Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Troglava bića

Objavljeno prije

na

U Banjanima već pola vijeka živi jedan Srbijanac. Pravi je seoski lumpen-proleter bez stalne adrese, posjeda i osiguranog posla. Vrag bi ga znao što je i kako je tu dospio. Ostao je tu da živi i nekako se održava u načinu životnog izbora koji bi malo ko poželio i izabrao. A živi poput „božje ptičice“ od onoga što se nađe i što mu ko po narodu dadne. Ne posjeduje ništa od onoga oko čega se ljudi u životu trude, troše, grizu i gombaju.  Najneobičnije u ovoj vrlo neobičnoj ljudskoj pojavi je da sve ove decenije čuva nešto što je iz svoje domovine donio u Banjane kao svoj jedini imetak. Čuva ga, iako mu ne prijeti nikakva opasnost da bi mu ga neko mogao ukrasti, oduzeti ili zabraniti. Ni on ne misli da je to neka dragocjenost koju bi po svaku cijenu trebalo čuvati. O tom svom imetku on vjerovatno uopšte i ne misli ništa, nego ga troši i obnavlja onoliko koliko misli da je to potrebno. Ne bi bilo neobično ni da je sasvim odbacio svoj jedini i neobični imetak i da je od lokalnog stanovništva preuzeo ono što bi bila sasvim adekvatna zamjena za njega. To bi bilo više nego normalno. No on ostaje pri svome. Drži se svog imetka ne zbog nekakvih principa, čvrstog životnog stava ili kapricioznosti, čak vjerovatno ne ni zbog puke navike. Da je navika mogla da se stvori i da poslije djeluje po inerciji, ne bi se on, bar u tome, razlikovao od Banjana. Biće najprije da je taj imetak toliko s njim srastao da ga nikad ništa nije moglo podstaći na pomisao da bi ga se valjalo nekako lišavati i mijenjati ga za „primjereniji“ imetak. Da ne okolišim više s pričom. Srbijanac u Banjanima već pola vijeka govori nekakvom južnosrbijanskom varijantom srpskog jezika. To je jedino vlasništvo koje je donio u Banjane i sačuvao ga „neiskvarenog“ u onom obliku u kojemu ga je i donio. I jedini mu je to identitet koji sa sobom nosi, jer je sa sebe bez ikakvog napora i žaljenja stresao sve svoje druge i moguće identitete. I za ovih pedeset godina nit’ se nađe Banjanina da ga ruganjem, „lingvističkim argumentima“ ili silom ubjeđuje da i on „pređe“ na govor Banjana kad već toliko dugo živi među njima i od njihove milosti, nit’ se u Srbijančevoj svijesti rodi pomisao da bi govorom trebalo da se prilagođava govoru Banjana, pa da ih onda još i ubjeđuje da je on „čistiji“ i „veći“ Banjanin od Banjana!

Ako sad već pojedini čitaoci naslućuju namjeru ovoga teksta, pa se još i počinju ljutiti na mene zbog nekorektnosti i „niskih udaraca“, odmah ću im otkloniti svaku neizvjesnost. Da, namjerno sam uzeo da opišem primjer jednog marginalca koji spontano održava svoj maternji jezik da bih se narugao najrasprostranjenijem tipu današnjeg crnogorskog tzv. intelektualca. Srbijanac iz Banjana živi u potpunom jedinstvu sa svojim jezičkim bićem i nema mu se šta prigovoriti. Prosječni crnogorski intelektualac živi i zbori troglavo. Jednom glavom i privatno govori crnogorskim jezikom. Drugom glavom i javno još uvijek govori srpskohrvatskim jezikom (premda ga ona prva glava ponekad navede da se pobrka u jotovanju). Trećom glavom, kad hoće da bude jako „kul“ i „in“, govori srpskim jezikom, dakako u beogradskoj verziji s karakterističnim „tim nekim“ greškama!

A kako to da se đeca ne straše ovakvih troglavih bića? Tako što i njih od najmanjih nogu uče da budu troglava!

 

Milenko A. PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo