Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tragedije uzaludno upozoravaju

Objavljeno prije

na

Vijest da je otac ubio desetogodišnjeg sina J. R. u Podgorici prestravila je javnost. Otac ubica Goran Ristić (41) je nakon zločina pobjegao u Srbiju i izvršio samoubistvo. Poslije tragedije ispostavilo se da su protiv Gorana Ristića više puta podnošene prijave zbog porodičnog nasilja. Policija tvrdi da je nakon prijava učinila sve što je bilo u njenoj moći, a Centar za socijalni rad da nije ni obaviješten o ranijem nasilju u porodici Ristić. Porodica ubijenog djeteta sa majčine strane najavila je tužbu protiv nadležnih.

I nakon ove tragedije ostao je gorak utisak da nije učinjeno sve da se ona eventualno spriječi.

Direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević izjavila je da je policija u slučaju prijavljivanja nasilja bila dužna da udalji nasilnika ili da ga pritvori: ,,Niko, izgleda, nije procijenio opasnost. Čemu onda služi multidisciplinarni tim. Neophodno je bilo pružiti zaštitu i napraviti plan pomoći žrtvi nasilja u tom slučaju. Ako je policija bila upoznata nekoliko puta o tome, onda je to bio signal da je to opasan nasilnik koji se najvjerovatnije ne zaustavlja na prvom, drugom ili trećem napadu. Kada se desi nasilje, nema tu mirenja. Da je u ovom slučaju nasilnik bio priveden ili udaljen, možda do tragedije ne bi došlo”.

Raičevićeva je istakla da zabrinjava i to što visoki zvaničnici Crne Gore javno govore da je porodično nasilje privatan problem u koji društvo ne treba i ne smije da se miješa.

Policija nije jedina koja je dužna da reaguje na nasilje u porodici. Centri za socijalni rad obavezni su da brinu i o djeci i o porodicama u kojima su narušeni porodični odnosi. Poznato je da se slučajevi kada su centri iskoristili najradikalnije mjere koje im u tim slučajevima omogućava Porodični zakon Crne Gore, kao što je lišavanje roditeljskog prava, mogu na prste izbrojati. Opravdanja su mnoga – od toga da je Crna Gora tradicionalna i ne prihvata takve mjere, do toga da su centri tek dio zastarjelog, neefikasnog i centralizovanog sistema socijalne zaštite, nerijetko bez kapaciteta da reaguju. Interesantno, imali su kapaciteta da reaguju, čak kršeći propise koji se odnose na opseg nadležnosti pojedinačnih centara, kada je u pitanju bilo dijete Aca Đukanovića, brata bivšeg premijera Crne Gore. Radnici podgoričkog Centra za socijalni rad, uz asistenciju policije, oduzeli su Đukanovićevo dijete od majke koja živi u Nikšiću iako na to nijesu imali pravo.

Kada je nasilje evidentirano, centri su dužni da reaguju i sarađuju sa policijom. Iako bez kapaciteta, država nije učinila mnogo da decentralizuje sistem i u društvenu brigu o porodici uključi na pravi način civilni sektor koji bi takođe mogao da reaguje u ovakvim slučajevima i pruži pomoć članovima porodice u kojoj se vrši nasilje. Sigurna ženska kuća, NVO koja se duže od deceniju bori protiv nasilja u porodici, bezuspješno pokušava da obezbijedi sredstva radi kupovine stana koji bi bio sklonište za žrtve porodičnog nasilja.

To nijesu jedini propusti. Brojni su primjeri nespremnosti društva i neefikasnosti institucija da preventivno djeluju na slučajeve nasilja u porodici, ali i da vode adekvatnu brigu o osobama koje su označene kao nasilne i koje bi mogle ugroziti nečiji život.

U oktobru prošle godine je tako Feriz Sijarić, u podgoričkom naselju Zabjelo, nožem nasrnuo na jedanaestogodišnju komšinicu koja je išla u školu i teško je povrijedio. Sigurne smrti djevojčicu je spasila školska torba koja je usporila sječivo i zapomaganje koje je čula njena majka i razjarenog komšiju onemogućila da zada još koji ubod. Prilikom hapšenja Sijarić je povrijedio i policajca. Komšije su svjedočile da je Sijarić postao druga osoba još 1991. godine kada ga je napustila supruga. Policija je potvrdila da su prije napada primili nekoliko anonimnih prijava o Sijarićevoj agresivnosti. Na tome se završilo.

Sredinom marta ove godine Srbija je Crnoj Gori izručila Aleksandra Saveljića, koji je 10. decembra prošle godine, kako sumnja policija, nožem ubio majku i sestru. Saveljić je dva mjeseca bio u bjekstvu. Uhapšen je u februaru na Željezničkoj stanici u Beogradu kada ga je policija sasvim slučajno pretresla i kod njega pronašla veliki nož. Saveljić je liječeni duševni bolesnik.

Cetinjska policija 15. septembra 2010. godine lišila je slobode Vasilija Samardžića zbog sumnje da je više dana bivšu djevojku M.V. držao zatočenu u stanu i zlostavljao je. On je zatočenu djevojku svakodnevno psihički i fizički maltretirao, zadajući joj udarce pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, a takođe ju je i grizao po tijelu. Ranije je u više navrata prijavljivan policiji zbog nasilja, ali su izostale konkretne reakcije.

Direktor NVO SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Biljana Zeković izjavila je da su zbog nereagovanja u slučaju prijave nasilja najodgovorniji policija i tužilaštvo. Ona je upozorila da u Crnoj Gori fali institucionalna podrška kada su u pitanju žrtve nasilja.

Pored ove manjka i podrška u liječenju nasilnika i psihički oboljelih. U Crnoj Gori još ne postoji registar oboljelih od psihoza (koje pripadaju oboljenjima iz grupe – duševni poremećaji i poremećaji ponašanja).

Prema posljednjim podacima Instituta za javno zdravlje iz 2008. godine u crnogorskim bolnicama liječeno je 2. 229 pacijenata sa mentalnim poremećajima. Stručnjaci upozoravaju da je prirodno da agresija postoji kod svih ljudi, ali da je ona kod duševnih bolesnika veća ukoliko se ne liječe, ne uzimaju redovno terapiju ili familije ne obraćaju pažnju na njih. Od 40 vještačenja 2009. godine pet ubistava počinili su registrovani duševni bolesnici. Ni oni Crnoj Gori nemaju adekvatnu brigu. Zbrinjavaju se tek kada je kasno, a prethodno im se ne pruža odgovarajuća pomoć na nižim stupnjevima zdravstvenog sistema.

Nekada je nasilje, istina, nemoguće izbjeći. Ipak, svako zrelo društvo uči na sopstvenim greškama, pokušavajući da ispravi ono što se ispraviti može. Crnogorske institucije tragedije uzalud upozoravaju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zanimljivo je da su Krstoviću lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci,  u novembru prošle godine, bezuspješno tražen

 

Još jedan, kako to stoji u zvaničnom saopštenju Uprave policije, visokorangirani pripadnik organizovane kriminalne grupe našao se iza brave. Riječ je o 38.godišnjem Igoru Krstoviću. Zanimljivo je da su mu lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci, tačnije u novembru, bezuspješno tražen.

Više sreće su tada službenici policije imali u pronalasku i hapšenju njegovih sugrađana Saše Anđušića i Borisa Dobrovića. Akcija je tada izvedena po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ali o njenim detaljima nije bilo zvaničnog saopštenja. Kratko je tada iz SDT-a saopšteno da “radi zaštite interesa postupka neće obavještavati javnost u ovom trenutku o mjerama i radnjama koje se preduzimaju, ali ćemo blagovremeno dati saopštenje čim se za to stvore uslovi”.

Više podataka se  nije moglo dobiti ni nakon hapšenja Krstovića. Dan nakon hapšenja Krstović je na saslušanju u Specijalnom državnom tužilaštvu negirao  krivicu. Da nije kriv ponovio je i u podgoričkom Višem sudu pred sudijom za istragu koji mu je odredio pritvor do 30 dana.

“Iznio je odbranu i negirao da je počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret”, kazao je Krstovićev advokat Danilo Mićović, koji nije želio da iznosi detalje sa saslušanja jer je, rekao je on, postupak tajan.

„I.K. se potraživao po potjernici NCB Interpola Podgorica zbog sumnje da je izvršio krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i više krivičnih djela iz oblasti pranja novca, kao i krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i krivično djelo izazivanje opšte opasnosti. Radi se o visokorangiranom pripadniku jedne kriminalne grupe koja je sprovodila kriminalne aktivnosti na teritoriji Crne Gore, saopšteno je iz policije u kasnim večernjim satima.

Iste večeri, poslije 22.30 stigla je pohvala od ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića.

„Uspješno lociranje i hapšenje međunarodno traženog visokorangiranog člana kriminalnog klana, rezultat je izuzetne saradnje i profesionalnosti službenika Sektora za borbu protiv kriminala i Odjeljenja bezbjednosti Budva, uz podršku Specijalnog policijskog odjeljenja. Ovo hapšenje pokazuje visoku posvećenost i efikasnost naših službi u borbi protiv organizovanog kriminala, navodi se u saopštenju dostavljenom iz Šaranovićevog kabineta.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove godine nije bilo ni jednog skijaškog dana, pa su i prihodi  daleko od planiranih. Zbog toga će biti neophodna državna pomoć. Makar dok se ne postave sistemi za  vještačko osnježavanje koji, za sada, nijesu instalirani ni na jednom skijalištu

 

 

Državno  preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) je, tokom januara i februara, od prodaje usluga ostvarilo jedva preko pet odsto prihoda planiranih za taj period Finansijskim planom za 2024. godinu. Precizno: prihodovano je svega 45 od planiranih 880 hiljada eura. I od ugostiteljskih usluga prihodovali su tek nešto više od 50.000 eura, dok je planom bilo projektovano devet puta više. Prihoda od naplate parkinga nijesu imali, a minimalni su i prihodi od zakupa poslovnog inventara i opreme (iznajmljivanje skijaške opreme i sanki).

Izvršni direktor Đuro Milošević objašnjava kako na Ski centru Kolašin 1600, jedinom koji funkcionište u okviru tog preduzeća, nije  bilo ni jednog skijaškog dana. Sve to će imati, kaže, ozbiljne posljedice po poslovanje preduzeća, ali i „nametnuti kao prioritet ubrzanje procesa izgradnje sistema vještačkog osnježavanja“. Jedino tako, tvrdi Milošević,  izbjeći će se opasnost da se slična situacija ponovi narednih godina.

„Skijaška sezona, ako je možemo nazvati skijaška, primiče se kraju a Ski centar Kolašin 1600 nije imao ni jedan dan skijanja. Vremenski uslovi su bili takvi da nije bilo dovoljno padavina da se skijaške staze pripreme za skijanje, a na skijalištu  nema izgrađenog sistema za vještačko osnježavanje. Skijališta u regionu, koja su imala iste atmosferske uslove, a imaju izgrađene sisteme za vještačko osnježavanje, otvorili su sezonu skijanja sredinom decembra prošle godine i ona još traje“, navodi izvršni direktor SCG.

Prema njegovim riječima, posljedice ovakve sezone uveliko se osjećaju u SCG i cijeloj kolašinskoj turističkoj privredi. O tome je nedavno obavijestio i kolašinski lokalni parlament  koji je, na incijativu preko 200 Kolašinca, raspravljao  o mogućnosti da se planirani projekat zahvatanja vode sa rijeke Ljevaje odloži dok se ne ispitaju mogućnosti „jednostavnijeg i jeftinijeg“  snabdijevanja vodom dva planinska centra na Bjelasici.

„Posljedice će se osjetiti posebno početkom sledeće zimske sezone, koju će biti jako teško pripremiti i privući goste, nakon ovako loše reklame. Jedino izgradnjom sistema za vještačko osnježavanje, u svemu poštujući važeću plansku dokumentaciju, Skijališta CG mogu biti konkurentna sa skijalištima u regionu i imati garantovanu skijašku sezonu“, zaključuje Milošević.

On, za sada,  ne pominje neophodnost  državne pomoći na koju su u tom preduzeću navikli, kad god podbaci sezona ili kad se finansijski plan pokaže kao preambiciozan. Međutim,  njegovi saradnici su, nedavno, na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Crne Gore, kazali da će pomoć države biti neophodna. Navodno, već su se obratili i resornom Ministarstvu, jer kako je rekla Tanja Vukić iz SCG, bez te pomoći neće dalje moći da funkcionišu. “Sada radimo na pripremi ljetnje turističke sezone i činimo sve što je do nas, ali nam je neophodna finansijska pomoć za ogromne gubitke koje smo pretrpjeli. Nadamo se da će Ministarstvo imati sluha i izaći nam u susret”, istakla je Vukić.

SCG su, gotovo od  osnivanja, dobijali pomoć države. Ona je u 2017. godini bila oko 120.000 eura, a naredne duplo više.  Blizu 660.000  bila je podrška SCG iz državne kase 2019. godne, a 2020. je premašila milion eura, koliko je bila i godinu kasnije.

Agencija za zaštitu konkurencije (AZK)  prošle godine, nakon ispitnog postupka, donijela je odluku da je taj vid podrške države preduzeću u skladu sa zakonom. Početkom 2021.  godine, AZK je resoru Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma naložila da ne daje pomoć SCG dok se ne okonča ispitni postupak. U okviru SCG su skijališta Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinski centar Komovi i Eco Adventure park Komovi.  Za sada radi samo kolašinsko skijalište u koje su uložene desetine miliona.

Prema podacima Uprave za kapitalne projekte, više od 66 miliona eura uloženo je u projekte na Bjelasici u cilju unapređenja turističke infrastrukture i ponude, a koji se finansiraju kroz kapitalni budžet. Riječ je o razvoju skijaških centara  Bjelasica i Komovi (Ski-centar Kolašin 1600, Ski-centar Žarski i Skijaški centar Cmiljača). Nedavno su iz Ministarstva turizma saopštili da je  u planu nastavak aktivnosti i radova na pomenutim ski centrima kako bi se oni konačno priveli namjeni. Dalji planovi za Ski centar Kolašin 1600 su završetak započetih ski-liftova, izgradnja osvjetljenja za dvije skijaške staze uz ski-liftove, čime će, tvrde u resornom Ministarstvu, Ski centar dobiti na kvalitetu dodatnom ponudom.

Ni jednog skijaškog dana nije bilo ni na ski centrima Vučje i Durmitor. Iz tih skijališta objašnjavaju  da su pretrpjeli ogromnu štetu tokom dosadašnjeg toka zimske turističke sezone. Marinko Purić, izvršni direktor Ski centra Durmitor kaže da je svima  jasno da je zimska turistička sezna propala i da od planiranih 90 skijaških dana nije bilo nijednog. “Nalazimo se jako teškoj finansijskoj situaciji, uložili smo sve napore i sva moguća sredstva, ali nam nedostatak sniježnog pokrivača nije išao na ruku. Naši gubici su nenadoknadivi”, kazao je on na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva PKCG.

Na tom skijalištu je napravljena akumulacija za vodu neophodnu za vještačko osnježavanje. Nezvanično se  pominje instaliranje sniježnih topova do sljedeće zime, ali se za sada ne zna ko će to da radi i da finansira.

Prema dokumentima koje je država, očigledno, zanemarila kad je odlučivala o ulaganjima u skijališta, vještački snijeg će biti neophodan na mnogim crnogorskim planinama. Prema zaključcima iz 2007. godine, samo četiri oblasti u sjevernom dijelu Crne Gore (Durmitor, Bjelasica, Sinjajevina i Maganik) imaju u sezoni više od 60 dana snijeg visine iznad 50 centimetara. Najveći broj dana (više od 90) sa visinom snijega iznad 30 centimetara ima Durmitor (na visini od 1.750 do 1.950 mnm), a 80 dana Maganik, Sinjajevina i Bjelasica (nadmorske visine od 1.650 do 1.850 metara).

Za potrebe izrade Master plana za razvoj zimskog turizma u Crnoj Gori urađena je modelska reanaliza zimskih sezona (2002.-2004.) koja je ukazala na rizike od velikih ulaganja u skijaški turizam. To modeliranje je urađeno pod pokroviteljstvom Hidrometeorološkog zavoda.

U Nacionalnoj strategiji za klimatske promjene iz 2015. godine  piše da su klimatske promjene najveća prepreka razvoju zimskog turizma u Crnoj Gori.U tom dokumetu piše da će se sniježne padavine do 2030. godine smanjiti za 25 odsto, a zatim i za 50 procenata. Strategija predlaže pomjeranje skijaških staza na visine iznad 1.800 metara i više ulaganja u sisteme za vještački snijeg.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo