Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tragedije uzaludno upozoravaju

Objavljeno prije

na

Vijest da je otac ubio desetogodišnjeg sina J. R. u Podgorici prestravila je javnost. Otac ubica Goran Ristić (41) je nakon zločina pobjegao u Srbiju i izvršio samoubistvo. Poslije tragedije ispostavilo se da su protiv Gorana Ristića više puta podnošene prijave zbog porodičnog nasilja. Policija tvrdi da je nakon prijava učinila sve što je bilo u njenoj moći, a Centar za socijalni rad da nije ni obaviješten o ranijem nasilju u porodici Ristić. Porodica ubijenog djeteta sa majčine strane najavila je tužbu protiv nadležnih.

I nakon ove tragedije ostao je gorak utisak da nije učinjeno sve da se ona eventualno spriječi.

Direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević izjavila je da je policija u slučaju prijavljivanja nasilja bila dužna da udalji nasilnika ili da ga pritvori: ,,Niko, izgleda, nije procijenio opasnost. Čemu onda služi multidisciplinarni tim. Neophodno je bilo pružiti zaštitu i napraviti plan pomoći žrtvi nasilja u tom slučaju. Ako je policija bila upoznata nekoliko puta o tome, onda je to bio signal da je to opasan nasilnik koji se najvjerovatnije ne zaustavlja na prvom, drugom ili trećem napadu. Kada se desi nasilje, nema tu mirenja. Da je u ovom slučaju nasilnik bio priveden ili udaljen, možda do tragedije ne bi došlo”.

Raičevićeva je istakla da zabrinjava i to što visoki zvaničnici Crne Gore javno govore da je porodično nasilje privatan problem u koji društvo ne treba i ne smije da se miješa.

Policija nije jedina koja je dužna da reaguje na nasilje u porodici. Centri za socijalni rad obavezni su da brinu i o djeci i o porodicama u kojima su narušeni porodični odnosi. Poznato je da se slučajevi kada su centri iskoristili najradikalnije mjere koje im u tim slučajevima omogućava Porodični zakon Crne Gore, kao što je lišavanje roditeljskog prava, mogu na prste izbrojati. Opravdanja su mnoga – od toga da je Crna Gora tradicionalna i ne prihvata takve mjere, do toga da su centri tek dio zastarjelog, neefikasnog i centralizovanog sistema socijalne zaštite, nerijetko bez kapaciteta da reaguju. Interesantno, imali su kapaciteta da reaguju, čak kršeći propise koji se odnose na opseg nadležnosti pojedinačnih centara, kada je u pitanju bilo dijete Aca Đukanovića, brata bivšeg premijera Crne Gore. Radnici podgoričkog Centra za socijalni rad, uz asistenciju policije, oduzeli su Đukanovićevo dijete od majke koja živi u Nikšiću iako na to nijesu imali pravo.

Kada je nasilje evidentirano, centri su dužni da reaguju i sarađuju sa policijom. Iako bez kapaciteta, država nije učinila mnogo da decentralizuje sistem i u društvenu brigu o porodici uključi na pravi način civilni sektor koji bi takođe mogao da reaguje u ovakvim slučajevima i pruži pomoć članovima porodice u kojoj se vrši nasilje. Sigurna ženska kuća, NVO koja se duže od deceniju bori protiv nasilja u porodici, bezuspješno pokušava da obezbijedi sredstva radi kupovine stana koji bi bio sklonište za žrtve porodičnog nasilja.

To nijesu jedini propusti. Brojni su primjeri nespremnosti društva i neefikasnosti institucija da preventivno djeluju na slučajeve nasilja u porodici, ali i da vode adekvatnu brigu o osobama koje su označene kao nasilne i koje bi mogle ugroziti nečiji život.

U oktobru prošle godine je tako Feriz Sijarić, u podgoričkom naselju Zabjelo, nožem nasrnuo na jedanaestogodišnju komšinicu koja je išla u školu i teško je povrijedio. Sigurne smrti djevojčicu je spasila školska torba koja je usporila sječivo i zapomaganje koje je čula njena majka i razjarenog komšiju onemogućila da zada još koji ubod. Prilikom hapšenja Sijarić je povrijedio i policajca. Komšije su svjedočile da je Sijarić postao druga osoba još 1991. godine kada ga je napustila supruga. Policija je potvrdila da su prije napada primili nekoliko anonimnih prijava o Sijarićevoj agresivnosti. Na tome se završilo.

Sredinom marta ove godine Srbija je Crnoj Gori izručila Aleksandra Saveljića, koji je 10. decembra prošle godine, kako sumnja policija, nožem ubio majku i sestru. Saveljić je dva mjeseca bio u bjekstvu. Uhapšen je u februaru na Željezničkoj stanici u Beogradu kada ga je policija sasvim slučajno pretresla i kod njega pronašla veliki nož. Saveljić je liječeni duševni bolesnik.

Cetinjska policija 15. septembra 2010. godine lišila je slobode Vasilija Samardžića zbog sumnje da je više dana bivšu djevojku M.V. držao zatočenu u stanu i zlostavljao je. On je zatočenu djevojku svakodnevno psihički i fizički maltretirao, zadajući joj udarce pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, a takođe ju je i grizao po tijelu. Ranije je u više navrata prijavljivan policiji zbog nasilja, ali su izostale konkretne reakcije.

Direktor NVO SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Biljana Zeković izjavila je da su zbog nereagovanja u slučaju prijave nasilja najodgovorniji policija i tužilaštvo. Ona je upozorila da u Crnoj Gori fali institucionalna podrška kada su u pitanju žrtve nasilja.

Pored ove manjka i podrška u liječenju nasilnika i psihički oboljelih. U Crnoj Gori još ne postoji registar oboljelih od psihoza (koje pripadaju oboljenjima iz grupe – duševni poremećaji i poremećaji ponašanja).

Prema posljednjim podacima Instituta za javno zdravlje iz 2008. godine u crnogorskim bolnicama liječeno je 2. 229 pacijenata sa mentalnim poremećajima. Stručnjaci upozoravaju da je prirodno da agresija postoji kod svih ljudi, ali da je ona kod duševnih bolesnika veća ukoliko se ne liječe, ne uzimaju redovno terapiju ili familije ne obraćaju pažnju na njih. Od 40 vještačenja 2009. godine pet ubistava počinili su registrovani duševni bolesnici. Ni oni Crnoj Gori nemaju adekvatnu brigu. Zbrinjavaju se tek kada je kasno, a prethodno im se ne pruža odgovarajuća pomoć na nižim stupnjevima zdravstvenog sistema.

Nekada je nasilje, istina, nemoguće izbjeći. Ipak, svako zrelo društvo uči na sopstvenim greškama, pokušavajući da ispravi ono što se ispraviti može. Crnogorske institucije tragedije uzalud upozoravaju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

I DIREKTORICA ASK-A JELENA PEROVIĆ NA POPISU UHAPŠENIH DRŽAVNIH FUNKCIONERA: Duge vožnje dovele u pritvor?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na koji način je djelo počinila uhapšena direktorica ASK-a, preciznije, šta je od svega onoga što su joj spočitavali zaposleni u ASK-u, nevladine organizacije i budžetska inspekcija istraženo do nivoa osnovane sumnje u SDT-u nijesu objasnili. Njen advokat kaže kako “izgleda” da je procesuirana “zato što je službeno auto koristila više nego što u SDT-u smatraju da je trebalo”

 

SDT je, tvrde, prikupilo dovoljno dokaza na osnovu kojih su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), u srijedu, stavili lisice na ruke direktorici Agencije za sprječavanje korupcije Jeleni Perović. Tome je prethodio višesatni pretres prostorija Agencije.

I dok su pojedini mediji tvrdili da je uhapšena, SDT da nije, političari su se po ko zna koji put takmičili ko će prije da pohvali ili iskritikuje akciju. Perović je, nakon višesatnog pretresa službenih prostorija,  sprovedena do prostorija SPO-a. Osnovne detalje saznali smo iz saopštenja Specijalnog državnog tužilaštva koje se oglasilo ubrzo nakon što su mediji objavili slike njenog privođenja.

“Nakon pretresanja kancelarije i službenog vozila, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva službenici Specijalnog policijskog odjeljenja su lišili slobode J.P., direktoricu Agencije za sprječavanje korupcije, zbog osnovane sumnje da je, tokom prošle i do aprila ove godine, učinila produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja”, saopšteno je iz tužilaštva.

Na koji način je djelo počinila uhapšena direktorica ASK-a, preciznije, šta je od svega onoga što su joj spočitavali zaposleni u ASK-u, nevladine organizacije i budžetska inspekcija istraženo do nivoa osnovane sumnje u SDT-u nijesu objasnili. Zato je njen advokat Nikola Martinović, koji nije prisustvovao pretresu, medijima kazao da su službenici SPO tokom pretresa tražili dokumenta koja su već predata Specijalnom državnom tužilaštvu, a koja se odnose na putne naloge čelnika Agencije za sprječavanje korupcije i upotrebu službenih automobila. “Tokom pretresa nije nađeno ništa. Oduzeti su eletronski uređaji, a i neke njene privatne stvari. Oduzet je i kompjuter koji se nalaze u njenom kabinetu i dokumenta. Nema nikakve fame, ne radi se o nikakvoj organizovanoj kriminalnoj grupi. Izgleda da je Perović procesuirana zato što je službeno auto koristila više nego što u SDT-u smatraju da je trebalo”, kazao je Martinović  i dodao da provijava još jedna optužba – da su se u okviru Agencije protivzakonito dijelile neke varijabile.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo