Povežite se sa nama

MONITORING

Ljekovita kolonjska voda

Objavljeno prije

na

mugosha

Ovo je još jedna od priča iz zbirke Mi, Mugi i Oni. Svi podaci iz ovog teksta zasnovani su na dokumentima ovjerim potpisima ovlašćenih lica i pečatom nadležnih institucija. Dokumenta koja pokazuju kako je bivši ministar zdravlja i aktuelni gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša krčmio državni novac, a vjerovatno i neka do kojih Monitor nije došao, Žarko Rakčević je predao 2001. godine tadašnjem ministru policije Andriji Jovićeviću. ,,O toj odluci sam prethodno obavijestio vrh Socijaldemokratske partije”, kaže za Monitor Rakčević. Uslijedilo je osam godina ćutanja. Prije desetak dana Rakčević je – ovog puta i formalno – dokumentaciju koja mu je u posjedu predao Državnom tužiocu. NEKA BUDE ČISTO: Hronološki slijed događaja vraća nas u 1999. godinu i posljednji ministarski mandat Miomira Mugoše tokom njegovog desetogodišnjeg boravka u vladi.
Formalno, o novcu kojim se finansirala zdravstvena zaštita građana Crne Gore odlučivali su Ministarstvo, Fond zdravstva, Komisija za snabdijevanje lijekovima i potrošnim medicinskim materijalom iz uvoza, Apotekarska ustanova Crne Gore Montefarm… Praktično, sva vlast je bila u Mugošinim rukama. On odlučuje o svemu – trebuje, naručuje, ugovara. Na ostalima je samo da pristiglu robu uskladište i plate. Čak i kada nije riječ o ljekovima.

A takav je slučaj sa pošiljkom (pet šlepera) vrijednom više od 480 hiljada tadašnjih US dolara koja je od ICN Jugoslavija (tada u vlasništvu Milana Panića), preko ICN Mađarske, pristigla u Crnu Goru sredinom septembra ‘99. godine.

,,Iz fakture koju smo dobili vidi se da se radi o preparatima koji nijesu lijek”, stoji u dopisu koji je Mugoši poslao direktor Montefarma Krsto Racković. Specifikacija dospjele robe svjedoči: Galoplast (vrsta flastera za fiksiranje) raznih dimenzija preko pola miliona komada; Borogal krema – 100.000 komada; After shave lasion – 16 hiljada, pasta za zube – 53 hiljade, toaletna voda za muškarce – skoro 25 hiljada komada. Šta će sve to Ministarstvu i Montefarmu?

Od navedenog asortimana, piše Racković, Montefarm je ranije nabavljao galoplast i dermogal kremu (proizvođač ICN Crna Gora) umjesto borogal kreme, ,,ovi preparati su došli u velikim količinama koje zdravstvu Crne Gore mogu trajati i više godina”. Ostatak prispjele pošiljke, navodi direktor, spada u asortiman široke potrošnje – higijena i kozmetika. Montefarmu nijesu neophodni, niti oni znaju šta će sa njima, pošto se isti mogu nabaviti u svakoj prodavnici i pijaci. ,,Koristim priliku da napomenem da u našem magacinu ova roba nema gdje da se lageruje”, završava dopis Racković.

Mugoša ignoriše prispjelo pismo. Roba pet mjeseci leži u skladištu carinarnice, pošto Montefarm odbija da je primi. Tada u ministru proradi humanitarac. Koji naređuje: ,,Povodom prispjele humanitarne pomoći upućene Vašoj ustanovi i zdravstvenim ustanovama Crne Gore, od strane ICN Mađarske, obavještavam Vas da je neophodno da izvršite odnosno prihvatite prenos prava na pristigloj pomoći prema Komesarijatu za raseljena lica”. I tačka.

Da li je Miomir Mugoša slučajno zaboravio da je, koji mjesec ranije, humanitarnu pomoć pratila i faktura teška skoro pola miliona dolara. Ko je i zašto platio taj račun? Ili je u pitanju bila samo jedna u nizu kompenzacija sa ICN Jugoslavija u kojima je iznos računa bio važniji od sadržaja pošiljki. Dokumenta pokazuju da je preskupim i nepotrebnim ljekovima, medicinskim i kozmetičkim preparatima, Milan Panić platio dug Vladi Crne Gore koja mu je godinu ranije, bukvalno preko noći, ustupila akcije Instituta Simo Milošević u Igalu. Cio posao je pravdan višim interesima.

GRČKA ŠEMA: Novi niz kompromitujućih poslova ministar zdravlja započinje prije nego je slučaj after shave arhiviran. Grčka vlada je Crnoj Gori obezbijedila robni kredit za nabavku ljekova. Naši su izabrali dobavljače – Mario Katstikas i Terra Mega Hellas. Već nakon prve isporuke, u junu 1999. godine, Montefarm obavještava ministra da dobavljač nije u stanju da pribavi neophodne ateste za neke od isporučenih ljekova, da drugi imaju isuviše kratak rok trajanja (do 2000. godine), a da kod trećih postoji manjak između fakturisanih i isporučenih količina. Krajem decembra ‘99. u Podgoricu stiže faks kojim Terra Mega Hellas obavještava ovdašnje partnere ,,da tražene sertifikate proizvođači nijesu u stanju da obezbijede”. Ta se informacija prosljeđuje ministru Mugoši ali se saradnja sa Grcima, ipak, nastavlja.

U aprilu 2000. Komisija za snabdijevanje ljekovima (vidjeti faksimil) obavještava nadležne da je u mogućnosti da od koncerna Hemofarm obezbijedi potrebnu količinu injekcija azaran po mnogo povoljnijoj cijeni u odnosu na grčku ponudu (6,17 naspram 8 maraka po ampuli). Zato su, stoji u dopisu upućenom i ministru Mugoši, ,,direktor Fonda za zdravstvo i kolegijum direktora Montefarma zauzeli stav da je neophodno odmah stornirati narudžbu farcef injekcija u količini od 85. 000 ampula…”.

Zahtjev nije uvažen. Ampule su, u junu, stigle u Crnu Goru. Iz njih je prispjela i faktura teška 680 hiljada maraka. Da su iste injekcije nabavljene u Srbiji, država bi samo na ovom poslu uštedjela 183 hiljade maraka. Zašto nije – pitanje je za Ranku Čarapić i njene saradnike u Tužilaštvu.

TANDEM SNOVA: Najbolje tek slijedi. Miomir Mugoša je, sredinom 2000. pronašao partnere po mjeri. Kompanije Best pharm – Ivanjica i Habit Med Lihtenštajn, obije u vlasništvu Radoslava Laleta Sekulića. To je biznismen koji je nakon što je preko veze oslobođen optubi za izbjegavanje plaćanja carina u SFRJ poslije Osme sjednice postao direktor istih (naslijedio ga Mihalj Kertes) da bi u Miloševićevo vrijeme bio uticajan član JUL-a i akter nekoliko velikih političkih i privrednih afera u Srbiji.

Ukupna vrijednost prispjelih ljekova od Best pharma od jula do oktobra te godine iznosi 3,7 miliona maraka, obavještavaju ministra Mugošu iz Montefarma. Pri tome se, pišu mu, na lageru prave zalihe diazepama dovoljne za petogodišnje potrebe crnogorskog zdravstva (a rok upotrebe mu ističe 2002. godine). Euceptila ima za tri godine. Bactimola, za 23 mjeseca. A novi kontingenti pristižu.

,,Imajući u vidu navedene podatke, kao i činjenicu da niko iz Apotekarske ustanove nije učestvovao u planiranju i naručivanju ovih količina ljekova proizvođača BestPharma, to molimo za Vaše angažovanje oko prevazilaženja nastalog problema, odnosno povraćaja svih ljekova čije količine prevazilaze godišnje potrebe zdravstva Crne Gore”, zamolili su iz Montefarma.

Odgovora Miomira Mugoše nije bilo.

Umjesto toga, u novembru 2000. godine, u carinska skladišta pristiže kontingent ljekova vrijedan 2,4 milona maraka od Habit Med-a. ,,Pošto isporučeni ljekovi u carinskom skladištu ne posjeduju sertifikat, a proizvedeni su u Koreji i nijesu registrovani u SRJ za iste nije moguće izvršiti kontrolu kvaliteta u za to nadležnim institucijama, te se isti ne mogu staviti u promet”, obavještava Racković podsjećajući ministra da su iz Ministarstva najavali isporuku ljekova proizvedenih u Ivanjici. Još jedna molba da se ministar ,,angažuje u prevazilaženju probleme”. Opet bez odgovora.

Pošto problemi nijesu riješeni, a Mugoša se iz ministarske preselio u fotelju gradonačelnika Podgorica, prepiska je nastavljena i sa njegovim nasljednikom. Paralelno, na vidjelo su isplivavale nove nevolje. Tako u jednom dopisu Montefarma piše: ,,Lijek pentxifilin pristigao je u Carinski magacin Luke Bar 20. oktobra… O ovom lijeku nemamo potrebnu informaciju o proizvođač, kao ni sertifikat i uputstvo za upotrebu. Za ovaj lijek dostavljene su nam različite fakture, kao i treća po kojoj , po našim saznanjima, nije ni bilo isporuke… Prilog: fakture”.

NAPAD I ODBRANA: I tako u nedogled. Deset godina ove poslove prati zavjet ćutanja.
No, čim je Rakčević dokumenta iznio na svjetlost dana – sistem je odgovorio. Fotoreporteri su pozvani da uslikaju sastanak gradonačelnika Podgorice i direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Veljović je novinare obavijestio da je, iz njihove perspektive, Miomir Mugoša nedodirljiv. „Uprava policije nije podnosila krivične prijave protiv gradonačelnika”, ponosan je Veljović. Pa dodaje: ,,Da li su to učinila neka treća lica ili neki drugi subjekti, o tome morate pitati njih.” Onda je gradonačelnik, širokogrudo obeća da će, našim novcem i imovinom, ,,poboljšati standard zaposlenih u policiji”. Zna Mugoša kako se upravlja gradskom kasom i šta su prioriteti.

A za Rakčevićev potez kaže da je to ,,dio histerične medijske kampanje medijskog mafijaškog klana u koji se Rakčević svjesno upleo”.

Ako vam je ta odbrana zazvučala poznato – nijeste pogriješili. Suočen sa krivičnom prijavom zbog prodaje zemljišta kompaniji Carine, kojom je gradski budžet oštećen za 11 miliona eura Mugoša je, u januaru 2008, ustvrdio: ,,Ne sporim da medijski sinhronizovana hajka, može da mi nanese određenu štetu, jer ljudi neke informacije iz medija prihvataju zdravo za gotovo. Međutim, na duže staze to ne prolazi.” I, gle čuda – Tužilaštvo je prijavu odbacilo pozivajući se na, opozicioni odbornici tvrde, nepostojeću odluku opštinskih organa.

Još jedan korak unazad – februar 2005. i afera bilbordi. ,,Ti ljudi, često sumanutih ideja, problematične prošlosti, sa neskrivenom i prepoznatljivom ličnom mržnjom, lansiraju ordinarne laži”, pravda se Mugoša. A pravosudni sistem mu, još jednom, daje za pravo obrazloženjem da je štetni ugovor u međuvremenu promijenjen.

Red uvreda. Red prijetnji. Miomir Mugoša traje od 1990. ,,Samo je pitanje vremena da li će ovaj personalni sastav Tužilaštva ili neki novi kvalifikovati učinjene radnje gospodina Mugoše”, uvjeren je Rakčević. Dokumenta mu, daju za pravo. Do sada to nije bilo dovoljno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo