Povežite se sa nama

MONITORING

Ljekovita kolonjska voda

Objavljeno prije

na

Ovo je još jedna od priča iz zbirke Mi, Mugi i Oni. Svi podaci iz ovog teksta zasnovani su na dokumentima ovjerim potpisima ovlašćenih lica i pečatom nadležnih institucija. Dokumenta koja pokazuju kako je bivši ministar zdravlja i aktuelni gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša krčmio državni novac, a vjerovatno i neka do kojih Monitor nije došao, Žarko Rakčević je predao 2001. godine tadašnjem ministru policije Andriji Jovićeviću. ,,O toj odluci sam prethodno obavijestio vrh Socijaldemokratske partije”, kaže za Monitor Rakčević. Uslijedilo je osam godina ćutanja. Prije desetak dana Rakčević je – ovog puta i formalno – dokumentaciju koja mu je u posjedu predao Državnom tužiocu. NEKA BUDE ČISTO: Hronološki slijed događaja vraća nas u 1999. godinu i posljednji ministarski mandat Miomira Mugoše tokom njegovog desetogodišnjeg boravka u vladi.
Formalno, o novcu kojim se finansirala zdravstvena zaštita građana Crne Gore odlučivali su Ministarstvo, Fond zdravstva, Komisija za snabdijevanje lijekovima i potrošnim medicinskim materijalom iz uvoza, Apotekarska ustanova Crne Gore Montefarm… Praktično, sva vlast je bila u Mugošinim rukama. On odlučuje o svemu – trebuje, naručuje, ugovara. Na ostalima je samo da pristiglu robu uskladište i plate. Čak i kada nije riječ o ljekovima.

A takav je slučaj sa pošiljkom (pet šlepera) vrijednom više od 480 hiljada tadašnjih US dolara koja je od ICN Jugoslavija (tada u vlasništvu Milana Panića), preko ICN Mađarske, pristigla u Crnu Goru sredinom septembra ‘99. godine.

,,Iz fakture koju smo dobili vidi se da se radi o preparatima koji nijesu lijek”, stoji u dopisu koji je Mugoši poslao direktor Montefarma Krsto Racković. Specifikacija dospjele robe svjedoči: Galoplast (vrsta flastera za fiksiranje) raznih dimenzija preko pola miliona komada; Borogal krema – 100.000 komada; After shave lasion – 16 hiljada, pasta za zube – 53 hiljade, toaletna voda za muškarce – skoro 25 hiljada komada. Šta će sve to Ministarstvu i Montefarmu?

Od navedenog asortimana, piše Racković, Montefarm je ranije nabavljao galoplast i dermogal kremu (proizvođač ICN Crna Gora) umjesto borogal kreme, ,,ovi preparati su došli u velikim količinama koje zdravstvu Crne Gore mogu trajati i više godina”. Ostatak prispjele pošiljke, navodi direktor, spada u asortiman široke potrošnje – higijena i kozmetika. Montefarmu nijesu neophodni, niti oni znaju šta će sa njima, pošto se isti mogu nabaviti u svakoj prodavnici i pijaci. ,,Koristim priliku da napomenem da u našem magacinu ova roba nema gdje da se lageruje”, završava dopis Racković.

Mugoša ignoriše prispjelo pismo. Roba pet mjeseci leži u skladištu carinarnice, pošto Montefarm odbija da je primi. Tada u ministru proradi humanitarac. Koji naređuje: ,,Povodom prispjele humanitarne pomoći upućene Vašoj ustanovi i zdravstvenim ustanovama Crne Gore, od strane ICN Mađarske, obavještavam Vas da je neophodno da izvršite odnosno prihvatite prenos prava na pristigloj pomoći prema Komesarijatu za raseljena lica”. I tačka.

Da li je Miomir Mugoša slučajno zaboravio da je, koji mjesec ranije, humanitarnu pomoć pratila i faktura teška skoro pola miliona dolara. Ko je i zašto platio taj račun? Ili je u pitanju bila samo jedna u nizu kompenzacija sa ICN Jugoslavija u kojima je iznos računa bio važniji od sadržaja pošiljki. Dokumenta pokazuju da je preskupim i nepotrebnim ljekovima, medicinskim i kozmetičkim preparatima, Milan Panić platio dug Vladi Crne Gore koja mu je godinu ranije, bukvalno preko noći, ustupila akcije Instituta Simo Milošević u Igalu. Cio posao je pravdan višim interesima.

GRČKA ŠEMA: Novi niz kompromitujućih poslova ministar zdravlja započinje prije nego je slučaj after shave arhiviran. Grčka vlada je Crnoj Gori obezbijedila robni kredit za nabavku ljekova. Naši su izabrali dobavljače – Mario Katstikas i Terra Mega Hellas. Već nakon prve isporuke, u junu 1999. godine, Montefarm obavještava ministra da dobavljač nije u stanju da pribavi neophodne ateste za neke od isporučenih ljekova, da drugi imaju isuviše kratak rok trajanja (do 2000. godine), a da kod trećih postoji manjak između fakturisanih i isporučenih količina. Krajem decembra ‘99. u Podgoricu stiže faks kojim Terra Mega Hellas obavještava ovdašnje partnere ,,da tražene sertifikate proizvođači nijesu u stanju da obezbijede”. Ta se informacija prosljeđuje ministru Mugoši ali se saradnja sa Grcima, ipak, nastavlja.

U aprilu 2000. Komisija za snabdijevanje ljekovima (vidjeti faksimil) obavještava nadležne da je u mogućnosti da od koncerna Hemofarm obezbijedi potrebnu količinu injekcija azaran po mnogo povoljnijoj cijeni u odnosu na grčku ponudu (6,17 naspram 8 maraka po ampuli). Zato su, stoji u dopisu upućenom i ministru Mugoši, ,,direktor Fonda za zdravstvo i kolegijum direktora Montefarma zauzeli stav da je neophodno odmah stornirati narudžbu farcef injekcija u količini od 85. 000 ampula…”.

Zahtjev nije uvažen. Ampule su, u junu, stigle u Crnu Goru. Iz njih je prispjela i faktura teška 680 hiljada maraka. Da su iste injekcije nabavljene u Srbiji, država bi samo na ovom poslu uštedjela 183 hiljade maraka. Zašto nije – pitanje je za Ranku Čarapić i njene saradnike u Tužilaštvu.

TANDEM SNOVA: Najbolje tek slijedi. Miomir Mugoša je, sredinom 2000. pronašao partnere po mjeri. Kompanije Best pharm – Ivanjica i Habit Med Lihtenštajn, obije u vlasništvu Radoslava Laleta Sekulića. To je biznismen koji je nakon što je preko veze oslobođen optubi za izbjegavanje plaćanja carina u SFRJ poslije Osme sjednice postao direktor istih (naslijedio ga Mihalj Kertes) da bi u Miloševićevo vrijeme bio uticajan član JUL-a i akter nekoliko velikih političkih i privrednih afera u Srbiji.

Ukupna vrijednost prispjelih ljekova od Best pharma od jula do oktobra te godine iznosi 3,7 miliona maraka, obavještavaju ministra Mugošu iz Montefarma. Pri tome se, pišu mu, na lageru prave zalihe diazepama dovoljne za petogodišnje potrebe crnogorskog zdravstva (a rok upotrebe mu ističe 2002. godine). Euceptila ima za tri godine. Bactimola, za 23 mjeseca. A novi kontingenti pristižu.

,,Imajući u vidu navedene podatke, kao i činjenicu da niko iz Apotekarske ustanove nije učestvovao u planiranju i naručivanju ovih količina ljekova proizvođača BestPharma, to molimo za Vaše angažovanje oko prevazilaženja nastalog problema, odnosno povraćaja svih ljekova čije količine prevazilaze godišnje potrebe zdravstva Crne Gore”, zamolili su iz Montefarma.

Odgovora Miomira Mugoše nije bilo.

Umjesto toga, u novembru 2000. godine, u carinska skladišta pristiže kontingent ljekova vrijedan 2,4 milona maraka od Habit Med-a. ,,Pošto isporučeni ljekovi u carinskom skladištu ne posjeduju sertifikat, a proizvedeni su u Koreji i nijesu registrovani u SRJ za iste nije moguće izvršiti kontrolu kvaliteta u za to nadležnim institucijama, te se isti ne mogu staviti u promet”, obavještava Racković podsjećajući ministra da su iz Ministarstva najavali isporuku ljekova proizvedenih u Ivanjici. Još jedna molba da se ministar ,,angažuje u prevazilaženju probleme”. Opet bez odgovora.

Pošto problemi nijesu riješeni, a Mugoša se iz ministarske preselio u fotelju gradonačelnika Podgorica, prepiska je nastavljena i sa njegovim nasljednikom. Paralelno, na vidjelo su isplivavale nove nevolje. Tako u jednom dopisu Montefarma piše: ,,Lijek pentxifilin pristigao je u Carinski magacin Luke Bar 20. oktobra… O ovom lijeku nemamo potrebnu informaciju o proizvođač, kao ni sertifikat i uputstvo za upotrebu. Za ovaj lijek dostavljene su nam različite fakture, kao i treća po kojoj , po našim saznanjima, nije ni bilo isporuke… Prilog: fakture”.

NAPAD I ODBRANA: I tako u nedogled. Deset godina ove poslove prati zavjet ćutanja.
No, čim je Rakčević dokumenta iznio na svjetlost dana – sistem je odgovorio. Fotoreporteri su pozvani da uslikaju sastanak gradonačelnika Podgorice i direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Veljović je novinare obavijestio da je, iz njihove perspektive, Miomir Mugoša nedodirljiv. „Uprava policije nije podnosila krivične prijave protiv gradonačelnika”, ponosan je Veljović. Pa dodaje: ,,Da li su to učinila neka treća lica ili neki drugi subjekti, o tome morate pitati njih.” Onda je gradonačelnik, širokogrudo obeća da će, našim novcem i imovinom, ,,poboljšati standard zaposlenih u policiji”. Zna Mugoša kako se upravlja gradskom kasom i šta su prioriteti.

A za Rakčevićev potez kaže da je to ,,dio histerične medijske kampanje medijskog mafijaškog klana u koji se Rakčević svjesno upleo”.

Ako vam je ta odbrana zazvučala poznato – nijeste pogriješili. Suočen sa krivičnom prijavom zbog prodaje zemljišta kompaniji Carine, kojom je gradski budžet oštećen za 11 miliona eura Mugoša je, u januaru 2008, ustvrdio: ,,Ne sporim da medijski sinhronizovana hajka, može da mi nanese određenu štetu, jer ljudi neke informacije iz medija prihvataju zdravo za gotovo. Međutim, na duže staze to ne prolazi.” I, gle čuda – Tužilaštvo je prijavu odbacilo pozivajući se na, opozicioni odbornici tvrde, nepostojeću odluku opštinskih organa.

Još jedan korak unazad – februar 2005. i afera bilbordi. ,,Ti ljudi, često sumanutih ideja, problematične prošlosti, sa neskrivenom i prepoznatljivom ličnom mržnjom, lansiraju ordinarne laži”, pravda se Mugoša. A pravosudni sistem mu, još jednom, daje za pravo obrazloženjem da je štetni ugovor u međuvremenu promijenjen.

Red uvreda. Red prijetnji. Miomir Mugoša traje od 1990. ,,Samo je pitanje vremena da li će ovaj personalni sastav Tužilaštva ili neki novi kvalifikovati učinjene radnje gospodina Mugoše”, uvjeren je Rakčević. Dokumenta mu, daju za pravo. Do sada to nije bilo dovoljno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo