Povežite se sa nama

INTERVJU

Tiho Vujović, umjetnik: Sve moje slike su u čast ženi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prije par mjeseci vratili ste se iz Amerike, u kojoj ste i ranije nekoliko puta boravili. Šta biste nam rekli o tom putovanju – jeste li ugovorili neke projekte?
TIHO: Putovanja i duži boravci van Cetinja su, definitivno, ustaljeni i sastavni dio moga života. To je cijena koju plaćam za svoju radoznalost i težnju da naučim nove stvari i jezike, da dobijem šansu da u profesionalnom smislu odem korak dalje i sretnem ljude sa nivoa kojemu i ja pripadam. Što više novih mjesta posjetim, to je veće saznanje o tome koliko je mala ova naša planeta i premala za podjele, a taman toliko velika da na nju može da stane jedan veliki, lijepi osmijeh koji bi probudio u nama davno zaboravljenu mogućnost letenja…

MONITOR: Planirate da snimite film?
TIHO: Jedan od motiva moga boravka u Kaliforniji je i dobijanje šanse da stvaram filmove. Prije par godina napisao sam scenario za igrani dugometražni film, koji se zove Goli u duši. Moj producent je Branko Lustig, dobitnik dva Oskara za filmove Šindlerova lista i Gladijator. Vjerujem da će se vrlo brzo sklopiti svi djelovi slagalice i da ćete moći da uživate gledajući u bioskopima moj film, koji je univerzalna priča o svima nama, lišena svakog lokalnog obilježja, a prožeta lijepim bojama, koje će sa svim ostalim u filmu izazvati osmijeh na vašem licu.

Napraviću malo poređenje. Pretpostavljam da znate kako izgledaju moje slike. Zamislite da nijesam mogao doći do materijala kojim bih ih naslikao i da su one zauvijek ostale samo u mojoj glavi nedostupne svima vama. Ali materijal za slikanje sam mogao da nabavim sam, a snimanje filma zavisi od mnogo ljudi i faktora i mnogo je teže doći u situaciju da simaš filmove, nego da slikaš slike. Pa zaboga, film je na vrhu piramide umjetnosti, jer najmanje ljudi je sposobno da napravi dobar i isplativ film, a zbog velike cijene, vrlo mali broj njih dobija šansu da snima filmove. Ovaj prvi dio imam. Branko Lustig kaže da sam se rodio da stvaram filmove, a za drugi dio se borim kako biste i vi mogli vidjeti ono što ja vidim u mojoj mašti.

MONITOR: Studirali ste građevinu. Kako je došlo do odluke da upišete Likovnu akademiju?
TIHO: Da, prije trides’ godina studirao sam Građevinski fakultet, kao eto da nešto studiram, jer je moja životna želja bila da upišem medicinu i da budem plastični hirurg. Za to zanimanje sam se pripremao od petog osnovne, ali zakašnjeli pubertet me je uvatio na maturu, tako da sam vrlo malo iša’ u školu i ka’ mačke u februar stoja’ sam na ogradu i gleda’ kao onaj mali mačak iz vica.

Na Građevinskom sam došao do treće godine i shvatio da je pošteno da je napustim, jer sam skoro sve predmete položio prepisujući, mada moram priznati da za dalje švercovanje nijesam imao adekvatno znanje, pa bi tu svakako bio kraj mog studiranja.

E onda sam se tražio, vjerovao da ću ja završiti dva druga fakulteta i čitao puno puno – Dostojevski, Hese, Frojd, Adler i naravno Niče. Osnovao sam svoje pozorište ART KOK teatar 211 u sklopu kojeg sam imao dječije pozorište, plesne i muzičke grupe i sam držao kulturu Cetinja, skoro tri godine sa prosjekom od svakih deset dana novi program. I dalje sam vjerovao da ću završiti dva fakulteta ali nikako da mrdnem sa Cetinja. A i što bih kad je to Cetinje.

Jedan dan me pozvao tadašnji predsjednik Cetinja Joco Markuš i pitao da li bih mogao da ja pokrenem Radio Cetinje jer imaju neki dio opreme u podrum od Opštine. Ma i helikopter da me pita da vozim, samo bih mu tražio ključeve i pitao đe idemo.

Par godina sam držao eksperimentalni program Radio Cetinja čija je slušanost bila osamdeset posto i čiji se program zasnivao na muzici, kulturi i sportu bez politike.

U to vrijeme se otvori likovna akademija na Cetinje, pa je ja sa 27 godina upisah jer izgleda da nijesam bio spreman da studiram neđe drugo. Završio sam je kao najbolji student generacije i 1993. godine prva izložba u Vladin dom i od tada počinju moja izbivanja po svijetu…

MONITOR: U Podgorici ste prije par godina imali samostalnu izložbu, koja je kao i ranije ostala upamćena po nesvakidašnjem broju posjetilaca. Planirate li uskoro da predstavite radove u Crnoj Gori?
TIHO: U maju 2006. godine imao sam retrospektivnu izložbu u prostoru Muzeji i galerije Podgorice, koju je za četrnaest dana posjetilo 41 hiljada ljudi. U umjetnosti postoji samo jedan kriterijum, a to je – ili vam se nešto dopada ili ne. Ne vjerujem da neko može da ide da gleda nešto što mu se ne dopada i ne razumije i zato je nevjerovatan doživljaj biti zajedno sa tim ljudima koji su došli, jer im se dopada ono što radite. I plus svega je predsjednik Podgorice Miomir Mugoša pred televizijskim kamerama obećao da će da proširi put Cetinje – Podgorica trećom trakom, zato što sam tom izložbom uradio nešto veliko za Podgoricu. I on je održao obećanje…

MONITOR: Živjeli ste u Italiji, boravili u Parizu, po Americi. Da li ste i dalje toliko inspirisani Cetinjem, koje uvijek zovete dolinom bogova?
TIHO: Cetinje je grad sa jednom od najboljih klima u Evropi – po zvaničnim podacima koji su stigli u Meteorološki zavod Crne Gore prije sedam, osam godina. Geografski položaj Cetinja je nevjerovatan, na 600 metara nadmorske visine udaljen je od mora šest kilometara i isto toliko od Skadarskog jezera, a plus je sve to na jednom od najljepših mjesta u Evropi, na Mediteranu.

Cetinje je jedna od najjačih energetskih tačaka na energetskoj mapi svijeta, a legenda o nastanku Cetinja kaže da ,,svi oni koji se rode na Cetinje, neka budu bogovi, a Cetinje Dolina Bogova”.

To je moj grad. A ja sam jedan mali obični Cetinjanin.

MONITOR: Od prošle nastavne godine predajete umjetnost na Univerzitetu Donja Gorica. Kakva vam je saradnja sa studentima i šta vam je najvažnije da nauče od vas?
TIHO: Ne postoje riječi kojima bih se zahvalio Univerzitetu i posebno njegovom rektoru Veselinu Vukotiću na ukazanom povjerenju i šansi da na drukčiji način edukujem studente iz oblasti umjetnosti. Moja predavanja su interaktivna i multidiscilinovana sa zanimljivim gostima iz raznih oblasti umjetnosti. Najvažnije je da na taj način moji studenti usvoje dovoljno znanja koje bi trebalo odgovarati budućim intelektualcima. Moja predavanja su onakva kakva bih ja volio da meni neko predaje, a da sam ja student.

MONITOR: Na vašim slikama je uvijek žena i naprosto je ona i dalje glavni motiv.
TIHO: Žena je univerzalni simbol naše civilizacije i po zlatnom presjeku najljepše biće na planeti, koja je ujedno tajni kod za našu podsvijest koji kontroliše naš najjači instinkt, reproduktivni instinkt koji obezbjeđuje stvaranje nove generacije i na taj način obezbjeđuje produžetak naše civilizacije.

Pa što uzvišenije od žene bih ja mogao da slikam?

Sve moje slike su u čast žene i njihove posebnosti. Bilo da nas je pravio Bog, druge civilizacije ili nešto treće, ženske grudi su napravljene da asociraju na kugle kao najsavršeniji oblik u univerzumu čiju formu imaju i zvijezde i planete…

I na kraju moraću podijeliti sa vama jednu malu tajnu, a to je da sam lud za ženskim grudima.

Miroslav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo