Ovo je još jedna od priča iz zbirke Mi, Mugi i Oni. Svi podaci iz ovog teksta zasnovani su na dokumentima ovjerim potpisima ovlašćenih lica i pečatom nadležnih institucija. Dokumenta koja pokazuju kako je bivši ministar zdravlja i aktuelni gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša krčmio državni novac, a vjerovatno i neka do kojih Monitor nije došao, Žarko Rakčević je predao 2001. godine tadašnjem ministru policije Andriji Jovićeviću. ,,O toj odluci sam prethodno obavijestio vrh Socijaldemokratske partije”, kaže za Monitor Rakčević. Uslijedilo je osam godina ćutanja. Prije desetak dana Rakčević je – ovog puta i formalno – dokumentaciju koja mu je u posjedu predao Državnom tužiocu. NEKA BUDE ČISTO: Hronološki slijed događaja vraća nas u 1999. godinu i posljednji ministarski mandat Miomira Mugoše tokom njegovog desetogodišnjeg boravka u vladi. Formalno, o novcu kojim se finansirala zdravstvena zaštita građana Crne Gore odlučivali su Ministarstvo, Fond zdravstva, Komisija za snabdijevanje lijekovima i potrošnim medicinskim materijalom iz uvoza, Apotekarska ustanova Crne Gore Montefarm… Praktično, sva vlast je bila u Mugošinim rukama. On odlučuje o svemu – trebuje, naručuje, ugovara. Na ostalima je samo da pristiglu robu uskladište i plate. Čak i kada nije riječ o ljekovima.
A takav je slučaj sa pošiljkom (pet šlepera) vrijednom više od 480 hiljada tadašnjih US dolara koja je od ICN Jugoslavija (tada u vlasništvu Milana Panića), preko ICN Mađarske, pristigla u Crnu Goru sredinom septembra ’99. godine.
,,Iz fakture koju smo dobili vidi se da se radi o preparatima koji nijesu lijek”, stoji u dopisu koji je Mugoši poslao direktor Montefarma Krsto Racković. Specifikacija dospjele robe svjedoči: Galoplast (vrsta flastera za fiksiranje) raznih dimenzija preko pola miliona komada; Borogal krema – 100.000 komada; After shave lasion – 16 hiljada, pasta za zube – 53 hiljade, toaletna voda za muškarce – skoro 25 hiljada komada. Šta će sve to Ministarstvu i Montefarmu?
Od navedenog asortimana, piše Racković, Montefarm je ranije nabavljao galoplast i dermogal kremu (proizvođač ICN Crna Gora) umjesto borogal kreme, ,,ovi preparati su došli u velikim količinama koje zdravstvu Crne Gore mogu trajati i više godina”. Ostatak prispjele pošiljke, navodi direktor, spada u asortiman široke potrošnje – higijena i kozmetika. Montefarmu nijesu neophodni, niti oni znaju šta će sa njima, pošto se isti mogu nabaviti u svakoj prodavnici i pijaci. ,,Koristim priliku da napomenem da u našem magacinu ova roba nema gdje da se lageruje”, završava dopis Racković.
Mugoša ignoriše prispjelo pismo. Roba pet mjeseci leži u skladištu carinarnice, pošto Montefarm odbija da je primi. Tada u ministru proradi humanitarac. Koji naređuje: ,,Povodom prispjele humanitarne pomoći upućene Vašoj ustanovi i zdravstvenim ustanovama Crne Gore, od strane ICN Mađarske, obavještavam Vas da je neophodno da izvršite odnosno prihvatite prenos prava na pristigloj pomoći prema Komesarijatu za raseljena lica”. I tačka.
Da li je Miomir Mugoša slučajno zaboravio da je, koji mjesec ranije, humanitarnu pomoć pratila i faktura teška skoro pola miliona dolara. Ko je i zašto platio taj račun? Ili je u pitanju bila samo jedna u nizu kompenzacija sa ICN Jugoslavija u kojima je iznos računa bio važniji od sadržaja pošiljki. Dokumenta pokazuju da je preskupim i nepotrebnim ljekovima, medicinskim i kozmetičkim preparatima, Milan Panić platio dug Vladi Crne Gore koja mu je godinu ranije, bukvalno preko noći, ustupila akcije Instituta Simo Milošević u Igalu. Cio posao je pravdan višim interesima.
GRČKA ŠEMA: Novi niz kompromitujućih poslova ministar zdravlja započinje prije nego je slučaj after shave arhiviran. Grčka vlada je Crnoj Gori obezbijedila robni kredit za nabavku ljekova. Naši su izabrali dobavljače – Mario Katstikas i Terra Mega Hellas. Već nakon prve isporuke, u junu 1999. godine, Montefarm obavještava ministra da dobavljač nije u stanju da pribavi neophodne ateste za neke od isporučenih ljekova, da drugi imaju isuviše kratak rok trajanja (do 2000. godine), a da kod trećih postoji manjak između fakturisanih i isporučenih količina. Krajem decembra ’99. u Podgoricu stiže faks kojim Terra Mega Hellas obavještava ovdašnje partnere ,,da tražene sertifikate proizvođači nijesu u stanju da obezbijede”. Ta se informacija prosljeđuje ministru Mugoši ali se saradnja sa Grcima, ipak, nastavlja.
U aprilu 2000. Komisija za snabdijevanje ljekovima (vidjeti faksimil) obavještava nadležne da je u mogućnosti da od koncerna Hemofarm obezbijedi potrebnu količinu injekcija azaran po mnogo povoljnijoj cijeni u odnosu na grčku ponudu (6,17 naspram 8 maraka po ampuli). Zato su, stoji u dopisu upućenom i ministru Mugoši, ,,direktor Fonda za zdravstvo i kolegijum direktora Montefarma zauzeli stav da je neophodno odmah stornirati narudžbu farcef injekcija u količini od 85. 000 ampula…”.
Zahtjev nije uvažen. Ampule su, u junu, stigle u Crnu Goru. Iz njih je prispjela i faktura teška 680 hiljada maraka. Da su iste injekcije nabavljene u Srbiji, država bi samo na ovom poslu uštedjela 183 hiljade maraka. Zašto nije – pitanje je za Ranku Čarapić i njene saradnike u Tužilaštvu.
TANDEM SNOVA: Najbolje tek slijedi. Miomir Mugoša je, sredinom 2000. pronašao partnere po mjeri. Kompanije Best pharm – Ivanjica i Habit Med Lihtenštajn, obije u vlasništvu Radoslava Laleta Sekulića. To je biznismen koji je nakon što je preko veze oslobođen optubi za izbjegavanje plaćanja carina u SFRJ poslije Osme sjednice postao direktor istih (naslijedio ga Mihalj Kertes) da bi u Miloševićevo vrijeme bio uticajan član JUL-a i akter nekoliko velikih političkih i privrednih afera u Srbiji.
Ukupna vrijednost prispjelih ljekova od Best pharma od jula do oktobra te godine iznosi 3,7 miliona maraka, obavještavaju ministra Mugošu iz Montefarma. Pri tome se, pišu mu, na lageru prave zalihe diazepama dovoljne za petogodišnje potrebe crnogorskog zdravstva (a rok upotrebe mu ističe 2002. godine). Euceptila ima za tri godine. Bactimola, za 23 mjeseca. A novi kontingenti pristižu.
,,Imajući u vidu navedene podatke, kao i činjenicu da niko iz Apotekarske ustanove nije učestvovao u planiranju i naručivanju ovih količina ljekova proizvođača BestPharma, to molimo za Vaše angažovanje oko prevazilaženja nastalog problema, odnosno povraćaja svih ljekova čije količine prevazilaze godišnje potrebe zdravstva Crne Gore”, zamolili su iz Montefarma.
Odgovora Miomira Mugoše nije bilo.
Umjesto toga, u novembru 2000. godine, u carinska skladišta pristiže kontingent ljekova vrijedan 2,4 milona maraka od Habit Med-a. ,,Pošto isporučeni ljekovi u carinskom skladištu ne posjeduju sertifikat, a proizvedeni su u Koreji i nijesu registrovani u SRJ za iste nije moguće izvršiti kontrolu kvaliteta u za to nadležnim institucijama, te se isti ne mogu staviti u promet”, obavještava Racković podsjećajući ministra da su iz Ministarstva najavali isporuku ljekova proizvedenih u Ivanjici. Još jedna molba da se ministar ,,angažuje u prevazilaženju probleme”. Opet bez odgovora.
Pošto problemi nijesu riješeni, a Mugoša se iz ministarske preselio u fotelju gradonačelnika Podgorica, prepiska je nastavljena i sa njegovim nasljednikom. Paralelno, na vidjelo su isplivavale nove nevolje. Tako u jednom dopisu Montefarma piše: ,,Lijek pentxifilin pristigao je u Carinski magacin Luke Bar 20. oktobra… O ovom lijeku nemamo potrebnu informaciju o proizvođač, kao ni sertifikat i uputstvo za upotrebu. Za ovaj lijek dostavljene su nam različite fakture, kao i treća po kojoj , po našim saznanjima, nije ni bilo isporuke… Prilog: fakture”.
NAPAD I ODBRANA: I tako u nedogled. Deset godina ove poslove prati zavjet ćutanja. No, čim je Rakčević dokumenta iznio na svjetlost dana – sistem je odgovorio. Fotoreporteri su pozvani da uslikaju sastanak gradonačelnika Podgorice i direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Veljović je novinare obavijestio da je, iz njihove perspektive, Miomir Mugoša nedodirljiv. „Uprava policije nije podnosila krivične prijave protiv gradonačelnika”, ponosan je Veljović. Pa dodaje: ,,Da li su to učinila neka treća lica ili neki drugi subjekti, o tome morate pitati njih.” Onda je gradonačelnik, širokogrudo obeća da će, našim novcem i imovinom, ,,poboljšati standard zaposlenih u policiji”. Zna Mugoša kako se upravlja gradskom kasom i šta su prioriteti.
A za Rakčevićev potez kaže da je to ,,dio histerične medijske kampanje medijskog mafijaškog klana u koji se Rakčević svjesno upleo”.
Ako vam je ta odbrana zazvučala poznato – nijeste pogriješili. Suočen sa krivičnom prijavom zbog prodaje zemljišta kompaniji Carine, kojom je gradski budžet oštećen za 11 miliona eura Mugoša je, u januaru 2008, ustvrdio: ,,Ne sporim da medijski sinhronizovana hajka, može da mi nanese određenu štetu, jer ljudi neke informacije iz medija prihvataju zdravo za gotovo. Međutim, na duže staze to ne prolazi.” I, gle čuda – Tužilaštvo je prijavu odbacilo pozivajući se na, opozicioni odbornici tvrde, nepostojeću odluku opštinskih organa.
Još jedan korak unazad – februar 2005. i afera bilbordi. ,,Ti ljudi, često sumanutih ideja, problematične prošlosti, sa neskrivenom i prepoznatljivom ličnom mržnjom, lansiraju ordinarne laži”, pravda se Mugoša. A pravosudni sistem mu, još jednom, daje za pravo obrazloženjem da je štetni ugovor u međuvremenu promijenjen.
Red uvreda. Red prijetnji. Miomir Mugoša traje od 1990. ,,Samo je pitanje vremena da li će ovaj personalni sastav Tužilaštva ili neki novi kvalifikovati učinjene radnje gospodina Mugoše”, uvjeren je Rakčević. Dokumenta mu, daju za pravo. Do sada to nije bilo dovoljno.
A šta tebe čeka, Gospodine Grade, u ovoj noći bratske krvomutnje, dok krvnici mirno svoj posao rade?… Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!
Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)
Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali rušilačkom pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.
U agresiji na jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.
Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.
Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.
Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.
Zoran RADULOVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net
Dok građani i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku
Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.
,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.
Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.
Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.
Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.
Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.
No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.
Predrag NIKOLIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net
I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.
,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.
U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.
CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.
Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…
Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.
Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.
Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.
Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.
Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.
Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.
Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.
Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.
Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.
Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“, istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.
CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.
Iskustvo Rječnika
Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.
Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.
Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.
Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….
Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.
HORIZONTI3 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU4 sedmice