Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Toponomastikon zla

Objavljeno prije

na

Ima jedan dio susjedne države kojemu ja ne mogu preko usta da prevalim takozvani zvanični naziv. Nije, naravno, stvar u mojim govornim mogućnostima, tj. nemogućnostima, budući da nikada nijesam imao Sprachfehler u izgovaranju ni jednog ni drugog dijela naziva. S objedinjenim izgovorom te dvije riječi ne ide mi nikako. U toj se objedinjenosti objavljuje urbi et orbi da ono čudo koje je tutnjalo prostorom bivše Jugoslavije cijelih dvadeset godina nije prošlo, nego da je jedan dio njegove demonije ostao da traje i zauvijek podsjeća da ne važi ona dubokoumna sentencija o zločinu koji se ne isplati. Kad mi se ne da izgovoriti rečeni toponim (upravo, „politikonim”), kad od njega imam dublju svjetonazornu i emocionalnu inhibiciju, stvar nije u tome što se nije imalo vremena za navikavanje i uvježbavanje povezanog izgovaranja riječi koje ga čine, jer naziv postoji svega petnaestak godina. Ne bi problem mogao nastati ni zbog toga što jedna od riječi u nazivu predstavlja supstantivirani pridjev. Kad bi problem bio u tome, onda bi iz jezika koji su nastali u raspadu nekadašnje jezičke zajednice većine balkanskih Slovena morali iščeznuti oni nazivi država koji su građeni na isti način (naprimjer, Mađarska, Njemačka, Hrvatska, Slovačka, Danska, Finska itd.). Druga je stvar što bi posebno zgodnom temom za razmišljanje moglo da bude pitanje kako se i zašto kod južnih Slovena problem da se razumije šta je nešto traži u odgovoru na pitanje čije je nešto. Možda je cijeli hod civilizacijske mentalnosti udešen tako da se od imenica ide prema prisvojnim zamjenicama i obrnuto?!

Problem nije u jeziku, nego u politici koja je svoj opredmećeni izraz rasprostrla od bosanskih i hercegovačkih jaruga do toponomastikona koji je kovan u raspadu Jugoslavije. Raspad je provođen svim mogućim silama i sredstvima, pa i onima koja su se ponajmanje mogla očekivati. A zapravo, oni koji su izazivali raspad, koji su kontrolisali njegovu dubinu i žudjeli da se nikada više i nikako ne sastavi ono što su oni naumili da rastave, imali su pripremljena sva nedozvoljena toponimijska i toponomastička sredstva. Jasnije rečeno, oni kod kojih je žudnja za prisvajanjem onoga zajedničkoga i osvajanjem onoga tuđega bila najjača smislili su da je imenovanje svojim onoga zajedničkoga i tuđega dovoljno da to zajedničko i tuđe uistinu i postane njihovim!
Da se u tzv. običnom životu neki rab božji ponaša na taj način da imenujući hoće da prisvaja, narod bi ga gledao sa sažaljenjem. Da taj isti rab nešto tako imenovano hoće da ponese kući, imao bi posla s organima reda i mira. Da se pokaže da narečeni rab ima ozbiljne probleme u toj nominirajućoj posesivnosti vjerovatno bi bio uzet na ozbiljna stručna posmatranja. Po nesreći, u politici i geopolitici ne važe pravila stida, reda i mira, te psihološke normalnosti koja važe među običnim ljudima. Zato se i moglo dogoditi da je političko-ratna osvajačka doktrina, kojom se osvajano htjelo odmah i trajno prisvojiti preimenovanjem, na paradoksalan način istovremeno opozvana, ali i potvrđena u svojim zlokobnim posljedicama u jednoj američkoj vazduhoplovnoj bazi.

Kada u toj državi strani nadzornici nagone da se ukidaju svi dijelovi toponomastikona zla koji je smišljan u ratu, ima u tom nagonjenju nečega vrlo prozuklog. Ne nagone da se liječi glavno zlo imenujućeg obolijevanja, a hoće da organizam te države ozdravi. Oni koji nadziru nadzornike su ili vrlo glupi ili vrlo pokvareni. Trećega ne biva!

Milenko A. PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo