Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Novi talas krize

Objavljeno prije

na

Vlada je, kažu, dobro. „Potpuno su neutemeljene izrečene tvrdnje da Vlada ne sprovodi zakone koje je donijela i da ne može da funkcioniše”, stoji u saopštenju vladinog Biroa. Proglas je, inače, objavljen pod naslovom Saopštenje povodom ocjena predstavnika SDP-a. Treba li podsjećati – SDP je članica vladajuće koalicije koja daje približno petinu ministara i u Vladi. Pa, ako njih javnom prepiskom treba ubjeđivati u kapacitete izvršnih vlasti, onda su oni, bez sumnje, očigledni.

„Vlada obavlja sve poslove koje joj Ustav nalaže, a to znači da vodi unutrašnju i spoljnu politiku u interesu građana, a ne da ostavi utisak vladanja”, podučili su i nas i manjeg koalicionog partnera vladini glasnogovornici. I zaista, Vladi Igora Lukšića moglo bi se štošta zamjeriti, kao što joj se uostalom svašta i zamjera. Rijetki su, ipak, oni što su spremni da premijeru i oko njega okupljenoj družini prebace – vladanje.

A PARA – NEMA: Prošlomjesečni prihodi budžeta Crne Gore, saopšteno je sredinom nedjelje iz Ministarstva finansija, manji su od planiranih, ali i od ostvarenih u aprilu prošle godine. „Pad prihoda pokazuje da je i dalje prisutan trend rasta poreskog duga, koji je uzrokovan nelikvidnošću u ekonomiji”, zaključak je. Privreda, dakle, kuburi sa nelikvidnošću, a vlast sa manjkom para u budžetu. Dugovi se gomilaju na svakoj strani. Mimo toga, kažu u Vladi, stvari se kreću u dobrom pravcu. Rastu.

Inflacije je u martu ove godine iznosila 3,7 odsto u odnosu na isti mjesec 2010. dok su cijene u prva tri mjeseca ove godine porasle za 2,3 odsto. Prema vladinoj ekonomskoj politici za ovu godinu, približno toliki rast cijena planiran je za cijelu godinu. Da ne bude nedoumica, građani će ta poskupljenja i te kako osjetiti, pošto na listi proizvoda i usluga koje su najviše poskupjele prednjače hrana i bezalkoholna pića, zdravstvene usluge i troškovi prevoza.

U kontinuitetu raste i iznos kreditnih garancija koje je dala Vlada Crne Gore. Zvanično, posljednjeg dana aprila državne garancije iznosile su 362,87 miliona eura ili više od 11 odsto projektovanog društvenog proizvoda. Prvi problem je što je približno polovina tog novca zarobljene u aranžmanima sa vlasnicima nikšićke Željezare i Kombinata aluminijuma. Željezara je već u rukama stečajnog upravnika. Ni potezi Deripaskinih ljudi koji (do kada?!) upravljaju KAP-om u Rudnicima boksita ne slute na mnogo bolji rasplet, pa bi ti dugovi lako mogli pasti na teret crnogorskih poreskih obveznika.

Vladini zvaničnici saopštavaju kako „zabrinjava rast nekvalitetnih kredita”, ali nema precizne informacije – za koliko je kredita koje korisnici ne mogu da vraćaju garantovala i država Crna Gora.

Tek, prema Vladinim podacima banke su u februaru imale nevolja sa naplatom kredita vrijednih 488, 6 miliona eura. Potom je glavni ekonomista Centralne banke CG Nikola Fabris ponudio preliminarne podatke i za mart. Prema njima, u „kreditima koji kasne” crnogorska privreda učestvuje sa 427 miliona eura. Građanima je odobreno 164 miliona eura kredita koji se sada vraćaju uz manje ili veće probleme i kašnjenja u plaćanju rata.

Centralna banka je predočila još jedan alarmantan podatak: na kraju marta u blokadi su bili računi 14,5 hiljada crnogorskih preduzeća od kojih su njihovi partneri pokušavali prinudno naplatiti dug veći od 300 miliona eura. Samo u martu, iznos dugovanja preduzeća čiji su računi u blokadi porastao je za 16 miliona eura. I nema naznaka zaustavljanja tog trenda. Naprotiv.

,,Može se reći da je nelikvidnost u privredi gotovo dramatična. Ona već duži period neprekidno raste i predstavlja privredi ogroman teret i kočnicu za oporavak”, kaže Mišo Baždar šef ekonomskog tima opozicionog Pokreta za promjene. ,,Kada se ovome doda visina deficita lokalnih samouprava, koja se mjeri desetinama miliona eura, postaje jasnije koliko je zapravo ugrožen normalan promet roba i usluga.

Baždar tvrdi: ,,Državna birokratija nije pravovremeno shvatila, a bojim se da ni sada ne razumiju značaj i težinu dužničkog kolopleta u domaćim finansijskim tokovima”. Da li je u pravu? Odsustvo reakcije ili komentara vladinih ili zvaničnika vladajuće koalicije na posredan način potvrđuje tezu da vlast i nije sasvim svjesna problema pred kojima je ovdašnja privreda. Ili su, trenutno, preokupirani pregovorima sa za njih važnijim partnerima – italijanskom A2A koja traži olakšice za sticanje većinskog vlasništva nad EPCG i litvanskom Krajbankom koja već godinama pokušava proširiti posao na zemlje Balkana a sada je, navodno, kandidat za kupovinu akcija Prve banke.

D(R)UGA RUKA: Sve i da se oba ova posla realizuju, nije izvjesno da bi crnogorska privreda od toga imala značajnije koristi.

Lukšićeva Vlada ne izgleda kao da je zainteresovana ili sposobna da se suoči sa dužničkom krizom koja se iz dana u dan produbljuje i ubrzava. Najviše muka imaju do juče najprofitabilniji i, činilo se, najzdraviji privredni sektori.

Banke koje posluju u Crnoj Gori zabilježile su prošle godine gubitak tek malo manji od 80 miliona eura. I nakon godine u kojoj gotovo da nijesu davale kredite, obećavanju povećanje kreditnih aktivnosti od pet odsto na godišnjem nivou. Korisnici dijela njihovih usluga ovih su dana obaviješteni da su im kamate koje se obračunavaju na pozajmljena sredstva porasle upravo u tom procentu. Teško da će tako što doprinijeti stabilizaciji stanja na tržištu.

Građevinari, koji su gro svoje (ali i tuđe) imovine zarobili u neprodatim stambenim zgradama i poslovnim zgradama, spas su potražili u infrastrukturnim radovima finansiranim od države i lokalnih samouprava. I tu su se ponovo zaglibili. Investitori ne plaćaju njima, oni ne plaćaju podizvođačima, podizvođači duguju dobavljačima i radnicima…. Neplaćeni računi, porezi i doprinosi gomilaju se. Konačno, prema najnovijim šaputanjima iz privrednih kuloara u nevolje su dopali i do juče neprikosnoveni maloprodajni lanci koje su bez očekivane finansijske podrške ostavile zaplašene banke ali i sve škrtiji potrošači.

Gdje je kraj? Da li, tri godine od kako je počela, ekonomska kriza u Crnoj Gori lagano ali sigurno prolazi, kao što tvrde zvaničnici i njihovi tumači ovdašnje ekonomske stvarnosti? Ili – čega se pribojava sve više aktera privrednog života – najteži dani za ovdašnja preduzeća, njihove vlasnike i radnike tek dolaze?

Izgleda Vlada ima ideju da novo posrtanje privrede i banaka preduprijedi izmjenom propisa koji će preduzećima omogućiti da se lakše oslobode ljudskog balasta u vidu radnika, i propisima koji će ubrzati prodaju založene imovine za kredite koji se ne vraćaju. Sve i da taj plan uspije – što je vrlo neizvjesno – pitanje je da li će njegova primjena crnogorskom društvu donijeti više štete ili koristi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo