Povežite se sa nama

DRUŠTVO

U dužničkom ropstvu

Objavljeno prije

na

Ostvaruje se mračni scenario – Vlada Crne Gore preuzima dugovanja KAP-a, čiji je formalni vlasnik ruski oligarh Oleg Deripaska. KAP duguje više stotina miliona eura. A sada je Vlada preuzela dug prema Dojče banci od 22 miliona. Toliko iznosi jedan od kredita KAP-a, za koji je Vlada dala garancije. Vijest o preuzimanju garancija saopštio je premijer Igor Lukšić i ministar finansija Milorad Katnić. Lukšić je izjavio da će tu odluku dati na usvajanje Skupštini koja će, kada ovaj broj Monitora izađe, glasati i o povjerenju Vladi. Ranije su Lukšićevi koalicioni partneri iz SDP-a govorili da neće podržati plaćanje garancija Kombinatu aluminijuma. Da li aktiviranje garancija može dovesti do krize vlasti i prijevremenih izbora?

Samo u ovoj godini Vlada bi trebalo, od naših para, da vrati šest miliona eura i dva miliona eura kamata po toj osnovi. I to nije sve. Ministar finansija Milorad Katnić, najavio je da bi Vlada morala biti spremna i na aktiviranje ostalih garancija, prema OTP i VTB banci.

Vraćanje Deripaskinih dugova će Crnu Goru dovesti u velike probleme. To je prije nekoliko dana saopštio i ministar ekonomije Vladimir Kavarić, jer bi zemlja zbog toga morala dodatno da se zaduži, pošto te stavke nijesu planirane ovogodišnjim budžetom.

Ukupni dugovi KAP-a su oko 350 miliona eura, a glavne obaveze prema samo tri banke OTP-u, Dojče banci i VTB banci iznose oko 132 miliona eura i to kreditno zaduženje pokriveno je državnim garancijama koje su date 2010. godine.

Sjećate se – ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da svaka zvjerka pokaže trag. Sada nam, makar, tragova ne manjka.

Čije ćemo sve dugove vraćati?

Eto, na primjer, prošloga petka: dok su ljudi zavijani iščekivali – da li će do njih prije stići spasioci ili nova lavina – premijer Igor Lukšić je bio u Željezari Nikšić. Bezmalo godinu dana od kako je u ovoj kompaniji započet stečaj, premijer je odlučio da na licu mjesta izvidi o čemu se radi. I Željezara je zadužena do guše. Ali, podučio nas je Lukšić, Željezara je „važan državni resurs”.

Doduše, ne toliko važan koliko bungalovi kojima na sjevernom obodu Afrike, u Maroku, gazduje Aman – kompanija u bankrotu s jugoistoka Azije (Singapura). Ta je kompanija preuzela naš Sveti Stefan, kojim sada gazduje i Restis. Vidjeli smo kako. I taj nam je resurs zatvoren. I zadužen.

Nikšić nijesu pohodili Lukšićeva lijeva i desna ruka, ministri finansija i ekonomije Miodrag Katnić i Vladimir Kavarić. Triling asova zato je, krajem prošle godine, zajedno pohodio Ženevu. To je obradovalo čak i poslovično uzdržane Švajcarce koji se skoroj posjeti vedeta iz Podgorice nadaju ponovo ovih dana, u Davosu. Još kada bi poveli djevojke i supruge… Investitorima bi taj mali znak pažnje baš mnogo značio.

A, moglo bi poslužiti i za promociju crnogorske turističke ponude: januar na pješčanim plažama Maroka, februar na sniježnim obroncima švajcarskih planina… Mart u Americi ili Aziji, u potrazi za pozajmicom kako bi se zemlja spasila bankrota. Uglavnom, uvijek na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.

Da je makar premijer Lukšić, skupa s Miodragom Dakom Davidovićem, kontroverznim nikšićkim biznismenom, radničkom majkom i najboljim komšijom u gradu pod Trebjesom (sami izaberite odgovarajući odgovor) koji sat proveo zavijan u tunelu Budoš. Tada bi samo njihovi saputnici saznali da će Davidović i Lukšić, ne obavezno tim redosljedom, učiniti sve „da Nikšić ne postane veliki Šavnik”. Da ih citiramo: „Grad tame”. To je, kazao je novinarima Davidović (ili Lukšić svejedno je), „bio moto današnjih razgovora”. Odavno se neko, još od nekadašnjeg srpskog premijera Radomana Božovića (Miloševićev kadar upamćen po izjavi „Crnogorci su g….”), nije ovako duhovito ćosao s Crnom Gorom i Crnogorcima.

Danima kad je Lukšić na Nikšić udario, prethodila je višednevna drama: da li će jedna, dvije ili čak tri cistijerne s mazutom iz Podgorice stići do Pljevalja prije nego što Rudnik uglja, zbog nedostatka istog, obustavi proizvodnju. I đeca znaju: ako stane Rudnik, staće i Termoelektrana, ako stane Termoelektrana, neće biti struje, ako ne bude struje EPCG će zavesti restrikcije. A ako EPCG zavede restrikcije – e tada vam je bolje da ste zavijani u Platijama, u autobusu kome je odgovorani šofer, pred put, do vrha napunio rezervoar s gorivom, nego da sjedite u podgoričkoj novogradnji, kraj mrtve klime i hladne termoakumulacione peći, dok vaša posljednje nada – demit fasada – otpada sa zida zgrade.

A đački roditelji i učitelji ne znaju sljedeće: zašto je Rudnik uglja nedjeljama najavljivano nevrijeme dočekao bez pristojne zalihe mazuta. Zašto na lagerima Termoelektrane još ljetos ili jesenas nijesu deponovane dovoljne zalihe uglja, da se preduprijedi eventualni zastoj. Možda o tome nešto zna Predrag Bošković, predsjednik Rukometnog saveza Crne Gore i predsjednika Upravnog odbora Rudnika Uglja?

Tek, na vrhuncu potrošačke sezone, u momentima kada je struju gotovo nemoguće kupiti, Termolektrana radi s dvije trećine kapaciteta. Štedi ugalj!? Naravno da direktori EPCG – oni što dijele bonuse za uspješan rad kada poskupi aluminijum na berzi ili padne kiše više od očekivanog godišnjeg prosjeka – neće nadoknaditi gubitke koje je preduzeće pretrpjelo zbog toga što Termoelektrana nije bila spremna za optimalnu proizvodnju. Ceh ćemo platiti mi. Uz objašnjenje glasnogovornika Regulatorne agencije za energetiku da smo mogli (trebali) platiti još više, samo da oni nijesu tako obzirni. I da Srđan Kovačević, prvi čovjek Plivačkog i vaterpolo saveza CG nije duša od čovjeka. „Ponovo dišu kao jedan”, rekao je Kovačević kad su naši osvojili srebro u Holandiji. O Termoelektrani nije rekao ništa, iako je predsjednik Odbora direktora EPCG.

Ponovimo: do smanjenja proizvodnje u TE Pljevlja nije došlo zbog vremenske nepogode ili havarije, već zbog toga što Rudnik uglja nije imao mazuta za pet dana nesmetane proizvodnje. I zato što najbliže zalihe neophodnog goriva nijesu bili u nekadašnjim terminalima za skladištenje i pretakanje naftnih derivata u Bijelom Polju. Ta su skladišta preživjela sankcije i NATO bombardovanje, ali nijesu privatizaciju i mahinacije koje su pratile prodaju kotorskog Jugopetrola.

Tako dolazimo do nove dimenzije priče o energiji, njenim vlasnicima i njihovim vezama s ovdašnjom političkom i pravosudnom elitom. Godinama je državni Montenegrobonus pokušavao pred osnovnim sudovima u Podgorici, Kotoru i Bijelom Polju dobiti makar prvostepenu presudu po pitanju da li su postrojenja za skladištenje nafte u Lipcima, Luci Bar i Bijelom Polju njihova ili grčkog Helenik Petroleuma. Godinama je Helenik, valjda vještinom svojih pravnih zastupnika iz Advokatske kancelarije Ane Kolarević, odlagao presudu. Kada je ona, konačno, stigla – postrojenja u Boki i Bijelom Polju bila su neupotrebljiva zbog dugogodišnje zapuštenosti.

Govori li nam to o kvalitetu poslova koje su crnogorske privatizacione vlasti sklapale s partnerima biranim po vlastitoj mjeri, ili je to dugo traženi dokaz da su NVO i nezavisni mediji, uz snijeg i mećavu, najveći neprijatelji progresa u Crnoj Gori.

Premijer Lukšić je u Nikšiću objasnio kako on gleda na stvar. ,,Može Vlada biti sastavljena redom od nobelovaca, ali će imati loš učinak ako društvo ne bude legitimisalo svaku dobru investiciju”, tvrdi premijer ne navodeći primjere, “Svi koji su zainteresovani za Željezaru naprije dođu kod stečajnog upravnika i Vlade, a onda telefoniraju svojim ambasadama i pitaju da li bi kod nas investicija bila dobrodošla”.

U Vladi Crne Gore, zasad, nema nobelovaca. Zato ima optužbi za korupciju. I nebrojeno postupaka međunarodne arbitraže u kojoj se predstavnici crnogorskih izvršnih vlasti spore sa strateškim partnerima oko toga ko je koga više prevario. Brzo će premijer u Golubovce, da nam objasni zašto je dobro da dugove koje su napravili Oleg Deripaska i njegovi neimenovani partneri, vraćamo novcem poreskih obveznika Crne Gore kao što su obećali on i njegov partijski komandant Milo Đukanović.

Zanimljiva će biti računica koja treba da potvrdi da je vlada imala pravo što je 1.200 radnih mjesta u KAP-u branila s više od 130 miliona eura kreditnih garancija, u godini u kojoj je zemlja ostala bez tri hiljade, uglavnom perspektivnijih, radnih mjesta. Kao što će biti zanimljivo vidjeti da li će Vlada ponovo pronaći objašnjenje kako bi KAP-u produžila subvencije za nabavku struje.

Alternativa ovoj kapitulaciji bila je da nekome budu namaknute lisice na ruke. Drama oko KAP-a može poslužiti za još jednu prljavu igru koalicionih partnera na vlasti. Lukšić traži da Skupština glasa o odluci oko vraćanja Deripaskinih dugova. Šta ako SDP to iskoristi za obaranje vlade? Šta ako to bude vodilo onome što vlast odavno priželjkuje – vanrednim izborima?

SDP bi se na njima pojavila kao zaštitnica naših interesa i resursa, a nakon izbora opet u koaliciju s DPS–om. Opozicija iz te situacije ima jedan izlaz: bojkot. Društvo mora odgovoriti – masovnim protestima koji bi doveli do formiranja tehničke vlade i stvaranja uslova za raspisivanje slobodnih izbora. Poslije Telekoma i KAP-a, ova vlast je samo potvrdila da je spremna da Crnu Goru opustoši – radi svojih interesa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo