Povežite se sa nama

MONITORING

Što je sve Veskobar naručivao?

Objavljeno prije

na

Izgleda kako dobar dio života Veselin Barović – skraćeno Veskobar – provodi u raznovrsnim ugostiteljskim objektima; čovjek spaja lijepo i korisno, jede, pije, druži se sa prijateljima i prijateljicama, ali i sklapa ili produbljuje poznanstva, dogovara poslove. Barovićev kafanski život nije obična, privatna hedonistička istorija; kroz nju je moguće utvrditi diskurs ovdašnje elite. Na početku, 1989. godine, nije bilo brendiranih odjela, in su bili „džemperaši”, modni hit koji je na nekoj od sjednica CK SKJ za govornicom promovisao Milo Đukanović, u to vrijeme dogmatski „junoša” koji se zaklinjao u društvenu svojinu a protiv mrskog kapitalizma i socijalnih razlika.

Ali, planovi za budućnost su pravljeni daleko od mitingaških govornica. Barović i društvo budućih milonera nakon AB revolucije, okupljalo se na večerama u restoranu SC Morača, nešto boljem OOUR-u društvene ishrane. Milo je bio glavni gost u polumračnom ambijentu sa upaljenim svijećama – dok su iz pozadine odzvanjali elegični tonovi domaćeg orkestra.

U to vrijeme, diplomirani pravnik Barović je napustio siguran posao u Zavodu za izgradnju Titograda – što je bilo vizionarski, jer je firma krahirala – i postao privatni preduzetnik nekako, ispostavilo se, uvijek u milionskim poslovima sa državom (preko firme MTT za tranzit duvana, osnovala je UDBA, do kupovine obezvrijeđenih akcija nekadašnjih državnih preduzeća sa vrijednim nekretninama).

Desetak godina nakon AB revolucije, jedna umjetnički obrađena svečanost u Milanu na mnogo je većem nivou od jeftinog štimunga restorana SC Morača. Superluksuzni hotel, blještavi, gala restoran u „kristalnoj dvorani” sa poznatim tenorom iz Skale, okupio je crnogorsko tajkunsko bratstvo – to je predložak za poglavlje romana Jevrema Brkovića Ljubavnik Duklje (štampan 2006. bio je, navodno, povod za napad na njega i ubistvo Srđana Vojičića).

Uprkos poželjnim opcijama armani ili versaći, izvjesni Sekula Baronić, zvani Arapin Gamal Abdel Pršut, opstruira dreskod „kristalne dvorane” jer je „neprikladno odjeven u trenerci brazilskog košarkaškog tima”, čak su „i nekoliko njegovih uočljivih ‘gorila’ pristojnije odjeveni od njega”. Baronićeva ekipa preskače „aperitive, zakuske, predjela”, odmah prelaze na glavna jela; potom daju oduška zaurlavši „po čobanski” neku našku, gdje se pominje „Jela Jelena, što će biti j…..”!

Završna scena odigrava se na recepciji, Baronić i njegove „gorile” igraju „nekakvo iskonsko kolo gdje se nogama bije u pod i urliče: ‘Krka, frka, tupa, lupa, op, krk, kakav brk’ – i onda se svi za brkove hvataju”.

Fabula stvarnosti nadmašuje literarnu; za razliku od fiktivnog Baronića, kum aktuelnog premijera i jedan od najbogatijih Crnogoraca, miloner Barović nije akter samo kafanskih, već i najmanje jednog „diplomatskog incidenta”. U martu 2002, zbog navodno neprikladne Barovićeve izjave sa jednog dobrotvornog skupa u hotelu Crna Gora kako neće dati novčani prilog „jer se ne slaže sa politikom ambasadora SAD u Beogradu”, dio tiraža dnevnog lista Publika je uništen u štampariji a izjava je uklonjena.

Barović je, zbog svog kafanskog života, 2004. dospio pred istražnog sudiju u slučaju ubistva Duška Jovanovića. Ispitivan je na okolnosti da je u noći smaknuća bio gost u Maniji, noćnom baru u podrumu hotela Crna Gora. Prema tvrđenju drugih svjedoka, Barović je tada viđen u društvu Damira Mandića, nepravosnažno osuđenog za saučesništvo u ubistvu. Pred istražnim sudijom Barović je potvrdio kako se poznaje sa Mandićem, takođe i sa Vukom Vulevićem i Arminom-Mušom Osmanagićem koji su kobne večeri bili gosti Manije.

Tri godine kasnije Barović nije bio samo svjedok već i osumnjičeni za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti. Barović i njegov pratilac Radislav-Rade Živković 2007. su u više navrata navodno prijetili radnicima kockarnice hotela Maestral.

U oktobru 2008. tokom procesa nepravosnažno osuđenoj zločinačkoj grupi za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića su pročitane službene policijske zabilješke. Na kontrolnim punktovima kod Budve 2005. u dva navrata registrovan je Ljubo Vujadinović (jednom prilikom s njim je bio Milan-Čila Šćekić) kao vozač džipa ML mercedes u Barovićevom vlasništvu.

Sve (ne)može biti slučajan sticaj okolnosti, mada Barović voli na njih da se pozove, kao u iskazu pred istražnim tužiocem u slučaju tuče u restoranu Maša. Barović je, pišu Vijesti, ispričao da se 11. decembra dogovorio sa poslovnim partnerima da se nađu u restoranu Maršal. Međutim, uslijed nesporazuma, Barovićevi poslovni partneri – dvije Ruskinje i jedan Amerikanac – otišli su u Mašu, nakon čega im se pridružio.
Telefonom iz Maše poziva Rada Živkovića i traži da mu rezerviše sto u jednom od noćnih klubova, ,,jer su njegovi poslovni partneri, navodno, izrazili želju da izađu u noćni provod”.
Avaj, Živković se stvorio u Maši. Barović ga, veli, uopšte nije primjetio, jer je ,,bio leđima okrenut” pa “nije vidio batinjanje Nebojše Batrićevića i Časlava-Čaja Nenezića”, iako ovaj posljednji tvrdi da su ,,padali stolovi i stolice, lomio se drugi inventar, bilo je i ljudi sa djecom, koji su vrištali i bježali; to je trajalo nekoliko minuta”.
Tri dana kasnije, opet je u igri restoran Maršal – u blizini sjedišta Barovićevog Eurofonda , reklamiran da je ,,posvećen pravim hedonistima” – u kojem policija ,,sakrivenog između dva frižidera u kuhinji” hapsi Živkovića, a potom i Marinka Banovića, drugog aktera tuče u Maši.
Veze lica i događaja daju intrigantni presjek. Bivši policajac Nenezić za Vijesti kaže kako je sa Barovićem prijatelj i da se poznaju više od 30 godina: ,,Što se tiče mene i moje porodice o njemu ne mogu da kažem ništa loše, samo pozitivno”.
Barović se u optužnici Đuzepea Šelzija pominje kao jedan od bosova ,,duvanskog šverca”, dok za Nenezića postoji tvrdnja da je 1990-ih radio za Srećka Kestnera, odbjeglog duvanskog bosa koji je, prema pisanju štampe, u Zagrebu i Beogradu dao iskaze u istragama o okolnostima ubistva Iva Pukanića.
Budvanski biznismen Miomir-Markan Marković, osuđen zbog pronevjera, ispričao je za srpski list Revija 92 kako je svojevremeno pozajmljivao novac od Kestnera, koji nije uspio da vrati, pa mu je u zamjenu ponudio tri apartmana na Svetom Stefanu. ,,Poslao je svog izaslanika, izvjesnog Časlava Nenezića, da u njegovo ime prihvati ponudu i prevede apartmane u vlasništvo Srećka Kestnera. Odmah sam vlasništvo preveo na njegovo ime”, rekao je Markan.

Markan je epizoda u odnosu na sume valjane u poslovima sa duvanom u koje su bili umiješani i policajci. Kestner je 2001. za Nacional kazao kako ga je, dok je upravljao švercerskim poslovima iz jedne kuće pokraj Tuzi, danonoćno obezbjeđivalo 11 policajaca iz interventnog voda MUP-a Crne Gore po naredbi kasnije ubijenog Gorana Žugića.
U istom je intervjuu Kestner kazao kako su od septembra 1994. poslove tranzita duvana „preuzela četvorica Italijana koja su radila zajedno s crnogorskom grupom predvođenom Veskom Barovićem”, te da se svaki brod sa cigaretama, koji je uplovljavao u Bar, „morao pismeno najaviti firmi MTT koju je osnovao Barović”.
Nakon tuče u Maši, prema tvrdnjama Nebojše Batrićevića, kada se sve smirilo, Barović je prišao Neneziću i rekao mu: „Budi sad uz mene, Čajo, nemoj protiv mene”!
Osim Barovića, Nenezić poznaje i Marinka Banovića (izbačen iz policije nakon što je u Beogradu juna 2002. uhapšen zbog pokušaja prodaje 17 kg droge); ,,prije nekoliko godina” Nenezić mu je bio ,,šef u potražnoj službi policije”, čak je “sa kolektivom bio na njegovoj svadbi”.
Marinko je brat Mirka Banovića, javnosti od 2007. poznatog po navodnim prijetnjama Aleksandru Zekoviću i po brutalnom vrijeđanju novinara Nebojše Redžića tokom press konferencije u Vili Gorica proljetos – u prvom slučaju je direktor Uprave policije Veselin Veljović lično demantovao njegovu umiješanost a u drugom slučaju je čuvena “unutrašnja kontrola” utvrdila kako novinar nije maltretiran.
Stric ubijenog Srđana Vojičića, Puniša Vojičić, tvrdio je kako mu je Jevrem Brković saopštio da je nalogodavac napada na njega 2006. bio Veselin Barović, navodni ubica Rade Živković a pomagači braća Banovići – što je Brković izričito demantovao.
Živković je kazao kako je odmah nakon ubistva među prvima privođen, da je bio na poligrafu, provjeren mu je alibi, uzeti DNK, otisci prstiju i urađena parafinska rukavica.
Nakon optužbi Puniše Vojičića, Marinko Banović se decembra 2007. oglasio demantijem u štampi i objasnio kako je ,,na moj zahtjev i zahtjev mog brata dao izjavu u CB Podgorica, otiske, poligrafsko testiranje i DNK”.
Nakon ubistva Srđana Vojičića, Mirko Banović je, kao službenik Uprave policije, obezbjeđivao Jevrema Brkovića, neko vrijeme.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo