama na prostoru današnje Crne Gore, njegov kontinuitet i istorijsko trajanje u različitim državno-pravnim okvirima i istorijska i sadašnja uloga IZ…”. A istaknuta je i činjenica ,,da je u Knjaževini Crnoj Gori, shodno odredbama Berlinskog kongresa, zajamčena sloboda islamske vjere i pravo raspolaganja nad vakufskom imovinom, kao i ustanovljeno ustrojstvo muftistva na čelu sa Muftijom sa sjedištem u Crnoj Gori, što je potvrđeno Ustavom za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905. godine”.
U Ugovoru sa Svetom stolicom konstatuje se (imajući u vidu) ,,viševjekovno prisustvo Katoličke crkve u Crnoj Gori, kao i važnost Konvencije između Leona XIII i Nikole I, knjaza Crne Gore, od 18. avgusta 1886.” i ističe (uvažavajući) ,,uloga koju je Katolička crkva imala na društvenom, kulturnom i obrazovnom području”.
U nacrtu Temeljnog ugovora sa SPC-om imamo malo dužu preambulu. Tamo se polazi od činjenice ,,da je Hrišćanska crkva na prоstоru Crne Gоre prisutna оd apоstоlskih vremena i njenоg kоntinuiteta-misije krоz istоrijskо pravоslavnо i crkvenо ustrоjstvо оd оsnivanja Zetske, Budimljanske i Humske Еpiskоpije Žičke Аrhiepiskоpije (1219 – 1220.g.)”, da bi se, potom, naglasilo uvažavanje doprinosa ,,Srpske Pravоslavne Crkve u društvenоm, kulturnоm i оbrazоvnоm razvоju Crne Gоre i istоrijsku ulоgu Mitrоpоlije Crnоgоrskо-Primоrske za vrijeme crnоgоrskih mitrоpоlita/gоspоdara”.
Lingvisti su registrovali da upotreba velikoh slova u ovom dokumentu nije u skladu sa važećim pravopisom. Procrnogorski istoričari i političari su konstatovali da se navedenim kontinuitet SPC-a priznaje u razdoblju koje je oko 700 godina duže od onoga što SPC-u priznaje matična država – Republika Srbija. Mnogima je za oko zapala činjenica da se uloga Mitropolije crnogorsko-primorske marginalizuje, za račun krovne crkve (SPC) kojoj se pripisuju zasluge za društveni, kulturni i obrazovni razvoj Crne Gore. Dugoročno, to bi mogao biti najveći grijeh Temeljnog ugovora – svođenje MCP-a na filijalu SPC-a koja u svakom momentu može biti ugašena, predstavlja ruganje prošlosti i loš zalog za budućnost.
Ima, naravno, i onih koji drže da je zapisano baš ono što treba da sadrži ugovor Crne Gore i SPC-a. ,,Gore navedena preambula je možda i najvažniji dio Temeljnog ugovora jer se ovim tekstom priznaje ono što je SPC tražila već dugi niz godina – priznanje njenog istorijskog kontinuiteta kao jedine kanonski priznate pravoslavne vjerske zajednice u Crnoj Gori”, piše df-ovska borba.me a prenose drugi portali bliski prosrpskim partijama i SPC-u. ,,Od vremena referenduma 2006. godine, SPC je živjela pod tenzijom da se njen kontinuitet uskrati i da joj se kontinuitet uvaži samo od 19. vijeka, ili čak od 20. kada se i dogodilo svecrkveno ujedinjenje u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca”. Slijedi zaključak: ,,Temeljni ugovor daje najveće časti SPC-u, što je zvanična Crna Gora i bila u obavezi da uradi”.
O svemu tome bi se moglo podugo diskutovati, a naum ,,odavanja najveće časti” teško je osporiti. Radi poređenja, pogledajmo kako su Hrvatska i SPC ušle u definisanje zajedničkih interesa. ,,Ugovorene strane saglasne su da je SPC u Hrvatskoj imala pravnu osobnost i prije stupanja na snagu Zakona”. To je to što se istorije tiče.
Zato su u hrvatskom Ugovoru sa SPC-om detaljno razrađena pitanja dušebrižništva pravoslavnih vjernika u vojsci, policiji, zatvorima, zdravstvenim i socijalnim ustanovama. Definisani su prostor, vrijeme, broj susreta sa sveštenikom za zatvorenike, sve do naknade iz državnog budžeta za sveštenike koji obavljaju taj posao.
Još više prostora posvećeno je održavanju pravoslavnog vjeronauka u predškolskim i školskim ustanovama (Hrvatska je ranije uvela vjeronauk u svoj obrazovni sistem kao izborni predmet) – od minimalnog broja polaznika i načina na koji roditelji/staratelji daju saglasnost za nastavu, preko zakonskih uslova koja moraju ispuniti lica koja drže vjersku nastavu (bira ih i smjenjuje episkop), sadržaja programa i udžbenika koji će se koristiti (izrađuje ih ili odobrava Sveti arhijerejski sinod, a na njih daje saglasnost ministar prosvjete), do naknade koju će vjeroučitelji primati iz državnog budžeta.
Drugi su prioriteti u Crnoj Gori. ,,Crna Gоra jemči Crkvi (misli se na SPC) pravо na pastirsku brigu о pravоslavnim vjernicima u оružanim snagama i pоlicijskim službama, kaо i оnima kоji se nalaze u zatvоrima, javnim zdravstvenim ustanоvama, sirоtištima i svim ustanоvama za zdravstvenu i sоcijalnu zaštitu javnоg i privatnоg tipa”, stoji u Temeljnom ugovoru koji čeka na potpis. Gotovo identične odredbe nalaze se i u ugovorima sa IZ i Svetom stolicom. Detalja nema. Nego, kako se ko snađe.
Crna Gora u svim ugovorima sa vjerskim organizacijama priznaje ,,osnovno pravo roditelja na vjersku pouku vlastite djece”. Bez objašnjenja šta to tačno znači. Zato se razlikuju odredbe o mogućem vjerskom obrazovanju u javnim školama i predškolskim ustanovama. U Ugovoru sa IZ to pitanje se ne pominje. Ugovor sa katoličkom crkvom, od prije 20 godina, sadrži odredbu: ,,Imajući u vidu viševjersku strukturu države, kao i tekući process zakonskih reformi, mogućnost izučavanja katoličke vjere u javnim školama moći će biti regulisana jednim budućim ugovorom između strana”. U ugovoru koji se sprema sa SPC-om definicija je nešto kraća: ,,Pravоslavna vjerska nastava u javnim škоlama mоže se regulisati, u skladu sa pravnim pоretkоm Države”. Sami procijenite ima li tu i suštinske razlike.
Tamo gdje je sigurno ima jeste pitanje imenovanja vjerskih velikodostojnika u Crnoj Gori.
,,Islamska zajednica u CG će nakon izbora, a prije imenovanja reisa, o tome, na povjerljiv način, obavijestiti Vladu Crne Gore”, stoji u Ugovoru sa IZ. Takva obaveza ne postoji u slučaju katoličke i pravoslavne crkve.
,,Katolička crkva je nadležna za sva crkvena imenovanja i dodjelu crkvenih službi, u skladu sa odredbama kanonskog prava. Imenovanje, premještanje i smjena biskupa u isključivoj je nadležnosti Svete stolice”, stoji u ugovoru sa Vatikanom. Ugovor sa SPC-om još je širi po pitanju crkvenih prava. ,,Sveti arhijerejski sabоr SPC-a je isključivо nadležan za izbоr, hirоtоniju i pоstavljenje arhijereja u eparhijama u Crnоj Gоri, kaо i za оsnivanje, mijenjanje i ukidanje eparhija u skladu sa pravоslavnim kanоnskim pravоm i Ustavоm SPC-a”. Dakle, ne samo što će crnogorske vlasti, ako nemaju dobre privatne veze, iz medija saznati ko je novi mitropolit/episkop, nego SPC može dobiti pravo da, recimo, ukine Mitropoliju crnogorsko-primorsku, ili je svede na neki niži organizacioni nivo (eparhiju). Političari i vjernici iz Crne Gore neće imati bilo kakve mogućnosti da utiču na tu odluku.
Zato će Vlada RH ,,na prikladan način biti obeviještena nakon izbora episkopa, a prije objavljivanja”.
Pravoslavna i katolička crkva, ugovorima sa Vladom Crne Gore, Temeljnim ugovorom dobijaju ,,pristup sredstvima javnоg infоrmisanja (nоvine, radiо, televizija, internet)”. Nema naznaka kako bi država sprovela obećano ukoliko se ono kosi sa uređivačkom politikom nekog privatnog medija. Ili, prosto, redakcija zaključi da praćenje određenog događaja ne predstavlja javni interes.
U slučaju IZ stvari su nešto drugačije. U njenom Ugovoru stoji: ,,Islamska zajednica u CG ima pristup javnom servisu u cilju promovisanja vjerskih sloboda”. I opet nije precizirano šta to tačno znači i kako se obećano može provesti u djelo. U Ugovoru hrvatske sa SPC-om odredbe o garantovanom pristupu medijima – nema.
Hrvatska se, takođe, SPC-u nije obavezala da njeni državni organi neće preduzimati bezbjednosne mjere u vjerskim objektima ,,bez prethodnog odobrenja/ovlašćenja (SPC i Sveta stolica) ili obavještenja (IZ) kao što to radi Crna Gora. Čime se, praktično, daje ekstrateritorijalnost objektima koje koriste vjerske organizacije. Smisao te odredbe može se sagledati i iz perspektive priča o skrivanju osumnjičenih za ratne zločine u ovdašnjim manastirima. Zato su, obje države, u sva četiri Ugovora koja smo čitali, obećale da će u slučaju pokretanja istražnog postupka protiv sveštenika, redovnika ili imama, o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti.
Zajednička je odredba kojom države vjerskim organizacijama obećavaju da će se na zakonit način odnositi prema njihovoj imovini i pravu vlasništva.
Treba pomenuti da u slučaju pripremljenog ugovora sa SPC-om, Vlada nije prepoznala specifnost njenog vlasništva u Crnoj Gori. Većina toga pripadala je, tada autokefalnoj, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, do njenog nasilnog uvođenja u sastav SPC-a. Potom je, nakon Drugog svjetskog rata, dobar dio te imovine preknjižen na državu (konfiskovan) pa onda, pod nerazjašnjenim okolnostima, vraćen SPC-u za vrijeme vladavine DPS-a. Upravo spor oko prava korišćenja te imovine decenijama opterećuje odnose sveštenstva i vjernika Srpske pravoslavne crkve i Crnogorske pravoslavne (CPC) crkve u Crnoj Gori. Temeljni ugovor, ovakav kakav je, tu ništa neće promijeniti. Sve da Vlada, kao što je najavio premijer, zaista počne razgovore na istu temu (Temeljni ugovor) i sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom. Doduše, ono što bi u tom slučaju bilo interesantno jeste istorijski kontinuitet koji bi Vlada priznala CPC-u. Osnovana 1993? Ili bi i taj Ugovor uvažio doprinos u društvenоm, kulturnоm i оbrazоvnоm razvоju Crne Gоre i istоrijsku ulоgu za vrijeme crnоgоrskih mitrоpоlita/gоspоdara. Pošto na sve to CPC ima pravo makar koliko i SPC.
Dok je ovaj broj Monitora pripreman za štampu, trajao je sastanak predsjednika partija koje podržavaju manjinsku Vladu. Tema je sudbina Temeljnog ugovora sa SPC-om i budućnost Abazovićevog kabineta nakon, eventualne, saglasnosti za potpisivanje tog dokumenta. Skoro da brine uzdržanost DPS-a. Baš kao i odsustvo euforije od strane DF-a. Ni slavlja ni protesta. Jesu li u pravu oni što smatraju da gledamo namještenu utakmicu, u kojoj će sudije (uticajni predstavnici tzv. međunarodne zajednice) skrojiti konačan rezultat?
Premijer zvući optimistično. I čudi se: ,,Mislim da je žalosno da se Crna Gora ovako bavi crkvom u turističkoj sezoni i u susret rastu cijena”. Samokritika? Ili borba sa zamišljenim protivnikom? Da su Abazović i URA održali obećanje dato prije desetak dana (ali nijesu) da će ,,danas” objaviti uporednu analizu pripremljenog Temeljnog ugovora sa SPC-om i ugovora koji su potpisani sa drugim vjerskim organizacijama, možda bismo makar za milimetar, bili bliži evropskim vrijednostima. Mada ni tada ne bi razumjeli vezu između Svetog Save i današnjeg Temeljnog ugovora između SPC-a i Crne Gore.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
UPOTREBA NACIONALIZMA: Delegiranje krivice za vođino djelo
-
VANJA ĆALOVIĆ, MANS: Podjele umjesto borbe protiv korupcije
-
PRIMJENA ZAKONA O ZARADAMA U JAVNOM SEKTORU: Hoće li država konačno uvažiti ljekare
-
OPŠTINE IZABRALE ČELNIKE BEZ IZBORA: Vlast na odloženo vrijeme
-
DECENIJE BUDVANSKE BUKE: Decibeli izvan kontrole
-
CRNA GORA I VIŠEDECENIJSKI PROBLEM BILEĆKOG JEZERA: Kad država niz vodu – baci i milijarde
Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom. Dok je blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba
Poplavljene kuće i putevi, evakuisane porodice, slike su Crne Gore na početku ove godine. Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom.
Samo u prva dva dana obimnih kiša pomoć od nadležnih službi je zatražilo preko 450 građana. Najkritičnije je bilo u Danilovgradu i Nikšiću gdje su zbog plavljenja kuća mještani pojedinih naselja evakuisani.
Dok je voda blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba… Kao i za vrijeme požarne sezone.
Nakon sedam dana od početka poplava, na poplavljenom području Skadarskog jezera, pojavio se ministar ekologije Damjan Ćulafić. Upoznao sa stanjem na terenu i preduzetim mjerama zaštite ljudi i životne sredine. Služba zaštite Nacionalnog parka ministra je izvijestila da je situacija pod kontrolom, da je oko tridesetak objekata u zoni rizika, ali i evakuacija nije potrebna. Ministar je naglasio da službe redovno dostavljaju izvještaj i da ostanu u punoj pripravnosti te da zaštitari rade odgovorno, profesionalno.
Za razliku od članova Vlade, kao i do sada, vatrogasci, lokalne službe zaštite i spasavanja, komunalna preduzeća, pripadnici vojske i policije, Direktorat za zaštitu i spašavanje, radili su odgovorno. Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju objavljivao je redovne izvještaje i izdavao zvanična upozorenja o obilnim padavinama i porastu vodostaja rijeka.
Institut za javno zdravlje Crne Gore izdao je upozorenje građanima ali i nadležnima da povećane padavine, povišeni vodostaji i izlivanje vodenih površina i vodotokova ,nose rizik od ugrožavanja zdravlja i širenja infektivnih bolesti zbog zagađenja vode, neadekvatnog odlaganja čvrstog otpada, izlivanja kanalizacije i otpadnih voda, kao i povećanja broja glodara.
Stručnjaci su upozorili da su poplave po ko zna koji put ogolile slabosti sistema – odsustvo planiranja, nepostojanje ažurnih podataka, zapuštenu infrastrukturu i nejasnu podjelu odgovornosti. Vlasti nijesu ispunile čak ni ono što su bile u obavezi, da prilikom poplava ovih razmjera sazovu Koordinacioni tim za zaštitu i spašavanje, kojim je trebalo da upravlja predsjednik Vlade Milojko Spajić ili ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.
Prema Zakonu o zaštiti i spašavanju, Koordinacioni tim je strateško-koordinaciono tijelo koje se formira radi usmjeravanja i usklađivanja aktivnosti svih subjekata sistema, te obezbjeđuje političku i institucionalnu koordinaciju u slučaju većih nesreća i elementarnih nepogoda.
,,Reakcije na poplave su u velikoj mjeri bile stihijske i zakašnjele. Kao i u ranijim slučajevima, umjesto analize uzroka, često se tražio „dežurni krivac“, uz prebacivanje odgovornosti na druge institucije ili na klimatske promjene”, izjavio je za Dan hidrolog Slavko Hrvavčević. On je istakao da je prvi i ključni korak da bi državne i lokalne službe mogle adekvatno reagovati – promjena pristupa, što podrazumijeva da prioritet mora biti upravljanje rizikom, a ne samo reagovanje kada poplava već nastupi.
U jeku poplava slika neodgovornosti postao je slučaj kanala Mareza na koji je upozorio ekološki aktivista Aleksandar Dragićević. Iz Glavnog grada saopšteno je da je ugroženost okolnih gradskih naselja od poplava rezultat zatrpanosti ovog kanala koji ne može da višak vode odenese u Moraču. A duž trase kanala Mareze slika naše tranzicije – ostave, pomoćni objekati, septičke jame, putevi, zidovi, parkinzi, ograde, nepoznati betonski objekti, razni zasadi, otpad, drveće, nasipi, gradsko dječje igralište. Tu su i reflektori fudbalskog stadiona ali i dio terena koji se nekada zvao Stari ribnjak, a danas DG Arena
Koliko su mještani urnisali kanal za svoje privatne potrebe toliko im je pomogla država, a i Glavni grad. Tako je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović u septembru prošle godine otvorio poligon izgrađen dijelom na zatrpanom kanalu. Sada je poručio da će zbog zatrepavanja kanala Mareza ,,podnijeti krivične prijave protiv odgovornih lica koji su živote ljude doveli u opasnost”. Doduše, treba i pohvaliti gradonačelnika jer je on jedan od rijetkih zvaničnika koji je bio uključen u rješavanja problema nastalih poplavama.
Nakon uspješnog alarmiranja javnosti, kanal su gradske službe uz pomoć Vojske Crne Gore uredile i očistile. Ostao je problem dijela trase kanala koji je zatrpan zbog gradnje reflektora i ograda fudbalskog stadiona DG Arena u Donjoj Gorici. Uprava za inspekcijske poslove dala je nalog Fudbalskom klubu Podgorica da tokom ove sedmice oslobodi kanal Mareza od objekata stadiona izgrađenih na njemu.
Stadion je izgrađen 2015. godine za vrijeme mandata gradonačelnika Slavoljuba Miga Stijepovića. A zasluge za njegovu gradnju imaju Tomislav Čelebić, Miomir M. Mugoša, Dejan Savićević i Verica Maraš.
Da se neće stati samo na čišćenju kanala, najavljuju iz Glavnog grada. Zamjenik gradonačelnika Podgorice Boris Spalević kazao je da se uređenje kanala Mareza sprovodi planski, timski i odgovorno, da nema govora o stihijskom ili ad-hok djelovanju, kao i da je pripremljena i treća faza kojom će dio prostora uz kanala postati šetalište i imati i estetsku ulogu.
Za razliku, odbornik Evropskog saveza u Skupštini Glavnog grada Budimir Mugoša smatra da čišćenje kanala ima više karakter improvizacije i političke predstave nego ozbiljnog stručnog rješenja, te da rušenje reflektora na stadionu u Donjoj Gorici neće riješiti problem poplava.
,,Kanal danas ne može da ispuni nijednu ozbiljnu funkciju jer je polomljen, izbušen i praktično služi kao horizontalna upojna jama. Voda iz Mareze već dvadeset godina ne stiže do ušća u Moraču”, rekao je Mugoša za TV Vijesti.
On smatra da ,,ako se kanal želi revitalizovati, to je višemilionski posao – od potpunog dihtovanja korita do obezbjeđivanja biološkog minimuma vode tokom cijele godine”.
Poplava nam je pokazala šta se dešava kada se ne sluša glas struke, pa smo gledali poplavljen bulevar prema Danilogradu, kao i poplave duž novog puta kroz Martiniće i urušen put od Berana do Kolašina.
Iz jedne od najugroženijih opština Danilograda, kazano je da će u skladu sa svojim mogućnostima nadoknaditi štetu nastalu usljed poplava. Predsjednik Opštine Aleksandar Grgurović je pozvao građane da putem internet platforme poplavedanilovgrad.me ili na arhivu Opštine prijave štetu na svojim objektima, nakon čega će Komisija za elementarne nepogode izaći na teren i obići sva pogođena domaćinstva i objekte. ,,Otvoren je i poseban žiro-račun na koji sva fizička i pravna lica koja imaju dobru volju mogu uplatiti novac koji će biti opredijeljen ugroženim građanima da lakše prevaziđu situaciju u kojoj su se našli”, izjavio je Grgurović.
Što se tiče ažurnosti Vlade i lokalnih samouprava u nadoknadi štete, mediji prenose da odštete građanima opožarenih područja za 2025. godinu još nijesu isplaćene.
Da se, ipak, nešto radi i planira govori i jedna od posljednjih informacija iz Vlade s kraja protekle godine, par dana prije poplava i vladinog odmora. Naime, Crna Gora je dobila prve Planove upravljanja rizicima od poplava za vodna područja Dunavskog i Jadranskog sliva, čime je uspostavljen sistemski i dugoročni okvir za zaštitu ljudi, imovine, privrede, životne sredine i kulturne baštine od štetnog dejstva voda. Planove je usvojila Vlade Crne Gore na sjednici 25. decembra, a važe za period od šest godina i predstavljaju ključan iskorak ka jačanju otpornosti zemlje na sve izraženije hidrološke i klimatske izazove.
Pripreme za požarnu sezonu
Da je Crna Gora napravila veliki iskorak u odnosu na poplave iz 2010. i 2011. godine, saopštio je načelnik Direkcije za operativne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova Radomir Šćepanović.
,,Danas imamo čamce, pumpe velikog kapaciteta, obučene vatrogasce-spasioce i koordinaciju svih službi. To tada nijesmo imali”, kazao je on. Najavio je i dodatno jačanje kapaciteta za narednu požarnu sezonu, uključujući nabavku novog protivpožarnog aviona.
,,Za narednu požarnu sezonu, očekuje se da će biti nabavljen još jedan protivpožarni avion, koji će se pridružiti već postojećim avionima, a sada je ih tri. Ovaj dodatni avion biće važan resurs za gašenje požara iz vazduha, zajedno sa dva helikoptera koja bi trebalo da budu spremna za gašenje požara”, izjavio je Šćepanović. On je takođe naglasio da će, osim aviona, biti nabavljeni i manji vatrogasni aparati, vozila i oprema za gašenje požara u ruralnim područjima.”Kroz projekte sa Italijom i Albanijom, nabavljeni su manji vatrogasni aparati, vozila za gašenje požara u manje pristupačnim područjima. Takođe, kroz te projekte, planira se nabavka još takvih vozila za opštine koje nisu bile obuhvaćene”, zaključio je.
Ove sedmice Podgorica je dobila prve autoljestve, odnosno vatrogasno vozilo za gašenje požara na visini do 32 metra. Nova oprema Službe zaštite i spašavanja vrijedna je 1,1 milion eura.,,Ljetos su mnogi bili skeptični i govorili da ćemo zasluge vatrogasaca i epitete kojima smo ih kitili tih dana, da su naši junaci i heroji, zaboraviti nakon prve kiše. Mislim da je ovo najbolji pokazatelj da to nije tako i da smo kao gradska administracija spremni i svjesni koliko je važno da služba bude opremljena na najbolji način”, rekao je gradonačelnik Mujović.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
FOKUS
BOTUN, KRAJ POČETKA DRAME: Bluz mutne političke vode
Objavljeno prije
3 sedmicena
31 Decembra, 2025
Botun nije samo ekološka, nego je i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno – perspektivi Crne Gore. Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim, ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja kakvih ima na desetine, svuda
Slučaj kolektora u Botunu koji se mjesecima „kuva“, eskalirao je posljednjih dana godine na izmaku. Pošto nijesu urodili plodom poprilično okašnjeli pregovori vlasti sa mještanima Botuna, koji se od jeseni sve oštrije protive izgradnji kolektora, pa su postavili i šatore na tom mjestu, policija je intervenisala ovog ranog utorka i „raščistila teren“ za izgradnju postrojenja. Njegova gradnja prema ugovorenim obavezama mora početi 31. decembra.
Policija je intervenisala dan prije krajnjeg roka, a nakon što su u toku noći između ponedeljka i utorka, Botunjali spriječili komunalnu policiju da priđe terenu. Prilikom intervencije privedeno je dvadesetak Botunjana i predsjednik Zete Mihailo Asanović (DNP). U policijsku maricu dobrovoljno je ušao i Milan Knežević, lider DNP , glas i lice protesta u Botunu. Knežević već duži period radikalizuje situaciju sa kolektorom, politički zloupotrebljavajući i hraneći strahove Botunjana, koji zbog Kombinata aluminijuma decenijama žive u ekološkoj crnoj tački. U kampanji koju poduže vodi protiv izgradnje, navodno u interesu Botunjana, Knežević predstavlja kolektor kao novi ekološki problem Botuna, ravan Černobilju. Svi objavljeni relevantni podaci govore suprotno, da se radi o postrojenju koje bi riješilo ekološke muke Botuna i Podgorice.
Krizi sa kolektorom koja je sada „riješena“ policijskom intervencijom, nije pomoglo ni to što se Spajićeva Vlada u pregovore intenzivnije uključila tek nakon postavljanja šatora i najave referenduma o kolektoru . Brojne pogodnosti koje su vlasti na kraju obećali Botunjanima, od kojih su neke i zakonski upitne, mještani nijesu prihvatili. Oni od počeka do kraja pregovora nijesu odstupali od zahtjeva da se kolektor izmjesti iz njihovog komšiluka i izgradi na nekoj drugoj lokalciji. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović (PES) više puta je kategorično saopštio da to nije moguće i da bi to izgradnju postrojenja odložilo na nekoliko godina, da bi zemlja plaćala ogromne finansijske penale i kasnila sa evropskim obavezama. On je pozdravio akciju policije.
Mnogi u Kneževićevoj akciji „spasavanja“ Botuna vide potpis srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.Nakon policijske akcije, Vučić se oglasio i podržao javno Kneževića. Kazao je da će uvijek biti uz njega. “Danas je u Crnoj Gori uhapšen lider DNP, i važnije od toga, lider srpskog naroda Milan Knežević”, napisao je Vučić. To je, očito, i šifrovana poruka Andriji Mandiću, koji je do skoro očima, bio lider vučićevskog srpstva u CrnojGori.
Knežević nije uhapšen. Štiti ga i poslanički imunitet. Lider DNP se, dok su mještani uzvikivali policiji „ustaše“, samouhapsio da iskaže podršku Botunjanima. Ili nekom širem političkom planu. Odavno je jasno da Vučić ne želi Crnu Goru u EU, a njegova posljednja ideja da „region istovremeno uđe u Evropu“ samo je dodatna potvrda da želi Crnu Goru pod svojom rukom.
Botun nije samo ekološka, nego i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno – perspektivi Crne Gore. Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kakvih ima na desetine, posvuda.
Knežević je nakon intervencije policije poručio da će “odmah kad se završi ova agonija”, predložiti predsjedništvu svoje partije da izađe iz “ove krvave vlade “.
Lutnja Botunjana tokom intervencije policije bila je usmjerena na lidera Demokrata i potpredsjednika Vlade za bezbjednost Aleksu Bečića.Na njegov su račun upućivani povici da je „izdajnik“, a čuli su se povici i o izdajništvu Andrije Mandića.
Bečićeva partija kontroliše bezbjednosni sektor. Iako su Demokrate privatizovale policiju stavljajući je pod punu partijsku kontrolu, Bečić je odbacio svaku vezu sa intervencijom. “Razumijem političke pokušaje crtanja meta mojoj malenkosti. Nije prvi put i jasni su mi motivi”, kazao je nastavljajući o sebi u trećem licu. “Aleksa Bečić apsolutno, saglasno Zakonu, nema bilo kakvog dodira sa operativnim postupanjem policije i sve suprotno je strogo zabranjeno”, saopštio je. Zakonom je zabranjena i politička kontrola policije, ali je realnost. Da Botun nije policijsko već političko pitanje, Bečić nije primijetio.
Ni Bečić, kao ni Kneževićev politički saborac Andrija Mandić o Botunu proteklih mjeseci nijesu saopštili ni riječ, iako je već duže vrijeme jasno da je kolektor pitanje evropske budućnosti zemlje. Obojica su se kleli u Evropu i ćutali o Botunu. Njihovi ministri ili direktori policije su „sprovodili zakon“, izdavali dozvole za izgradnju kolektora, ili intervenisali kako bi kolektor ipak bio izgrađen.
Dok se Bečić pravi da nema veze sa policijom, nakon akcije u Botunu, ostavku na sve funkcije u partiji i odborničko mjesto podnio je presjednik odbora Demokrata u Zeti Novica Pejović.
Mandić je sada, prvi put nakon mjeseci „zagrijavanja“ slučaja, saopštio da podržava Kneževića, iako ga je lider DNP više puta ranije javno začikavao po tom pitanju. „ Stojim uz Milana Kneževića da se ispoštuje ono što su odlučili građani Zete. Ovog trenutka je ugrožen mir i stabilnost”, kazao je .
Zaglavljen između vučićevog i evropskog sveta, ambicije da političku karijeru učini međunarodnom i sačuva domaće glasove sviknute na odbranu srpstva, Mandić se mjesecima ne pojavljuje u Botunu, dok njegov ministar Slaven Radunović, potpisuje dozvole za izgradnju kolektora. Sada je prvi put Mandić javno podržao Kneževića. Možda je prelomio? Vidjećemo.Potrajaće ova igranka.
Od Radunovića na dan eksalacije botunske priče, ni tona ni slike.
Mandić je kazao da je posebno zabrinut zbog željezničkog prevoza i blokiranih soabraćajnica i kuda sve to može odvesti. U međuvremenu, dok ovaj broj izlazi u štampu, Botunjani su odblokirali saobraćajnice.
Predsjednik parlamenta koji mjesecima nije mrdnuo prstom kako bi dopriniuo da se situacija u Botunu razriješi kroz razgovor i dijalog , sada poručuje da se problem mora riješiti “dogovorom”.
Oglasio se i predsjednik države. I potvrdio da kad god zagusti on može biti sve, ali ne državnik.
Zanimljiva je i pozicija opozicione Demokratske partije socijalista. Ona je sa brige da izgradnja kolektora neće početi na vrijeme prešla na kritiku policijske intervencije kojom se pokušao ispoštovati ugovoreni rok za izgradnju kolektora.
Poslanik DPS-a Mihailo Anđušić je u parlamentu osudio “brutalnu akciju policije” koja je, rekao je, u Botunu udarila na građane na neprimjeren način: “Nije mi bilo lako gledati prijatelje, rođake, poznanike koje privode. Država nije kadra da se uhvati ukoštac sa problemima. Želim da apelujem na organe javnog reda i mira i pravosudne organe da ih puste na slobodu”.
Svi privedeni Botunjani su ubrzo nakon privođenja pušteni na slobodu.
Policijsku intervenciju u Botunu u parlamentu je samo podržao premijer Milojko Spajić. Zahvalio se gradonačelniku Podgorice i policiji na, kako se izrazio, sjajnoj akciji.
“Mislim da smo to sproveli na miran i civilizovan način. Ponosan sam na jedno transparetno demokratsko postupanje koje smo jutros pokazali i mislim da je to evropski put kojem Crna Gora treba da teži. Pitanje prečišćavača vode u Botunu je prvenstveno zdravstveno pitanje, ponavljali smo koliko je benefita za lokalnu zajednicu i Podgoricu u cjelini. Čestitao bih gradonačelniku jer smo izbjegli veliku kaznu finansijsku. Mislim da je država zaštićena i sa te strane”, kazao je premijer. On je ocijenio je da je 2026. godina sudbonosna za Crnu Goru i da će zemlja zatvoriti sva poglavlja sa EU.
Naredna godina jeste sudbonosna za Crnu Goru. Ili će zemlja krenuti u budućnost, ili se strpoštati nazad u prošlost.Tamo je ne mogu gurnuti samo Milan Knežević i Vučić. Ukoliko Crna Gora ne uđe u EU, za to će biti odgovorni i svi oni, i u vlasti i u opoziciji, koji se kunu u Evropu, a ne rade u interesu evropskog puta zemlje. Bilo da igraju za Vučića ili za sopstveni partijski ćar, svejedno.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
BORBA PROTIV VISOKE KORUPCIJE PO NAŠKI: I Milutinovih 5.000 eura
Objavljeno prije
3 sedmicena
27 Decembra, 2025
Ruka pravde radi sve sitnije. Dok je bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović ručavao o državnom trošku, zbog čega je uz dramske efekte uhapšen ove sedmice, zemlja je već bila poharana. Milionske afere iz Đukanovićevog doba su ili zastarele ili pred pravosuđem pretvorene u karikature
Ministar poljoprivrede za vrijeme Đukanovićeve vlasti, Milutin Simović, uhapšen je ove sedmice, po drugi put u godinu dana. Specijalno tužilaštvo (SDT) ga ovog puta tereti da je od juna 2017. do avgusta 2020. godine “protivpravno iskorišćavao svoj službeni položaj i ovlašćenja i sebi pribavio imovinsku korist”. Ispostaviće se da iza ove formulacije stoje Simovićevi trogodišnji ručkovi o trošku Ministarstva, u iznosu od – 5000 eura.
Simović je uhapšen u spektakularnoj, medijski propraćenoj policijskoj akciji. Određen mu je i pritvor, kako ne bi uticao na svjedoke. U saopštenju SDT detaljno se navodi gdje je bivši ministar sve jeo. “Sam ili sa suprugom i drugim članovima porodice ili drugim njemu bliskim licima, boravio je u hotelima ‘Splendid’, u Bečićima, ‘Bjanka’, u Kolašinu i drugim, odnosno, konzumirao hranu i piće u restoranima ‘Porto’ i ‘Imanje Knjaz’ u Podgorici, ‘Izvor’ u Reževićima, ‘Il Brodetto’, u Pržnu, ‘Ristorante Life’, ‘Tartufi & Friends’, ‘Le Grotte’ u Rimu i drugim, pa i u dane vikenda, a plaćene račune dostavljao blagajni Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i po osnovu njih mu je vršena nadoknada troškova u vidu gotovinskih isplata”, navodi tužilaštvo. Simović je na saslušanju u Specijalnom tužilaštvu odbacio sve optužbe.
Njegov branilac Miroslav Adžić saopštio je da tužilaštvo sumnja da je riječ o ukupnom iznosu od 5.000 eura – pojedinačno od 100 do 500 eura u više navrata. „Simović je pred tužiocem detaljno iznio odbranu… Vjerujem da će u daljem toku postupka sumnja biti umanjena, odnosno da će biti otklonjena“, kazao je Adžić.
Bivši ministar uhapšen je i 13. decembra prošle godine zbog nezakonite isplate novca iz Agrobudžeta kojom je, prema procjeni SDT, pričinjena šteta državi od 300.000 eura. U istom slučaju istraga je otvorena i protiv Petra Ivanovića, još jednog ministra poljoprivrede iz Đukanovićevog doba, kao i protiv bivšeg državnog sekretara Nemanje Katnića. SDT je u avgustu ove godine podigao optužnicu u tom predmetu, ali je Simović iz nje isključen. Koji mjesec kasnije evo su mu lisice metnuli opet.
Da li zbog sopstvenih računa za ručkove i reprezentaciju ili nečeg drugog, tek ovoga su puta izostale uobičajene izjave predstavnika vlasti, tipa – „ruka pravde ne smije da stane“, kojima rezultate SDT u borbi protiv visoke korupcije pripisuju sebi. Oglasila se samo opoziciona Demokratska partija socijalista, ocijenivši da je Simovićevim hapšenjem „formalizovan progon naše partije“.
Ruka pravde radi sve sitnije. U vrijeme kada je Simović navodno o državnom trošku ručavao po crnogorskim hotelima i restoranima, od 2017. do 2020., zbog čega je uz dramske efekte uhapšen ove sedmice, zemlja je već bila poharana od strane bivše DPS vlasti. Milionske afere su ili zastarele ili su pred pravosuđem pretvorene u karikature. Neke nijesu ni došle na red novih boraca protiv visoke korupcije.
Afera Telekom, koja je vodila sve do vrha prethodne vlasti, odnosno porodice Đukanović, zastarela je, saznali smo nedavno. Uprkos tome što je korupcija prilikom privatizacije nekadašnje državne telekomunikacione kompanije dokazana pred američkim istražnim organima, odnosno tamošnjom Komisijom za hartije od vrijednosti. Panama papiri, još jedna afera koja se vezuje za Đukanovića, čeka. Afera Carine okončana je ovog proljeća pravosnažnom oslobađajućom presudom nakon skoro desetogodišnjeg procesa. Mugošu je SDT teretio da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica koja je pala, podignuta je u vrijeme dok je na čelu SDT bio Milivoje Katnić. I tako redom.
Da se borba protiv visoke korupcije „usitnjava“, pokazao je i nedavni postupak protiv Đukanovića. Iako je još prije deceniju i po dospio na Forbsovu listu najbogatijih državnika svijeta, jedini postupak protiv njega vodi Agencija za sprečavanje korupcije i tiče se sedam njegovih navodnih satova. Agencija je najavila mogući nastavak istrage tužilaštva u tom slučaju. Još ništa.
Najveći problem crnogorske borbe protiv visoke korupcije, nijesu (ne)pokrenuti procesi, već njihova nesrazmjera sa brojem presuda. Iako su nakon avgusta 2020. godine uhapšeni brojni funkcioneri, predstavnici pravosuđa i policije, u tim procesima još nema pravosnažnih presuda. Neki traju već godinama. Prošlog mjeseca donijeta je tek prvostepena presuda u slučaju bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, nakon trogodišnjeg procesa. To je druga prvostepena presuda u procesima protiv Medenice. Pravosnažne presude nijesu na vidiku.
„Broj pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije u Crnoj Gori je nizak i ona treba da poboljša rezultate u ovoj oblasti“, jedan je od zaključaka Savjeta Evropske unije iz 16. decembra. Toga dana Crna Gora je zatvorila pet pregovaračkih poglavlja, a vlasti euforično najavile da će sva poglavlja, uključujući i poglavlja 23, 24, biti zatvorena do kraja naredne godine.
Šef Delegcije EU u Crnoj Gori Johan Satler je poručio da bez optužnica i presuda neće biti zatvaranja ključnih poglavlja 23 i 24, koja se tiču vladavine prava.
“Zakoni su bitni, strategije su bitne, akcioni planovi su bitni. Ali mjerljivi rezultati su najvažniji. Bez tih rezultata, da budem veoma iskren, poglavlja 23 i 24 ne mogu i neće biti zatvorena i proces pristupanja neće biti kompletiran”, kazao je Satler.
Poruka da EU očekuje efikasniju borbu protiv korupcije na visokom nivou, poslata je i sa nedavne Nacionalne antikorupcijske konferencije. “Kada članice EU pozivaju na još efikasniju borbu protiv korupcije, nemamo na umu javna hapšenja već konačne presude zasnovane na visokokvalitetnim dokazima. To je stvarna pravda”, pojasnio je plastično njemački ambasador Peter Felten.
Uslijedilo je Simovićevo javno hapšenje zbog 5000 eura. Presude su i dalje na čekanju.
„Bilans ostvarenih rezultata u oblasti istraga i krivičnog gonjenja u slučajevima korupcije na visokom nivou i dalje se poboljšava, ali mali broj pravosnažnih presuda i nedostatak efikasnih i odvraćajućih sankcija doprinose percepciji nekažnjivosti“, konstatuje se i u najnovijem Izvještaju EK. „Tužilaštvo i sudovi moraju nastaviti sa unapređenjem efikasne primjene krivičnog zakonodavstva, uključujući preventivne i represivne mjere. Ovo treba da obuhvati i rješavanje pitanja zloupotreba garancija iz Zakonika o krivičnom postupku koje se koriste za neopravdano odlaganje krivičnih postupaka u slučajevima korupcije na visokom nivou“, objašnjava se u dokumentu.
Komisija podsjeća da je 2024. godine Specijalno tužilaštvo pokrenulo istrage protiv 17 osoba i podiglo optužnice protiv 16 osoba. U dokumentu se navodi i da je tokom 2024. godine, Uprava policije podnijela 88 izvještaja o krivičnim djelima povezanim sa korupcijom, što je povećanje od 35,5 posto u odnosu na 2023. godinu, kao i 6 krivičnih prijava u predmetima korupcije na visokom nivou. “Među prijavljenima se nalaze 6 policijskih službenika i 9 javnih funkcionera”, navodi se.
U dokumentu se akcentuje proces protiv bivše direktorice ASK Jelene Perović, optužene za zloupotrebu službenog položaja i nenamjensko trošenje budžetskih sredstava. Komisija daje detaljne podatke o tom slučaju, koji pokazuju kako se “akcije” borbe protiv korupcije u praksi pretvaraju u pravne zavrzlame. Koje traju. “Savjet ASK-a je razriješio direktoricu, ali je tu odluku poništio Upravni sud u prvostepenom postupku. Osim toga, Osnovni sud u Podgorici je u prvostepenoj presudi oslobodio direktoricu optužbi za utaju poreza. Postupak u ovom predmetu i dalje je u toku”, navodi se u Izvještaju.
Slično je i na nižim nivoima. Samo u 2025. godini pokrenuti su postupci protiv pet službenika MUP-a i jednog carinika zbog primanja mita, dok sudske presude i rješenja u prethodnih 17 godina upozoravaju na uporne štetne obrasce, nalazi su nedavnog istraživanja CIN CG.
CIN navodi da je u 2023. godini jedna policijska službenica, koja je radila na graničnom prelazu Dobrakovo, optužena da je tokom kontrole putnika uzela 10 eura koje je vozač iz Azerbejdžana sakrio u zeleni karton, kako bi izbjegao kaznu zbog prevoza nedozvoljenog broja putnika.
U redu je kažnjavati korupciju i za cent ako treba. Ali ako istovremeno nekažnjeni ostaju akteri višemilionskih afera, teško je povjerovati u onu krilaticu novih vlasti „da ruka pravde kuca na svačija vrata“.
U redu je i da Milutin odgovara za pet hiljada eura ako ih je potrošio na privatne ručkove tokom pet godina. No dok bivšeg ministra zbog toga hapsi specijalno policijsko odeljenje, mediji javljaju da su državne kompanije potrošile na desetine hiljada eura reprezentacije i ručkove samo u nekoliko mjeseci ove godine. U 17 crnogorskih lokalnih samouprava, u prvih devet meseci prošle godine za reprezentaciju je potrošeno 200.615,18 eura. Jedan od izdašnijih bio je ručak Opštine Rožaje u iznosu od 1.849,45 eura, sa predsjednikom Vlade Milojkom Spajićem povodom svečanog otvaranja puta Rožaje-Špiljani.
Razlika je što je Milutin ručao sa porodicom. Definicija borbe protiv visoke korupcije, po naški.
Milena PEROVIĆ
Komentari

Stid
CRNA GORA I POPLAVE: Kad voda ogoli vlast
NAJBOGATIJI CRNOGORCI: Zvanično i skriveno
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmiceDOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
-
DRUŠTVO3 sedmiceNOVO BETONIRANJE BETONIRANE ZAVALE: Hoteli, zgrade , stanovi, apartmani
-
INTERVJU2 sedmiceŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Priča o pomirenju je borba za reanimaciju poraženih ideologija
-
FOKUS3 sedmiceBORBA PROTIV VISOKE KORUPCIJE PO NAŠKI: I Milutinovih 5.000 eura
-
Izdvojeno3 sedmiceVLADIN PRIJEDLOG IZMJENA ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA: Veting ili privatizacija bezbjednosti
-
FELJTON3 sedmiceŽENE CRNE GORE (XV): Romansijerka i ilegalka
-
INTERVJU3 sedmiceDEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI ČLAN ODBORA DIREKTORA EPCG N: Umjesto tranzicije imamo kolaps
-
INTERVJU3 sedmiceDEJAN MILOVAC, MANS: Potrebni su rezultati a ne “akcije”
