Povežite se sa nama

DRUŠTVO

U dužničkom ropstvu

Objavljeno prije

na

Ostvaruje se mračni scenario – Vlada Crne Gore preuzima dugovanja KAP-a, čiji je formalni vlasnik ruski oligarh Oleg Deripaska. KAP duguje više stotina miliona eura. A sada je Vlada preuzela dug prema Dojče banci od 22 miliona. Toliko iznosi jedan od kredita KAP-a, za koji je Vlada dala garancije. Vijest o preuzimanju garancija saopštio je premijer Igor Lukšić i ministar finansija Milorad Katnić. Lukšić je izjavio da će tu odluku dati na usvajanje Skupštini koja će, kada ovaj broj Monitora izađe, glasati i o povjerenju Vladi. Ranije su Lukšićevi koalicioni partneri iz SDP-a govorili da neće podržati plaćanje garancija Kombinatu aluminijuma. Da li aktiviranje garancija može dovesti do krize vlasti i prijevremenih izbora?

Samo u ovoj godini Vlada bi trebalo, od naših para, da vrati šest miliona eura i dva miliona eura kamata po toj osnovi. I to nije sve. Ministar finansija Milorad Katnić, najavio je da bi Vlada morala biti spremna i na aktiviranje ostalih garancija, prema OTP i VTB banci.

Vraćanje Deripaskinih dugova će Crnu Goru dovesti u velike probleme. To je prije nekoliko dana saopštio i ministar ekonomije Vladimir Kavarić, jer bi zemlja zbog toga morala dodatno da se zaduži, pošto te stavke nijesu planirane ovogodišnjim budžetom.

Ukupni dugovi KAP-a su oko 350 miliona eura, a glavne obaveze prema samo tri banke OTP-u, Dojče banci i VTB banci iznose oko 132 miliona eura i to kreditno zaduženje pokriveno je državnim garancijama koje su date 2010. godine.

Sjećate se – ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da svaka zvjerka pokaže trag. Sada nam, makar, tragova ne manjka.

Čije ćemo sve dugove vraćati?

Eto, na primjer, prošloga petka: dok su ljudi zavijani iščekivali – da li će do njih prije stići spasioci ili nova lavina – premijer Igor Lukšić je bio u Željezari Nikšić. Bezmalo godinu dana od kako je u ovoj kompaniji započet stečaj, premijer je odlučio da na licu mjesta izvidi o čemu se radi. I Željezara je zadužena do guše. Ali, podučio nas je Lukšić, Željezara je „važan državni resurs”.

Doduše, ne toliko važan koliko bungalovi kojima na sjevernom obodu Afrike, u Maroku, gazduje Aman – kompanija u bankrotu s jugoistoka Azije (Singapura). Ta je kompanija preuzela naš Sveti Stefan, kojim sada gazduje i Restis. Vidjeli smo kako. I taj nam je resurs zatvoren. I zadužen.

Nikšić nijesu pohodili Lukšićeva lijeva i desna ruka, ministri finansija i ekonomije Miodrag Katnić i Vladimir Kavarić. Triling asova zato je, krajem prošle godine, zajedno pohodio Ženevu. To je obradovalo čak i poslovično uzdržane Švajcarce koji se skoroj posjeti vedeta iz Podgorice nadaju ponovo ovih dana, u Davosu. Još kada bi poveli djevojke i supruge… Investitorima bi taj mali znak pažnje baš mnogo značio.

A, moglo bi poslužiti i za promociju crnogorske turističke ponude: januar na pješčanim plažama Maroka, februar na sniježnim obroncima švajcarskih planina… Mart u Americi ili Aziji, u potrazi za pozajmicom kako bi se zemlja spasila bankrota. Uglavnom, uvijek na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.

Da je makar premijer Lukšić, skupa s Miodragom Dakom Davidovićem, kontroverznim nikšićkim biznismenom, radničkom majkom i najboljim komšijom u gradu pod Trebjesom (sami izaberite odgovarajući odgovor) koji sat proveo zavijan u tunelu Budoš. Tada bi samo njihovi saputnici saznali da će Davidović i Lukšić, ne obavezno tim redosljedom, učiniti sve „da Nikšić ne postane veliki Šavnik”. Da ih citiramo: „Grad tame”. To je, kazao je novinarima Davidović (ili Lukšić svejedno je), „bio moto današnjih razgovora”. Odavno se neko, još od nekadašnjeg srpskog premijera Radomana Božovića (Miloševićev kadar upamćen po izjavi „Crnogorci su g….”), nije ovako duhovito ćosao s Crnom Gorom i Crnogorcima.

Danima kad je Lukšić na Nikšić udario, prethodila je višednevna drama: da li će jedna, dvije ili čak tri cistijerne s mazutom iz Podgorice stići do Pljevalja prije nego što Rudnik uglja, zbog nedostatka istog, obustavi proizvodnju. I đeca znaju: ako stane Rudnik, staće i Termoelektrana, ako stane Termoelektrana, neće biti struje, ako ne bude struje EPCG će zavesti restrikcije. A ako EPCG zavede restrikcije – e tada vam je bolje da ste zavijani u Platijama, u autobusu kome je odgovorani šofer, pred put, do vrha napunio rezervoar s gorivom, nego da sjedite u podgoričkoj novogradnji, kraj mrtve klime i hladne termoakumulacione peći, dok vaša posljednje nada – demit fasada – otpada sa zida zgrade.

A đački roditelji i učitelji ne znaju sljedeće: zašto je Rudnik uglja nedjeljama najavljivano nevrijeme dočekao bez pristojne zalihe mazuta. Zašto na lagerima Termoelektrane još ljetos ili jesenas nijesu deponovane dovoljne zalihe uglja, da se preduprijedi eventualni zastoj. Možda o tome nešto zna Predrag Bošković, predsjednik Rukometnog saveza Crne Gore i predsjednika Upravnog odbora Rudnika Uglja?

Tek, na vrhuncu potrošačke sezone, u momentima kada je struju gotovo nemoguće kupiti, Termolektrana radi s dvije trećine kapaciteta. Štedi ugalj!? Naravno da direktori EPCG – oni što dijele bonuse za uspješan rad kada poskupi aluminijum na berzi ili padne kiše više od očekivanog godišnjeg prosjeka – neće nadoknaditi gubitke koje je preduzeće pretrpjelo zbog toga što Termoelektrana nije bila spremna za optimalnu proizvodnju. Ceh ćemo platiti mi. Uz objašnjenje glasnogovornika Regulatorne agencije za energetiku da smo mogli (trebali) platiti još više, samo da oni nijesu tako obzirni. I da Srđan Kovačević, prvi čovjek Plivačkog i vaterpolo saveza CG nije duša od čovjeka. „Ponovo dišu kao jedan”, rekao je Kovačević kad su naši osvojili srebro u Holandiji. O Termoelektrani nije rekao ništa, iako je predsjednik Odbora direktora EPCG.

Ponovimo: do smanjenja proizvodnje u TE Pljevlja nije došlo zbog vremenske nepogode ili havarije, već zbog toga što Rudnik uglja nije imao mazuta za pet dana nesmetane proizvodnje. I zato što najbliže zalihe neophodnog goriva nijesu bili u nekadašnjim terminalima za skladištenje i pretakanje naftnih derivata u Bijelom Polju. Ta su skladišta preživjela sankcije i NATO bombardovanje, ali nijesu privatizaciju i mahinacije koje su pratile prodaju kotorskog Jugopetrola.

Tako dolazimo do nove dimenzije priče o energiji, njenim vlasnicima i njihovim vezama s ovdašnjom političkom i pravosudnom elitom. Godinama je državni Montenegrobonus pokušavao pred osnovnim sudovima u Podgorici, Kotoru i Bijelom Polju dobiti makar prvostepenu presudu po pitanju da li su postrojenja za skladištenje nafte u Lipcima, Luci Bar i Bijelom Polju njihova ili grčkog Helenik Petroleuma. Godinama je Helenik, valjda vještinom svojih pravnih zastupnika iz Advokatske kancelarije Ane Kolarević, odlagao presudu. Kada je ona, konačno, stigla – postrojenja u Boki i Bijelom Polju bila su neupotrebljiva zbog dugogodišnje zapuštenosti.

Govori li nam to o kvalitetu poslova koje su crnogorske privatizacione vlasti sklapale s partnerima biranim po vlastitoj mjeri, ili je to dugo traženi dokaz da su NVO i nezavisni mediji, uz snijeg i mećavu, najveći neprijatelji progresa u Crnoj Gori.

Premijer Lukšić je u Nikšiću objasnio kako on gleda na stvar. ,,Može Vlada biti sastavljena redom od nobelovaca, ali će imati loš učinak ako društvo ne bude legitimisalo svaku dobru investiciju”, tvrdi premijer ne navodeći primjere, “Svi koji su zainteresovani za Željezaru naprije dođu kod stečajnog upravnika i Vlade, a onda telefoniraju svojim ambasadama i pitaju da li bi kod nas investicija bila dobrodošla”.

U Vladi Crne Gore, zasad, nema nobelovaca. Zato ima optužbi za korupciju. I nebrojeno postupaka međunarodne arbitraže u kojoj se predstavnici crnogorskih izvršnih vlasti spore sa strateškim partnerima oko toga ko je koga više prevario. Brzo će premijer u Golubovce, da nam objasni zašto je dobro da dugove koje su napravili Oleg Deripaska i njegovi neimenovani partneri, vraćamo novcem poreskih obveznika Crne Gore kao što su obećali on i njegov partijski komandant Milo Đukanović.

Zanimljiva će biti računica koja treba da potvrdi da je vlada imala pravo što je 1.200 radnih mjesta u KAP-u branila s više od 130 miliona eura kreditnih garancija, u godini u kojoj je zemlja ostala bez tri hiljade, uglavnom perspektivnijih, radnih mjesta. Kao što će biti zanimljivo vidjeti da li će Vlada ponovo pronaći objašnjenje kako bi KAP-u produžila subvencije za nabavku struje.

Alternativa ovoj kapitulaciji bila je da nekome budu namaknute lisice na ruke. Drama oko KAP-a može poslužiti za još jednu prljavu igru koalicionih partnera na vlasti. Lukšić traži da Skupština glasa o odluci oko vraćanja Deripaskinih dugova. Šta ako SDP to iskoristi za obaranje vlade? Šta ako to bude vodilo onome što vlast odavno priželjkuje – vanrednim izborima?

SDP bi se na njima pojavila kao zaštitnica naših interesa i resursa, a nakon izbora opet u koaliciju s DPS–om. Opozicija iz te situacije ima jedan izlaz: bojkot. Društvo mora odgovoriti – masovnim protestima koji bi doveli do formiranja tehničke vlade i stvaranja uslova za raspisivanje slobodnih izbora. Poslije Telekoma i KAP-a, ova vlast je samo potvrdila da je spremna da Crnu Goru opustoši – radi svojih interesa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

RIPREMNE RADNJE ZA NOVOG, STAROG DIREKTORA RTCG: Ostavka bez smjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon pet presuda da je nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG, Boris Raonić sada ima priliku da nakon ostavke na novom konkursu bude reizabran. Ovaj put zakonito.  Uz blagoslov političara i tužilaštva

 

 

 

Generalni direktor Radio televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić podnio je u utorak ostavku, nakon čega ga je Savjet RTCG imenovao za vršioca dužnosti i raspisao konkurs za novog generalnog direktora.

,,Kako se sa nespornih uspjeha RTCG ne bi skretao fokus, nakon stupanja na snagu novog Zakona o nacionalnom javnom emiteru, odlučio sam da shodno članu 38 Zakona, podnesem ostavku na mjesto generalnog drektora i molim Savjet da ostavku konstatuje na prvoj sjednici. Vjerujem da je upravo ovo način da se reforme Javnog medijskog servisa stave u fokus i dodatno intenziviraju, a Savjet i menadžment relaksiraju od pritisaka koji se na njih vrše”, navodi se u ostavci Raonića.

Imenovanje Raonića za v.d. direktora podržali su svi članovi Savjeta, osim potpredsjednice tog tijela Marijane Camović-Veličković.

,,Boris Raonić se iživljava nad Javnim servisom na način koji mu padne na pamet i za sve ima podršku Savjeta čiji su članovi puki izvršitelji naloga koji uvijek djeluju organizovano i mimo logike, što je konstatovala i Agencija za sprječavanje korupcije koja je za takvo ponašanje rekla da ukazuje na korupcuju. Iživljavanje je podnošenje ostavke na funkciju koju je obavljao u nezakonitom mandatu sa objašnjenjem da će se tako stvari dovesti u red i momentalno samokandidovanje i imenovanje za vršioca dužnosti dok se ne završi konkurs za izbor novog generalnog direktora koji će biti raspisan u skladu sa Zakonom koji je pisao sam za sebe”, kaže za Monitor Camović-Veličković.

Zahvaljujući izmjenama Zakona o nacionalnom javnom emiteru, Raonić  sada ispunjava uslove da bude generalni direktor, sa pet umjesto kao do sada deset godina radnog iskustva na poslovima rukovođenja u oblasti od značaja za obavljanje djelatnosti Javnog medijskog servisa (novinarstvo, umjetnost, kultura, audiovizuelna medijska djelatnost, sociologija, istorija, pravo, ekonomija…).

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUD PONOVO VRAĆA BRĐANINA NA ČELO POLICIJE: Kontinuitet vladinih nezakonitosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zoran Brđanin je po treći put vraćen na mjesto direktora Uprave policije presudom Upravnog suda Crne Gore. Vlada je nastavila praksu prethodne u nezakonitostima u ovom slučaju

 

Presudom Upravnog suda Crne Gore Zoran Brđanin je po treći put vraćen na čelo Uprave policije.

Brđaninov zastupnik, advokat Siniša Gazivoda kazao je da je ova pravna stvar riješena i da se ne vraća Vladi na ponovno odlučivanje: ,,Tako je bilo i poslije druge smjene Brđanina, kada je on i vraćen na dužnost”. Da odluka suda ne ostavlja prostor za drugačije tumačenje osim da Brđanin bude vraćen na funkciju, potvrdio je i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Ipak se ogradio da ne može da prejudicira odluku Vlade kao kolektivnog organa.

Ipak, Šaranović je izrazio čuđenje zbog odluke suda: ,,Iako nikada ne komentarišem odluke sudova, ne mogu a da ne ukažem da je sa aspekta ustavne podjele vlasti odluka Upravnog suda da kontrolnu ulogu parlamenta svodi na upravni postupak ,najblaže rečeno čudna”.

Još čudnije je činjenje vlada koje već tri puta pada na sudu po istom pitanju. Brđanin je za   direktora policije izabran u avgustu 2021, u mandatu vlade Zdravka Krivokapića. Na startu se suočio sa nezadovoljstvom političara. Njegovu, kao i smjenu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića tražio je bivši premijer Krivokapić zbog neslaganja po pitanju aktivnosti tokom ustoličenja mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikija na Cetinju 5. septembra 2021. godine.

Brđanin i Sekulović su smatrali da ustoličenje na Cetinju nosi visok bezbjednosni rizik i predlagali da se crkvena ceremonija obavi u Hramu SPC u Podgorici. Neslaganja je bilo i nakon što su izbili sukobi na Cetinju između protivnika ustoličenja i policije. Njih dvojica su se protivili prekomjernoj upotrebi sile protiv demonstranata. Tadašnji vicepremijer Dritan Abazović spriječio je formalizovanje Krivokapićevog zahtjeva za ostavkama Brđanina i Sekulovića.

Abazovićeva vlada krajem marta prošle godine ipak smjenjuje Brđanina.  Smjena je uslijedila nakon što je uhapšen Brđaninov pomoćnik zadužen za Sektor za borbu protiv kriminala Dejan Knežević. Specijalno državno tužilaštvo tereti Kneževića da je odavao tajne podatke kavačkom klanu. Knežević je početkom ove godine izašao iz pritvora, nakon što je Apelacini sud prihvatio jemstvo od 760.000 eura u nekretninama za bivšeg policajca, koje su njegovi prijatelji ponudili kao garanciju da neće pobjeći tokom sudskog postupka.

Brđaninu je pored hapšenja rukovodioca koje je on predložio, na teret stavljano i da je održavao kontakt sa visokopozicioniranim članovim organizovanih kriminalnih grupa.

Nakon što je Brđanin prvi put smijenjen, ministar pravde Marko Kovač kazao je da odluka Vlade da smijeni direktora policije može biti upitna sa stanovišta procedure i da će vjerovatno završiti pred sudom. Brđanin nije naime imenovan na funkciju direktora policije, već je izabran na javnom konkursu uz podršku parlamentarnog Odbora na petogodišnji mandat.

Upravni sud je u julu poništio Vladino rješenje o smjeni direktora UP. I pored sudske odluke, Abazovićeva vlada u tehničkom mandatu u avgustu prošle godine donosi novo rješenje o smjeni Brđanina. Na ponovnu odluku Vlade uslijedila je Brđaninova žalba koju je 7. decembra prošle godine ponovo uvažio Upravni sud i donio novu  odluku, kojom se šef policije vraća na posao, nakon što je dužnosti razriješen dotadašnji v.d. direktora policije Nikola Terzić.

Po povratku na čelo Uprave policije iz novoformirane vladajuće većine su poručili da Brđanin nema njihovo povjerenje, pa se krenulo u traženje načina da se ponovo smijeni.

Njegovo ponovno razrešenje zatražio je krajem decembra 2023. ministar unutrašnjih poslova Šaranović, nakon što Brđaninov izvještaj o radu policije za 2022. dok je bio na čelu tog resora, nije prošao skupštinski Odbor za bezbjednost. Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji stari više od godinu dana, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Vlada je odlagala razrješenje Brđanina, koje je bilo  samo jedno od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru borbe za kontrolu sektora bezbjednosti. Nakon posljednje smjene Brđanina, Vlada je za v.d. direktora policije izrabrala Aleksandra Radovića. Takav rasplet rezultirao je mimoilaženjem u vladajućoj koaliciji jer nije prošao kandidat kojeg je tada predložio ministar unutrašnjih poslova iz redova Demokrata, Šaranović. I Brđanin je tada smijenjen „na odloženo“, s naumom da mu mandat traje do dogovora sukobljenih djelova vlade.

Sud je svu tu priču vratio na početak. Treći put.

Da Vladi sa zakonitim smjenama ne ide, potvrdila je i druga presuda Upravnog suda. Naime, sud je ocijenio da je Vlada nezakonito razriješila doskorašnju zastupnicu Crne Gore pred sudom u Strazburu Valentinu Pavličić i poništio rješenje o njenoj smjeni.

Iz Upravnog suda su saopštili da je nezakonito rješenje Vlade Crne Gore od 2. februara ove godine, kojim je zastupnici Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentini Pavličić prestao mandat zbog stupanja na snagu nove Uredbe o zastupniku Crne Gore u Strazburu. Upravni sud je utvrdio da Vlada u spornom rješenju nije navela jasne i potpune razloge koji bi ukazali da je predmetna upravna stvar riješena na zakonit način, imajući u vidu da je u obrazloženju rješenja samo citiran predlog ministra pravde koji je podnijet izvršnoj vlasti, uz konstataciju da je Vlada navedeni predlog razmotrila i prihvatila i odlučila kao u dispozitivu rješenja.

I dok se čeka kako će iz Vlade reagovati na utvrđene nezakonitosti u njihovom radu, predsjednik države Jakov Milatović upozorio je da izvršna vlast i druge institucije trebaju svoje djelovanje uskladiti sa zakonom. Dodao je i da mora postojati jasan sistem odgovornosti za utvrđene nezakonitosti. Odgovornosti za sada nema. Slučaj Brđanin, kome mandat ističe u avgustu 2026, potvrđuje kontinuitet nezakonitih vladinih odluka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJEN RAT NARKO KLANOVA: Pukla bomba na Cetinju, a bruka u policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

U mafijačkom obračunu na Cetinju stradala su dva pripadnika škaljarskog klana, dvojica su ranjeni, a teže je povrijeđena i slučajna prolaznica. Prolazi vrijeme a  o  odgovornosti nadležnih, koji su trebali da spriječe slična zlodjela – od policije i ANB-a do pravosuđa – još se ne govori

 

 

Nakon privremenog zatišja, nastavljen je krvavi rat balkanskih kriminalnih klanova. Nove žrtve pale su na Cetinju.

Policija je, kažu, mjesecima strahovala da bi obračun zaraćenih  kriminalnih grupa mogao da se  nastavi i to baš na Cetinju, budući da se veliki broj pripadnika kriminalnih klanova i posljednjih pola godine domogao slobode. Većina njih su izašli iz pritvora jer im sud nije izrekao ni prvostepenu presudu tri godine nakon određivanja pritvora. Najveći broj osoba, koje je policija zavela kao pripadnike OKG, nalaze se u Prijestonici.

Pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor za borbu protiv kriminala, Lazar Šćepanović, rekao je da su izvršioci dvostrukog ubistva, u određenom periodu pratili navike oštećenih. Ističe da su u prethodnom periodu imali informacije da se na Cetinju komplikuje bezbjednosna situacija, te da su u tom periodu u Prijestonici procesuirali 23 pripadnika organizovanih kriminalnih grupa i sa njima povezanih osoba. To, očito, nije bilo dovoljno da se spriječe nove egzekucije. I žrtve među civilima.

Vršilac dužnosti direktora Uprave polcije Aleksandar Radović novinarima je kazao da je policija imala obavještajne podatke da može doći do obračuna kriminalnih grupa. “Set obavještajnih podataka već duže vremena govori da je obračun kriminalnih grupa u toku. Prethodno dva rasvijetljena krivična djela su takođe bila sukob organizovanih kriminalnih grupa, tako da – imali smo obavještajne podatke da može doći do ovoga. Nažalost, ostvarilo se”, kazao je Radović.

I to je, valjda, to. Višemjesečna borba za kontrolu sektora bezbjednosti unutar izvršne vlasti, predviđali su analitičari, mogla bi uticati na sposobnost policije da radi svoj posao.  Demokrate Alekse Bečića su, prema rasporedu potpredsjedničkih i ministarskih resora, formalno zadužene za upravljane bezbjednosnim sektorom. Međutim, ono što im je dao na mostu, rasporedom mandata u Vladi, Milojko Spajić i njegov PES, pokušavaju oduzeti na ćurpiji. Premijer je  praktično preuzeo ingerencije ministra, imenujući svog v.d. direktora Uprave policije. Nakon što su skupa, pokazalo se nezakonito, još jednom razvlastile poslednjeg zakonito izabranog direktora UP Zorana Brđanina (izabran 2021. u mandatu vlade Zdravka Krivokapića).

Kako je i aktuelni ministar pravde Andrej Milović na ledu, dok čeka da Skupština odgovori na Spajićevu inicijativu za njegovo razrješenje, bez institucionalne reakcije prolazi i očigledna nesposobnost pravosuđa da radi svoj posao. Višegodišnja suđenja bez izrečene presude pogoduju samo kriminalcima, i oni nakon boravka u Spužu, nastavljaju svoj posao. Kako vidimo, nedovoljno ometeni od strane nadležnih.

Nakon ubistva Jovana Vukotića, navodnog šefa škaljarskog klana, koje se dogodilo u Turskoj polovinom septembra 2022. godine, pojavile su se procjene da je rat klanova priveden kraju. Škaljarski klan je, cijenili su verzirani, obezglavljen, dok su kavčani redom završili iza rešetaka, ili u bjekstvu. Navodno, daleko van granica Crne Gore. Nije ostao niko da se bori, nadali su se nadležni.

Uzalud, pokazalo se. Prošlog četvrtka odjeknula je eksplozija na Cetinju.

Eksplozivna naprava je,  na licu mjesta usmrtila Cetinjanina Petra Kaluđerovića, dok je u bolnici preminuo njegov sugrađanin, bokser Dragan Roganović. Teško su ranjeni njihovi sugrađani Taso Jovanović i Mihajlo Borozan. Prema operativnim podacima policije – sva četvorica su pripadnici škaljarskog klana. U eksploziji je povrijeđena i slučajna prolaznica, koja je u tom trenutku prelazila ulicu.

Ubijeni Roganović u bezbjednosnim krugovima označavan je kao najbliži saradnik cetinjskog škaljarca Vladana Radomana. Sa bogatim dosijeom. Taj nekada profesionalni bokser, ranjen je u decembru 2017. godine na Cetinju. O njegovom ranjavanju dvije godine poslije toga sve je ispričao zaštićeni svjedok Specijalnog državnog tužilaštva, Bajram Pista.

Krajem 2019. godine on je u Specijalnom državnom tužilaštvu tvrdio da su mu članovi kavačkog klana u spuškom zatvoru ispričali za koja ubistva, pokušaje i podmetanje eksploziva su odgovorni, ali i da su planirali ubistvo Cetinjanina Ivana Vukotića, Beograđanke Biljane Mančić, neuspješno organizovali bjekstvo Maria Miloševića iz kosovskog zatvora, zapalili vikendicu Nikšićanina Ranka Radulovića, ubili čovjeka u zatvoru, ranili prošle nedjelje ubijenog Dragana Roganovića…

Ubijeni Petar Kaluđerović (20) i ranjeni Mihajlo Borozan (29) hapšeni su početkom aprila zbog sumnje da su izvršili krivična djela – nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija. Nakon mjeseca provedenog  iza rešetaka, sud im je ukinuo pritvor. Taso Jovanović (46) je nekolko puta bio akter vatrenih obračuna u Prijestonici. Još 2013. godine bio je meta, godinu kasnije zapaljen mu je automobil, a 2015. godine on je pucao u sugrađanina Neđeljka Perovića. Perović i Aleksandar Saša Jabučanin bili su njegova meta i 2018. godine, kada ih je teško ranio.

Prije ovoga, posljednje ubistvo kriminalnih klanova u Crnoj Gori bila je likvidacija Edmonda Mustafe u Baru početkom godine. Dvije godine prije toga dogodila se likvidacija Milića Minje Šakovića u Budvi. Riječ je o visokorangiranom članu „škaljarske“ grupa iz Podgorice. Ubica mu je prišao dok je sjedio sa društvom na terasi budvanskog kafića Korkovado, a zatim ispalio više hitaca, ne ostavljajući mu ni najmanju mogućnost da preživi. Mjesec kasnije istražitelji su na osnovu bioloških i drugih tragova došli do imena direktnih počinilaca. Kao ubica označen je 22-godišnji Beograđanin Luka Pilčević, a kao njegov pomagač Kragujevčanin Duško Tanasković.

Dešifrovana SKY ECC komunikacija između „kavčana“ pokazala je i da su brutalno ubijani pripadnici suprotstvljenog klana, koji su se vodili kao nestali. Tako su iz te aplikacije izuzete fotografije tijela „škaljarca“ Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića, koje su u Spužu namamili i ubili pripadnici suprotstavljenog klana. Ista sudbina sačekala je i državljanina Srbije Mila Radulovića zvanog Kapetan.

Posljednji događaji na Cetinju, kaže Aleksandar Radović, bacaju sjenku na dobre rezultate koje je, kako tvrdi, policija imala u prethodnom periodu, tokom kog su isporučili konkretne rezulatate. Istakao je da je naložio angažovanje kompletnog sastava policije. “Razumijemo uznemirenost građana, posebno u situacijama kada imamo slučajne žrtve, ovo je crvena linija, Crna Gora ne može sebi dozvoliti nijednu slučajnu žrtvu. Dužni smo da se suprotstavimo svakom obliku nasilja i kriminala, na svakom mjestu, u svakom gradu, u svakoj ulici, u cijeloj Crnoj Gori. Borba protiv kriminala mora biti prioritet. Neće biti laka borba, ali država će pobijediti, a ne kriminal”, ističe Radović.

Slične priče slušamo desetak godina. Suštinskog napretka u borbi protiv organizovanog kriminala nema. Samo je žrtava sve više.

Ivan ČAĐENOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo