Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Krupno i za Kineze

Objavljeno prije

na

Čudan je ovaj svijet. A i njihove banke. Pa zar nijesu mogle da namirišu „posao stoljeća” u Crnoj Gori? Pa ni ti Kinezi. Takva sila, vele, a još „nemaju iskustva u projektima privatno-javnog partnerstva”. Mogli su bar nešto ovđe naučiti. Zauzvrat bi nam napravili put od koga bi se, onda, neki naši podizvođači, decenijama masno namirivali iz državnog budžeta. I vratili kredite bankama đe su se zadužili za kupovinu mehanizacije. Konačno bi neku crkavicu dobili i oni koji su prethodnih godina panično kupovali nekretnine uzduž i poprijeko nacrtanog autoputa. „To bi nas svakako izvuklo iz krize”, kažu crnogorski tajkuni i mnogi biznismeni naučeni prethodnih godina da samo špekulantski razmišljaju. MODEL: No, ni Kinezi nijesu progutali „slatku i omamljujuću priču”, odnosno model crnogorske Vlade koji je praktično nepoznat u svjetskoj praksi. Ministar Andrija Lompar je ranije optimistički tvrdio da Kinezima pare nijesu problem, ali sada će im možda ostaviti novi rok da „nabave novac za privatno-javno partnerstvo”.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović nije sumnjao u dogovor s Kinezima. „Iza njih će stati kineska država. Kina je krajnje ozbiljan partner”, govorio je on. I prognozirao da će za četiri mjeseca biti završeni pregovori između kineskih kompanija i crnogorske Vlade. Kako su, eto, Kinezi ozbiljni a neiskusni, Vlada premijera Igora Lukšića će, teška srca, kako bi još održala iluziju da će autoputa do Boljara nekada biti, morati da uđe u teške pregovore s Evropskom investicionom bankom (EIB). Do juče je i Lukšić poručivao puku da „EIB nije jedini kreditor za finansiranje gradnje autoputa”. Ako ćemo pravo – i nije, jer iz te evropske institucije, bar za sada, zainteresovani su za finansiraje izgradnje samo dvije dionice (Đurmani-Virpazar i Virpazar-Smokovac), koje bi jedino bile rentabilne. Za ostalo se, kako poručuju iz EIB, sami snalazite. No, prije toga, raspišite novi tender i napravite svu potrebnu dokumentaciju. Vladi će za to biti potrebno najmanje 12 mjeseci.

MRKA: Stvari se svakim danom sve više komplikuju. I ministar Lompar navodi da se mnogi važni infrastrukturni projekti u svijetu odlažu u vremenima krize, a što ne bi i u Crnoj Gori. Posebno ako nije iskoristila šanse od 2005. godine kada je prodala Telekom i nagovijestila da će s tim sredstvima krenuti u gradnju autoputa prema sjeveru. Ali pare su potrošene, a vrijednost radova na autoputu od 170 kilometara porasla sa dvije na čak četiri milijarde eura. Nevjerovatnih 23,4 miliona eura po kilometru! „Pa ko je onda tu lud ili nesposoban, nepošten ili nemoralan”, pitali su se analitičari. Zbog činjenice da Vlada Crna Gora želi finansirati čak dvije trećine troškova izgradnje i održavanja autoputa, odnosno oko 70 odsto godišnjeg bruto-društvenog proizvoda, tom modelu usprotivio se i MMF. To bi neminovno značilo da se zbog izgradnje autoputa Crna Gora mora dodatno zadužiti.

Ni srpski ministar za infrastukturu i kapitalne investicije Milutin Mrkonjić (i on je bio viđeni gost uz premijere Srbije, Hrvatske i Crne Gore na svečanosti u Gornjim Mrkama 15. oktobra 2009. godine) ne „hrli” više tako poletno prema Boljarima i luci Bar. Zabavio se koridorom 10, đe mu posao slabo ide, pa navodi da je „opredjeljenje Srbije da gradi autoput do Boljara ne po svaku cijenu, već po najpovoljnijim uslovima”. Dakle, mrka kapa i od Slobovog graditelja Mrke. Inače, autoput prema južnom Jadranu, od Beograda do Boljara, pompezno nazvan „koridor 11”, u Srbiji nosi oznaku lokalnog puta E-763.

REGION: Istovremeno se u neposrednom okruženju, kreditima evropskih banaka ili koncesijama, intenzivno grade autoputevi koji zaobilaze našu zemlju. Za dvije godine američko-turska kompanija Behtel-Enka završiće gradnju oko 120 kilometara autoputa (za oko 800 miliona eura), koji će povezivati zapad i istok Kosova, odnosno ići od granice s Albanijom do granice sa Srbijom. Dakle, biće to krak „koridora 8”, koji od Drača preko Tirane, Skoplja i Sofije vodi do Istanbula. Ranije je već izgrađena dionica od Tirane do granice s Kosovom a Drač postao najvažnija regionalna luka. Desetine miliona eura evropskih i međunarodnih institucija već je uloženo u njenu modernizaciju, pa mnoge kompanije iz Makedonije i južne Srbije sada koriste usluge luke Drač. Kada bude sasvim izgrađen taj put od Drača do Beograda stizaće se za pet sati! Od Podgorice ili Ulcinja do Beograda putovaće se za manje od sedam sati preko Tirane, Prištine i Niša! Radovi se, takođe sredstvima evropskih banaka, intenziviraju na panevropskim koridorima 5b (koji veže Rijeku i Budimpeštu preko Zagreba) i 5c, koji povezuje Budimpeštu i hrvatsku luku Ploče, preko Osijeka i Sarajeva, što znači da će to biti najkraća veza srednje Evrope s Jadranom. Biće to dobro i za crnogorski turizam, ali ne i za luku Bar, koja sve više ostaje u zapećku. Evropljani će, kad već finansiraju, svoje transportne tokove usmjeravati ka Kopru, Rijeci, Pločama ili Draču.

Ništa bez dogovora sa Srbijom

Emin Duraković, stručnjak za transportnu politiku, smatra da je oslanjanje na partnere iz EU najbolji način za početak izgradnje autoputa od jadranske obale do granice sa Srbijom i dalje prema Beogradu, ali da se prije toga mora napraviti Sekretarijat za promociju koridora 4B (Bari-Bar-Beograd – sa kracima prema Budimpešti i Bukureštu). Prema njegovim riječima, vlade Crne Gore i Srbije treba da izgradnju autoputa Bar-Beograd ponude jednom koncesionaru uz zajedničku pripremu saobraćajne, projektne i finansijske dokumentacije. Duraković kaže da treba pronaći novi model finansiranja gradnje autoputa, jer je, kako navodi, predloženi model neodrživ za ekonomski sistem naše zemlje.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo