Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNA GORA I VIŠEDECENIJSKI PROBLEM BILEĆKOG JEZERA: Kad država niz vodu – baci i milijarde  

Objavljeno prije

na

Crna Gora se  upušta u projekte od kojih može imati više štete nego koristi, poput gradnje HE Komarnica, a ne pokušava da iskoristi svoj udio u Bilećkom jezeru, na koji ima pravo

 

Crna Gora je zbog toga što nije iskoristila svoj udio u Bilećkom jezeru, jednoj od najvećih vještačkih akumulacija na Balkanu, do danas izgubila najmanje milijardu eura vrijednosti u električnoj energiji. Iako, prema svim međunarodnim zakonima, naša država ima pravo na taj, već gotov resurs, Elektroprivreda Crne Gore radije pokreće kontroverzne projekte, koji idu na uštrb prirode – poput gradnje hidroelektrane (HE) Komarnica.

Prema nedavnom istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da bi jezero uopšte bilo napravljeno te 1968. godine, potopljeno je pet kvadratnih kilometara crnogorske teritorije. Udio crnogorskog vodotoka kojim se jezero napaja čak je  40 odsto.  Crna Gora nije dobila naknadu ni za jedan kilovatsat električne energije iz ovog sistema. Od 1992. godine, prestala je da dobija naknadu i za potopljeno zemljište, oko 200 hiljada eura godišnje, koja je do tada Opštini Nikšić uplaćivana. Samo po tom osnovu – Crna Gora je do sada izgubila oko šest miliona eura.

Različite su procjene udjela Crne Gore u sistemu Hidroelektrane na Trebišnjici (HET), preduzeću koje upravlja sistemom koji se napaja vodama Bilećkog jezera.

U Subsektorskoj studiji Energetika, u okviru Prostornog plana Crne Gore do 2020. godine, predviđa se da bi čak 488 gigavat sati godišnje trebalo da pripadne našoj državi. To je oko četvrtina godišnje ukupne proizvodnje crnogorskih hidropostrojenja. Planirana HE Komarnica proizvodila bi, po najboljim predikcijama, tek 217 gigavat sati godišnje.

Prema studiji firme Elektroprojekt iz Ljubljane, kao i studiji firme Energoprojekt Hidroinženjering, Crnoj Gori bi trebalo da pripadne nešto manje energije. Međutim, i te analize predviđaju da bismo trebali da dobijemo više količine energije od one koju bi davala Komarnica.

Bilećko jezero energijom opskrbljuje Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Iako njena teritorija nije potopljena, niti ima slivnog udjela u ovoj akumulaciji, Hrvatska je, do rata u Bosni, imala 22 odsto energije proizvedene u Hidroelektrani Dubrovnik 1, jer je učestvovala u izgradnji postrojenja. Nakon izbijanja ratnih dejstava, Hrvatska i Republika Srpska su se dogovorile da se energija iz HE Dubrovnik 1 dijeli na pola.

I pored toga što je više crnogorskih vlada pokretalo pitanje Bilećkog jezera nakon raspada SFRJ-a, nikada nije došlo do dogovora sa predstavnicima Bosne i Hercegovine, odnosno njenog entiteta – Republike Srpske, gdje se većinom nalazi Bilećko jezero.

Generalni direktor Elektroprivrede Republike Srpske (ERS) Luka Petrović nedavno je za Herceg RTV izjavio da se ni voda ni energija iz Bilećkog jezera ne treba dijeliti sa Crnom Gorom. ,,To je neka inicijativa Vlade Crne Gore u tehničkom mandatu koja nema osnova. Oni hoće da kažu da imaju pravo na Bilećko jezero, a kad se pravio sistem – nije ih bilo”.

Petrović je i ranije za regionalne medije izjavljivao da se svaka strana saglasila sa izgradnjom sistema hidroelektrana na Bilećkom jezeru, i da ne vidi razlog da se to pitanje ponovo problematizuje.

Njegove tvrdnje nijesu istinite. Po Osnovnom zakonu o vodama iz 1965, koji je donesen na saveznom nivou SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina morala je tražiti saglasnost Skupštine Crne Gore za puštanje HE Trebinje 1, jedne od nekoliko hidroelektrana na Bilećkom jezeru, u rad. To nikada nije uradila.

BiH nikada nije prihvatila ni više inicijativa vlada Crne Gore za Bilećko jezero, kao ni prijedlog crnogorske strane za izradu Sporazuma o vodama između dvije države.

,,U prethodnih petnaestak godina, Crna Gora je aktuelizovala pitanja zaključivanja sporazuma sa Republikom Srpskom i BiH, koji ima već sa Hrvatskom i Albanijom. Međutim indikativno je to što do sada nije zaključen taj sporazum sa BiH. Pretpostavka je da je problem upravo raspodjela hidropotencijala Bilećkog jezera”, kazao je za CIN-CG Željko Furtula, nekadašnji državni sekretar za vode u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi Zdravka Krivokapića.

Krivokapićeva Vlada je, u tehničkom mandatu, u martu 2022. godine usvojila informaciju o formiranju Komisije koja će se baviti pitanjem valorizacije crnogorskog udjela u Bilećkom jezeru. Predviđeno je da komisiju čine predstavnici Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) i Vlade. ,, Rješavanje pravične raspodjele hidroenergetskog potencijala Hidrosistema Trebišnjica je veoma važno za Crnu Goru, čiji hidroenergetski potencijal u HET-u u cjelosti koriste druge države, dok ona ostvaruje deficit električne energije”, navodi se u tom dokumentu.

Na inicijativu Vlade Mila Đukanovića 2008. godine, Energoprojekat Hidroinženjering sačinio je prijedlog kako bi Crna Gora mogla da povlači vodu iz Bilećkog jezera. U njemu su tri moguća tehnička rješenja. Jedno je rješenje izgradnja hidroelektrane Boka kod Risna, drugo hidroelektrana Obošnica kod Nikšića, a treće – prevođenje voda iz Bilećkog u Slano jezero kod Nikšića.

Još tada, crnogorske su vlasti preferirale izgradnju HE Boka – rješenje koje je, em ekološki, em tehnički – najproblematičnije. I aktuelni vrh EPCG to smatra, a HE Boka se, na listi potencijalne izgradnje velikih sistema, navodi i u Strategiji razvoja energetike Crne Gore do 2030.

Zbog čega se naši nadležni ne interesuju za treću opciju, prevođenje voda iz Bilećkog u Slano jezero, koja bi, prema mišljenjima stručnjaka, mogla da riješi problem Bilećkog jezera – nije poznato. To rješenje bilo bi od značaja i za HE Perućicu, i ne bi zahtijevalo velike troškove koje iziskuje gradnja hidroelektrane.

,,Problem EPCG je što u projekte ulazi ad hoc, bez prethodnih detaljnih analiza, i tako stavlja građane pred svršen čin. Kasnije se pravda da bismo raskidom nekog ugovora izgubili mnogo novca, ili da je kasno, jer je već urađen skup elaborat procjene, pa ne vrijedi odustajati. Država treba da gradi i da razvija energetiku  smišljeno, pametno, i uz detaljne analize”, kaže za Monitor inženjer mašinstva i građanski aktivista Denis Hot.

On već duže  ukazuje na nepotrebnost gradnje HE Komarnica, jer EPCG već ima projekte solarnih (Briska gora) i vjetroparkova (Gvozd). Ovi projekti su, prema njegovim riječima, mnogo jednostavniji za sprovođenje,  treba manje vremena za njihovu realizaciju, a imali bi i mnogo manji uticaj na životnu sredinu. ,,Cijeli postupak oko izgradnje HE Komarnica je od  početka netransparentan, a EPCG uopšte nije odgovorala na zahtjeve za slobodan pristup informacijama, iako su nekoliko puta obećali da hoće”.

Prema Direktivi o vodama EU, kao i drugim međunarodnim pravnim dokumentima, poput Helsinških pravila o korišćenju voda iz 1966. ili Konvencije o pravu neplovidbenih korišćenja međunarodnih vodotoka, koje su Ujedinjene nacije donijele 1997. Godine  – Crna Gora može da potražuje ono što joj pripada iz Bilećkog jezera.

U Trećem nacionalnom izvještaju Crne Gore o klimatskim promjenama, objavljenom 2020. godine, navodi se da je smanjen vodni bilans u svim riječnim slivovima u Crnoj Gori. Upozorava se i na to da je naša zemlja, kao i druge na mediteranu, izuzetno ranjiva usljed posljedica globalnog otopljavanja.

Uglavnom, zbog nedostatka znanja, volje, vizije, i odgovornosti naših čelnika, Crna Gora se upušta u projekte od kojih može imati više štete nego koristi, a ne pokušava da iskoristi resurs na koji ima pravo.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo