Povežite se sa nama

DRUŠTVO

U dužničkom ropstvu

Objavljeno prije

na

Ostvaruje se mračni scenario – Vlada Crne Gore preuzima dugovanja KAP-a, čiji je formalni vlasnik ruski oligarh Oleg Deripaska. KAP duguje više stotina miliona eura. A sada je Vlada preuzela dug prema Dojče banci od 22 miliona. Toliko iznosi jedan od kredita KAP-a, za koji je Vlada dala garancije. Vijest o preuzimanju garancija saopštio je premijer Igor Lukšić i ministar finansija Milorad Katnić. Lukšić je izjavio da će tu odluku dati na usvajanje Skupštini koja će, kada ovaj broj Monitora izađe, glasati i o povjerenju Vladi. Ranije su Lukšićevi koalicioni partneri iz SDP-a govorili da neće podržati plaćanje garancija Kombinatu aluminijuma. Da li aktiviranje garancija može dovesti do krize vlasti i prijevremenih izbora?

Samo u ovoj godini Vlada bi trebalo, od naših para, da vrati šest miliona eura i dva miliona eura kamata po toj osnovi. I to nije sve. Ministar finansija Milorad Katnić, najavio je da bi Vlada morala biti spremna i na aktiviranje ostalih garancija, prema OTP i VTB banci.

Vraćanje Deripaskinih dugova će Crnu Goru dovesti u velike probleme. To je prije nekoliko dana saopštio i ministar ekonomije Vladimir Kavarić, jer bi zemlja zbog toga morala dodatno da se zaduži, pošto te stavke nijesu planirane ovogodišnjim budžetom.

Ukupni dugovi KAP-a su oko 350 miliona eura, a glavne obaveze prema samo tri banke OTP-u, Dojče banci i VTB banci iznose oko 132 miliona eura i to kreditno zaduženje pokriveno je državnim garancijama koje su date 2010. godine.

Sjećate se – ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da svaka zvjerka pokaže trag. Sada nam, makar, tragova ne manjka.

Čije ćemo sve dugove vraćati?

Eto, na primjer, prošloga petka: dok su ljudi zavijani iščekivali – da li će do njih prije stići spasioci ili nova lavina – premijer Igor Lukšić je bio u Željezari Nikšić. Bezmalo godinu dana od kako je u ovoj kompaniji započet stečaj, premijer je odlučio da na licu mjesta izvidi o čemu se radi. I Željezara je zadužena do guše. Ali, podučio nas je Lukšić, Željezara je „važan državni resurs”.

Doduše, ne toliko važan koliko bungalovi kojima na sjevernom obodu Afrike, u Maroku, gazduje Aman – kompanija u bankrotu s jugoistoka Azije (Singapura). Ta je kompanija preuzela naš Sveti Stefan, kojim sada gazduje i Restis. Vidjeli smo kako. I taj nam je resurs zatvoren. I zadužen.

Nikšić nijesu pohodili Lukšićeva lijeva i desna ruka, ministri finansija i ekonomije Miodrag Katnić i Vladimir Kavarić. Triling asova zato je, krajem prošle godine, zajedno pohodio Ženevu. To je obradovalo čak i poslovično uzdržane Švajcarce koji se skoroj posjeti vedeta iz Podgorice nadaju ponovo ovih dana, u Davosu. Još kada bi poveli djevojke i supruge… Investitorima bi taj mali znak pažnje baš mnogo značio.

A, moglo bi poslužiti i za promociju crnogorske turističke ponude: januar na pješčanim plažama Maroka, februar na sniježnim obroncima švajcarskih planina… Mart u Americi ili Aziji, u potrazi za pozajmicom kako bi se zemlja spasila bankrota. Uglavnom, uvijek na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.

Da je makar premijer Lukšić, skupa s Miodragom Dakom Davidovićem, kontroverznim nikšićkim biznismenom, radničkom majkom i najboljim komšijom u gradu pod Trebjesom (sami izaberite odgovarajući odgovor) koji sat proveo zavijan u tunelu Budoš. Tada bi samo njihovi saputnici saznali da će Davidović i Lukšić, ne obavezno tim redosljedom, učiniti sve „da Nikšić ne postane veliki Šavnik”. Da ih citiramo: „Grad tame”. To je, kazao je novinarima Davidović (ili Lukšić svejedno je), „bio moto današnjih razgovora”. Odavno se neko, još od nekadašnjeg srpskog premijera Radomana Božovića (Miloševićev kadar upamćen po izjavi „Crnogorci su g….”), nije ovako duhovito ćosao s Crnom Gorom i Crnogorcima.

Danima kad je Lukšić na Nikšić udario, prethodila je višednevna drama: da li će jedna, dvije ili čak tri cistijerne s mazutom iz Podgorice stići do Pljevalja prije nego što Rudnik uglja, zbog nedostatka istog, obustavi proizvodnju. I đeca znaju: ako stane Rudnik, staće i Termoelektrana, ako stane Termoelektrana, neće biti struje, ako ne bude struje EPCG će zavesti restrikcije. A ako EPCG zavede restrikcije – e tada vam je bolje da ste zavijani u Platijama, u autobusu kome je odgovorani šofer, pred put, do vrha napunio rezervoar s gorivom, nego da sjedite u podgoričkoj novogradnji, kraj mrtve klime i hladne termoakumulacione peći, dok vaša posljednje nada – demit fasada – otpada sa zida zgrade.

A đački roditelji i učitelji ne znaju sljedeće: zašto je Rudnik uglja nedjeljama najavljivano nevrijeme dočekao bez pristojne zalihe mazuta. Zašto na lagerima Termoelektrane još ljetos ili jesenas nijesu deponovane dovoljne zalihe uglja, da se preduprijedi eventualni zastoj. Možda o tome nešto zna Predrag Bošković, predsjednik Rukometnog saveza Crne Gore i predsjednika Upravnog odbora Rudnika Uglja?

Tek, na vrhuncu potrošačke sezone, u momentima kada je struju gotovo nemoguće kupiti, Termolektrana radi s dvije trećine kapaciteta. Štedi ugalj!? Naravno da direktori EPCG – oni što dijele bonuse za uspješan rad kada poskupi aluminijum na berzi ili padne kiše više od očekivanog godišnjeg prosjeka – neće nadoknaditi gubitke koje je preduzeće pretrpjelo zbog toga što Termoelektrana nije bila spremna za optimalnu proizvodnju. Ceh ćemo platiti mi. Uz objašnjenje glasnogovornika Regulatorne agencije za energetiku da smo mogli (trebali) platiti još više, samo da oni nijesu tako obzirni. I da Srđan Kovačević, prvi čovjek Plivačkog i vaterpolo saveza CG nije duša od čovjeka. „Ponovo dišu kao jedan”, rekao je Kovačević kad su naši osvojili srebro u Holandiji. O Termoelektrani nije rekao ništa, iako je predsjednik Odbora direktora EPCG.

Ponovimo: do smanjenja proizvodnje u TE Pljevlja nije došlo zbog vremenske nepogode ili havarije, već zbog toga što Rudnik uglja nije imao mazuta za pet dana nesmetane proizvodnje. I zato što najbliže zalihe neophodnog goriva nijesu bili u nekadašnjim terminalima za skladištenje i pretakanje naftnih derivata u Bijelom Polju. Ta su skladišta preživjela sankcije i NATO bombardovanje, ali nijesu privatizaciju i mahinacije koje su pratile prodaju kotorskog Jugopetrola.

Tako dolazimo do nove dimenzije priče o energiji, njenim vlasnicima i njihovim vezama s ovdašnjom političkom i pravosudnom elitom. Godinama je državni Montenegrobonus pokušavao pred osnovnim sudovima u Podgorici, Kotoru i Bijelom Polju dobiti makar prvostepenu presudu po pitanju da li su postrojenja za skladištenje nafte u Lipcima, Luci Bar i Bijelom Polju njihova ili grčkog Helenik Petroleuma. Godinama je Helenik, valjda vještinom svojih pravnih zastupnika iz Advokatske kancelarije Ane Kolarević, odlagao presudu. Kada je ona, konačno, stigla – postrojenja u Boki i Bijelom Polju bila su neupotrebljiva zbog dugogodišnje zapuštenosti.

Govori li nam to o kvalitetu poslova koje su crnogorske privatizacione vlasti sklapale s partnerima biranim po vlastitoj mjeri, ili je to dugo traženi dokaz da su NVO i nezavisni mediji, uz snijeg i mećavu, najveći neprijatelji progresa u Crnoj Gori.

Premijer Lukšić je u Nikšiću objasnio kako on gleda na stvar. ,,Može Vlada biti sastavljena redom od nobelovaca, ali će imati loš učinak ako društvo ne bude legitimisalo svaku dobru investiciju”, tvrdi premijer ne navodeći primjere, “Svi koji su zainteresovani za Željezaru naprije dođu kod stečajnog upravnika i Vlade, a onda telefoniraju svojim ambasadama i pitaju da li bi kod nas investicija bila dobrodošla”.

U Vladi Crne Gore, zasad, nema nobelovaca. Zato ima optužbi za korupciju. I nebrojeno postupaka međunarodne arbitraže u kojoj se predstavnici crnogorskih izvršnih vlasti spore sa strateškim partnerima oko toga ko je koga više prevario. Brzo će premijer u Golubovce, da nam objasni zašto je dobro da dugove koje su napravili Oleg Deripaska i njegovi neimenovani partneri, vraćamo novcem poreskih obveznika Crne Gore kao što su obećali on i njegov partijski komandant Milo Đukanović.

Zanimljiva će biti računica koja treba da potvrdi da je vlada imala pravo što je 1.200 radnih mjesta u KAP-u branila s više od 130 miliona eura kreditnih garancija, u godini u kojoj je zemlja ostala bez tri hiljade, uglavnom perspektivnijih, radnih mjesta. Kao što će biti zanimljivo vidjeti da li će Vlada ponovo pronaći objašnjenje kako bi KAP-u produžila subvencije za nabavku struje.

Alternativa ovoj kapitulaciji bila je da nekome budu namaknute lisice na ruke. Drama oko KAP-a može poslužiti za još jednu prljavu igru koalicionih partnera na vlasti. Lukšić traži da Skupština glasa o odluci oko vraćanja Deripaskinih dugova. Šta ako SDP to iskoristi za obaranje vlade? Šta ako to bude vodilo onome što vlast odavno priželjkuje – vanrednim izborima?

SDP bi se na njima pojavila kao zaštitnica naših interesa i resursa, a nakon izbora opet u koaliciju s DPS–om. Opozicija iz te situacije ima jedan izlaz: bojkot. Društvo mora odgovoriti – masovnim protestima koji bi doveli do formiranja tehničke vlade i stvaranja uslova za raspisivanje slobodnih izbora. Poslije Telekoma i KAP-a, ova vlast je samo potvrdila da je spremna da Crnu Goru opustoši – radi svojih interesa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo