Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ, MANS: Podjele umjesto borbe protiv korupcije

Objavljeno prije

na

Nijedna, a posebno manjinska Vlada, ne može imati legitimitet da o tako značajnim stvarima, poput ugovora sa SPC-om,  koje duboko dijele crnogorsku javnost , pregovara iza njenih – leđa

 

MONITOR: Premijer Abazović saopštio je  da Vladu podržava preko 60 posto građana, ali ne i otkud mu ti podaci.  Mislite li da ovu Vladu zaista podržava toliki postotak građana?

ĆALOVIĆ: Članovi Vlade dolaze iz reda političkih partija koje ukupno imaju 16 poslanika ili manje od 20 posto glasova u Skupštini. Dakle, mi imamo manjinsku Vladu koja bez podrške DPS-a ne bi imala većinu u Skupštini, a teško je zamisliti da birači te partije zaista podržavaju Vladu u kojoj i sami ne učestvuju.

Prije će biti da DPS ovu Vladu doživljava kao prelazno rješenje koje treba da mu pomogne da se, nakon prvog izbornog poraza u svojoj istoriji, konsoliduje kroz imenovanja po dubini. Zato će ta partija odlučiti do kada će ova Vlada trajati u zavisnosti od toga kada procijene da im je povoljan trenutak za izbore.

MONITOR: Istom prilikom premijer je kazao da „teška pitanja moramo rješavati odmah“ kako bismo se mogli fokusirati na evropsku agendu. Mislite li da je jedno od takvih pitanja, poput Temeljnog ugovora sa SPC-om, trebalo rješavati sada i na ovakav način?

ĆALOVIĆ: Nijedna, a posebno manjinska Vlada, ne može imati legitimitet da o tako značajnim stvarima koje duboko dijele crnogorsku javnost pregovara iza leđa javnosti.

Vjerujem da je ovo pitanje u prvom planu premijera jer prioritet više ne može biti borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, pošto bi to značilo bavljenje njegovim političkim partnerima i saradnicima, ukljućujući možda i neke aktuelne članove Vlade. Abazoviću je jasno da DPS neće podržavati Vladu koja radi protiv interesa čelnika te partije, a pogotovo Đukanovića. Zbog toga on neće rezati granu na kojoj sjedi i  sve će rjeđe pominjati ,,ruku pravde”, ,,spiskove” i oduzimanje nezakonito stečene imovine, a antikorupcijske reforme će se pretvarati u farsu. Najilustrativniji primjer je gromoglasno najavljivani zakon o oduzimanju imovine koji je toliko loše napisan da za njega bez problema može glasati i DPS.

MONITOR: Da li nas takva pitanja, poput Temeljnog ugovora  udaljavaju od evropske agende, i suštinskih reformi koje i dalje čekaju?

ĆALOVIĆ: Najbolji odgovor na to pitanje su dali ambasadori zemalja članica EU koji su izrazili zabrinutost i ukazali na značaj potpuno drugih pitanja u odnosu na aktuelna, kada je riječ o procesu evropskih integracija.

MONITOR: Može li to pitanje ugroziti stabilnost Vlade?

ĆALOVIĆ: To dominantno zavisiti od procjene DPS-a da li je spreman za nove izbore, kao i dogovora URA-e i DF-a, a vjerovatno i vlasti u Srbiji, koji se odvijaju iza scene.

MONITOR: Ove sedmice zaplijenjena je nova količina švercovanih cigareta u vrijednosti od 800 hiljada eura. Nedavno je premijer saopštio da je šverc preko Luke Bar ,,klinički mrtav”. Da li je?

ĆALOVIĆ: Preko Crne Gore se decenijama krijumčare cigarete vrijedne milijarde eura, uprkos međunarodnom pritisku. To je izuzetno unosan posao koji uključuje vrh organizovanog kriminala i proteže se na više kontinenata, a putevi droge i cigareta u nekim slučajevima se preklapaju. Da bi se takvi kriminalni poslovi zaustavili potrebne su ozbiljne reforme sistema koji je postavljen tako da omogućava šverc. Reforme se nisu desile, a u ključnim institucijama rade isti kadrovi koji su godinama zatvarali oči ili  sami učestvovali u kriminalnim aktivnostima. Premijer je svega toga svjestan, ali umjesto teških i dubinskih reformi borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala svodi na politički marketing.

MONITOR: Mediji su objavili  da je državu napustio policijski službenik Ljubo Milović u jeku istrage o njegovim vezama sa organizovanim kriminalom. Kako  institucije rešavaju tu aferu, koja povezuje policijske službenike, od Milovića preko Petra Lazovića sa organizovanim kriminalom?

ĆALOVIĆ: Izuzetno je zabrinjavajuće što promjene na čelu Uprave policije nisu dovele do ozbiljnih istraga imovine visokih policijskih funkcionera i njihovih veza sa organizovanim kriminalom. Zbog toga je potpuno logično da se nastavljaju stare prakse, i da osumnjičeni napuštaju Crnu Goru prije nego sto se protiv njih pokrenu postupci.

Slučajevi Milovića i Lazovića su specifični jer su o njima izvještavali i mediji, ali tužilastvo i policija ipak nisu reagovali. Dužni su da javnosti daju mnogo više informacija o tim predmetima, jer se ovako stiče utisak da se ti slučajevi stavljaju u ladicu ili čak zataškavaju. Direktor policije ima dodatnu obavezu da obavijesti javnost o aktivnostima koje preduzima ta institucija da očisti svoje kadrove od lica povezanih sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Kako vidite rezultate ove Vlade na polju vladavine prava, reforme pravosuđa, te  borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije? 

ĆALOVIĆ: Vlada nije imala nikakvih konkretnih rezultata u tim oblastima jer nije usvojila izmjene nijednog od ključnih zakona koje bi regulisale ovu oblast i oslobodile zarobljene institucije. Iz skupštinske procedure je povukla čak i izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama, kao jedinom antikorupcijskom propisu koji je upućen parlamentu od promjene vlasti. Najavljeno regulisanje nezakonitog bogaćenja funkcionera se već dvije godine odlaže, a nacrt zakona sa kojim je javnost upoznata ima brojne nedostatke. O izmjenama Zakona o sprječavanju korupcije nema ni riječi, a na čelu Agencije za sprječavanje korupcije je i dalje kadar bivšeg režima.

Jedini konkretni pomaci u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala se odnose na hapšenje Vesne Medenice, i to tek nakon medijskih objava, kao i Blaža Jovanića. Međutim, pitanje je da li će tužilaštvo zaista rasplesti njihovo klupko i ko će se sve naći u optužnici, a ne smijemo zaboraviti da će konačnu riječ  dati sudstvo čija reforma nije ni započela. Izabran je novi glavni specijalni tužilac, što jeste korak naprijed, ali tek treba da vidimo da li će on moći, smjeti i htjeti da se uhvati u koštac sa vrhom organizovanog kriminala i korupcije.

Riba smrdi od glave, a glava prethodnog režima je Milo Đukanović. Prema njemu, članovima njegove najuže porodice i bliskim prijateljima vode putevi najvećih afera u Crnoj Gori, od šverca cigareta, preko privatizacija i rasprodaje državne imovine. Mnogi podaci jesu uništeni, ali tragovi novca se ne brišu tako lako.  Odnos prema tim slučajevima će biti lakmus papir za novog GST.

MONITOR: Bez obzira na promjene vlasti, ne mijenja se –partijsko zapošljavanje. Kako komentarišete najnovije raspodjele partijskog plijena po dubini?

ĆALOVIĆ: Jedan od najvećih poraza našeg društva nakon pada višedecenijskog režima je preuzimanje njihovih praksi od strane nove vlasti. Zapošljavanje partijskih kadrova u državnoj administraciji podrazumijeva kršenje propisa sa ciljem da se određenim licima obezbijedi korist, što znači da predstavlja vid korupcije. Imajući u vidu da su ta zapošljavanja uglavnom u funkciji jačanja partijske infrastrukture, možemo zaključiti da je riječ o političkoj korupciji. Dakle, kroz partijsko zapošljavanje nova vlast se upušta u političku korupciju, pa je samo pitanje vremena kada će se u njoj odomaćiti i drugi oblici korupcije.

Činjenica da su sve partije postupale na isti način kada su bili na vlasti, delegitimiše njihove kritike aktuelne vlasti, i dovodi do novog oblika zarobljavanja društva partijskim interesima. Kada su svi, ili gotovo svi, uključeni u korupciju, onda nema ko da štiti javni interes.

Situacija sa partijskim zapošljavanjem me podsjeća na nelegalnu gradnju Svetozara Marovića na Zavali – za to je znala cijela Budva i svi su ćutali jer je veliki broj građana i sam nelegalno gradio, nadajući se da će od toga steći korist, a cijenu je platila prijestonica turizma. Baš tako će cijenu sveopšteg partijskog zapošljavanja, od koga svaka politička struktura očekuje nove glasove, plaćati država i građani. Ne mislim samo na sve veće troškove partijskog uhljebljavanja kroz poreze koji padaju na teret građana i privrede, već i na smanjenje kvaliteta usluga koje ta administracija pruža, jer u njoj rade kadrovi koji nemaju potrebna znanja.

MONITOR: Opet pričamo i o vojnom poligonu na Sinjajevini. Stičete li utisak da se ovdje ne mijenja ništa bez obzira na smjenu DPS-a u avgustu 2020?

ĆALOVIĆ: Od avgusta 2020. su se promijenile dvije vlade, ali građani i dalje nisu vidjeli konkretne promjene. Premijer je iz ,,zelene partije”, a njegova partijska koleginica, višegodišnja aktivistkinja civilnog društva, je resorna ministarka. Na primjeru Sinjajevine lako će pokazati da li je njihovo opredjeljenje za zaštitu životne sredine samo politički marketing ili iza njega zaista stoje utemeljene vrijednosti.

MONITOR: Kako vidite poziciju DPS-a danas?

ĆALOVIĆ: DPS se vraća u institucije i polako se konsoliduje zahvaljujući manjinskoj Vladi i imenovanju njihovih kadrova ,,po dubini”, koji se sa političke margine vraćaju na javnu scenu,  ne kao lica sa ,,spiska” premijera i iz optužnica, već kao stručnjaci.  Formiranje manjinske Vlade uz podršku DPS-a je udahnulo život toj partiji posebno zbog toga što joj je povećalo koalicioni kapacitet, što će pokušati da valorizuju nakon sljedećih izbora.

 

Novi tužilac ima priliku da podigne optužnicu protiv Ane Đukanović

MONITOR: Nema odgovornosti tužilaca i sudija za pad velikih optužnica. Nedavno su pale i one za Telekom i Carine.

ĆALOVIĆ: Naravno da nema kada većinu u sudstvu i tužilastvu i dalje čine oni koje su tu postavljali Vesna Medenica i Milivoje Katnić. Nakon trulih političkih kompromisa i formiranja manjinske Vlade, više nema ni govora o reizboru tužilaca i sudija. Umjesto toga nam objašnjavaju da iste politicke strukture koje su zarobile pravosuđe, sada treba da izaberu  nove čelnike tih institucija, kako bi se napravio napredak u evorpskim integracijama. Mislim da je to potpuni apsurd i da bi izbor novog VDT-a uz podršku DPS-a značio stavljanje tačke na nade građana da će dočekati pravdu.

Što se tiče slučajeva Telekoma i Carina, sa aspekta javnog interesa bi bilo neuporedivo bolje da te optužnice nikada nisu ni podignute, jer bi neki drugi, nezavisni tužioci mogli pokrenuiti te postupke. Ovako, ta lica više nikad ne mogu biti gonjena za ista krivična djela, a država će morati da im nadoknadi štetu. Na isti način su okončani i postupci protiv Kalića i Šarića, kojima će građani plaćati milionske odštete.

Kada je slučaj Telekom pokrenut, bili smo veoma nezadovoljni što nije uključivao i Anu Kolarević, sada Đukanović, imajući u vidu nalaze nadležnih organa SAD-a i priznanja čelnika Telekoma da je u privatizaciji te firme bilo korupcije na visokom nivou. Ipak, bivši GST je naveo da u njenom slučaju ,,nema ni udaljene sumnje”, pa  nije bila obuhvaćena optužnicom. Ta okolnost sada omogućava novom tužiocu da pokrene utemeljeniju optužnicu u ovom predmetu i dođe do osuđujuće presude na osnovu dokaza iz SAD-a. Zbog toga će i ovaj slučaj biti test za nove čelnike tužilastva.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR:  Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo