Povežite se sa nama

Izdvojeno

UPOTREBA NACIONALIZMA: Delegiranje krivice za vođino djelo  

Objavljeno prije

na

Svako ima svog predsjednika. I svog Vulina. Zato ne čudi što se povodom ugovora sa SPC oglasio i književnik Milorad Popović, čije su organizacije dobile trećinu ukupnog novca koje je za devet godina DPS vlada izdvojila za književnu djelatnost. Popović je na pitanje koje već podiže nacionalne tenzije, reagovao tako što je pokušao da proizvede nove. Valja se odužiti vođi

 

Nakon svečarskih i proevropskih govora tokom posjete crnogorske delegacije Beogradu, državnih i vojnih počasti, obilazaka tamošnjih znamenitosti i raznoraznih drugih predstava za javnost, vratili smo se u realnost. Čim je crnogorska delegacija sletjela kući, stigle su opasne poruke. I sa srpskog i sa crnogorskog dvora.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin izdao je saopštenje u kom je ocijenio da je crnogorski premijer Abazović dobrodošao u Srbiju, „ali da bi mu bilo drago da vidi da Crna Gora jednom povuče neki potez koji nije antisrpski…“

Govoreći o naredbi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se povuku posebne mjere maltretiranja za poslanike crnogorskog parlamenta prilikom ulaska u Srbiju, što je jedan od uspjeha posjete crnogorske delegacije Beogradu, Vulin je kazao da one nikada nisu bile primijenjene na građane Crne Gore, koji su u Srbiji dobrodošli, već na poslanike koji su glasali da je Srbija genocidna država.

Srpski ministar policije je u zanosu kliknuo da ne zna kako te poslanike „nije sramota da dođu na Vračar da obilaze svoje stanove i da vide hoće li još nešto kupiti u, kako oni misle, odvratnoj genocidnoj državi koja je napravila genocid u Srebrenici”. „Sram ih bilo, žao mi je što dolaze u Srbiju i što se prave kao da ništa nisu glasali i uradili”, zaključio je.

Vulinova izjava nije neko iznenađenje. Srpski ministar policije odavno je prepoznat kao neko ko voli javno da govori o srpskom svetu, kome sajt ministarstva služi da Albance na Kosovu naziva pogrdnim imenima i kao neko ko živ ne da da se prekreči mural ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu, sve pozivajući se na antifašizam… Iznenađenje su samo oni koji misle da iza Vulina ne stoji srpski predsjednik, i da on to sve radi mimo Vučića. Pa i donosi odluke o posebnim mjerama za crnogorske poslanike.

Svako ima svog predsjednika. I svog Vulina. Zato nije iznenađenje ni to što se nakon posjete Beogradu, oglasio i predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika (CDNK), poznat i po tome što su organizacije na čijem je čelu dobile trećinu ukupnog novca koje je za devet godina Ministarstvo kulture DPS vlade izdvojilo za književnu djelatnost.

Valja se odužiti. Milorad Popović je, kao potpisnik Udruženja, izdao ove sedmice saopštenje povodom potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC, odnosno njegove radne verzije koju je Abazovićeva vlada pripremila par dana pred odlazak u Beograd i sastanak sa srpskim partrijarhom Porfirijem, a o kojoj treba da se izjasni ove sedmice. Popović je na pitanje koje već podiže nacionalne tenzije, reagovao tako što je pokušao da proizvede nove. Sve u pokušaju da delegira odgovornost sa svog predsjednika.

Predsjednik CDNK je primijetio da su „velikosrpski ideolozi“ u političkim predstavnicima Albanaca našli nove saveznike za „zatiranje crnogorske nacije“.

„O tome da su velikosrpski i velikoalbanski nacionalisti etnički i teritorijalno podijelili Crnu Goru na interesne sfere svjedoči i akciono jedinstvo njihovih prvaka u otimanju crnogorskih kulturno-istorjskih spomenika. Jer, nezabilježena je bestidnost i cinizam da o sudbini crnogorske duhovne baštine, ne samo crkava i manastira nego i seoskih grobalja, u mjestima gdje prije 1918. nikad nije kročio državljanin Srbije, zajedno s Aleksandrom Vučićem, Porfirijem, Jokovićem i comp. odlučuju Dritan Abazović i Fatmir Đeka. Ovi politički predstavnici Albanaca u Crnoj Gori, danas podstiču – ili se prave nevješti – progon nacionalnih Crnogoraca, koji je umnogome sličan diskriminaciji Albanaca devedesetih godina“, saopštio je, između ostalog, Popović.

Popovićevo „analitično pero” uvijek je prethodilo i pratilo hajke i podgrijavanje nacionalnih tenzija prethodnog režima na čelu sa aktuelnim predsjednikom Milom Đukanovićem. Iako se nije oglašavao, Đukanovića sigurno raduje „analitika“ po kojoj je za „zatiranje crnogorske nacije“ kriv neko drugi. A moguće nema ništa ni protiv podizanja tenzija. U takvim prilikama, najbolje pliva.

Nije Popović bio previše kreativan. Sličan recept već je oproban. Tako je u crnogorskom parlamentu, predsjednik tadašnje Narodne stranke (Predrag Popović), na sličan način pokušao da podigne nacionalne tenzije pred referendum. Popović je nakon polemike zbog toga što je tadašnji mitropolit Amfilohije u otvorenom pismu  Đukanoviću saopštio da odbija da ukloni crkvu na Rumiji i upozorio da bi njeno uklanjanje moglo imati posljedice po mir i poredak u Crnoj Gori, ocijenio da su „lideri albanskih nacionalnih partija Ferhat Dinoša i Mehmed Bardhi projektanti velikoalbanske platforme“. Bilo je još primjera. Još puno slučajeva kojima su manjine tretirane kao dežurni krivci.

Izjava Milorada Popovića prošla je gotovo bez reakcije, za razliku od one Vulinove, na koju su reagovale mnoge „procrnogorske partije“.

Među rijetkima, reagovala je kolumnistkinja Vijesti Ratka Jovanović Vukotić. Ona je podsjetila Popovića da ne učestvuju „politički predstavnici albanske nacije u kompleksnoj operaciji zatiranja crnogorske nacije, konačno i države Crne Gore“ niti tu državu „smatraju slučajnom i neodrživom“.

„Tu operaciju izveo je Milo Đukanović, sa dvojicom prijatelja i dvjesta hiljada crnogorskih sluga, još početkom devedesetih. Albanci su, i tada i za vazda, ostali na strani – Crne Gore”, ocijenila je ona.

„Crnogorske kulturno-istorijske spomenike nijesu Crnogorcima oduzeli ‘velikosrpski i velikoalbanski nacionalisti’ nego lopovski, autokratski i neljudski crnogorski režim. Njegove ratne i poratne zločine nije moguće ublažiti, a kamoli izbrisati, čak ni ovako monstruznim napadima zato što svi Crnogorci znaju da bez crnogorskih Albanaca nema ni – Crne Gore”, napisala je Jovanović Vukotić na svom FB nalogu.

Ona je ocijenila da „nije bestidnost i cinizam da o sudbini crnogorske duhovne baštine, ne samo crkava i manastira nego i seoskih grobalja, u mjestima gdje prije 1918. nikad nije kročio državljanin Srbije, odlučuju Dritan Abazović i Fatmir Đeka. Bestidno je i cinično lagati da je u vrijeme njihovog ulaska u vlast ta imovina pripadala Crnogorcima”. Podsjetila je i da je „sve te crkve i manastire, plus seoska groblja, mnogo ranije poklonio Srpskoj crkvi Milo Đukanović, a te poklone ovjerili Čovjek Bez Lica i ostala bezlična bića”.

Popović je smetnuo s uma: pokojni mitropolit Amfilohije je u doba DPS-a, od SPC  napravio jednu od najmoćnijih organizacija u državi. U posljednjim decenijama prošlog vijeka SPC u Crnoj Gori dobija privilegovanu poziciju, što joj je Đukanovićev omogućio. Paralelno, Crnogorska pravoslavna crkva ne samo da nije rasla nego je minimizirana.

Nacionalizmi koji prijete spolja opasni su, i treba protiv njih ustati. No odavno se zna – najopasnije je ćutati pred nacionalizmima svojih. Posebno onim koji dolaze sa dvora i služe interesima moćnih.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

NAŠA TOTALNA DEMOKRATIJA: Svi sa svima, svi protiv svih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško je predvidjeti ishod kombinatorike ko bi mogao činiti novu vladu, nakon masovne političke neprincipijelnosti, i domaćih igrača i stranih faktora. Sigurno je tek da je šansa iz avgusta 2020. godine, nakon pada DPS-a, da se ovo društvo istinski reformiše, izgubljena. Treba stvoriti novu

 

Nakon 100 dana manjinske Vlade, raspravlja se o njenom – kraju. Sljedeće sedmice, u petak,19. avgusta, održaće se sjednica parlamenta na kojoj će se glasati o Inicijativi za izglasavanje nepovjerenja vladi, koju su, nakon što je premijer Abazović potpisao Temeljni ugovor sa SPC, podnijeli – Demokratska partija socijalista, Socijaldemokratska partija, Liberalna partija i Socijademokrate. Da bi inicijativa bila prihvaćena, potpisnicima nedostaje još pet glasova u parlamentu. Oči su trenutno uprte u Demokratsku Crnu Goru. Ta partija je prošle sedmice, iako je donedavno tvrdo zastupala stav da sa DPS-om neće donositi krupne odluke, saopštila da će se o tom pitanju izjasniti za „deset dana“, uz komentare koji bi se mogli tumačiti i kao mogućnost da sljedećeg petka podignu ruke za izglasavanje nepovjerenja Abazovićevoj vladi.

Šta će se dogoditi 19. avgusta, nije izvjesno. Posebno što se trenutno, za razliku od atmosfere u vrijeme izglasavanja nepovjerenja vladi Zdravka Krivokapića u februaru ove godine, gotovo i ne razgovara o rješenjima izlaska iz ko zna koje po redu ovdašnje političke krize. Pitanja se nižu: šta će se dogoditi ako se izglasa nepovjerenje Abazovićevoj vladi? Čekaju li nas izbori ili nova vlada? Ukoliko je rješenje nova vlada, ko će je voditi, a ko činiti? Ko će joj dati podršku? Umjesto dijaloga i razgovora o tim pitanjima, politika se svela na bezbroj političkih izjava i saopštenja koja govore – svi protiv svih. Ali, za razliku od prethodnog perioda, i  – svi bi mogli sa svima zarad  vlasti. Principijelnost je, sve u svemu, postala odloženi teret u borbi za moć.

Jedini koji je za sada predložio model u slučaju pada vlade je Demokratski front. Oni se zalažu za tehničku vladu koju bi činili pobjednici avgustovskih izbora.

„Prvenstveno smo se obratili Abazoviću i potpredsjedniku Vlade Vladimiru Jokoviću da bi dobro bilo resetovati prethodnu većinu, vratiti stvari na narodnu volju naroda od 30. avgusta 2020. godine – saopštio je nedavno lider DF Andrija Mandić. Kazao je da smatra da je dao „poštenu ponudu”.

Ponuda nije naišla na reakciju. „Ako se ne izjasne, prepustićemo ih njihovoj sudbini“, saopštili su iz DF-a. Potom je Joković kazao da će o ponudi DF odlučivti partijski organi Socijalističke narodne partije (SNP), dodajući da su u oni načelno otvoreni za saradnju sa svima koji će raditi na ispunjenju njihovih prioriteta. SNP odluku još nije donio, a Abazović se tim povodom nije oglašavao.

Problem DF-a je to što ih Zapad ne vidi kao partnere. Svojevremeno je visoki američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio da „DF nije partner i blokira put u EU”. Slično je ponovio i sada tvrdnjom da će SAD podržati svaku vladu koja podržava EU i NATO. Zbog toga očito opcija koju ovaj politički savez predlaže nije scenario koji će se ozbiljnije razmatrati. Uz to,  u okviru DF postoje krupne programske razlike a koliko se zna i ozbiljne razlike i unutar Pokreta za promjene.

Upravo zbog podrške Zapada, pažnju javnosti skrenuo je sastanak lidera Demokrata Alekse Bečića i specijalnog izaslanika EU Miroslava Lajčaka u Bratislavi.

„Naš spoljnopolitički kurs je kurs naših evropskih susjeda i evropskih prijatelja“ – kazao je Bečić u razgovoru sa Lajčakom. Lider Demokrata tako je poslao poruku da Zapad treba, za razliku od DF-a, da ih vidi kao „partnere”. Demokrate i DF približili su u oktobru prošle godine interesi SPC, kada je ustoličenje mitropolita Joanikija postalo pitanje važnije od svih drugih. Pošto je Abazovićeva Vlada potpisala Temeljni ugovor sa SPC, Demokrate sada imaju ležerniju poziciju u komplikovanoj političkoj domaćoj kalkulaciji pod nadzorom Zapada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NAKON POTPSIVANJA TEMELJNOG UGOVORA, NE PRESTAJE ZAPALJIVA RETORIKA: SPC i DPS opet o patriotama i izdajnicima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispada da jedino ljubav prema Putinu i Rusiji ponovo može spojiti dva zavađena bloka u Crnoj Gori. DPS i Đukanović su „novu evropsku Crnu Goru“ gradili po Putinovim standardima i sistemima vrijednosti dok SPC-u nikada nije smetao model takvog surovog društva dok god su crkveni interesi bili zaštićeni i glavni arhijereji finansijski namireni

 

Uzalud se nadao dio javnosti i političke scene da će potpis na Temeljni ugovor (TU) između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Vlade Crne Gore umiriti retoričke strasti, makar kada je crkva u pitanju, koja je dobila skoro sve što je tražila uključujući i priznanje da SPC navodno postoji osam vijekova. DPS i satelitske partije su, kako su ranije najavili, pokrenule proceduru izglasavanja nepovjerenja Vladi u Skupštini Crne Gore i obećale da će kad oni dođu na vlast odmah staviti van snage potpisani dokument. Crnogorski predsjednik i lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović je u autorskom tekstu naglasio da oni koji su podržali TU su zapravo za „srednjevjekovnu, teokratsku državu“ koja je dobrim dijelom slična njegovom feudalnom konceptu države, samo bez popova i sa njim kao apsolutnim vladarem.

Na Cetinju su priređeni hepeninzi kačenja crnogorskih zastava na ograde Cetinjskog manastira, Vlaške crkve i Crkve Sv. Jovana u Bajicama uz noćnu digitalnu video projekciju zastave na apsidi manastira. Povod je bio navodno skidanje državne zastave i bacanje na zemlju od strane monahinje S.S. sa ograde manastira, na koji je zastava bila improvizirano zakačena. Na objavljenom video snimku se ne vidi da je monahinja bacila zastavu već je samo skinula i smotala. Policija je, reagujući po prijavi građana o skrnavljenju zastave, podnijela krivičnu prijavu protiv monahinje „za povredu ugleda Crne Gore“ a radnje gonjenja je potom preuzeo osnovni tužilac na Cetinju. Sredinom jula je ministar vanjski Ranko Krivokapić na otvaranju manifestacije 540 godina od osnivanja grada izjavio da će zastava Crnojevića biti vraćena i na manastir na kom se od prvog dana vijorila.

Potpisivanje TU je prokomentarisao i poglavar kanonski nepriznate Crnogorske crkve (CPC) Mihailo nazvavši ga „ciganski posao“. Tim je  izazvavo reagovanja  romskih udruženja koja su ga optužila za diskriminaciju i omalovažavanje romske zajednice.  Izvinjenje episkopa Mihaila nije uslijedilo. Nadležni se nijesu oglašavali.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo