Bila je to tek još jedna godina koja je počela januarom. Iako se, na osnovu dogovora vlasti i PZP-a iz vremena donošenja Ustava, očekivalo da će izbori biti krajem 2009, vlada je na početku godine odlučila da Skupštini predloži skraćenje mandata. Pred Crnom se Gorom, rekli su, nakon aplikacije za članstvo u Evropskoj uniji, nalaze ,,brojne i značajne obaveze”. Zato, a i zbog odlučne bitke sa svjetskom ekonomskom krizom vladi treba ,,puni mandat”. Osmi parlamentarni izbori nakon uvođenja višestranačkog sistema u Crnoj Gori održani su po starom Zakonu o izboru odbornika i poslanika. Po Ustavu, davno ga je trebalo promijeniti, nije usaglašen ni dan – danas. Puno se govorilo o udruženom radu opozicije. Besplodno.
Državno tužilaštvo u januaru je podiglo optužnicu protiv devet bivših pripadnika MUP-a zbog deportacije bosanskih izbjeglica 1992. godine. Proces se vuče, kao što se prije njega vukla i istraga. ,,Odluka o deportaciji nije mogla biti donijeta bez znanja tadašnjeg državnog vrha Crne Gore”, svjedočio je ovih dana Branko Bujić, bivši načelnik Centra bezbjednosti u Baru. Državni vrhovi ranije su posvjedočili kako – nijesu znali. Po svemu što se dosad vidi, zadatak u ovom slučaju je: osuditi niže činovnike i ne dotaći svijetle likove njihovih pretpostavljenih. Nije lako, ali ne treba sumnjati u naše pravosuđe.
Tokom februara odvijala se uobičajena predizborna borba protiv korumpiranih pojedinaca, divljih graditelja i ostalih devijacija. Saznalo se za narodni običaj prema kojem partija na vlasti miljenike imenuje u upravne i slične odbore, a oni, iz ljubavi, daju partiji deset odsto novaca koje tamo zarađuju. Učiteljica Alia Šoškić svjedočila je kako direktor njene škole propituje saradnike za koga će glasati. Vlada je, nakon što je objavljeno da su članovi Odbora direktora Željeznice Crne Gore sebi za dvije godine podijelili više od milion eura otpremnina, zaključila da to nije lijepo. Opozicioni su se lideri sastajali i rastajali.
U podgoričkom Višem sudu u martu je počelo suđenje optuženima za ratni zločin u logoru Morinj, gdje su od oktobra 1991. do avgusta ’92. zlostavljani hrvatski ratni zarobljenici i civili.
Predizbornu kampanju obilježile su svađe među nekadašnjim partijskim drugovima: DPS protiv SNP-a, Demokratski centar protiv Pokreta za promjene, Srpska nacionalna lista i Narodnjačka koalicija protiv Nove srpske demokratije. I obrnuto. Na meti vlasti posebno je bio Pokret za promjene. Lider te partije Nebojša Medojević rekao je da „običnom građaninu treba dosta hrabrosti da dođe na tribinu PzP-a jer to mu je rizičnije nego da švercuje heroin”.
Na izbore je 29. marta izašlo oko 66 odsto birača što je za naše prilike prilično slaba izlaznost. Bilo je šesnaest izbornih lista – pola nije ušlo u parlament. Zabilježen je visok procenat rasutih glasova – između 12 i 15 odsto.
Koalicija ,,Evropska Crna Gora – Milo Đukanović” još jednom je osvojila apsolutnu vlast. Ubilježili su oko tri i po hiljade više glasova nego na izborima u septembru 2006. U odnosu na prethodne izbore SNP je imao znatno bolji, Pokret za promjene i NOVA bitno gori izborni rezultat. Đukanovićeva koalicija ,,Evropska Crna Gora”, koju čine DPS, SDP, Bošnjačka stranka i HGI, u Skupštini je zauzela 48 mjesta. Socijalistička narodna partija dobila je 16, Nova srpska demokratija osam, a Pokret za promjene pet poslanika. Četiri mjesta osvojile su četiri albanske partije. Narodna stranka postala je vanparlamentarna.
Na lokalnim izborima u Budvi i Nikšiću takođe je vlast osvojila DPS-ova koalicija, njihov kandidat pobijedio je i na izborima za gradonačelnika Tivta. U Budvi su osvojili preko 70 odsto glasova. U Herceg Novom je predstavnik SNP-a Dejan Mandić ostao na mjestu predsjednika opštine.
Uoči izbora su objavljeni neki od rezultata Nacionalnog izvještaja o razvoju po mjeri čovjeka, koje su uradili UNDP i Institut za strateške studije i prognoze. Kompletan izvještaj predstavljen je oktobru. U Crnoj Gori je apsolutno siromašno 10, 8 odsto građana – svaki deseti živi sa manje od 162 eura mjesečno. Prosječne penzije neznatno premašuju granicu siromaštva, dok je minimalna mjesečna penzija – u iznosu od 71,6 eura – manja od polovine iznosa koji je označen kao granica siromaštva.
Jaz između bogatih i siromašnih sve je dublji. Koeficijent nejednakosti 2004. godine bio je – šest, dok je sada 9,8. To znači da je nejednakost uvećana za 60 odsto. Prihodi 20 odsto najbogatijih stanovnika Crne Gore 18,84 puta su veći od prihoda 20 odsto najsiromašnijih. U odnosu na jug, sjever Crne Gore još je siromašniji nego što je bio prije nekoliko godina. Istraživanje UNDP-a je pokazalo da su najugroženiji Romi, raseljeni i penzioneri. Vlast se oko toga nije nasjekirala. Možda će pred neke naredne izbore trebati malo više vreća brašna, ali – kad je beg bio cicija.
U aprilu je konstituisan parlament, taj mjesec obilježila su i nagađanja oko sastava nove vlade. Glavna dilema bila je da li će, ili neće u njoj biti mjesta za Svetozara Marovića. Stručnjaci za struje u DPS-u smatraju da bi se Đukanović rado odrekao ratnog druga ,ali Igor Lukšić u partijskoj aparaturi ne stoji tako dobro kao u premijerovom srcu.
Partijska borba, sva prilika, nije bila laka. Vlada je formirana 72 dana nakon izbora. Dobili smo po šesti put istog premijera i istu, samo malo veću, vladu. Prethodna je imala dva potpredsjednika i 14 ministara, nova ima sedamnaest ministara i tri potpredsjednika. Jedan od njih je Svetozar Marović.
U julu je Evropski komesar za proširenje Olli Ren crnogorskom premijeru uručio Upitnik Evropske komisije što je početak postupka odlučivanja o prihvatanju kandidature Crne Gore za članstvo u EU. Ren je objasnio da Upitnik za Crnu Goru sadrži 2178 pitanja na 368 stranica.
Na kraju tog mjeseca Vrhovno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu sa predlogom za određivanje pritvora protiv osam pripadnika bivše Vojske Jugoslavije zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Kaluđerskom lazu kod Rožaja 1999. godine. Sudski postupak je počeo u martu, ali je prekinut nakon što je došlo do izmjena u sastavu specijalnog sudskog vijeća. Ponovo je nastavljeno u septembru.
Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i njegov Miljan diplomatski kadar su na početku avgusta napali urednika i fotoreportera dnevnika Vijesti Mihaila Jovovića i Borisa Pejovića. Pejović je pokušavao da fotografiše Mugošin nepropisno parkirani automobil. Cijela mašinerija je upregnuta da opere Mugoše i krivicu za ovaj događaj svali na ekipu Vijesti. Ipak su se pojavili i ljudi koji nijesu spremni da lažu, Mugošina nervoza raste. Sve je nasilniji.
Premijer Đukanović je u povodu slučaja Mugoša otkrio da, pored fizičkog postoji i ,,medijsko nasilje”. Premijer i gradonačelnik zbili su redove i na predizborni skup na Žabljaku otišli u istom automobilu. Na izborima je pobijedio kandidat vlasti. Iz SNP-a su ocijenili da su u izborni proces na Žabljaku bili uključeni organizovani kriminalci. Neko vrijeme se govorilo da će opozicione partije bojkotovati lokalne izbore u Kotoru, Mojkovcu. Kotor su bojkotovali, pobijedila je kandidatkinja vlasti. Izbori na Cetinju su, zbog proceduralne greške oko njihovog raspisivanja, odloženi. SNP je na izbore u Mojkovcu izašla i izgubila. Opoziciona strategija i dalje se pravi. Najavljivan je bojkot, formiranje demokratskog fronta, razne stvari, ništa od toga nije uobličeno, još manje usaglašeno. Nekadašnji predsjednik Socijaldemokratske partije Žarko Rakčević najavio je formiranje građanskog foruma.
Četiri godine nakon ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića podgorički Viši sud je, početkom avgusta, donio presudu u kojoj nema osobe koja je povukla oroz. Krivično vijeće sudije Lazara Akovića osudilo je na po trideset godina zatvora Sašu Boretu, Ljuba Bigovića i Ljuba Vujadinovića. Milan Čila Šćekić, kome se na teret stavljalo da je rafalima, na kućnom pragu u avgustu 2005. pokosio policijskog inspektora, oslobođen je optužbe zbog – nedostatka dokaza. Njemu je kao članu zločinačkog udruženja izrečena kazna od tri godine. To je u međuvremenu odslužio. Zbog zločinačkog udruživanja na 20 godina zatvora osuđen je i Alan Kožar, dok je Dušanka Vujović iz Herceg Novog osuđena na dvije godine zatvora zbog neovlašćenog držanja oružja.
Jesen je obilježio protest cetinjskih gimnazijalaca. Zaslužili su godišnji plus u Monitorovom barometru.
Evropska komisija u svom Izvještaju o napretku, objavljenom u oktobru, naglasila je da je potrebna politička volja kako bi se postigli rezultati u reformama, posebno kada je u pitanju borba protiv korupcije. Zakone koje nam propisuje Evropa, fakat, prilično savjesno usvajamo, pitanje je šta će se desiti ako neko pogleda kako se primjenjuju.
Odgovore na Upitnik Evropske komisije premijer Milo Đukanović predao je 9. decembra evropskom komesaru za proširenje Oliju Renu. Sastavljeni su u 12 knjiga na 4.433 strane. Šta tamo piše – ne znamo, odgovori su državna tajna. Mnogi tvrde da je razlog za tajanstvenost to što su odgovori frizirani.
Ministri inostranih poslova Sjevernoatlanskog saveza donijeli su, takođe početkom decembra, odluku o prijemu Crne Gore u Akcioni plan za članstvo u NATO. Negdje ranije vlast je odlučila da će vojnici iz Crne Gore biti dio NATO trupa u Avganistanu.
U oktobru donijeta, 19. decembra stupila je na snagu odluka Savjeta ministara EU kojom se građanima Srbije, Crne Gore i Makedonije ukidaju vize za putovanja u zemlje šengena. Vlast je to ubilježila kao sopstveni veliki domet, to da su nam oni isti vize i zaradili, prećutala je. Prosječna plata u Crnoj Gori u novembru je bila 456 eura. Sa tim se parama ne ide u Evropu.
Mnogi smatraju da osionost koju je vlast rasipala tokom ove godine znači početak njihovog kraja. Premijer je najavio povlačenje iz politike, drugo po redu. Dako ga ovaj put bog čuje.
Najavljujući Euro model a potom i ograničenje trgovačkih marži, Vlada pokazuje spremnost da preuzme kontrolnu ulogu na tržištu rada i u sektoru trgovine. Ostaje da vidimo da li taj naum prati i spremnost prihvatanja odgovornosti za (ne)očekivane posljedice
Objašnjavajući zašto je predloženi Euro model jedini način za dugoročnu i održivu zaštitu životnog standarda, premijer Milojko Spajić ustvrdio je da subvencije i vremenski ograničene akcije sniženja cijena pojedinih proizvoda mogu donijeti samo kratkoročno olakšanje građanima/potrošačima. Koju sedmicu kasnije, potpredsjednik njegove Vlade Nik Đeljošaj najavljuje ograničavanje trgovačkih marži od 1. januara, „kako poskupljenja ne bi obezvrijedila najavljeno povećanje plata“.
Dugoročno rješenje, izgleda, već traži (kratkoročnu?) zaštitu. Prije nego što je počelo da se primjenjuje.
Samo po sebi, tu ne mora biti protivrječnosti. Povećanje minimalnih zarada i privremeno ograničavanje marži mogu biti djelovi iste politike, ako se unaprijed zna šta se želi postići, koliko to traje i košta, ko snosi troškove i kako će se mjeriti rezultat. Kod nas se, međutim, od privrede očekuje da se prilagodi politički određenoj cijeni rada, dok se na logična upozorenja kako to može dovesti do talasa poskupljenja, odgovara najavom novih ograničenja cijena.
Ministar Đeljošaj već govori o tajkunima koji medijski pripremaju teren za neopravdano podizanje cijena. Ko su prozvani saznaćemo kada bude objavljen spisak targetiranih proizvoda i maksimalne dozvoljene marže.
U međuvremenu, sama najava državne intervencije može ubrzati ono što bi trebalo da spriječi. Trgovci i dobavljači mogu pokušati da cijene i uslove poslovanja prilagode prije januarskih ograničenja. Prebacujući očekivane troškove na kupce već sada. Ograničena marža, pritom, nije garancija nepromijenjene cijene: ako poraste nabavna cijena, vrlo vjerovatno će poskupjeti i proizvod na polici. Tako bi građani, dok čekaju najavljeno povećanje plata i penzija, već plaćali dio tuđih troškova kroz skuplju kupovinu.
Najavljujući Euro model i ograničenje trgovačkih marži, Vlada pokazuje spremnost da preuzme kontrolnu ulogu na tržištu rada i u sektoru trgovine. Ostaje da vidimo da li taj naum prati i spremnost prihvatanja odgovornosti za posljedice. Uključujući mogućnost da dio poslodavaca nametnuti rast troškova i najavljeno ograničenje mogućnosti da se oni kompenzuju većom maržom, ne pokrije zahvatanjem iz sadašnje i buduće dobiti, nego smanjenjem broja zaposlenih ili povratkom u sivu zonu.
Ako ta zona još postoji. Ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić ustvrdila je, gostujući na RTCG početkom oktobra, da „sive ekonomije skoro da nema“, zahvaljujući rezultatima programa Evropa sad I i II. Šest dana kasnije, u Vijestima čitamo procjenu Ministarstva finansija da nepostojeća siva ekonomija čini 12,4 odsto crnogorskog BDP-a. To je predstavljeno kao značajno poboljšanje u odnosu na procijenjenih 20,6 odsto BDP-a iz 2022. godine. Procjena Ministarstva odnosi se na poslovanje registrovanih privatnih firmi i preduzetnika.
Ovo registrovanim nije usputna ograda. Riječ je o neprijavljenom dijelu poslovanja onih koji rade u formalno legalnim okvirima: prometu koji ne evidentiraju, radnicima koje ne prijavljuju ili dijelu zarade na koji ne plaćaju dažbine. Nalaz predstavljen sa takvim obuhvatom ne možemo proglasiti mjerom cjelokupne sive ekonomije. Izvan njega ostaje poslovanje potpuno neregistrovanih učesnika, poput uličnih prodavaca cigareta i duvana ili neprijavljenih izdavalaca smještaja, uključujući one koji goste pronalaze preko internet platformi. Sama platforma, naravno, ne čini izdavanje nelegalnim; neprijavljen posao i prihod čine ga dijelom problema. Ukupni obim neformalnih aktivnosti zato bi bio veći kada bi se obuhvatile i te djelatnosti, ali ovo istraživanje ne govori za koliko.
Na projektovanom ovogodišnjem BDP-u od 8,56 milijardi eura, procijenjenih 12,4 odsto vrijedi oko 1,06 milijardi eura. Godišnje. To nije novac koji bi u cjelosti pripao budžetu. Ali, kada bi legalizacija tih aktivnosti (onih koje se mogu legalizovati) donijela dodatne javne prihode u vrijednosti desetine procijenjenog iznosa, govorili bismo o nekih 106 miliona eura godišnje; pri petini, o 212 miliona. Radi predstave o veličini pomenimo kako to odgovara približno trećini, odnosno dvjema trećinama, gotovinskog deficita od 313,7 miliona eura koji je Vlada iskazala za prošlu godinu.
Ovo nije procjena stvarno naplativog prihoda. On zavisi od vrste aktivnosti, poreskih stopa, već plaćenih dažbina i toga koliko se poslovanja zaista može prevesti u legalne tokove. Ipak, brojevi su dovoljno veliki da se zapitamo šta ministarka Nišić smatra zanemarljivim. Odnosno, da li su njoj poznati podaci kojima barataju u „susjednom“ resoru iste Vlade.
Tim prije što siva ekonomija ostaje, makar u najavama, obećani izvor dodatnih prihoda države. Samo što iz resora Novice Vukovića priznaju da ne mogu pouzdano izračunati koliko je njeno smanjivanje minulih godina donijelo državnoj kasi. Ali javnost, i pored toga, ubjeđuju da će budući prihodi po osnovu legalizacije sive ekonomije pomoći da se premoste izazovi koje Euro model donosi i na prihodnoj i na rashodnoj strani državnog i lokalnih budžeta. finansiranju novih obaveza. Iako, ponovimo, nadležni nemaju precizno obračunate benefite dosadašnjih uspjeha na smanjenju ekonomskih aktivnosti van legalnih tokova.
Godišnji nalaz Državne revizorske institucije (DRI) pokazuje da problema ima i sa računima koji bi morali biti mnogo jednostavniji. I izvjesniji. U Glavnoj knjizi trezora nijesu evidentirane neizmirene obaveze od 37,11 miliona eura, dok u budžetskim evidencijama nije prikazano 7,76 miliona prihoda od dobiti Monteputa i Aerodroma. DRI navodi kako je, tokom privremenog finansiranja iz državnog budžeta, od 1. januara do 10. februara prošle godine, odobreno 60 miliona za 116 aktivnosti kojih nije bilo u budžetu za 2024. Zato je i Mišljenje DRI o pravilnosti poslovanja Ministarstva finansija i drugih budžetskih korisnika – negativno.
Upravo bi Glavna knjiga trezora trebala da bude osnovna, objedinjena računovodstvena evidencija države. Kada u njoj nijesu prikazane desetine miliona neizmirenih obaveza Vlade, problem prevazilazi urednost knjiženja. Bez potpune evidencije, nemoguće je pouzdano planirati koliko novca ostaje za nova obećanja. Dug koji je neupisan u javno vidljivu evidenciju nije prestao da postoji. Niti će povjerilac odustati od naplate zato što Vlada njegovo potraživanje nije uredno evidentirala… Prozvani su prećutali nalaz DRI, pa nemamo njihovu stranu priče.
I prije bilo kakvog zvaničnog odgovora, nameće se pitanje kako izvršna vlast od privrede zahtijeva finansijsku disciplinu koju nije u stanju da obezbijedi ni u svom radu. Da pomenuti primjer nije incident, svjedoče još makar dva aktuelna izvještaja/revizije DRI.
Ministarstvo zdravlja dobilo je dvije negativne ocjene. Revizori nijesu imali pristup cjelokupnoj izvornoj dokumentaciji za novac prenesen UNDP-u, a nepravilnosti su našli i u obračunu zarada, poreskom izvještavanju i javnim nabavkama.
U Ministarstvu ekologije građevinski radovi vrijedni 763.800 eura prikazani su kao konsultantske usluge, projekti i studije, dok je za 73 osobe angažovane ugovorima o djelu i konsultantskim ugovorima isplaćeno više od 453.000 eura. Uglavnom za redovne poslove iz tog resora. Za dio programa nijesu definisani ciljevi i pokazatelji učinka, a tamo gdje pokazatelji postoje, često se broji šta je rađeno, umjesto da se mjeri šta je postignuto.
Tu se priče o platama, maržama, sivoj ekonomiji i budžetu spajaju u jedan tok. A on previše liči na rijeku ponornicu.
Odgovorna ekonomska politika Vlade zahtijeva da se obećanja povežu sa prihodima, odluke sa posljedicama, a potrošeni novac sa rezultatima. I da pravila koja vlast propisuje drugima važe i za nju.
Umjesto toga, od građana se očekuje da vjeruju obećanjima o uspješnosti i održivosti najavljenog Euro modela, bez pratećih prikaza finansijskih tokova i analiza različitih ekonomskih scenarija. Dok državni revizori osporavaju pouzdanost računa o već potrošenom novcu. Ne ulazeći u ocjenu da li je u pitanju nesposobnost ili namjera da se nešto sakrije i/li nenamjenski iskoristi.
Bližimo se realnosti u kojoj će plate zaposlenih u javnom i privatnom sektoru određivati Vlada, gdje će ona prekrajati formulu za isplatu penzija i, konačno, propisvati maksimalne marže, odnosno cijene u trgovinama. Ispada da je samo pitanje utvrđivanja odgovornosti ostavljeno samoregulaciji na (političkom) tržištu.
Nakon što je predsjednik parlamenta Andrija Mandić politički preživio novo glasanje o sopstvenoj smjeni zbog saučešća koje je uputio porodici ratnog zločinca Ratka Mladića, na dnevni red Skupštine došle su ustavne promjene, koje je opozicija prethodno uslovila glasanjem o Mandićevoj smjeni. Nijedna ni druga tema – prošlost i integritet – nijesu pokazale evropsko lice parlamenta
Crnogorski parlament ove sedmice: prepun nariječ evropejaca koji se muče sa elementarnim demokratskim standardima i vrijednostima. Od zabrane veličanja ratnih zločinaca do biografije sa integritetom za učešće u vlasti.
Nakon što je predsjednik parlamenta Andrija Mandić politički preživio novo glasanje o sopstvenoj smjeni zbog saučešća koje je uputio porodici ratnog zločinca Ratka Mladića, na skupštinski dnevni red došle su ustavne promjene, koje je opozicija prethodno uslovila glasanjem o Mandićevoj smjeni. Nijedna ni druga tema, ni prošlost ni integritet vlastodržaca, nijesu pokazale evropsko lice parlamenta.
Za opstanak Mandića glasao je 41 poslanik, 37 je bilo protiv, dok su dva listića bila nevažeća. Glasanje je bilo tajno. Paralelno sa incijativom opozicije da se opet glasa o smjeni predsjednika parlamenta i sama Mandićeva Nova srpska demokratija podnijela je, šeretski, predlog za njegovo razriješenje. U obrazloženju inicijative NSD se navodi da je cilj „da se kroz politički dijalog obezbijedi šira podrška ustavnim promjenama i evropskim reformama“.
Dijaloga nije bilo. Nakon usvajanja dnevnog reda većina poslanika vlasti napustila je salu i nije učestvovala u raspravi, a vratila se za tajno glasanje. Mandić je ostao na čelu parlamenta. Njegov opstanak, sudeći po broju podignutih ruku, nije ni bio upitan.
Civilne organizacije koje se decenijama bave pitanjima ratnih zločina i suočavanja sa prošlošću ocjenile su da je crnogorska Skupština na taj način podržala genocid. „Crna Gora je time nažalost pokazala da nema političku većinu za bezrezervnu osudu Mladićevih masovnih zločina, kao i onih ljudi koji ga bezobzirno veličaju“, saopštili su.
Mandić je nakon što su saopšteni rezultati glasanja kazao da je i on slučajno glasao za inicijativu, odnosno za svoju smjenu. „Nijeste uspjeli da me smijenite ni sa mojim glasom“, kazao je samozadovoljno.
Nakon svega, poslanik DPS Andrija Nikolić uputio je poruku i međunarodnim partnerima koji insistiraju da se evropski put zemlje, odnosno ustavne promjene stave na prvo mjesto. Kazao je da njegova partija neće prihvatiti saradnju sa onima koji negiraju genocide i da takvi stavovi nijesu spojivi sa evropskim vrijednostima. „Ako vama ne smeta da sarađujete sa negatorima genocida, nama smeta“, rekao je.
Nikolić se, međutim, samo kratko osvrnuo na opasku predsjednika parlamenta da im podmladak DPS „drži predavanja iz onih priča koje pripadaju Slavku Peroviću i Liberalnom savezu Crne Gore“.
„Zaboravljaju kako je sve počelo“, ocijenio je Mandić podsjećajući na ulogu počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića u ratovima devedesetih. Kazao je da je Đukanović danas ugaoni kamen DPS-a i da „ovo nije priča o prošlosti, već priča o budućnosti“.
Nikolić je uzvratio: „ Mi smo sa tom istorijskom stranicom civilizacijski raščistili, ali nažalost, parlamentarna većina još nije. Oni poručuju da bi i dalje bili politička logistika zločinima koji su se dogodili 90-ih. Obrazovni sistem nije uradio sve što je trebalo da se suočimo s prošlošću, udžbenici su u tom dijelu ostali prazni“. Nije detaljisao o tome kako je DPS „civilizacijski račistio sa tom stranicom“. O slučajevima ratnih zločina u tužilačkim ladicama decenijama za vrijeme vladavine počasnog predsjednika, ni riječ. Ni o tome zašto u udžbenicima nema devedesetih.
Dok opozicioni DPS bezrezervno podržava političku prošlost svog počasnog predsjednika i traži razrešenje Mandića, iskazao je „ozbiljne rezerve“ prema predlogu Vlade za ustavne promjene koje se tiču provjere integriteta za premijera i ministre. „Predloženo rješenje, što se tiče kluba poslanika DPS-a, ni u startu, a ni danas kroz inovirano rješenje ne nailazi na visok stepen razumijevanja“, saopštio je Nikolić.
Inovirano Vladino rješenje o pitanju integriteta će se pred poslanicima naći kad ovaj broj Monitora bude odlazio u štampu. Osim DPS rezerve su javno iskazali i Evropski savez i HGI.
Ustavni odbor Skupštine Crne Gore podržao je sa osam glasova predložene izmjene Ustava kojima se uvodi obavezna provjera integriteta najviših funkcionera izvršne vlasti, tako da je dokument spreman za skuopštinsku raspravu. No, sjednici nijesu prisustvovali predstavnici opozicije. Predsjednica Odbora Jelena Božović (NSD) izrazila je očekivanje da će biti prisutni na plenumu i dati neophodnu podršku da se Ustav izmijeni. Sudeći po početku skupštinskog dana – ne bi se reklo. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, opozicione klupe u Skupštini prazne su.
Prethodna parlamentarna „rasprava“ o provjeri integriteta kandidata za vladu, svela se na međusobna optuživanja o tome čiji su ministri bili na optužnicama i ko ne glasa za ukidanje imuniteta svojima.
Za sad su u parlamentu usvojene izmjene Ustava koje se odnose na ukidanje imuniteta članovima Vlade za koruptivna krivična djela. Za tekst Nacrta amandmana 22 na najviši pravni akt glasala su 62 poslanika, dok protiv i uzdržanih glasova nije bilo.
Vlada je u dorađenom dokumentu predložila da rezultati provjere integriteta kandidata za mandatara i članove Vlade budu javno objavljeni, a da pravosnažna osuda za krivično djelo sa elementom korupcije bude prepreka za izbor na te funkcije.
Novim tekstom precizira se i da kandidat ne može biti predložen za mandatara ili člana Vlade ako odbije da učestvuje u provjeri integriteta ili ako se utvrdi rizik od sukoba interesa koji nije otklonjen na zakonom propisan način, pišu Vijesti. Raniji predlog sadržao je opštiju odredbu prema kojoj kandidat ne može biti predložen ako ne ispunjava zakonom propisane uslove provjere integriteta. Novi tekst provjeru izričito vezuje za utvrđivanje rizika od sukoba interesa i preduzimanje mjera za njihovo otklanjanje. To znači da samo postojanje rizika ne bi automatski isključivalo kandidata.
Evropska unija je ranije ukazivala da su ustavne izmjene koje se odnose na imunitet i provjere integriteta najviših funkcionera izvršne vlasti među preostalim obavezama u oblasti vladavine prava. Za promjenu Ustava potrebna je dvotrećinska većina, odnosno najmanje 54 glasa u Skupštini od 81 poslanika
U izvještaju o Crnoj Gori iz petog evaluacionog kruga, GRECO je preporučio da se propišu provjere integriteta prije imenovanja ministara i državnih sekretara, kako bi se mogući sukobi interesa prepoznali i njima upravljalo prije stupanja na funkciju. Preporuka se odnosila i na šefove kabineta i politički imenovane savjetnike najviših funkcionera.
Za Crnu Goru je posebno značajno mišljenje Venecijanske komisije od 16. juna 2026. o Predlogu zakona o Vladi. Komisija je naglasila da je potrebno jasno propisati šta se događa u slučaju negativnog rezultata provjere integriteta, uz poštovanje Ustava. Upozorila je da posljedice mogu uticati i na formiranje nove vlade i na funkcionisanje državnih institucija
U suštini priča o integritetu nisioca vlasti se kreće od toga da javnost ma pravo da očekuje integritet ljudi koji upravljaju državom, ali da ta provjera integriteta ne smije postati sredstvo političke kontrole nad izborom vlasti. Suština reforme nije samo u tome da se uvede provjera, već i da se precizno utvrdi ko je sprovodi, po kojim kriterijumima i uz kakvu pravnu zaštitu.
I suočavanje sa prošlošću, kao i provjera integriteta, evropske su vrijednosti. Opozicija i vlast, u zavisnosti od interesa, sa tim se vrijednostima pogađaju.
Hrvatska navodi da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego Crna Gora pristupi EU“ i da je opipljiv napredak presudan za široku javnu, političku i parlamentarnu podršku u Hrvatskoj. Crnogorska vlada je ove sedmice pronašla način da odgovori na neke od zahtjeva Hrvatske
U srijedu je Radio slobodna Evropa (RSE) objavila da je Hrvatska početkom sedmice uputila dokument članicama EU o uslovima koje Podgorica mora ispuniti prije ulaska u blok. Dio zahtjeva je izričiti uslov da Hrvatska pristane na zatvaranje poglavlja 23 (Pravosuđe i osnovna prava) i 31 (Vanjska, bezbjedonosna i odbrambena politika). Hrvatska navodi da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego Crna Gora pristupi EU“ i da je opipljiv napredak presudan za široku javnu, političku i parlamentarnu podršku u Hrvatskoj. To uključuje i ratifikaciju pristupnog ugovora koju svaka članica mora uraditi u svom parlamentu.
Vezano za poglavlje 23, Zagreb ističe šest uslova za EU. Prvo ide odšteta zatočenim logorašima u Morinju, očuvanje spomen – ploče u sada zatvorenom vojnom objektu, promjena imena bazena u Kotoru, rasvjetljavanje sudbine 14 nestalih hrvatskih državljana, procesuiranje ratnih zločina uključujući i one po komandnoj odogovornosti. Posljednji je rješavanje imovinskih prava hrvatskih bokeljskih porodica, uključujući 51 porodicu iz Tivta. Njihovi zahtjevi se ne sprovode uprkos pravosnažnim presudama ili dugotrajnim postupcima.
Za poglavlje 23 se vezuje povrat školskog broda Jadran i potpisivanje ugovora o kopnenoj granici na osnovu nalaza Badinterove komisije čime bi Crna Gora nedvosmisleno potvrdila da poštuje granicu i da neće posezati za Prevlakom. Hrvatska je napravila ustupak u vezi sa određivanjem morske granice, nit je određen rok u kojem se to pitanje mora riješiti.
Pisanje RSE je indirektno potvrdio hrvatski premijer Andrej Plenković uoči sastanka Savjeta Evrope u Briselu rekavši da žele napredak Crne Gore prema EU ali i rješavanje osam otvorenih pitanja koje je povezao s poglavljima 23 i 31. Hrvatski vanjski ministar Gordan Grlić Radman je 12. oktobra u Luksemburgu rekao novinarima da se zahtjevi odnose na nasleđe raspada bivše države. „U ovih 20, odnosno 35 godina, niti jedno pitanje nije zatvoreno“, upozorio je Grlić Radman. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) je i zvanično upozorilo crnogorsku vladu 22. jula ove godine kako je „sada vrijeme za odlučne korake“ i da „preostaje tek nekoliko mjeseci do kraja 2026“. Julsko saopštenje podsjeća da je „u nastojanju pronalaženja puta za pomak… i rješavanje otvorenih pitanja Hrvatska koncem 2024. ponovila poziv Crnoj Gori na dijalog“. Svo to vrijeme vlada Milojka Spajića nije uradila gotovo ništa. Jedini ustupak, kada je postalo jasno da se Hrvati ne šale, je bilo ekspresno vraćanje Doma kulture Josip Marković u Tivtu hrvatskoj zajednici.
Prije posjete ministra odbrane Dragana Krapovića Zagrebu na razgovore oko Jadrana pokušana je promjena imena bazena u Kotoru koji nosi ime navodno bivšeg čuvara u logoru Morinj. U vladajućoj većini u Kotoru nije postignut konzensus jer se dio njih (prikriveni velikosrbi) protivio preimenovanju. Deklarativno proevropski DPS i sateliti nisu htjeli osigurati većinu, vjerovatno po instrukcijama centrale.
Ipak se našlo solomonsko rješenje. Usvojeni je Zakon o sportu predviđa da se nazivi sportskih objekata mogu vezati za grad u kom se objekat nalazi, datum od posebnog značaja za mjesto ili ličnost od čije je smrti proteklo najmanje 40 godina. Time je Vlada dobila priliku da ukloni ime Zorana Džimija Gopčevića koji je umro prije 26 godina. Zakon je donešen na prijedlog PES-a i njime nazivi sportskih objekata koji nisu u saglasnosti s novim odredbama prestaju važiti danom stupanja na snagu zakona. Skupština je u utorak usvojila i Zakon o spomen obilježju predložen od Bošnjačke stranke (BS). Njime se omogućava naknadna legalizacija spomenika podignutih mimo zakona čime se osigurava i pravni okvir za ostanak spomen-ploče u Morinju. Po nekim nezvaničnim informacijama se ubrzo očekuje i rješavanje pitanja odštete logorašima iz Morinja. Ovo pitanje je već trebalo biti riješeno prošle godine ali je odluka Vlade nekoliko puta odlagana zbog nevoljnosti dijela ministara koji se smatraju Srbima. Traženo je da se ispostavi i kontrazahtjev za crnogorske rezerviste brutalno mučene i ubijene u Lori. Rezervisti stradali u Lori su zarobljeni tokom agresije na Hercegovinu i bili su pod komandom Beograda koji ih nije prijavio Medjunarodnom crvenom krstu (IRC). Po nekim informacijama hrvatskih NVO organizacija za ljudska prava, prije svega Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, pitanje rezervista je riješeno dogovorom HDZ-a sa DPS vlašću da se to stavi podtepih. Zauzvrat Hrvatska je zažmurila na ulogu Mila Đukanovića i njegovih saradnika u agresiji na jug Hrvatske i sistematsku pljačku okupiranih teritorija o čemu u Vladi Crne Gore postoji obilna dokumentacija.
DPS vlast je jula 2005. godine u Cavtatu potpisala Memorandum i sporazum o naknadi štete za uništeni i opljačkani stočni fond u Konavlima (oko 650 krava sa farme u Grudama). Crna Gora je na ime obeštećenja ukupno isplatila oko 380 hiljada eura. Tada je Srpska narodna stranka (sada Nova srpska demokratija) Andrije Mandića tražila ispitivanje odgovornosti Đukanovića jer „tim novcem, kojim se plaćaju goveda, gospodin Đukanović kupuje podršku Republike Hrvatske“. Od tada su Mandić i njegova stranka prošli put transformacije. Sada ga u Srbiji režimski mediji pljuju i optužuju za izdaju srpstva.
Pitanje potvrđivanja sadašnje (istorijski i pravno nesporne) granice na kopnu je vjerovatno ispostavljeno zbog stava predsjednika Jakova Milatovića i vučićevskih političara koji smatraju da je i dalje sporna kopnena granica. U nemudroj izjavi za TV E početkom juna Milatović je rekao da smatra da Rt Oštro na poluostrvu Prevlaka u pregovorima sa Hrvatskom oko razgraničenja treba pripasti Crnoj Gori jer se na taj način čuva ulaz u Bokokotorski zaliv. Slične izjave je davao i Milan Knežević.
Problem broda Jadran kao uslov zatvaranja poglavlja 31 je drugačiji. Hrvatska po riječima zvaničnika crnogorske vlasti koji je želio ostati anoniman „nastupa sa maksimalističkim zahtjevima koristeći trenutak“. Ranije diplomatske sondaže prema Zagrebu, da se stvar prepusti međunarodnoj arbitraži, su odbijene. Zagreb smatra da je Split „matična luka Jadrana“ iako nije prezentirao dokument kojim to potvrđuje. Vojni brodovi za razliku od trgovačkih de facto i de iure nemaju matične luke već se samo upisuju u flotnu listu dotične ratne mornarice (RM). Tvrdnja da je Jadran zvanično predat Kraljevskoj mornarici na svečanosti 6. septembra 1933. u Splitu je upitna. Tada je organizovana javna svečanost uručenja broda od strane organizacije Jadranska straža u vidu navodnog „poklona“ Mornarici. Na osnovu dokumenata Jadranska straža je prikupila tek osminu novca potrebnog za gradnju broda. Zvanični zapisnik o primopredaji broda između brodograditelja (hamburški Stulcken&Sohn) i naručioca, Kraljevske Mornarice, sačinjen je i potpisan 16. jula 1933. u Tivtu i predat u tivatskom Arsenalu predstavniku KrMJ, kontradmiralu Marjanu Poliću. Sporazumom o sukcesiji od 29. juna 2001. (Hrvatska, SRJ, BiH, Slovenija i Makedonija) u Aneksu 3 stoji „pokretna materijalna državna imovina SFRJ koja se nalazila na teritoriji SFRJ preći će na državu sukcesora na čijoj se teritoriji ta imovina nalazila na dan kada je ova proglasila nezavisnost“. Jadran je bio u Tivtu na dugom remontu.
Još teže će se riješiti povrat otete imovine bokeljskih Hrvata (ali i drugih nacionalnosti) u doba vlasti porodice Đukanović koja i dalje velikim dijelom drži zarobljeno pravosuđe. Zapadni diplomata je u neformalnom razgovoru za Monitor rekao da Hrvatska to dobro zna i zna da je to zahtjev koji je nemoguće ispuniti u kratkom vremenu. Isto se odnosi i na zahtjev procesuranja ratnih zločina po komandnoj odgovornosti. Tužioci se, bez velikog pristiska sa Zapada, neće usuditi pozvati Đukanovića ni na razgovor a kamoli ga procesuirati za ratne zločine. Po sadašnjem ponašanju Zagreba vidno je da Đukanović ima njihovu zaštitu (i zajedničkih prijatelja u Kremlju).
Nedavno je u intervjuu za video kanal HDZ-u naklonjenog Jutarnjeg lista istoričar i politički komentator Tvrtko Jakovina izjavio da „Hrvatska vlast…ne želi druge zemlje u EU s evropskog jugoistoka“ i da je „hrvatskoj vlasti u interesu da Vučić ostane (na vlasti)“. Jakovina je inače i autor i priređivač obimne arhivske građe za predstojeću knjigu o Milu Đukanoviću.
Crnogorska Vlada se najviše uzda u kancelara Fridriha Merca kao i pomoć Austrije, Češke i Slovačke oko slamanja HDZ-DPS opstrukcija za ulaz u EU. Dosadašnja ignorancija hrvatskih zahtjeva ne ide u prilog Crnoj Gori.
IN ENGLISH4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice