Izdvojeno
UPOTREBA NACIONALIZMA: Delegiranje krivice za vođino djelo
Svako ima svog predsjednika. I svog Vulina. Zato ne čudi što se povodom ugovora sa SPC oglasio i književnik Milorad Popović, čije su organizacije dobile trećinu ukupnog novca koje je za devet godina DPS vlada izdvojila za književnu djelatnost. Popović je na pitanje koje već podiže nacionalne tenzije, reagovao tako što je pokušao da proizvede nove. Valja se odužiti vođi
Nakon svečarskih i proevropskih govora tokom posjete crnogorske delegacije Beogradu, državnih i vojnih počasti, obilazaka tamošnjih znamenitosti i raznoraznih drugih predstava za javnost, vratili smo se u realnost. Čim je crnogorska delegacija sletjela kući, stigle su opasne poruke. I sa srpskog i sa crnogorskog dvora.
Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin izdao je saopštenje u kom je ocijenio da je crnogorski premijer Abazović dobrodošao u Srbiju, „ali da bi mu bilo drago da vidi da Crna Gora jednom povuče neki potez koji nije antisrpski…“
Govoreći o naredbi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se povuku posebne mjere maltretiranja za poslanike crnogorskog parlamenta prilikom ulaska u Srbiju, što je jedan od uspjeha posjete crnogorske delegacije Beogradu, Vulin je kazao da one nikada nisu bile primijenjene na građane Crne Gore, koji su u Srbiji dobrodošli, već na poslanike koji su glasali da je Srbija genocidna država.
Srpski ministar policije je u zanosu kliknuo da ne zna kako te poslanike „nije sramota da dođu na Vračar da obilaze svoje stanove i da vide hoće li još nešto kupiti u, kako oni misle, odvratnoj genocidnoj državi koja je napravila genocid u Srebrenici”. „Sram ih bilo, žao mi je što dolaze u Srbiju i što se prave kao da ništa nisu glasali i uradili”, zaključio je.
Vulinova izjava nije neko iznenađenje. Srpski ministar policije odavno je prepoznat kao neko ko voli javno da govori o srpskom svetu, kome sajt ministarstva služi da Albance na Kosovu naziva pogrdnim imenima i kao neko ko živ ne da da se prekreči mural ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu, sve pozivajući se na antifašizam… Iznenađenje su samo oni koji misle da iza Vulina ne stoji srpski predsjednik, i da on to sve radi mimo Vučića. Pa i donosi odluke o posebnim mjerama za crnogorske poslanike.
Svako ima svog predsjednika. I svog Vulina. Zato nije iznenađenje ni to što se nakon posjete Beogradu, oglasio i predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika (CDNK), poznat i po tome što su organizacije na čijem je čelu dobile trećinu ukupnog novca koje je za devet godina Ministarstvo kulture DPS vlade izdvojilo za književnu djelatnost.
Valja se odužiti. Milorad Popović je, kao potpisnik Udruženja, izdao ove sedmice saopštenje povodom potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC, odnosno njegove radne verzije koju je Abazovićeva vlada pripremila par dana pred odlazak u Beograd i sastanak sa srpskim partrijarhom Porfirijem, a o kojoj treba da se izjasni ove sedmice. Popović je na pitanje koje već podiže nacionalne tenzije, reagovao tako što je pokušao da proizvede nove. Sve u pokušaju da delegira odgovornost sa svog predsjednika.
Predsjednik CDNK je primijetio da su „velikosrpski ideolozi“ u političkim predstavnicima Albanaca našli nove saveznike za „zatiranje crnogorske nacije“.
„O tome da su velikosrpski i velikoalbanski nacionalisti etnički i teritorijalno podijelili Crnu Goru na interesne sfere svjedoči i akciono jedinstvo njihovih prvaka u otimanju crnogorskih kulturno-istorjskih spomenika. Jer, nezabilježena je bestidnost i cinizam da o sudbini crnogorske duhovne baštine, ne samo crkava i manastira nego i seoskih grobalja, u mjestima gdje prije 1918. nikad nije kročio državljanin Srbije, zajedno s Aleksandrom Vučićem, Porfirijem, Jokovićem i comp. odlučuju Dritan Abazović i Fatmir Đeka. Ovi politički predstavnici Albanaca u Crnoj Gori, danas podstiču – ili se prave nevješti – progon nacionalnih Crnogoraca, koji je umnogome sličan diskriminaciji Albanaca devedesetih godina“, saopštio je, između ostalog, Popović.
Popovićevo „analitično pero” uvijek je prethodilo i pratilo hajke i podgrijavanje nacionalnih tenzija prethodnog režima na čelu sa aktuelnim predsjednikom Milom Đukanovićem. Iako se nije oglašavao, Đukanovića sigurno raduje „analitika“ po kojoj je za „zatiranje crnogorske nacije“ kriv neko drugi. A moguće nema ništa ni protiv podizanja tenzija. U takvim prilikama, najbolje pliva.
Nije Popović bio previše kreativan. Sličan recept već je oproban. Tako je u crnogorskom parlamentu, predsjednik tadašnje Narodne stranke (Predrag Popović), na sličan način pokušao da podigne nacionalne tenzije pred referendum. Popović je nakon polemike zbog toga što je tadašnji mitropolit Amfilohije u otvorenom pismu Đukanoviću saopštio da odbija da ukloni crkvu na Rumiji i upozorio da bi njeno uklanjanje moglo imati posljedice po mir i poredak u Crnoj Gori, ocijenio da su „lideri albanskih nacionalnih partija Ferhat Dinoša i Mehmed Bardhi projektanti velikoalbanske platforme“. Bilo je još primjera. Još puno slučajeva kojima su manjine tretirane kao dežurni krivci.
Izjava Milorada Popovića prošla je gotovo bez reakcije, za razliku od one Vulinove, na koju su reagovale mnoge „procrnogorske partije“.
Među rijetkima, reagovala je kolumnistkinja Vijesti Ratka Jovanović Vukotić. Ona je podsjetila Popovića da ne učestvuju „politički predstavnici albanske nacije u kompleksnoj operaciji zatiranja crnogorske nacije, konačno i države Crne Gore“ niti tu državu „smatraju slučajnom i neodrživom“.
„Tu operaciju izveo je Milo Đukanović, sa dvojicom prijatelja i dvjesta hiljada crnogorskih sluga, još početkom devedesetih. Albanci su, i tada i za vazda, ostali na strani – Crne Gore”, ocijenila je ona.
„Crnogorske kulturno-istorijske spomenike nijesu Crnogorcima oduzeli ‘velikosrpski i velikoalbanski nacionalisti’ nego lopovski, autokratski i neljudski crnogorski režim. Njegove ratne i poratne zločine nije moguće ublažiti, a kamoli izbrisati, čak ni ovako monstruznim napadima zato što svi Crnogorci znaju da bez crnogorskih Albanaca nema ni – Crne Gore”, napisala je Jovanović Vukotić na svom FB nalogu.
Ona je ocijenila da „nije bestidnost i cinizam da o sudbini crnogorske duhovne baštine, ne samo crkava i manastira nego i seoskih grobalja, u mjestima gdje prije 1918. nikad nije kročio državljanin Srbije, odlučuju Dritan Abazović i Fatmir Đeka. Bestidno je i cinično lagati da je u vrijeme njihovog ulaska u vlast ta imovina pripadala Crnogorcima”. Podsjetila je i da je „sve te crkve i manastire, plus seoska groblja, mnogo ranije poklonio Srpskoj crkvi Milo Đukanović, a te poklone ovjerili Čovjek Bez Lica i ostala bezlična bića”.
Popović je smetnuo s uma: pokojni mitropolit Amfilohije je u doba DPS-a, od SPC napravio jednu od najmoćnijih organizacija u državi. U posljednjim decenijama prošlog vijeka SPC u Crnoj Gori dobija privilegovanu poziciju, što joj je Đukanovićev omogućio. Paralelno, Crnogorska pravoslavna crkva ne samo da nije rasla nego je minimizirana.
Nacionalizmi koji prijete spolja opasni su, i treba protiv njih ustati. No odavno se zna – najopasnije je ćutati pred nacionalizmima svojih. Posebno onim koji dolaze sa dvora i služe interesima moćnih.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Afera Belivuk, koja se, između ostalog, stavlja na teret Lazoviću i Katniću nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“. To je priča, kako ju je prezentovao ovaj ugledni amerčki list – priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda, po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?
U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić. Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.
Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista – penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.
Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT, Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.
Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini