Povežite se sa nama

MONITORING

Što je sve Veskobar naručivao?

Objavljeno prije

na

Izgleda kako dobar dio života Veselin Barović – skraćeno Veskobar – provodi u raznovrsnim ugostiteljskim objektima; čovjek spaja lijepo i korisno, jede, pije, druži se sa prijateljima i prijateljicama, ali i sklapa ili produbljuje poznanstva, dogovara poslove. Barovićev kafanski život nije obična, privatna hedonistička istorija; kroz nju je moguće utvrditi diskurs ovdašnje elite. Na početku, 1989. godine, nije bilo brendiranih odjela, in su bili „džemperaši”, modni hit koji je na nekoj od sjednica CK SKJ za govornicom promovisao Milo Đukanović, u to vrijeme dogmatski „junoša” koji se zaklinjao u društvenu svojinu a protiv mrskog kapitalizma i socijalnih razlika.

Ali, planovi za budućnost su pravljeni daleko od mitingaških govornica. Barović i društvo budućih milonera nakon AB revolucije, okupljalo se na večerama u restoranu SC Morača, nešto boljem OOUR-u društvene ishrane. Milo je bio glavni gost u polumračnom ambijentu sa upaljenim svijećama – dok su iz pozadine odzvanjali elegični tonovi domaćeg orkestra.

U to vrijeme, diplomirani pravnik Barović je napustio siguran posao u Zavodu za izgradnju Titograda – što je bilo vizionarski, jer je firma krahirala – i postao privatni preduzetnik nekako, ispostavilo se, uvijek u milionskim poslovima sa državom (preko firme MTT za tranzit duvana, osnovala je UDBA, do kupovine obezvrijeđenih akcija nekadašnjih državnih preduzeća sa vrijednim nekretninama).

Desetak godina nakon AB revolucije, jedna umjetnički obrađena svečanost u Milanu na mnogo je većem nivou od jeftinog štimunga restorana SC Morača. Superluksuzni hotel, blještavi, gala restoran u „kristalnoj dvorani” sa poznatim tenorom iz Skale, okupio je crnogorsko tajkunsko bratstvo – to je predložak za poglavlje romana Jevrema Brkovića Ljubavnik Duklje (štampan 2006. bio je, navodno, povod za napad na njega i ubistvo Srđana Vojičića).

Uprkos poželjnim opcijama armani ili versaći, izvjesni Sekula Baronić, zvani Arapin Gamal Abdel Pršut, opstruira dreskod „kristalne dvorane” jer je „neprikladno odjeven u trenerci brazilskog košarkaškog tima”, čak su „i nekoliko njegovih uočljivih ‘gorila’ pristojnije odjeveni od njega”. Baronićeva ekipa preskače „aperitive, zakuske, predjela”, odmah prelaze na glavna jela; potom daju oduška zaurlavši „po čobanski” neku našku, gdje se pominje „Jela Jelena, što će biti j…..”!

Završna scena odigrava se na recepciji, Baronić i njegove „gorile” igraju „nekakvo iskonsko kolo gdje se nogama bije u pod i urliče: ‘Krka, frka, tupa, lupa, op, krk, kakav brk’ – i onda se svi za brkove hvataju”.

Fabula stvarnosti nadmašuje literarnu; za razliku od fiktivnog Baronića, kum aktuelnog premijera i jedan od najbogatijih Crnogoraca, miloner Barović nije akter samo kafanskih, već i najmanje jednog „diplomatskog incidenta”. U martu 2002, zbog navodno neprikladne Barovićeve izjave sa jednog dobrotvornog skupa u hotelu Crna Gora kako neće dati novčani prilog „jer se ne slaže sa politikom ambasadora SAD u Beogradu”, dio tiraža dnevnog lista Publika je uništen u štampariji a izjava je uklonjena.

Barović je, zbog svog kafanskog života, 2004. dospio pred istražnog sudiju u slučaju ubistva Duška Jovanovića. Ispitivan je na okolnosti da je u noći smaknuća bio gost u Maniji, noćnom baru u podrumu hotela Crna Gora. Prema tvrđenju drugih svjedoka, Barović je tada viđen u društvu Damira Mandića, nepravosnažno osuđenog za saučesništvo u ubistvu. Pred istražnim sudijom Barović je potvrdio kako se poznaje sa Mandićem, takođe i sa Vukom Vulevićem i Arminom-Mušom Osmanagićem koji su kobne večeri bili gosti Manije.

Tri godine kasnije Barović nije bio samo svjedok već i osumnjičeni za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti. Barović i njegov pratilac Radislav-Rade Živković 2007. su u više navrata navodno prijetili radnicima kockarnice hotela Maestral.

U oktobru 2008. tokom procesa nepravosnažno osuđenoj zločinačkoj grupi za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića su pročitane službene policijske zabilješke. Na kontrolnim punktovima kod Budve 2005. u dva navrata registrovan je Ljubo Vujadinović (jednom prilikom s njim je bio Milan-Čila Šćekić) kao vozač džipa ML mercedes u Barovićevom vlasništvu.

Sve (ne)može biti slučajan sticaj okolnosti, mada Barović voli na njih da se pozove, kao u iskazu pred istražnim tužiocem u slučaju tuče u restoranu Maša. Barović je, pišu Vijesti, ispričao da se 11. decembra dogovorio sa poslovnim partnerima da se nađu u restoranu Maršal. Međutim, uslijed nesporazuma, Barovićevi poslovni partneri – dvije Ruskinje i jedan Amerikanac – otišli su u Mašu, nakon čega im se pridružio.
Telefonom iz Maše poziva Rada Živkovića i traži da mu rezerviše sto u jednom od noćnih klubova, ,,jer su njegovi poslovni partneri, navodno, izrazili želju da izađu u noćni provod”.
Avaj, Živković se stvorio u Maši. Barović ga, veli, uopšte nije primjetio, jer je ,,bio leđima okrenut” pa “nije vidio batinjanje Nebojše Batrićevića i Časlava-Čaja Nenezića”, iako ovaj posljednji tvrdi da su ,,padali stolovi i stolice, lomio se drugi inventar, bilo je i ljudi sa djecom, koji su vrištali i bježali; to je trajalo nekoliko minuta”.
Tri dana kasnije, opet je u igri restoran Maršal – u blizini sjedišta Barovićevog Eurofonda , reklamiran da je ,,posvećen pravim hedonistima” – u kojem policija ,,sakrivenog između dva frižidera u kuhinji” hapsi Živkovića, a potom i Marinka Banovića, drugog aktera tuče u Maši.
Veze lica i događaja daju intrigantni presjek. Bivši policajac Nenezić za Vijesti kaže kako je sa Barovićem prijatelj i da se poznaju više od 30 godina: ,,Što se tiče mene i moje porodice o njemu ne mogu da kažem ništa loše, samo pozitivno”.
Barović se u optužnici Đuzepea Šelzija pominje kao jedan od bosova ,,duvanskog šverca”, dok za Nenezića postoji tvrdnja da je 1990-ih radio za Srećka Kestnera, odbjeglog duvanskog bosa koji je, prema pisanju štampe, u Zagrebu i Beogradu dao iskaze u istragama o okolnostima ubistva Iva Pukanića.
Budvanski biznismen Miomir-Markan Marković, osuđen zbog pronevjera, ispričao je za srpski list Revija 92 kako je svojevremeno pozajmljivao novac od Kestnera, koji nije uspio da vrati, pa mu je u zamjenu ponudio tri apartmana na Svetom Stefanu. ,,Poslao je svog izaslanika, izvjesnog Časlava Nenezića, da u njegovo ime prihvati ponudu i prevede apartmane u vlasništvo Srećka Kestnera. Odmah sam vlasništvo preveo na njegovo ime”, rekao je Markan.

Markan je epizoda u odnosu na sume valjane u poslovima sa duvanom u koje su bili umiješani i policajci. Kestner je 2001. za Nacional kazao kako ga je, dok je upravljao švercerskim poslovima iz jedne kuće pokraj Tuzi, danonoćno obezbjeđivalo 11 policajaca iz interventnog voda MUP-a Crne Gore po naredbi kasnije ubijenog Gorana Žugića.
U istom je intervjuu Kestner kazao kako su od septembra 1994. poslove tranzita duvana „preuzela četvorica Italijana koja su radila zajedno s crnogorskom grupom predvođenom Veskom Barovićem”, te da se svaki brod sa cigaretama, koji je uplovljavao u Bar, „morao pismeno najaviti firmi MTT koju je osnovao Barović”.
Nakon tuče u Maši, prema tvrdnjama Nebojše Batrićevića, kada se sve smirilo, Barović je prišao Neneziću i rekao mu: „Budi sad uz mene, Čajo, nemoj protiv mene”!
Osim Barovića, Nenezić poznaje i Marinka Banovića (izbačen iz policije nakon što je u Beogradu juna 2002. uhapšen zbog pokušaja prodaje 17 kg droge); ,,prije nekoliko godina” Nenezić mu je bio ,,šef u potražnoj službi policije”, čak je “sa kolektivom bio na njegovoj svadbi”.
Marinko je brat Mirka Banovića, javnosti od 2007. poznatog po navodnim prijetnjama Aleksandru Zekoviću i po brutalnom vrijeđanju novinara Nebojše Redžića tokom press konferencije u Vili Gorica proljetos – u prvom slučaju je direktor Uprave policije Veselin Veljović lično demantovao njegovu umiješanost a u drugom slučaju je čuvena “unutrašnja kontrola” utvrdila kako novinar nije maltretiran.
Stric ubijenog Srđana Vojičića, Puniša Vojičić, tvrdio je kako mu je Jevrem Brković saopštio da je nalogodavac napada na njega 2006. bio Veselin Barović, navodni ubica Rade Živković a pomagači braća Banovići – što je Brković izričito demantovao.
Živković je kazao kako je odmah nakon ubistva među prvima privođen, da je bio na poligrafu, provjeren mu je alibi, uzeti DNK, otisci prstiju i urađena parafinska rukavica.
Nakon optužbi Puniše Vojičića, Marinko Banović se decembra 2007. oglasio demantijem u štampi i objasnio kako je ,,na moj zahtjev i zahtjev mog brata dao izjavu u CB Podgorica, otiske, poligrafsko testiranje i DNK”.
Nakon ubistva Srđana Vojičića, Mirko Banović je, kao službenik Uprave policije, obezbjeđivao Jevrema Brkovića, neko vrijeme.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Iako su partije nove vlasti u početku tražile da se projekat zaustavi, iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI), čiji su kadrovi bliski upravo GP URA, sada tvrde da je projekat na mjestu. To su na posljednjem sastanku prije nekoliko dana saopštili mještanima, ali i u zvaničnom odgovoru novinaru Monitora.

„MKI je analiziralo kompletnu dokumentaciju vezanu za projekat kamenoloma Velja gorana i nije našao ništa što se kosi za zakonskim procedurama. Naprotiv, benefiti za lokalnu zajednicu i državni budžet su jako značajni i smatramo da je u pitanju investicija sa velikom perspektivom. MKI smatra da ovu koncesiju ne treba raskidati prije svega zato što ne postoji zakonski osnov, a i stoga što smatramo da nije na štetu niti države niti lokalne zajednice“, navodi u odgovoru MKI.

Iz tog ministarstva su istakli da bi raskid ugovora podrazumijevao plaćanje velikih penala na račun neostvarene dobiti koncesionara. Tvrde da ne postoji potreba da se u ovom trenutku razgovara sa Ministarstvom ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. Odnosno da ne postoje razlozi za dodatnim analizama i navode da im je koncesionar obećao da će projekat izvesti pa najvećim ekološkim standardima. Iz MKI navode i da je koncesionar „jasno potvrdio“ da je „spreman da značajno više uradi za dobrobit“ zajednice u odnosu na ono što je predviđeno ugovorom. Iz Ministartsva ekologije i preduzeća Trojan d.o.o nijesu odgovarali na pitanja novinara.

„Studija uticaja na životnu sredinu je urađena od strane Agencije za zaštitu životne sredine, i ona je dobila pozitivnu ocjenu. Traženo je i dodatno mišljenje po ovom pitanju na koje je drugi put pozitivno odgovoreno od strane iste agencije“, saopšteno je iz MKI.

Portparol Ministarstva kapitalnih investicija Draško Lončar pritom je „sugerisao“ novinaru da se fokusira „na nelegalnu proizvodnju kamena na lokaciji koja se nalazi jako blizu lokacije Velja Gorana“.

„Što je jako interesantno, prema njoj ne postoji otpor lokalne zajednice“, dodao je Lončar uz odgovore.

Mještani tvrde da je samo u Mrkojevićima, mjestu pogodnom za ruralni turizam, predviđeno četiri kamenoloma. U blizini Velje Gorane kamenolom ima i preduzeće Euromix, čije mašine odavno grade. Mještani pretpostavljaju da Lončar misli na njega. Međutim, tvrde da su tek nakon razgovora sa MKI saznali da iko nelegalno iskopava kamen u njihovom mjestu. Takođe će da se pokrenu i protiv drugih kamenoloma koji su najavljeni u njihovom kraju. Nije, ipak, jasno zašto se institucije ne fokusiraju da spriječe nešto što je nelegalno, jer je na kraju nadležnost njihova, a ne novinareva.

Prema saznanjima Monitora, djelovi barskog ogranka GP URA reagovali su, povodom napada na Trojan d.o.o, garantujući za njega kao „poštenog“ investitora. Zbog toga su navodno funkcioneri te partije prekinuli da napadaju ovaj projekat, dok MKI garantuje za projekat i investitora, a mještane optužuju za selektivnost.

Isti scenario, samo drugi akteri.

 

Osmanović: Svi ostali na sitim pozicijama

Edina Osmanović za Monitor kaže da su na posljednjem sastanku sa Ministarstvom kapitalnih investicija svi ostali na istim pozicijama. Investitor i Vlada ne odustaju od kamenoloma, mještani ne odustaju od svog sela.

,,Da se raselimo, da ostavimo sve što su nam djedovi i babe stekli i sve za šta smo se mučili godinama, zato jer ni ovu vlast izgleda ne zanima da zaustavi trulu politiku prethodnog režima, već nastavljaju sa istom. Sa svih strana obmanjuju narod, manipulišu njim i tjeraju ga u ćošak. Lako je, gospo,do da gurate kompromise pod nos ljudima koji nemaju alternativu i koji su prepušteni sami sebi“, kaže ona.

Tvrdi da su bili samo na jednoj javnoj raspravi, i to oko elaborata o uticaju na životnu sredinu, dok su im u Ministarstvu rekli da ih je bilo sedam. Osmanović kaže da nisu znali ni za jednu raspravu i da smatraju da je projekat „izguran“ iza njihovih leđa. Tvrdi da neće odustati od borbe.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Iz Vlade su poručili da neće podleći pritiscima javnosti i povući odluku. Smatraju da je na djelu diskriminacija zbog nečije vjerske ili nacionalne pripadnosti, u ovom slučaju srpskom nacionu, i ugrožavanje građanskog koncepta crnogorskog društva. ,,Stalni radni angažman započeo je 2016. godine kao izvršni direktor naučne ustanove Institut za srpsku kulturu iz Nikšića. Taj angažman još uvijek traje, a kao što se može zaključiti ne samo da nije trenutno prijavljen kao sveštenik nego nikada nije bio prijavljen kao vjerski službenik”, odgovorili su ove nedjelje Pobjedi iz Ministarstva.

Iz Ministarstva prosvjete i ostalog su se posljednjih dana trudili da dokažu kako sveštenik u Upravnom odboru UCG neće zastupati stavove crkve, već onog ko ga je izabrao, a to je Vlada. Međutim, kada je Marojević bio pozvan da gostuje u emisiji o ovom pitanju na TV Vijesti, odgovorio je da mu je za gostovanje neophodan blagoslov crkve.

Potez sa imenovanjem sveštenika u rukovodeći organ državnog Univerziteta nije prvi koji je podigao tenzije, a kreiran je u ministarstvu na čijem čelu je Vesna Bratić. Par dana prije Nove godine, saopšteno je da je nagradu Miroslavljevo jevanđelje dobio Milutin Mićović. Mediji su odmah obavijestili da se radi o bratu mitropolita Joanikija, a prezentovani su skandalozni citati iz nagrađenog djela Luče u tami Crne Gore. ,,A kad Crnogorci isprazne iz sebe svoj duhovni sadržaj, koji drži nacionalno-kulturna matrica srpstvo, postaju-niko ili nula-ljudi. To je ontološki i matematički tačno, a empirijski vrlo provjerljivo. Nula od čovjeka, nule od ljudi”. Citirane su i konstatacije da su od Srba nastajali srpski Muslimani, srpski Hrvati, pa i srpski Albanci.

Laureat je objasnio da knjiga ima 700 strana, te da su sporni citati izvučeni iz konteksta: ,,Čitati je kroz neki  isturen, izvučen kontekst neodgovorno je, jer nikada jedan citat ne možđe da predstavi složenost značenja”. Na brojne kritike slično je odgovorio i predsjednik žirija Siniša Jelušić. „Tekst se svagda ima tumačiti u kontekstu celine, a nipošto na osnovu ‘kako mi se dopada’ tendenciozno izdvojenih iskaza ili upućivanja na autorova familijarna srodstva”. Uz isticanje potpunog nedostatka sposobnosti tumačenja teksta osudio je kritičare da su ,,obuzeti paranoičnim animozitetom na sam pomen atributa srpski”.

Mediji iz Srbije aferu oko nagrade prate sa naslovima – Mržnja prema svemu srpskom. Istovremeno  domaća javnost ukazije  na naviku ministarke Bratić da na ključna mjestia u kulturi i prosvjeti imenuje kadrove kojima srpski nacionalizam nije stran. Blago rečeno.

Tako je na mjesto direktorice Filmskog centra Crne Gore imenovana Aleksandra Božović, koja u biografiji ima i kandidaturu na izbornoj listi radikalno desno orijentisane stranke Dveri.

Ministarka Bratić je u julu prošle godine za direktoricu Osnovne škole Jugoslavija u Baru imenovala Radu Višnjić, koja je u novembru 2000. dobila uslovni otkaz jer je pozivala učenike na moleban,a  godinu ranije je učenicima na času dala da crtaju trobojku. U slobodnom vremenu Višnjićeva je na Fejsbuku objavljivala stihove podrške osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću. To nije smetalo da Višnjićeva bude izabrana na direktorsko mjesto, a  smijenjena je kada se na društvenim mrežama pojavio, kako su rekli iz Ministarstva, ,,privatni materijali, lične, ali i opscene prirode u koje dotad nisu imali uvid”. Mnogi su se čudili da je ministarka Bratić koja je i sama bila žrtva žestokih napada i mizoginije kao smjenu za otkaz navela privatne arhive.

U aprilu protekle godine Bratićeva je smijenila Bojanu Đačić, vršiteljku dužnosti direktorice Osnovne škole Ristan Pavlović u Pljevljima, samo dva dana nakon što je imenovala na tu dužnost. Smjena je uslijedila zbog mrziteljskih objava Đačićeve na društvenim mrežama: ,,Nepodnošljiva mi je i sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema”.

Večina obrazovnih ustanova je u ovu godinu ušla sa neriješenim pitanjem rukovodećeg kadra. VD stanje traje otkako su bivši čelnici  škola i vrtića razriješeni u julu 2021. godine. Ceh brzopletih razrješenja mogli bi da plate građani jer je 157 bivših direktora tužilo resor na čijem je čelu ministarka Bratić.

Nastavnici i sindikati su upozorili da do suštinskih reformi nije došlo. DPS-SD kadrove zamijenili su partijci iz nove vladajuće većine, veze sa crkvom su bile posebna ulaznica, a očigledno je da ministarki nisu bili sporni ni oni sa nacionalističkim stavovima. Uglavnom sveštenik u UO  Univerziteta, nije ni omaška ni incident.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo