Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ, MANS: Podjele umjesto borbe protiv korupcije

Objavljeno prije

na

Nijedna, a posebno manjinska Vlada, ne može imati legitimitet da o tako značajnim stvarima, poput ugovora sa SPC-om,  koje duboko dijele crnogorsku javnost , pregovara iza njenih – leđa

 

MONITOR: Premijer Abazović saopštio je  da Vladu podržava preko 60 posto građana, ali ne i otkud mu ti podaci.  Mislite li da ovu Vladu zaista podržava toliki postotak građana?

ĆALOVIĆ: Članovi Vlade dolaze iz reda političkih partija koje ukupno imaju 16 poslanika ili manje od 20 posto glasova u Skupštini. Dakle, mi imamo manjinsku Vladu koja bez podrške DPS-a ne bi imala većinu u Skupštini, a teško je zamisliti da birači te partije zaista podržavaju Vladu u kojoj i sami ne učestvuju.

Prije će biti da DPS ovu Vladu doživljava kao prelazno rješenje koje treba da mu pomogne da se, nakon prvog izbornog poraza u svojoj istoriji, konsoliduje kroz imenovanja po dubini. Zato će ta partija odlučiti do kada će ova Vlada trajati u zavisnosti od toga kada procijene da im je povoljan trenutak za izbore.

MONITOR: Istom prilikom premijer je kazao da „teška pitanja moramo rješavati odmah“ kako bismo se mogli fokusirati na evropsku agendu. Mislite li da je jedno od takvih pitanja, poput Temeljnog ugovora sa SPC-om, trebalo rješavati sada i na ovakav način?

ĆALOVIĆ: Nijedna, a posebno manjinska Vlada, ne može imati legitimitet da o tako značajnim stvarima koje duboko dijele crnogorsku javnost pregovara iza leđa javnosti.

Vjerujem da je ovo pitanje u prvom planu premijera jer prioritet više ne može biti borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, pošto bi to značilo bavljenje njegovim političkim partnerima i saradnicima, ukljućujući možda i neke aktuelne članove Vlade. Abazoviću je jasno da DPS neće podržavati Vladu koja radi protiv interesa čelnika te partije, a pogotovo Đukanovića. Zbog toga on neće rezati granu na kojoj sjedi i  sve će rjeđe pominjati ,,ruku pravde”, ,,spiskove” i oduzimanje nezakonito stečene imovine, a antikorupcijske reforme će se pretvarati u farsu. Najilustrativniji primjer je gromoglasno najavljivani zakon o oduzimanju imovine koji je toliko loše napisan da za njega bez problema može glasati i DPS.

MONITOR: Da li nas takva pitanja, poput Temeljnog ugovora  udaljavaju od evropske agende, i suštinskih reformi koje i dalje čekaju?

ĆALOVIĆ: Najbolji odgovor na to pitanje su dali ambasadori zemalja članica EU koji su izrazili zabrinutost i ukazali na značaj potpuno drugih pitanja u odnosu na aktuelna, kada je riječ o procesu evropskih integracija.

MONITOR: Može li to pitanje ugroziti stabilnost Vlade?

ĆALOVIĆ: To dominantno zavisiti od procjene DPS-a da li je spreman za nove izbore, kao i dogovora URA-e i DF-a, a vjerovatno i vlasti u Srbiji, koji se odvijaju iza scene.

MONITOR: Ove sedmice zaplijenjena je nova količina švercovanih cigareta u vrijednosti od 800 hiljada eura. Nedavno je premijer saopštio da je šverc preko Luke Bar ,,klinički mrtav”. Da li je?

ĆALOVIĆ: Preko Crne Gore se decenijama krijumčare cigarete vrijedne milijarde eura, uprkos međunarodnom pritisku. To je izuzetno unosan posao koji uključuje vrh organizovanog kriminala i proteže se na više kontinenata, a putevi droge i cigareta u nekim slučajevima se preklapaju. Da bi se takvi kriminalni poslovi zaustavili potrebne su ozbiljne reforme sistema koji je postavljen tako da omogućava šverc. Reforme se nisu desile, a u ključnim institucijama rade isti kadrovi koji su godinama zatvarali oči ili  sami učestvovali u kriminalnim aktivnostima. Premijer je svega toga svjestan, ali umjesto teških i dubinskih reformi borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala svodi na politički marketing.

MONITOR: Mediji su objavili  da je državu napustio policijski službenik Ljubo Milović u jeku istrage o njegovim vezama sa organizovanim kriminalom. Kako  institucije rešavaju tu aferu, koja povezuje policijske službenike, od Milovića preko Petra Lazovića sa organizovanim kriminalom?

ĆALOVIĆ: Izuzetno je zabrinjavajuće što promjene na čelu Uprave policije nisu dovele do ozbiljnih istraga imovine visokih policijskih funkcionera i njihovih veza sa organizovanim kriminalom. Zbog toga je potpuno logično da se nastavljaju stare prakse, i da osumnjičeni napuštaju Crnu Goru prije nego sto se protiv njih pokrenu postupci.

Slučajevi Milovića i Lazovića su specifični jer su o njima izvještavali i mediji, ali tužilastvo i policija ipak nisu reagovali. Dužni su da javnosti daju mnogo više informacija o tim predmetima, jer se ovako stiče utisak da se ti slučajevi stavljaju u ladicu ili čak zataškavaju. Direktor policije ima dodatnu obavezu da obavijesti javnost o aktivnostima koje preduzima ta institucija da očisti svoje kadrove od lica povezanih sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Kako vidite rezultate ove Vlade na polju vladavine prava, reforme pravosuđa, te  borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije? 

ĆALOVIĆ: Vlada nije imala nikakvih konkretnih rezultata u tim oblastima jer nije usvojila izmjene nijednog od ključnih zakona koje bi regulisale ovu oblast i oslobodile zarobljene institucije. Iz skupštinske procedure je povukla čak i izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama, kao jedinom antikorupcijskom propisu koji je upućen parlamentu od promjene vlasti. Najavljeno regulisanje nezakonitog bogaćenja funkcionera se već dvije godine odlaže, a nacrt zakona sa kojim je javnost upoznata ima brojne nedostatke. O izmjenama Zakona o sprječavanju korupcije nema ni riječi, a na čelu Agencije za sprječavanje korupcije je i dalje kadar bivšeg režima.

Jedini konkretni pomaci u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala se odnose na hapšenje Vesne Medenice, i to tek nakon medijskih objava, kao i Blaža Jovanića. Međutim, pitanje je da li će tužilaštvo zaista rasplesti njihovo klupko i ko će se sve naći u optužnici, a ne smijemo zaboraviti da će konačnu riječ  dati sudstvo čija reforma nije ni započela. Izabran je novi glavni specijalni tužilac, što jeste korak naprijed, ali tek treba da vidimo da li će on moći, smjeti i htjeti da se uhvati u koštac sa vrhom organizovanog kriminala i korupcije.

Riba smrdi od glave, a glava prethodnog režima je Milo Đukanović. Prema njemu, članovima njegove najuže porodice i bliskim prijateljima vode putevi najvećih afera u Crnoj Gori, od šverca cigareta, preko privatizacija i rasprodaje državne imovine. Mnogi podaci jesu uništeni, ali tragovi novca se ne brišu tako lako.  Odnos prema tim slučajevima će biti lakmus papir za novog GST.

MONITOR: Bez obzira na promjene vlasti, ne mijenja se –partijsko zapošljavanje. Kako komentarišete najnovije raspodjele partijskog plijena po dubini?

ĆALOVIĆ: Jedan od najvećih poraza našeg društva nakon pada višedecenijskog režima je preuzimanje njihovih praksi od strane nove vlasti. Zapošljavanje partijskih kadrova u državnoj administraciji podrazumijeva kršenje propisa sa ciljem da se određenim licima obezbijedi korist, što znači da predstavlja vid korupcije. Imajući u vidu da su ta zapošljavanja uglavnom u funkciji jačanja partijske infrastrukture, možemo zaključiti da je riječ o političkoj korupciji. Dakle, kroz partijsko zapošljavanje nova vlast se upušta u političku korupciju, pa je samo pitanje vremena kada će se u njoj odomaćiti i drugi oblici korupcije.

Činjenica da su sve partije postupale na isti način kada su bili na vlasti, delegitimiše njihove kritike aktuelne vlasti, i dovodi do novog oblika zarobljavanja društva partijskim interesima. Kada su svi, ili gotovo svi, uključeni u korupciju, onda nema ko da štiti javni interes.

Situacija sa partijskim zapošljavanjem me podsjeća na nelegalnu gradnju Svetozara Marovića na Zavali – za to je znala cijela Budva i svi su ćutali jer je veliki broj građana i sam nelegalno gradio, nadajući se da će od toga steći korist, a cijenu je platila prijestonica turizma. Baš tako će cijenu sveopšteg partijskog zapošljavanja, od koga svaka politička struktura očekuje nove glasove, plaćati država i građani. Ne mislim samo na sve veće troškove partijskog uhljebljavanja kroz poreze koji padaju na teret građana i privrede, već i na smanjenje kvaliteta usluga koje ta administracija pruža, jer u njoj rade kadrovi koji nemaju potrebna znanja.

MONITOR: Opet pričamo i o vojnom poligonu na Sinjajevini. Stičete li utisak da se ovdje ne mijenja ništa bez obzira na smjenu DPS-a u avgustu 2020?

ĆALOVIĆ: Od avgusta 2020. su se promijenile dvije vlade, ali građani i dalje nisu vidjeli konkretne promjene. Premijer je iz ,,zelene partije”, a njegova partijska koleginica, višegodišnja aktivistkinja civilnog društva, je resorna ministarka. Na primjeru Sinjajevine lako će pokazati da li je njihovo opredjeljenje za zaštitu životne sredine samo politički marketing ili iza njega zaista stoje utemeljene vrijednosti.

MONITOR: Kako vidite poziciju DPS-a danas?

ĆALOVIĆ: DPS se vraća u institucije i polako se konsoliduje zahvaljujući manjinskoj Vladi i imenovanju njihovih kadrova ,,po dubini”, koji se sa političke margine vraćaju na javnu scenu,  ne kao lica sa ,,spiska” premijera i iz optužnica, već kao stručnjaci.  Formiranje manjinske Vlade uz podršku DPS-a je udahnulo život toj partiji posebno zbog toga što joj je povećalo koalicioni kapacitet, što će pokušati da valorizuju nakon sljedećih izbora.

 

Novi tužilac ima priliku da podigne optužnicu protiv Ane Đukanović

MONITOR: Nema odgovornosti tužilaca i sudija za pad velikih optužnica. Nedavno su pale i one za Telekom i Carine.

ĆALOVIĆ: Naravno da nema kada većinu u sudstvu i tužilastvu i dalje čine oni koje su tu postavljali Vesna Medenica i Milivoje Katnić. Nakon trulih političkih kompromisa i formiranja manjinske Vlade, više nema ni govora o reizboru tužilaca i sudija. Umjesto toga nam objašnjavaju da iste politicke strukture koje su zarobile pravosuđe, sada treba da izaberu  nove čelnike tih institucija, kako bi se napravio napredak u evorpskim integracijama. Mislim da je to potpuni apsurd i da bi izbor novog VDT-a uz podršku DPS-a značio stavljanje tačke na nade građana da će dočekati pravdu.

Što se tiče slučajeva Telekoma i Carina, sa aspekta javnog interesa bi bilo neuporedivo bolje da te optužnice nikada nisu ni podignute, jer bi neki drugi, nezavisni tužioci mogli pokrenuiti te postupke. Ovako, ta lica više nikad ne mogu biti gonjena za ista krivična djela, a država će morati da im nadoknadi štetu. Na isti način su okončani i postupci protiv Kalića i Šarića, kojima će građani plaćati milionske odštete.

Kada je slučaj Telekom pokrenut, bili smo veoma nezadovoljni što nije uključivao i Anu Kolarević, sada Đukanović, imajući u vidu nalaze nadležnih organa SAD-a i priznanja čelnika Telekoma da je u privatizaciji te firme bilo korupcije na visokom nivou. Ipak, bivši GST je naveo da u njenom slučaju ,,nema ni udaljene sumnje”, pa  nije bila obuhvaćena optužnicom. Ta okolnost sada omogućava novom tužiocu da pokrene utemeljeniju optužnicu u ovom predmetu i dođe do osuđujuće presude na osnovu dokaza iz SAD-a. Zbog toga će i ovaj slučaj biti test za nove čelnike tužilastva.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo