Povežite se sa nama

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO I POLICIJSKA TORTURA: Vide mučenje, ali ne i mučitelje

Objavljeno prije

na

Službenici Uprave policije su tokom 2020. godine mučili Jovana Grujičića, Benjamina Mugošu i Marka Boljevića kako bi iznudili priznanja i dokaze za podmetanje bombe u Hotelu Grand i ispred kuće visokog policijskog funkcionera Duška Golubovića. Tužilaštvo u predmetu mučenja Grujičića vidi mučenje, ali ne i mučitelje

 

Crnogorski istražni organi od 2015. godine nijesu otkrili ko je bacio bombu na Hotel Grand i  na kuću tadašnjeg visokog policijskog službenika Duška Golubovića. Međutim, ponovo su otkrili da su službenici sistema skloni da upotrebom brutalne sile fabrikuju dokaze i iznude potrebna priznanja i svjedočenja.

Tužilaštvo je za ova krivična djela izvelo pred sudiju Jovana Grujičića i Benjamina Mugošu, dok je Marko Boljević naveden kao svjedok. Sva trojica su naveli da su pod prisilom dali prvobitne izjave u policiji. Međutim, u sudskom postupku pravosnažno su oslobođeni Grujičić i Mugoša. Njihov pravni zastupnik – advokat Damir Lekić za Monitor kaže da je utvrđeno kako je Grujičić u vrijeme izvršenja krivičnih djela bio na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi u Dobroti.

Lekić i Boljevićev advokat Novica Milošević Osnovnom državnom tužilaštvu podnijeli su krivične prijave za torturu nad njihovim branjenicima. Domaći i strani vještaci medicinske struke utvrdili su da su sva trojica bili mučeni i zlostavljani u policijskoj stanici onako kako su opisivali tokom postupka.

Osnovno tužilaštvo je slučaj torture razdvojilo u tri predmeta. Za svaku žrtvu odvojeni predmet. Dok se u slučajevima Mugoše i Boljevića sumnjiče policajci i očekuju suđenja, u predmetu Grujičića je osnovna tužiteljka Maja Knežević po drugi put odbacila krivičnu prijavu protiv službenika policije.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je protest zbog takve odluke. Ističu da je tada medicinskim nalazima ,,potvrđeno da je mučen da bi se od njega iznudio iskaz”.

,,Grujičić je tada primoran da ‘prizna’ izvršenje krivičnog djela koje nije učinio – postavljanje eksplozivnih naprava na kuću Duška Golubovića i lokal Grand – a u međuvremenu ga je i sud pravosnažno oslobodio te optužbe”, saopštili su iz HRA.

U toj nevladinoj organizaciji smatraju da je odluka o odbacivanju krivične prijave donijeta bez sprovođenja djelotvorne istrage, koja bi bila ,,hitna, temeljna i nepristrasna”. Punomoćnik Jovana Grujičića, advokat Damir Lekić, podnio je pritužbu Višem državnom tužilaštvu u Podgorici protiv nove odluke o odbacivanju krivične prijave, a HRA je 9. septembra po drugi put podnijela pritužbu Tužilačkom savjetu zbog nesavjesnog i nezakonitog rada državnih tužilaca u tom predmetu.

Lekić pojašnjava da Grujičić na saslušanju kod tužiteljke nije mogao da razazna policajce jer su nosili fantomke dok su ga mučili. Tužiteljka je tada odlučila da odbaci prijavu iako je riječ o policajcima koji su po službenom rasporedu te noći trebali biti u centru bezbjednosti. Tužiteljka je odbacila prijavu sa obrazloženjem da je Grujičić zaista mučen u stanici policije, ali da ga nisu mučila lica obuhvaćena krivičnom prijavom.

,,Prijavljeni su samo policajci koji su u redovnom rasporedu tog dana bili ili trebalo da budu na poslu. Izjavio sam pritužbu na takvu odluku, koju je Više državno tužilaštvo u cjelosti uvažilo, vratilo predmet na ponovni postupak i naloženo je da se preduzmu određene radnje. Postupajuća tužiteljka to nije učinila, već je, po difoltu, preuzela dvije ili tri nevažne radnje, nakon čega je opet odbacila krivičnu prijavu sa istom konstatacijom”, pojašnjava Lekić.

Tvrdi da je opet podnio pritužbu i da očekuje da će Više državno tužilaštvo ponovo odlučiti u korist njegovog branjenika. Kaže da tužiteljka Knežević nije postupila po nalozima višeg tužilaštva, ali da je navela iste razloge za odbacivanje prijave, koji su ranije dobačeni.

Akcija za ljudska prava (HRA) zatražila je od vršiteljke dužnosti vrhovnog državnog tužioca Maje Jovanović da istragu sada preuzme Vrhovno državno tužilaštvo. HRA konstatuje  da se radilo o planiranoj primjeni torture, na šta ukazuje i to što je jedan isti policijski službenik, Dalibor Ljekočević, optužen za zlostavljanje dvije osobe u toj istrazi, Marka Boljevića i Benjamina Mugoše. Pored policajca Ljekočevića, za iznuđivanje iskaza od Boljevića, tužiteljka je optužila još četvoricu policijskih službenika – Bojana Vujačića, Nemanju Vujoševića, Ivana Peruničića i Danila Grbovića.

Početak suđenja optuženima za iznuđivanje iskaza od Marka Boljevića, koje je trebalo da se održi 15. septembra pred Osnovnim sudom u Podgorici, odloženo je za 13. oktobar. Početak suđenja za iznuđivanje iskaza od Benjamina Mugoše zakazan je za 3. oktobar.

,,Za zlostavljanje trećeg, Jovana Grujičića, niko nije optužen. Prva trojica optuženih za zlostavljanje Boljevića prijavljeni su i za mučenje Grujičića, i potvrdili su da su ga ispitivali, međutim, tužiteljka Knežević je protiv njih odbacila prijavu. Podsjećamo da se Grujičić nalazio u Specijalnoj bolnici za psihijatriju, kada mu je terapija neopravdano ukinuta da bi se doveo u anksiozno stanje, a zatim je odveden u CB Podgorica, gdje je zlostavljan tako što su mu udarcima, elektrošokovima i prijetnjama iznuđivali lažno priznanje djela koje nije učinio. Uprkos tome što je zlostavljanje medicinskim nalazima potvrđeno, iako su već optuženi policajci za zlostavljanje drugih ljudi u istoj istrazi, za iznuđivanje iskaza od Grujičića niko nije procesuiran već preko dvije godine”, navode iz HRA.

Tvrde da se ovdje, s jedne strane, zataškava organizovano iznuđivanje iskaza u policiji, dok se, sa druge, ne otkrivaju stvarni izvršioci ‘bombaških napada’ na Grand i kuću Golubovića.

,,Takođe, ni na koji način nije obrazloženo kako je moguće da je pet inspektora iste policijske stanice optuženo zbog iznuđivanja iskaza torturom drugih osoba u okviru iste istrage (Benjamina Mugoše i Marka Boljevića), dok se baš niko, kao ni njihov rukovodilac, ne tereti za torturu nad Grujičićem”, dodaju iz HRA.

I Lekić smatra da je simptomatično što je Grujičić saslušavan u prostorijama Višeg državnog tužilaštva uz prisustvo lica koja su nad njim vršila torturu, zlostavljanje i mučenje. Tvrdi da je njegova branjenik osjećao veliki stepen straha.

Sagovornici Monitora saglasni su da, kao i u prethodnim slučajevima torture, izostaje odgovornost nadređenih. Lekić kaže da većina policajaca koji su obuhvaćeni krivičnim prijavama i dalje rade u policiji – bez suspenzije.

Iz Uprave policije nijesu odgovorili da li su sprovodili internu istragu u vezi sa torturom nad Grujičićem, Mugošom i Boljevićem. Ranije je iz tog organa saopšteno da torturom žele prikriti krivična djela. Ali to je bilo prije nego su pravosnažno oslobođeni. Sa druge strane ni iz tužilaštva nijesu objasnili kako je isti slučaj razdvojen u tri predmeta i šta rade povodom zlostavljanja Grujičića.

 

Korać i dalje na istoj funkciji

Na listi osumnjičenih po krivičnoj prijavi bili su bivši načelnik Odjeljenja bezbjednosti kriminalističke policije u podgoričkom Centru bezbjednosti Miloš Vučinić i rukovodilac Stanice kriminalističke policije za suzbijanje krvnih delikata i nasilja u porodici Srđan Korać, kao i inspektori Vukašin Leković, Dalibor Ljekočević, Bojan Vujačić, Nemanja Vujošević, Radoman Vujičić, Miodrag Jovović, Ivan Peruničić i Ljubisav Striković, koji su se, prema pisanoj dokumentaciji, bavili Grujičićem i njegovim slučajem tog dana kada je mučen u CB Podgorica. U međuvremenu su Ljekočevič, Vujačić, Vujošević i  Peruničić suspendovani, jer se protiv njih vodi krivični postupak zbog iznuđivanja iskaza od Marka Boljevića i Benjamina Mugoše.

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc – Prelević za Monitor kaže da je nevjerovatno da je Korać i poslije svega ostao rukovodilac sektora, čiji su policajci tukli i zlostavljali građane kako bi iznudili priznanje. Kaže da Vučinić od ranije nije načelnik Kriminalističke policije, ali ne zbog dokazane torture, već zbog političkih promjena. Ona smatra da je čudno i što Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici nije policajce gonilo u okviru istog predmeta.

,,Riječ je o istom događaju, i o, maltene, istim policajcima koji su se bavili svom trojicom. Logičnije je da se sve spojilo u jedan predmet, koji bi zadužio jedan tužilac i da imamo jedno suđenje. Ovako se slučaj rasplinjuje na više predmeta, i samo protiv neposrednih izvršilaca, iako se radi o planiranoj torturi, u čemu su nadređeni morali učestvovati, a njih nema ni blizu optuženičke klupe”, kazala je Gorjanc – Prelević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo