Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ, MANS: Podjele umjesto borbe protiv korupcije

Objavljeno prije

na

Nijedna, a posebno manjinska Vlada, ne može imati legitimitet da o tako značajnim stvarima, poput ugovora sa SPC-om,  koje duboko dijele crnogorsku javnost , pregovara iza njenih – leđa

 

MONITOR: Premijer Abazović saopštio je  da Vladu podržava preko 60 posto građana, ali ne i otkud mu ti podaci.  Mislite li da ovu Vladu zaista podržava toliki postotak građana?

ĆALOVIĆ: Članovi Vlade dolaze iz reda političkih partija koje ukupno imaju 16 poslanika ili manje od 20 posto glasova u Skupštini. Dakle, mi imamo manjinsku Vladu koja bez podrške DPS-a ne bi imala većinu u Skupštini, a teško je zamisliti da birači te partije zaista podržavaju Vladu u kojoj i sami ne učestvuju.

Prije će biti da DPS ovu Vladu doživljava kao prelazno rješenje koje treba da mu pomogne da se, nakon prvog izbornog poraza u svojoj istoriji, konsoliduje kroz imenovanja po dubini. Zato će ta partija odlučiti do kada će ova Vlada trajati u zavisnosti od toga kada procijene da im je povoljan trenutak za izbore.

MONITOR: Istom prilikom premijer je kazao da „teška pitanja moramo rješavati odmah“ kako bismo se mogli fokusirati na evropsku agendu. Mislite li da je jedno od takvih pitanja, poput Temeljnog ugovora sa SPC-om, trebalo rješavati sada i na ovakav način?

ĆALOVIĆ: Nijedna, a posebno manjinska Vlada, ne može imati legitimitet da o tako značajnim stvarima koje duboko dijele crnogorsku javnost pregovara iza leđa javnosti.

Vjerujem da je ovo pitanje u prvom planu premijera jer prioritet više ne može biti borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, pošto bi to značilo bavljenje njegovim političkim partnerima i saradnicima, ukljućujući možda i neke aktuelne članove Vlade. Abazoviću je jasno da DPS neće podržavati Vladu koja radi protiv interesa čelnika te partije, a pogotovo Đukanovića. Zbog toga on neće rezati granu na kojoj sjedi i  sve će rjeđe pominjati ,,ruku pravde”, ,,spiskove” i oduzimanje nezakonito stečene imovine, a antikorupcijske reforme će se pretvarati u farsu. Najilustrativniji primjer je gromoglasno najavljivani zakon o oduzimanju imovine koji je toliko loše napisan da za njega bez problema može glasati i DPS.

MONITOR: Da li nas takva pitanja, poput Temeljnog ugovora  udaljavaju od evropske agende, i suštinskih reformi koje i dalje čekaju?

ĆALOVIĆ: Najbolji odgovor na to pitanje su dali ambasadori zemalja članica EU koji su izrazili zabrinutost i ukazali na značaj potpuno drugih pitanja u odnosu na aktuelna, kada je riječ o procesu evropskih integracija.

MONITOR: Može li to pitanje ugroziti stabilnost Vlade?

ĆALOVIĆ: To dominantno zavisiti od procjene DPS-a da li je spreman za nove izbore, kao i dogovora URA-e i DF-a, a vjerovatno i vlasti u Srbiji, koji se odvijaju iza scene.

MONITOR: Ove sedmice zaplijenjena je nova količina švercovanih cigareta u vrijednosti od 800 hiljada eura. Nedavno je premijer saopštio da je šverc preko Luke Bar ,,klinički mrtav”. Da li je?

ĆALOVIĆ: Preko Crne Gore se decenijama krijumčare cigarete vrijedne milijarde eura, uprkos međunarodnom pritisku. To je izuzetno unosan posao koji uključuje vrh organizovanog kriminala i proteže se na više kontinenata, a putevi droge i cigareta u nekim slučajevima se preklapaju. Da bi se takvi kriminalni poslovi zaustavili potrebne su ozbiljne reforme sistema koji je postavljen tako da omogućava šverc. Reforme se nisu desile, a u ključnim institucijama rade isti kadrovi koji su godinama zatvarali oči ili  sami učestvovali u kriminalnim aktivnostima. Premijer je svega toga svjestan, ali umjesto teških i dubinskih reformi borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala svodi na politički marketing.

MONITOR: Mediji su objavili  da je državu napustio policijski službenik Ljubo Milović u jeku istrage o njegovim vezama sa organizovanim kriminalom. Kako  institucije rešavaju tu aferu, koja povezuje policijske službenike, od Milovića preko Petra Lazovića sa organizovanim kriminalom?

ĆALOVIĆ: Izuzetno je zabrinjavajuće što promjene na čelu Uprave policije nisu dovele do ozbiljnih istraga imovine visokih policijskih funkcionera i njihovih veza sa organizovanim kriminalom. Zbog toga je potpuno logično da se nastavljaju stare prakse, i da osumnjičeni napuštaju Crnu Goru prije nego sto se protiv njih pokrenu postupci.

Slučajevi Milovića i Lazovića su specifični jer su o njima izvještavali i mediji, ali tužilastvo i policija ipak nisu reagovali. Dužni su da javnosti daju mnogo više informacija o tim predmetima, jer se ovako stiče utisak da se ti slučajevi stavljaju u ladicu ili čak zataškavaju. Direktor policije ima dodatnu obavezu da obavijesti javnost o aktivnostima koje preduzima ta institucija da očisti svoje kadrove od lica povezanih sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Kako vidite rezultate ove Vlade na polju vladavine prava, reforme pravosuđa, te  borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije? 

ĆALOVIĆ: Vlada nije imala nikakvih konkretnih rezultata u tim oblastima jer nije usvojila izmjene nijednog od ključnih zakona koje bi regulisale ovu oblast i oslobodile zarobljene institucije. Iz skupštinske procedure je povukla čak i izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama, kao jedinom antikorupcijskom propisu koji je upućen parlamentu od promjene vlasti. Najavljeno regulisanje nezakonitog bogaćenja funkcionera se već dvije godine odlaže, a nacrt zakona sa kojim je javnost upoznata ima brojne nedostatke. O izmjenama Zakona o sprječavanju korupcije nema ni riječi, a na čelu Agencije za sprječavanje korupcije je i dalje kadar bivšeg režima.

Jedini konkretni pomaci u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala se odnose na hapšenje Vesne Medenice, i to tek nakon medijskih objava, kao i Blaža Jovanića. Međutim, pitanje je da li će tužilaštvo zaista rasplesti njihovo klupko i ko će se sve naći u optužnici, a ne smijemo zaboraviti da će konačnu riječ  dati sudstvo čija reforma nije ni započela. Izabran je novi glavni specijalni tužilac, što jeste korak naprijed, ali tek treba da vidimo da li će on moći, smjeti i htjeti da se uhvati u koštac sa vrhom organizovanog kriminala i korupcije.

Riba smrdi od glave, a glava prethodnog režima je Milo Đukanović. Prema njemu, članovima njegove najuže porodice i bliskim prijateljima vode putevi najvećih afera u Crnoj Gori, od šverca cigareta, preko privatizacija i rasprodaje državne imovine. Mnogi podaci jesu uništeni, ali tragovi novca se ne brišu tako lako.  Odnos prema tim slučajevima će biti lakmus papir za novog GST.

MONITOR: Bez obzira na promjene vlasti, ne mijenja se –partijsko zapošljavanje. Kako komentarišete najnovije raspodjele partijskog plijena po dubini?

ĆALOVIĆ: Jedan od najvećih poraza našeg društva nakon pada višedecenijskog režima je preuzimanje njihovih praksi od strane nove vlasti. Zapošljavanje partijskih kadrova u državnoj administraciji podrazumijeva kršenje propisa sa ciljem da se određenim licima obezbijedi korist, što znači da predstavlja vid korupcije. Imajući u vidu da su ta zapošljavanja uglavnom u funkciji jačanja partijske infrastrukture, možemo zaključiti da je riječ o političkoj korupciji. Dakle, kroz partijsko zapošljavanje nova vlast se upušta u političku korupciju, pa je samo pitanje vremena kada će se u njoj odomaćiti i drugi oblici korupcije.

Činjenica da su sve partije postupale na isti način kada su bili na vlasti, delegitimiše njihove kritike aktuelne vlasti, i dovodi do novog oblika zarobljavanja društva partijskim interesima. Kada su svi, ili gotovo svi, uključeni u korupciju, onda nema ko da štiti javni interes.

Situacija sa partijskim zapošljavanjem me podsjeća na nelegalnu gradnju Svetozara Marovića na Zavali – za to je znala cijela Budva i svi su ćutali jer je veliki broj građana i sam nelegalno gradio, nadajući se da će od toga steći korist, a cijenu je platila prijestonica turizma. Baš tako će cijenu sveopšteg partijskog zapošljavanja, od koga svaka politička struktura očekuje nove glasove, plaćati država i građani. Ne mislim samo na sve veće troškove partijskog uhljebljavanja kroz poreze koji padaju na teret građana i privrede, već i na smanjenje kvaliteta usluga koje ta administracija pruža, jer u njoj rade kadrovi koji nemaju potrebna znanja.

MONITOR: Opet pričamo i o vojnom poligonu na Sinjajevini. Stičete li utisak da se ovdje ne mijenja ništa bez obzira na smjenu DPS-a u avgustu 2020?

ĆALOVIĆ: Od avgusta 2020. su se promijenile dvije vlade, ali građani i dalje nisu vidjeli konkretne promjene. Premijer je iz ,,zelene partije”, a njegova partijska koleginica, višegodišnja aktivistkinja civilnog društva, je resorna ministarka. Na primjeru Sinjajevine lako će pokazati da li je njihovo opredjeljenje za zaštitu životne sredine samo politički marketing ili iza njega zaista stoje utemeljene vrijednosti.

MONITOR: Kako vidite poziciju DPS-a danas?

ĆALOVIĆ: DPS se vraća u institucije i polako se konsoliduje zahvaljujući manjinskoj Vladi i imenovanju njihovih kadrova ,,po dubini”, koji se sa političke margine vraćaju na javnu scenu,  ne kao lica sa ,,spiska” premijera i iz optužnica, već kao stručnjaci.  Formiranje manjinske Vlade uz podršku DPS-a je udahnulo život toj partiji posebno zbog toga što joj je povećalo koalicioni kapacitet, što će pokušati da valorizuju nakon sljedećih izbora.

 

Novi tužilac ima priliku da podigne optužnicu protiv Ane Đukanović

MONITOR: Nema odgovornosti tužilaca i sudija za pad velikih optužnica. Nedavno su pale i one za Telekom i Carine.

ĆALOVIĆ: Naravno da nema kada većinu u sudstvu i tužilastvu i dalje čine oni koje su tu postavljali Vesna Medenica i Milivoje Katnić. Nakon trulih političkih kompromisa i formiranja manjinske Vlade, više nema ni govora o reizboru tužilaca i sudija. Umjesto toga nam objašnjavaju da iste politicke strukture koje su zarobile pravosuđe, sada treba da izaberu  nove čelnike tih institucija, kako bi se napravio napredak u evorpskim integracijama. Mislim da je to potpuni apsurd i da bi izbor novog VDT-a uz podršku DPS-a značio stavljanje tačke na nade građana da će dočekati pravdu.

Što se tiče slučajeva Telekoma i Carina, sa aspekta javnog interesa bi bilo neuporedivo bolje da te optužnice nikada nisu ni podignute, jer bi neki drugi, nezavisni tužioci mogli pokrenuiti te postupke. Ovako, ta lica više nikad ne mogu biti gonjena za ista krivična djela, a država će morati da im nadoknadi štetu. Na isti način su okončani i postupci protiv Kalića i Šarića, kojima će građani plaćati milionske odštete.

Kada je slučaj Telekom pokrenut, bili smo veoma nezadovoljni što nije uključivao i Anu Kolarević, sada Đukanović, imajući u vidu nalaze nadležnih organa SAD-a i priznanja čelnika Telekoma da je u privatizaciji te firme bilo korupcije na visokom nivou. Ipak, bivši GST je naveo da u njenom slučaju ,,nema ni udaljene sumnje”, pa  nije bila obuhvaćena optužnicom. Ta okolnost sada omogućava novom tužiocu da pokrene utemeljeniju optužnicu u ovom predmetu i dođe do osuđujuće presude na osnovu dokaza iz SAD-a. Zbog toga će i ovaj slučaj biti test za nove čelnike tužilastva.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo