Povežite se sa nama

FOKUS

TUŽILAŠTVO NA SPECIJALNOM ZADATKU: Optužuj

Objavljeno prije

na

Mnogo toga nagovještava kako SDT pokušava da atmosferu opšte nesigurnosti i straha, koju je uspješno afirmisao na izborni dan 2016., prenese u izbornu 2020. godinu

 

Cirkus se vraća u naš grad. Prvo je  stigla vijest da je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) Višem sudu u Podgorici dostavilo optužnicu protiv advokata Gorana Rodića, Siniše Gazivode i Marije Radulović. Potom je i parlament dobio zahtjev kojim SDT traži odobrenje da protiv poslanika Nebojše Medojevića pokrene (novi) krivični postupak.

Milivoje Katnić i njegovi saradnici spremni su, dakle, da rade  prekovremeno.

“Sudu je dostavljena optužnica SDT radi kontrole njene opravdanosti i zakonitosti protiv R.G.,G.S i R.M zbog krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije i krivičnog djela prevara u pokušaju”, saopštila je sredinom prošle nedjelje Aida Muzurović, portparolka podgoričkog Višeg suda.

Mediji su izjavu glasnogovornice obogatili nezvaničnim informacijama prema kojima se troje advokata optužuju da su formirali organizovanu kriminalnu grupu (OKG) kako bi od italijanske kompanije A2A na prevaru uzeli novac, obećavajući im povlašćen status u istragama koje protiv njih vodi SDT.

Iz Advokatske kacelarije Rodić kažu kako su za podizanje optužnice saznali iz medija. I negiraju krivicu. „Kako na početku istrage, tako i danas, kategorički negiramo neosnovane optužbe tužilaštva…“, saopštili su advokati.

SDT je u junu 2017., krenulo sa pričom da su Goran Rodić i njegovi saradnici (nekadašnji pripravnici) iz advokatske kancelarije formirali OKG sa ciljem da za račun A2A, koja je u to vrijeme upravljala crnogorskom Elektroprivredom, podmite Milivoja Katnića.

Lično je Katnić pomenuo 600 hiljada eura koje su, navodno, trebalo da mu budu isplaćene u tu svrhu. Uz tvrdnju da postoje dokazi da je Rodić od Italijana primio 70 hiljada eura. „Do tih sumnji smo došli pretresom stana i kancelarija (G.Rodića, prim. autora). Rodić je davao pravna mišljenja licima na rukovodećim pozicijama u kompaniji A2A. Među tim mišljenjima je mogućnost da SDT iskoristi diskreciono pravo i ne pokrene postupak protiv A2A kao pravnog lica. Postoje i dokazi da je kancelarija Rodića dobila do 70.000 eura”, kazao je SDT gostujući na jednoj javnoj tribini.

“Advokat Rodić i ja smo prijatelji 25 godina. Ja sam danas govorio o činjenicama i one su takve”, kazao je Katnić. Ponešto je i prećutao. Recimo to da je pretres Advokatske kancelarije Rodić obavljen nezakonito, bez prisustva predstavnika Advokatske komore. Koje je obavezno. Nakog desanta, SDT je na svom sajtu objavilo transkripte razgovora i poruka pronađenih u oduzetim telefonima Gorana Rodića. Tako smo, neposredno pred početak suđenja za državni udar, dobili priliku da čitamo dio prepiske između Rodića i njegovog tadašnjeg klijenta Milana Kneževića. Razgovori su probrani, redigovani i nafilovani pratećim komentarima. Sve pod firmom „predstavljanja raznih oblika specijalnog rata koji se vode protiv tužilaštva“.

Tako Katnić i njegovi specijalci tumače četiri rečenice iz očigledno mnogo dužeg razgovora advokata i njegovog klijenta: „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. ne razgovaraju o činjenicama koje se odnose na postupak u predmetu terorizam u pokušaju, već prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva…”. Slijedi novi citat i nova interpretacija prema kojoj  Rodić i Knežević ,, nastoje da iskoriste svoje položaje…, a sve u cilju komplikovanja samog krivičnog postupka…”.

A šta je tu nezakonito? Osim, naravno, nezakonitog pretresa. I nedozvoljenog uvida u komunikaciju advokata i njihovih klijenata. Preko svega se  prešlo  bez  buke. Ćutali su advokati, esnafska Komora,  sudije, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, pa čak i većina NVO  prepoznatih  po zalaganju za poštovanje ljudskih prava (čast izuzecima).

Rodić se, na radost Katnića i njegovih saradnika, povukao iz slučaja državni udar. Ostali su svoj rad nastavili u sjenci optužbi o specijalnom ratu. „Od vrhovnog državnog tužioca očekujemo samo da se kratko i jasno izjasni da li podržava prisluškivanje i špijuniranje advokata i klijenata i prisluškivanje međusobne komunikacije advokata”, kazao je Miroje Jovanović , branilac Andrije Mandića obrazlažući zahtjev upućen VDT Stankoviću da se Milivoje Katnić izuzme iz slučaja. Zahtjev je odbijen.

Uskoro su počele da kruže informacije da je Katnić istragu protiv advokatske OKG preusmjerio sa pokušaja podmićivanja glavnog SDT na pokušaj prevare klijenta (A2A). Ignorišući tvrdnje iz A2A da su Rodića i njegove saradnike  angažovali za pružanje uobičajenih usluga pravnog savjetovanja “koje se odvijalo prema potpuno regularnim modalietetima i sadržini“. Prevareni ne priznaje da je prevaren? Ili Katnić nastavlja privatni obračun (vidjeti boks Konkurencija). Preimenujući ga od  specijalnog u hibridni rat.

“Mislim da se nalazimo pod ozbiljnim hibridnim ratom“, potvrdio je Katnić neku noć u Živoj istini. „Mi djelujemo po procedurama, a ova kriminalna organizacija djeluje van procedura”, požalio se, uvjeren kako za nas ipak ima nade. “Vjerujem da je ovo iscjeliteljski čin za naš narod. Danas mora svaki državni službenik, kojem nije bilo jasno, vidjeti što je kriminalna organizacija. Moraju to vidjeti kroz slučaj viceguvernera kojeg je ova kriminalna oganizacija zloupotrijebila i usisala u taj sistem, kroz ovog sekretara kojeg su takođe usisali… I mnoge druge institucije da shvate da ne samo da će ostati bez posla i slobode, već i bez obraza”.

Zanimljivo kako se glavni SDT nije dosjetio da popis onih koji bi mogli ostati bez posla, slobode i obraza stavi i Generalnog sekretera predsjednika Crne Gore Slavoljuba Stijepovića. Ili lično predsjednika Mila Đukanovića za koga je dokazano da je, skupa sa Duškom Kneževićem (i Branimirom Gvozdenovićem) učestvovao u mnogobrojnim kontroverznim finansijsko promotivnim kombinacijama. Zbog kojih se, možda, ne može izgubiti sloboda, ali obraz i te kako može.

Umjesto toga Katnić se okrenuo  stalnoj mušteriji, poslaniku Nebojši Medojeviću. Sada pokušava da ga smjesti u kriminalnu organizaciju koju je, prema Zahtjevu SDT-a Skupštini , Duško Knežević osnovao „u drugoj polovini 2010.“ Prema  Katniću, Medojević je 2014, postao  dio OKG,  kojoj pripadaju  Slavoljub Stijepović, nekadašnji viceguverner Velibor Milošević, direktor Atlas banke Đorđe Đurić , sekretar VDT Nenad Vujošević.  Tada je, piše u Zahtjevu, Medojević „kao pripadnik kriminalne organizacije prihvatio da preko drugih lica preuzme od okrivljenog Knežević Duška novac koji potiče iz kriminalne djelatnosti, isti drži kod sebe i dalje ga korsiti stavljajući ga u legalne tokove…“.

Konstrukciju koja slijedi teško je prepričati. Otprilike, SDT tvrdi da je Knežević, dio novca od 12,5 miliona koje je dobio „od kriminalne djelatnosti – fiktivne prodaje hotela Princess u Baru“ unio u Crnu Goru i „preko člana kriminalne organizacije Rašović Vlatka stavio u sef u Atlas banci“. Potom, valjda, Medojević od tog novca (u sefu je osam miliona, tvrdi SDT) preuzima deset hiljada eura. Preko niza posrednika i kamuflaža na kojima bi pozavidjeli i autori crtanih filmova. Medojević je  taj novac, tvrdi SDT, „preuzeo“ od posrednika (nema dokaza) „držao“ (ne zna se koliko) i „koristio“ (ne zna se gdje).

„Naprijed navedeno činjenično stanje utvrđuje se iz dokaza koji su prikupljeni u dosadašnjem toku postupka, a posebno iz materijalnih dokaza i to poslovne i finansijske dokumentacije Atlas banke, vođene evidencije utroška novčanih sredstava u iznosu od osam miliona koji potiču iz kriminalne djelatnosti, kao i iskaza svjedoka saradnika“, piše Milivoje Katnić.

Usvoji li Administartivni odbor kojim predsjedava Luiđ Škrelja ovako obrazložen zahtjev za skidanje imuniteta poslaniku Medojeviću, onda smo svi  potencijalni članovi OKG Duška Kneževića. I samo od SDT zavisi kada će i koga „staviti u zatvor“. Kao svojevremeno, pokazalo se neustavno, Nebojšu Medojevića.

Izuzetak su oni koji su od Kneževića stvarno uzimali pare. Da bi mu za uzvrat omogućili da radi što je radio, u zemlji i inostranstvu, varajući kreditore, pljačkajući deponente, izrabljujući radnike…

Na takve Katnić i  Stanković ne smiju ni da se osvrnu.

To je jedini način da se pokuša objasniti nastojanje SDT da Nebojšu Medojevića i, recimo, Slavoljuba Kovertu Stijepovića stavi u isti koš. Praveći se da ne čuje Đukanovićeve priče o „interesnoj dobrovoljnosti“ koja je motivisala N.N. biznismene da daju pare njegovoj partiji, kršeći zakon.  Da ne vidi podatke iz Atlas banke o tome kako je Knežević tuđim novcem namirivao Đukanovićeve dugove. Ili mu je, prema Đukanovićevom priznanju, bio „paravan žirant“, dok je novac za kolateral, u stvarnosti, obezbjeđivan iz drugog kruga njegovih saradnika.

Kada su te priče u pitanju, Katnić Kneževiću ne vjeruje (hibridni rat) a Đukanovića ne čuje. Zato mu je postupak protiv Medojevića „izuzetno važan“. Baš kao i onaj koji je najavio u Živoj istini, protiv Andrije Jovićevića: „On ima neku ulogu u svemu ovome i mi ćemo to istražiti”.

Mnogo toga nagovještava kako SDT pokušava da atmosferu opšte nesigurnosti i straha, koju je stvorio na izborni dan 2016., prenese u izbornu 2020.  Nekome je to, izuzetno važno. I taj neko traži sve nove i nove optužnice protiv svih koji su protiv vladajućeg načina gledanja na našu stvarnosti.  Optužuj!

 

Konkurencija

Raskrinkavajući višedecenijskog poznanika, kolegu i potencijalnog rivala na suđenju za državni udar, Katnić je Rodiću spočitavao sve i svašta. Tako je problematizovana i  Rodićeva kandidatura za mjesto VDT iz 2014. godine, koja u Skupštini nije naišla na podršku DPS-a i njenih satelita (37 glasova za, 36 protiv).

,,Cilj medijskog eksponiranja advokata G.R. bio je njegov izbor na mjesto vrhovnog državnog tužioca, o čemu je postojao i dogovor sa, za sada, nepoznatim licima”, obznanili su Katnić i njegovi saradnici prije dvije godine. Od tada – ni glasa.Znači li to da u SDT i dalje rade na razotkrivanju N.N. lica koja su podržavala tu kandidaturu?  Ili nam samo demonstriraju sve moguće oblike specijalnog, pardon, hibridnog rata.

Ambicija nije  jedini Rodićev grijeh. SDT mu je prebacio i to što se usuđuje da naglas razmišlja i komentariše. Posebno gostujući u televizijskim emisijama u kojima je „G.R. problematizovao sporazume o priznanju krivice i potencirao da su sporazumi zaključeni isključivo u korist okrivljenih, a ne u korist zakona i pravde”.

Sve to su  specijalci SDT objasnili na svom službenom sajtu. Ne osvrćući se na brojne uspijehe advokata Rodića. Iz kojih su po nešto mogli i naučiti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

DPS, SDT I NKT U ISTOM STROJU: Ugušiti virus otpora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nacionalno koordinaciono tijelo i Specijalno državno tužilaštvo  predstavljaju najvidljiviji dio sistema koji se stavio na raspolaganje DPS-u. I šire strah. Neko od virusa, neko od pobune, tek i jedni i drugi daju legitimitet ideji da je otpor bolest koja se najbolje liječi pendrekom

 

Dvije sedmice  nakon što su parlamentarni izbori raspisani za 30. avgust i  nedjelju dana prije početka roka za predaju izbornih lista (od 11. jula), množe se  nepoznanice. Najveća od njih je ona oko  pitanja da li će izbori, uopšte, biti održani u zakazanom terminu. Razlozi za tu dilemu su zdravstveni i politički.

U momentu kada nastaje ovaj tekst u Crnoj Gori je registrovano oko 250 pacijenata zaraženih korona virusom, uz dnevni prirast od 30 – 50 novooboljelih. Ljekari nemaju dilemu da će broj dalje rasti. Izbjegavaju, ipak, da obnovljenu epidemiju stave u kontekst dolazećih izbora. Centar za demokratsku tranziciju (CDT) predložio je Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti (NKT) da hitno usvoji pravila i smjernice u vezi sa izborima u uslovima epidemije korona virusa. ,,Vremena za gubljenje nema, a uslovi u kojima se odvija kampanja iz dana u dan su sve neizvjesniji”, saopštio je direktor te NVO Dragan Koprivica. Za sada, nema odgovora iz NKT-a na njihov apel.

Tijelu kojim komanduje potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Milutin Simović a koje, neformalno, upravlja Crnom Gorom evo već četvrti mjesec,  bilo je važnije da javno podrži policiju. „NKT izražava punu podršku našoj policiji“, stoji u njihovom saopštenju od 25. juna, nakon što smo bili u prilici da vidimo primjere brutalne zloupotrebe sile od strane maskiranih pripadnika policije koji su u Budvi udarali, šutirali i gazili građane koji im nijesu pružali fizički otpor. Prethodno su slične situacije zabilježene i u Pljevljima, Nikšiću…  Iz NKT-a je, ipak, stigla poruka da „policija profesionalno i efikasno štiti i služi svim građanima i državi, kako je to pokazala i u epidemiji korona virusa. Zato je napad na policiju napad na državu Crnu Goru i na sve građane“.

Da li se takvim izlivima lojalnosti jača povjerenje građana u „instituciju“? Odnosno, da li je odu policijskoj torturi sročila medicinska struka ili politika? Odgovor na to pitanje nijesmo dobili od Bobana Mugoše, direktora Instituta za javno zdravlje (IJZ) i člana NKT-a. “To je zaključak NKT-a“, odgovara Mugoša na pitanje zašto se, navodno stručno, tijelo formirano radi borbe protiv epidemije bavi postupanjem policije. „Mi smo zauzeli jedan stav jer svako grupisanje i dešavanje koje ima veliki broj ljudi koji mogu uticati na epidemiološku situaciju tiče se i NKT-a. U tom smislu sam ja razumio taj stav”, rekao je Mugoša.

Iz  tog odgovora mogli smo razumjeti jedino to  da čovjek koji bi u NKT-u  morao biti jedan od ključnih autoriteta, nije donosio stav/pisao saopštenje. Nego je razumio naređenje. Mugoša nije odgovorio na pitanje zbog čega IJZ, kome je na čelu, ne predloži Ministarstvu zdravlja da ponovo proglasi postojanje epidemije korona virusa. „Ova bolest se širi epidemijski i mogućnost da se proglasi epidemija postoji, ali sami epidemijski tok govori da se to ne mora posebno naglašavati”, objasnio je Mugoša. Zvuči kao da je proglašenje epidemije sporedan posao oko koga ne treba gubiti vrijeme. A ne ključni uslov da u državi – uz zakonodavnu, izvršnu i sudsku – dobijemo i četvrtu granu vlasti oličenu u NKT-u. Koja odlučuje o  slobodi kretanja, radnom vremenu, pravu na zdravstvene usluge i obrazovanje, svadbama i sahranama.

Zoran RADULOVIĆ

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNI TEROR  NAD BUDVOM: Pravnim i fizičkim nasiljem do vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Policija je u Budvi uhapsila oko 50 građana među kojima kompletno rukovodstvo Opštine, gradonačelnika i predsjednika Skupštine, direktore opštinskih službi i javnih preduzeća, odbornike, funkcionere Demokrata, DF, SNP… Turistička prestonica Crne Gore je zaključana

 

Skoro mjesec dana lokalna uprava u Budvi ne radi. Građani ne mogu dobiti usluge ni završavati poslove jer je Opština Budva uhapšena, blokirana spolja i iznutra jakim policijskim i parabezbjedonosnim snagama koje je angažovala Demokratska partija socijalista u svom pohodu na preotimanje vlasti i prekrajanje izborne volje građana u najvećoj turističkoj opštini u zemlji, dva mjeseca pred održavanje redovnih izbora.

Jedna od najgledanijih predstava u režiji DPS-a ne odigrava se na sceni budvanskog pozorišnog festivala Grad teatar i nije dio repertoara ovogodišnjeg programa nego realnog političkog života, na alternativnoj sceni ispred gradske kuće Opštine Budva, sa svim elementima drame koja klizi ka tragediji. Tu je dvor na koji se juriša u do sada neviđenom političkom ratu, sa masovnim scenama okupljenih građana koji se suprotstavlja tiraniji vlasti i njenim pretorijanskim gardama, raspoređenim ispred i oko Opštine, po gradskim ulicama i bulevarima, pod punom opremom za razbijanje otpora onih koji brane slobodno izraženu izbornu volju. Publika je u prilici da vidi i pomoćne rekvizite, na desetine policijskih kombija i marica raspoređenih na prilazima grada, u šumicama plaža Kamenovo, Jaz, Ploče… Spremnih da na znak reditelja uskoče na scenu i pohapse okupljene. Tu su i specijalni efekti, pucnji i oblaci dima od suzavca koji se širi gradskim ulicama, šok bombe, biber sprejovi, plač djece….

Vjerovatno ne postoji sličan primjer da jednu lokalnu samoupravu, kojoj Ustav Crne Gore garantuje samostalnost u radu, okupiraju jake policijske snage i ulazak zaposlenima na radna mjesta zabranjuje nečije privatno obezbjeđenje. Nakon prevare sa navodnim pregovorima o traženju kompromisa za izlazak iz nastale situacije, u Opštini su u srijedu, u pratnji policije,  predsjedničke fotelje zauzeli v.d. predsjednici Opštine i SO Vladimir Bulatović i Snežana Kuč, koje je novoformirana većina odbornika DPS – Crnogorska – SD, uz presudan glas nezavisnog odbornika Stevana Džakovića, imenovala na sjednici održanoj u hotelu Slovenska plaža.

Uslijedile su nevjerovante scene u kojima su hodnike Opštine zaposjeli snagatori privatne firme Gardijan iz Nikšića, uz logistiku policije koja je držala stražu ispred opštinske zgrade. Opštinu Budva zauzele su združene snage sa svih strana, bez pravnog osnova, bez ikakve odluke i papira koji objašnjava na bazi koje zakonske norme pripadnici Uprave policije i privatno obezbjeđenje mogu blokirati rad budvanske lokalne samouprave. Tenzije su počele nakon što pomenuto obezbjeđenje nije dozvolilo predsjedniku Opštine Marku Careviću i predsjedniku SO Krstu Radoviću da uđu u zgradu.

Bulatović, funkcioner Crnogorske,  uživio se  ulogu prvog čovjeka grada. Počeo je da pravi spiskove poželjnih zaposlenika koji, po njegovom mišljenju, mogu ući u zgradu. U pitanju je nekoliko opštinskih sekretara i potpredsjednik Opštine Marko Marković, dok je ostalima zabranjen dolazak na  radno mjesto. Politička snaga Bulatovića, koji pristaje da se uz policijsku silu održava u fotelji gradonačelnika,  počiva na  930 glasova koje je Crnogorska osvojila na lokalnim izborima.

Branka PLAMENAC

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na adresi www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MRŽNJA U GLOBALNOM SELU: Otpor, ili ćemo ostati bez daha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smrt Džordža Flojda pokrenula je  široke proteste van SAD-a, osobito u Evropi, zato što tamošnja  dešavanja otvaraju ovdašnje rane

 

Riječi Afroamerikanca Džorđa Flojda: ,,Ne mogu da dišem”, prije nego što je ubijen, pošto mu je bijeli policajac klečao na vratu dok ga je sa kolegama hapsio 25. maja, odjekuju svijetom.

Hiljade ljudi u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, Španiji, Belgiji, Holandiji, Slovačkoj, Grčkoj, Irskoj, Poljskoj, Švedskoj, Crnoj Gori i ostalim zemljama bivše Jugoslavije,  izašli su na  antirasističke proteste. To je znak solidarnosti sa demonstrantima u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i odjek poziva na okončanje rasnih,  nacionalnih,  vjerskih i socijalnih   nepravdi i brutalnosti policije globalno.

,,Smrt Džordža Flojda odjeknula je u Evropi, jer je povezana sa pokretima i aktivizmom protiv policijskog nasilja u tim društvima”, izjavio je Žan Biman, profesor sociologije na Kalifornijskom univerzitetu u Santa Barbari.

Treba se sjetiti. U Londonu se protestovalo 2011. godine kada su policajaci upucali Marka Dagana, Britanca crne boje kože. U Francuskoj su počeli masovni protesti i neredi zbog toga što su dvojica tinejdžera poginula od strujnog udara, pošto su pobjegli od policije u trafostanicu. Treći mladić je preživio, ali je zadobio teške povrede. Iste godine Ouri Džaloh iz Sijera Leonea izgorio je zavezan za krevet u policijskoj ćeliji u Desauu, u njemačkoj pokrajini Saksoniji Anhalt. Prema nalazima vještaka, on je prije smrti teško zlostavljan.

Uglavnom, smrt Džordža Flojda pokrenula je  široke proteste van SAD-a, zato što tamošnja  dešavanja otvaraju ovdašnje rane.

Zapadna društva se bitno ne razliku u doživljavanju onoga šta znači biti crn. Njihove predstave o tome najvećim dijelom određuju dva istorijska fenomena: robovlasništvo i kolonijalizam.

Američka antirasistička prosvetiteljka Pegi Mekintoš tvrdi da bjelaštvo pruža „nevidljivi ranac“ nenapisanih privilegija koje bijeli ljudi često uzimaju  zdravo za gotovo. To su osnovne stvari poput: odlaska u kupovinu, a da ne budete praćeni ili uznemiravani; nikad se ne traži da govorite u ime svih bijelaca;  ne morate vaspitavati svoju djecu da budu svjesna sistemskog rasizma radi vlastite svakodnevne fizičke bezbjednosti.

Kritičari ukazuju kako nije ni vrijeme ni mjesto da Evropljani tvrde kako je situacija kod njih bolja nego u SAD-u.  Prst se upire na Grčku i mnoge druge zemlje kada je u pitanju njihov  odnos prema izbjeglicama. Mađarsku, Slovačku, Češku i Rumuniju, članice Evropske unije, kada su u pitanju Romi. Evropska mreža protiv rasizma saopštila je da su etničke manjine tokom pandemije korone posebno pogođene zbog rasnog ocrtavanja i policijskog nasilja.

Nedostatak javne svijesti o rasizmu u evrpskim zemljama je za autore Afrikance frapantan.  A,  opet,  teško je steći jasnu sliku o tome koliko rasna diskriminacija utiče na ljude crne boje kože, jer se podaci o tome, izuzev u Velikoj Britaniji, ne prikupljaju.

Masovni protesti poslije ubistva Džordža Flojda mogu se posmatrati kao simptom dublje socijalne patologije koja je u prvi plan izbila pandemijom korona virusa i lošim  odgovorom Donalda Trampa na krizu izazvanu KOVID-19. Nigerijski romanopisac i pjesnik Ben Okri kazao je za Bi-Bi-Si: „Sama po sebi, pandemija se tiče  disanja. Mislim da je to pomoglo da emocije ljudi budu podstaknute”.

Profesor filozofije sa univerziteta Harvard i aktivista Kornel Vest rekao je da su rasne zdravstvene razlike koje otkriva KOVID dokaz američkog neuspjelog društvenog eksperimenta. Ove nejednakosti izazivaju pitanja o  sposobnosti SAD-a da zaštiti  građane.

 Može se reći da protesti naglašavaju presjek dvije pandemije: KOVID-19 i rasizma. Širom SAD-a, pa do Australije i Novog Zelanda poruka je jasna: KOVID-19 ističe propuste tamošnjih društava tamo gde se ukrštaju javno zdravlje i socijalna pravda. To što su crnačka, latinoamerička, domorodačka, imigrantska i manjinske zajednice nesrazmjerno pogođene KOVID-19 u velikoj mjeri je posljedica  nasljeđa strukturnog rasizma – prakse i politike koja sistematski koristi bijelcima a šteti drugim rasama i manjinama.

Podaci iz američke istraživačke laboratorije APM pokazuju da su, u prosjeku, crni Amerikanci umirali od korona virusa gotovo tri puta više od stope bijelih Amerikanaca.  U Vašingtonu, smrtnost među crncima je šest puta veća nego kod bijelih stanovnika. U Velikoj Britaniji, prema Kancelariji za nacionalnu statistiku, crnci imaju četiri puta veću vjerovatnoću da će umrijeti od KOVID-19 u odnosu na bijelce.

Stare forme  diskriminacije uključivale su  „crvene linije“ (redlining), praksu kojom zajmodavci odbijaju hipoteke kvalifikovanim kupcima, zbog njihove rase. Crncima i ljudima drugih rasa uskraćivano je  pravo vlasništva nad kućom i pogodnosti u kojima uživaju i milioni bijelaca. „Crvene linije“su  zabranjene.   Naslijedila ih je urbana džentrifikacija, gdje bijelci srednje klase ulaze u gradska područja i raseljavaju crnce koji tu  žive. I  džentrifikacija kao i „crvene linije“ produbljuje siromaštvo u zajednicama nebjelačkih rasa.

Kao da nejednakosti   nijesu dovoljno tlačiteljske, tu je policijska brutalnost koja prečesto oduzima živote pripadnika najranjivijih grupa.  Tako se u svim segmentima društva neprestano devalvira  život obojenih, radnika,  migranata, izbjeglica, ljudi sa specijalnim potrebama.

Mržnja u globalnom selu raste.  Kritički  intelektualci je povezuju sa krizom poznog kapitalizma, koji razara supstancu svijeta. Ne tako davno bilo je teško zamisliti da neko poput  Donalda Trapma može pobijediti  na izborima i  upravljati Amerikom. Isto tako  da će ekstremno desničasrske snage biti zastupljene  u vladi Austrije i Italije. Da će pokret koji gaji  sentimente prema nacističkoj prošlosti Njemačke sa velikim procentom ući u Bundestag.  Da će Mari le Pen jedva gubiti  predsjedničke izbore u Francuskoj, kad se svi udruže protiv nje. Da će neskriveni koncept  o bjelačkoj i hrišćanskoj nadmoći, Viktora Orbana, biti u EU prihvaćen kao  retorički zanos.

Fašizam u Evropi nije priča o prošlosti. ,,Nije neočekivano da noseće ideje fašističkih ideologija nijesu nestale s vojnim porazom sila Osovine. One su bile potisnute ali danas, kad se obilježava 75 godina pobjede nad fašizmom, čini se da se imunitet koji je svijet stekao poslije 1945, „prebolijevanjem“ fašizma, zabrinjavajuće smanjio”, upozorio je istaknuti zagrebački intelektualac, građanski aktivista, Zoran Pusić, na nedavnoj  Međunarodnoj  konferenciji  Fašizam i antifašizam u Europi danas.

Evropa ne liči na sebe iz druge plovine dvadesetog vijeka. Na tu Evropu  još manje liče  države nastale nakon krvavog raspada Jugoslavije. Sada se bolje vidi,  da je tok ratova i ishod, u zemljama bivše Jugoslavije, bio u dobroj mjeri i simptom bolesti Zapada. Prvi znaci  da će postati ovo što postaje danas. Splet društava, neotpornih na infekciju ideologijama mržnje i predrasuda prema drugima. U bogatim zapadnim državama koje su najodgovornije za poplavu migranata sve su moćnije društvene grupe koje ih tretiraju kao – podljude.

U zemljama bivše Jugoslavije, suočavanje  sa prošlošću je  izostalo. Proces kontralustracije je uspješno priveden kraju. U parlamentima dominaraju postfašističke stranke, i nekadašnje ratne vođe, sa adaptiranom retorikom. Kojima se nije teško vratiti na stare traćnice. Sve to važi i za Crnu Goru. ( Vidi box). Koja ne kažnjavajući  svoje ratne zločine, njeguje  laž, kako je bila prva Miloševićeva žrtva.

I poslije protesta ostaje jasno: svijet još nema globalni zajednički odgovor, na prijeteće ideologije koje, svoje ciljeve mogu ostvariti jedino zločinima.  Masovnijim i krvavijim nego ikad u istoriji ljudskog roda.

Lijepo je bilo vidjeti  proteste u Podgorici povodom  rasističkog zločina u SAD-u.  Ali,  mržnja, predrasude  i konfuzija, plamte ovom  zemljom, i dan poslije.  U Crnoj Gori, kao i svuda,  izbor je isti: otpor,  ili će nam ugušiti dah.

 

Njemačke kočnice  

Kada se u najmoćnijoj evropskoj državi Nemačkoj razgovara o rasizmu, neizbježno se dođe do vremena nacionalsocijalizma. Neki stručnjaci smatraju da je nesposobnost da se rasizam u javnoj raspravi u Nemačkoj sagledava u skladu s važnošću te teme, nasljeđe nacista i njihovih rasnih teorija.

Postoji i nemačko kolonijalno nasljeđe. Njemci su prvi genocid 20. veka počinili nad narodima Herero i Nama u tadašnjoj koloniji „Nemačka Jugozapadna Afrika“, današnja Namibija. Zvaničnog izvinjenja njemačke države nema do danas, a u mnogim njemačkim gradovima ulice i trgovi nose imena tadašnjih kolonijalnih vladara i učesnika u genocidu. Ima mišljenja da koncentracija na period nacionalsocijalizma sprječava bolje suočavanje s periodom kolonijalizma koje je potisnuto u pozadini.

„Nemci jesu shvatili da je rasizam tema, ali još  gaje rezerve kad je u pitanju prihvatanje određenih grupa ljudi u svoju okolinu“, kazao je Sebastijan Bikerih, portparol Ureda za antidiskriminaciju.

 

Naša kuća, naša mržnja

Dvadeset i nešto godina, većinska Crna Gora hvali se nacionalnim i vjerskim skladom kao najjačim adutom za napredak u EU integracijama. Većinu onih koji sebe vide kao građansku Crnu Goru predvodi čovjek koji je, svojevremeno, zbog (hrvatske) šahovnice omrznuo šah. Predsjednik Milo Đukanović.

Nebojša Medojević, jedan od njegovih antiratnih oponenata danas veliča uzlete  Viktora Orbana, postavlja lažne postove protiv migranata, atakuje na nevjernike, sorošoide i sataniste koji se protive ponovnom objedinjavanju ,,pravoslavne većine” u ,,hrišćanskoj Crnoj Gori”.

„Demokratski front stoji na braniku tradicionalne i hrišćanske Crne Gore koja se ugnjetava interesima koji su joj suprotstavljeni”, kaže poslanik DF-a Milutin Đukanović.  Ni riječi o konkretnom doprinosu: medijskom, propagandnom, finansijskom ili onom najkonkretnijem – sa oružjem u ruci – koji su danas zavađeni predstavnici ,,pravoslavne većine” zajednički dali ratovima u Hrvatskoj, Bosni, na Kosovu. I ,,domaćim” zločinima koji su ih pratili od  Morinja i Dubrovnika do Bukovice, Štrbaca ili Kaluđerskog laza. Ti zločini,  ukučujući  zločin Deprotacija BiH izbjeglica, koji je naložila Vlada tadašnjeg premijera Đukanovića, ostali su mahom nekažnjeni. Između ostalog i zbog podudaranja stavova o ratnoj politici vlasti,  značajnog dijela  opozcije, koja se nikad nije sasvim odrekla Miloševića.

Nema nekadašnjeg Liberalnog saveza da ih pospremi na pravo mjesto. Neki njegovi bivši  funkcioneri  oglašavaju se kao predani  sljedbenici vlasti.  Glasnogovornici udruženih sijača mržnje koji su od huškanja napravili profitabilan biznis.

,,Ne vjeruj onima koji svoju nedosljednost skupo naplaćuju”, poručivao je Danilo Kiš u Savjetima mladom piscu. Ko da je slikao današnjicu.

Romi su naši crnci, pokazala je i tek završena epidemija korone. Iz NKT-a su našli za shodno da prvom (jednom od samo dvojice) pacijentu sa Vrela Ribničkih obznane nacionalnu pripadnost i u karantin stave cijelo naselje. Koliko je korona pozitivnih pacijenata registrovano u Siti kvartu? I šta su oni po nacionalnosti – ta pitanja nijesu bila na dnevnom redu NKT-a.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo