„Postoje neke informacije, dosta pouzdane, da je Kupačica iz Berana sada u Kopenhagenu. Mešetari koji su pokrali čitav hotel nekako su je prenijeli do Danske i sada se tamo nalazi u jednoj privatnoj kolekciji. Za koliko je prodata, ne zna se. Ono što je sasvim sigurno nijesu je ukrali Romi, kako se namjerno pronosilo, da bi je preprodali kao staru bronzu. Čitava, odnosno u komadu, ali nije u Crnoj Gori”, ispričao je Monitoru jedan dobro obaviješteni Beranac.
Radi se o čuvenoj skulpturi pod nazivom Kupačica, koja je rađena specijalno za terasu i fontanu hotela Berane, a sada njen drugi odlivak prisvajaju Budvani i čak se nalazi na logu RTV Budva. Taj odlivak Kupačice je na Ričardovoj glavi, a original je, kako neki vjeruju, daleko od Crne Gore.
To nije jedini trag o umjetninama koje su nestale iz nekadašnjeg hotela Berane. Neposredno nakon što se prvi put pojavio u Monitoru tekst o krađi umjetnina iz tog hotela, našoj novini se javio kolekcionar koji je rekao da ima ponudu za kupovinu dvije slike iz triptiha Uroša Toškovića. Čovjek je bio u dilemi da li da ih kupi ili ne, s obzirom na to da su iz Berana odnesene pod nerazjašnjenim okolnostima.
„Vjerujte da sam u velikoj dilemi. Rado bih ih kupio, ali se bojim da bih mogao sebi napraviti neku neprijatnost ako su eventualno ukradene”, kazao je, pitajući za savjet.
Objasnio je i da mu je dvije Toškovićeve slike, od ukupno tri koliko ih je bilo na zidovima hotela Berane, ponudio na prodaju neki Slovenac.
„Tako se makar predstavio. Rekao je i da će ih, ako ih ne proda meni, ponijeti u Sloveniju i tamo preprodati. Mislio sam da je bolje i da ih ja kupim, nego da budu iznesene iz zemlje i trajno otuđene. Ja bih ih makar sačuvao”, rekao je ovaj kolekcionar.
Šta se dalje dešavalo nije poznato. Kolekcionar se više nije javljao. Da li je kupio Toškovićeve slike ili ne, ostalo je otvoreno pitanje.
Ostala je upitna i vrijednost triptiha izražena u novcu. Po mišljenju tog kolekcionara, njegova stvarna vrijednost ogledala se u tome što je triptih praktično predstavljao nacionalnu vrijednost.
Tri slike kombinovane tehnike, koje čine cjelinu, iz jednog ranijeg perioda Toškovićevog stvaralaštva vrlo davno su za potrebe hotela Berane kupljene za tadašnjih nekoliko desetina hiljada njemačkih maraka. Naravno da je vrijednost triptiha porasla u kasnijem periodu, kada je ovaj crnogorski umjetnik u Parizu označen kao najveći živi crtač na planeti.
Triptih se nalazio u manjem salonu u prizemlju hotela, kada mu se izgubio svaki trag, kao i drugim umjetničkim djelima. Neki vjeruju da je samo Toškovićeva slika danas sigurno vrijedna onoliko koliko su berzanski mešetari platili većinski paket akcija čitavog hotelsko-turističkog preduzeća. Nema nikakve sumnje da samo Tošković danas vrijedi mnogo u svakom smislu, i novčanom i kolekcionarskom.
Takođe se vjeruje da nije nemoguće i da su još neke umjetnine iz nekadašnjeg hotela Berane iznesene iz zemlje. Sigurno da nije teško utvrditi u kojem periodu je nestao Tošković, ko je mogao i kome da ga proda. U Beranama i šire tačno se zna kako je i kojim redosljedom hotel mijenjao vlasnike na papiru. Na taj način bi se i triptihu i svim ostalim umjetničkim djelima moglo ući u trag.
Hotel Berane je do 2003. godine bio najznačajniji objekat hotelsko turističkog preduzeća u ovom gradu. Ta godina je početak pljačke i početak kraja. Monitor je već pisao da je 2003. godine ovu ugostiteljsko turističku kompaniju privatizovala nepoznata firma Euroturist GMBH. Kola su brzo krenula niz brdo. Za društvo okupljeno oko Euroturista problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo, počeli štrajkovi.
Šlag na torti bio je neizmireni kredit kod Atlasmont banke, zbog kojeg je ova banka HTP-u 2005. godine zaplijenila hotel Berane. Hotel površine hiljadu kvadrata u osnovi, puta tri sprata, sa 17 hiljada kvadratnih metara zemljišta nad obalom Lima, Atlasmont banka je cijenila 700 hiljada eura, a prodala tek iz trećeg puta za svega 200 hiljada. Navodno, istim vlasnicima pod drugim imenom.
Izvor iz filijale Atlasmont banke u Beranama rekao je, međutim, da je ova filijala zaplijenila samo objekte i zemljište, ali ne i inventar. Vrata hotela su plombirana, ali je plomba brzo oštećena, a inventar i dalje nestajao.
„Nijesmo postali vlasnici inventara, i nijesmo bili u posjedu popisa sredstava, tako da nam nije poznata sudbina umjetničkih djela. Ne znam zbog čega, ali ključevi hotela završili su u Podgorici, a ne kod nas”, rekao je Monitoru jedan bankarski službenik.
U Podgorici je obavljena i prodaja, koju je u ime banke potpisao generalni direktor Mihailo Banjević, a u ime kupca, preduzeća Monteinvest, čiji je vlasnik na papiru bio Slovenac Matjaž Trtnik, izvjesna Snežana Perović. Kupci se nikada nijesu pojavili u Beranama, ali je Slovenac navodno ovlastio Montenekretnine Berane, kao firmu kćerku, da preuzme ključeve. Vjeruje se da je upravo u ovom periodu došlo do nestanka najvećeg broja umjetničkih slika i drugih umjetničkih djela i predmeta neprocijenjene vrijednosti.
Osim Toškovićevog triptiha i slike Aca Prijića veličine četiri puta tri metra, ulja na platnu, samo u hotelu Berane bilo je i nekoliko slika beogradskog umjetnika Zorana Radovića, veliki broj slika drugih umjetnika, unutrašnjih skulptura od drveta i bronze.
Baš u to vrijeme iz fontane na terasi hotela nestala je statua Kupačica akademskog vajara Dragana Mitrovića. Jasno je, kažu bivši radnici, da je Kupačica razmontirana vrlo stručno, što ukazuje na to da je neko „radio” mirno i bez straha, što kradljivci starog metala sigurno ne bi činili.
Na veliku žalost, u poptunosti su uništene i dvije drvene zidne instalacije, takođe znatne vrijednosti, djelo izvjesnog beogradskog umjetnika, koji ih je svojevremeno izrađivao na licu mjesta, živeći u hotelu. Lopovi su ih skunuli sa zida, ali nijesu uspjeli da ih u komadu iznesu. Ostale su kao obična gomila drveta ispod zidova na kojima su se nalazile decenijama.
Više nije imalo šta da se ukrade. Tu je bio kraj pljačke umjetnina nekadašnjeg hotelsko-turističkog preduzeća Berane, koje su iz ruke u ruku stigle ko zna dokle. U civilizovanim zemljama u kojima se cijene umjetnici poput Uroša Toškovića, Aleksandra Prijića, Zorana Radovića, Dragana Mitrovića, odavno bi istraga o tome bila pokrenuta. Ova umjetnička djela su bila ne samo vlasništvo kompanije, već grada i države.
Sada se u lokalnoj upravi u Beranama postavlja pitanje da li postoji mogućnost da se ovim umjetničkim djelima nekako uđe u trag. Može li se Kupačica vratiti u Berane? Ako ne u hotel koji je u fazi temeljne i moderne rekonstrukcije, s novim vlasnicima, onda u Polimski muzej, gdje se čuvaju mnoge druge umjetnine.
Kulturni poslenici pitaju šta će ostati poslije naleta tajkuna na ovaj grad, ako se ne sačuvaju makar kulturna i umjetnička djela. Fabrike su odavno pokradene i pretvorene u spomenike tranzicije. Nije se smjelo dozvoliti da se iz grada na Limu otuđe umjetnine i raznesu od Slovenije do Kopenhagena.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
KULTURA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice