Povežite se sa nama

OKO NAS

U ULCINJU PROSLAVLJENO ROĐENJE RADOVANA ZOGOVIĆA: Snažna spona

Objavljeno prije

na

“Radovan Zogović je bio veliki crnogorski, ali isto toliko i albanski pjesnik. Zato je kada je umro, 4. januara, 1986. godine, tražio da mu grob bude među Albancima, jer je poznavao čojstvo i čast Albanaca i jer je znao da će jednoga dana Albanci njegov grob pretvoriti u hram”, zapisao je čuveni albanski pjesnik Ali Podrimja.

Te njegove riječi bile su praktično moto nedavno održanog skupa u Ulcinju koji je organizovalo Društvo umjetnika i intelektualaca „Art klub” proslavljajući 110-ogodišnjicu Zogovićevog rođenja i 80 godina od prvog izdanja njegove znamenite poeme „Došljaci – Pjesme Ali Binaka”, potresnog kazivanja o stradanju kosovskih Albanaca u Kraljevini Jugoslaviji, remek djela i jedinstvenog svjedočanstva albanske drame koja je svoj rasplet dobila šest decenija kasnije. Bilo je to vrijeme državnog terora kada se na desetine hiljada Arbanasa iselilo u Tursku, doba sprovođenja planova istoričara Vasa Čubrilovića i beogradskog Srpskog kulturnog kluba o rješavanju „arnautskog pitanja”, koje je podrazumijevalo etničko čišćenje Albanaca sa Kosova.

Iz tih razloga planirano je i realizovano niz mjera, među kojima i naseljavanja Crnogoraca, Hercegovaca i Ličana na te prostore. Zogovićev otac, koji se 1925. godine iz pitome doline Lima, iz sela Mašnice, naselio u plodnu Metohiju, u selu Dubrava, nedaleko od Dečana, nije za razliku od većine kolonista, od beogradskih vlasti dobio „po zasluzi” kuću, imanje i privilegije, već je kupio nekoliko rala obradive zemlje i šume.

Mještani tog sela su u jednoj emisiji TV Crne Gore biranim riječima govorili o Zogovićima, njihovom naseljavanju i suživotu, odnosno o zajedničkom životu u teškom periodu za albanski narod na Kosovu.

„Mladi Radovan je prije svoje 30. godine objavio prvu verziju svoje poeme u reviji ‘Naša stvarnost’ kako je naveo, kao ‘lirski dokument o stradanjima albanskog naroda u bivšoj Jugoslaviji, kao ezopovski protest protiv velikosrpske politike tlačenja Albanaca u Metohiji i na Kosovu”, rekao je književnik Miraš Martinović.

Prema njegovim riječima, u ono vrijeme stati u zaštitu Albanaca, bila je velika hrabost i odvažni čin. „Zogović je stao i pjesmom to potvrdio, sebe i njih. Zato se taj njegov gest pamti i živi u svijesti svih dobronamjernih ljudi, a pjesma je vječna tapija na koju je vječnost sama stavila pečat neprolaznosti”, istakao je on.

Iako je nepismenost tada bila velika, Zogovićevo djelo je ubrzo postalo himna kosovskih Albanaca, svjedočanstvo njihove patnje, snažan glas protiv nepravde, ili kako je rekao Mihajlo Lalić, „umjetnička slika o opštoj tiraniji”.

Zbog svega toga on je stekao titulu izdajnika od drugih došljaka, a nerazumijevanje, kritike, pa i mržnja, pratili su Zogovića do kraja života. Dijelom i zbog njegovih jasnih stavova o crnogorskom identitetu i kulturi.

Prevod Esada Mekulija koji je objavljen tri decenije nakon izlaženja knjige učinio je ovo djelo poznatim široj albanskoj javnosti. Nije slučajno što se to dogodilo samo dvije godine nakon pada Aleksandra Rankovića, potpredsjednika komunističke Jugoslavije i ministra unutrašnjih poslova, koji je na Kosovu sprovodio metode koje je razradio Čubrilović.

Ovih dana je objavljen, i u Ulcinju predstavljen, novi prevod ovog djela koji je priredio dr Anton Nik Beriša, a koji je, uz kosovskog ambasadora u Crnoj Gori Skendera Durmišija, nadahnuto govorio o Zogoviću.

Zogović je je postalo snažna spona dobrosusjedskih odnosa dva naroda i dvije države. Postoji Forum prijateljstva Crne Gore i Kosova koji je po njemu nazvan, u strogom centru Prištine, kao i u Ulcinju, jedna ulica nosi ime velikog pjesnika, u Udruženju kosovskih Crnogoraca ustanovili su međunarodnu nagradu za književnost “Radovan Zogović” koja je ove godine po prvi put dodijeljena i to književniku Ljuljzimu Tafi.

Očekuje se takođe da nova vlada Kosova postići sporazum sa Crnom Gorom o demarkaciji granice, kao i da na institucionalan način riješi status Crnogoraca u toj državi, posebno nakon što je usvojena Strategija o integraciji i afirmaciji Crnogoraca u kosovsko društvo. U Udruženju su uvjereni da bi Crnogorci mnogo bolji status obezbijedili ukoliko bi imali svoga predstavnika u Skupštini Kosova.

Kako kaže predsjednik Udruženja i Unije Crnogoraca Kosova Slobodan Vujačić, Zogović je vječita inspiracija, sinonim i simbol pravde i slobode za sve slobodarske narode.

Ali, ni Crna Gora ni Kosovo još se nijesu na pravi način odužili Zogoviću.

„Nijesu mu štampali sabrana djela. Pojavili su se pojedini izbori iz njegove poezije. Iako ta djela zaslužuju da budu objavljena pod zlatnim pečatom”, kaže Martinović navodeći da „Zogović ne može biti zaboravljen, ni zapostavljen. Zogović je tu. Radovan Zogović je posebna dragocjenost Crne Gore i njene duhovnosti. Naša svekolika vrijednost. A da su mu bili značajni ljudi, a ne nacionalne pripadnosti i obilježja, dokaz je Ali Binak, ta veličanstvena poema koja je stala u odbranu Albanaca i njihovog položaja u Kraljevini SHS. Ta poema ima toliko snagu i važeća je za sve obespravljene, ma gdje da na zemlji takvih ima”.

Inače, početkom ovog mjeseca je pedeset crnogorskih književnika, intelektualaca i javnih ličnosti uputilo zahtjev premijeru Dušku Markoviću i članu žirija Njegoševe nagrade iz Crne Gore Vlatku Simunoviću da se ovogodišnja Njegoševa nagrada dodijeli posthumno Radovanu Zogoviću, jednom od velikana crnogorske i jugoslovenske književnosti, jer mu, kako su naveli, ona nije svojevremeno pripala iz političkih razloga.

Istaknuto je da bi se dodjelom ispravila istorijska nepravda učinjena prema tom pjesniku, njegovom djelu i prema Crnoj Gori.

“Ime Radovana Zogovića je za sva vremena ispisano zlatnim slovima preko našeg postojanja i postajanja, pa takvim slovima treba da bude upisano i na Njegoševoj Biljardi, među dosadašnje dobitnike ovog priznanja”, dodali su potpisnici pisma.

Njihov zahtjev, ove godine, nije ispunjen. Zogović je i za života bio navikao na čekanje.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

KAMPANJA PROTIV NERADNE NEDELJE, OPET: I čovjek stvori, kapital

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora

 

Turisti su šokirani što prodavnice ne rade nedjeljom, pišu pojedini mediji, a drugi dodaju da Crna Gora ima previše neradnih dana za turističku destinaciju.

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora – ne pominje se visina plate, neregulisani slobodni dani i odmori i brojni drugi neuslovi rada.

,,Posljednjih mjesec dana u toku je kampanja kapitala, prvenstveno medijska, koja po principu interesa kapitala problematizuje pitanje neradne nedjelje”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Tek što je uvedena, ukidanje neradne nedjelje razmatrala i je bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Njeno ukidanje najavio je i bivši ministar Jakov Milatović. Bezuspješno.

O tome da razumije da je neradna nedjelja veliki gubitak za male privrednike i preduzeća, izjasnio se i novi ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Uz opasku da te dane ne mogu nadomjestiti. Za razliku od ministra, zvanična statistika govori da trgovine i pored neradne nedjelje bilježe pozitivne rezultate – samo u prvom kvartalu ove godine prihodi su veći za 30 odsto u odnosu na isti period prošle.

,,Imao sam mnogo upita od malih privrednika da im se pomogne da rade i nadomjeste taj gubitak. To je 10, 15 radnih dana tokom sezone, naročito kad su mali privrednici opterećeni programom Evropa sad i obavezom minimalne plate 450 eura. Razumijem i sindikate i težnju da zadrže stečeno pravo i zaposlene koji žele da imaju taj slobodan dan, ali moramo da tražimo kompromis”, kazao je Đurović.

Ministar je pozvao sindikate na kompromis i najavio da su ,,poslodavaci spremni da naknada za taj dan neradni bude sto posto uvećana”.

U cilju prevazilaženja ovog ,,problema” ove nedjelje je u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma održan prvi radni sastanak na temu neradne nedjelje. Sastanku su prisustvovali predstavnici Privredne komore, Unije poslodavaca, Uprave za inspekcijske poslove, Saveza sindikata i Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Keković objašnjava da sindikat traži da, ako bi do njega došlo, rad nedjeljom plati uvećanjem dnevnica od 100 odsto, tako da bi minimalna dnevnica za rad nedjeljom bila 40 eura. Inistiraju i da se povećanje odnosi na sve, sem zanimanja koja su dužna da rade i tog dana kao što su komunalci, policajci, zdravstveni radnici. Ovaj predlog ranije nije bio prihvatljiv poslodavcima, bunili su se da se pravilo primijeni za sve, tražili su ga samo za trgovine, i nudili povećanje dnevnica od 30 do 50 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NA DIJELU ĆEMOVSKOG POLJA NAJAVLJENA GRADNJA NAJVEĆEG PARKA U PODGORICI: Kad ideja ujedini građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavnim druženjem građana sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju otpočela je kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici, površine od čak 43,7 hektara

 

,,Podgorici, kao glavnom gradu jedne evropske države, neophodan je glavni gradski park. U prethodnih nekoliko godina, izgradnja pojedinih parkovskih površina doprinijela je razvoju mikro sredina, i ljudi su tu počeli više da se okupljaju. Međutim, do sada su ta zelena područja ‘targetirala’ samo mještane okolnih naselja, što ne bi smio da bude slučaj sa budućim glavnim gradskim parkom. On mora da ponudi nove sadržaje“, kaže za Monitor Igor Majer, mještanin Starog aerodroma i jedan od brojnih građana koji su bili na nedavnom druženju, 19. maja, sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju, gdje je najavljena gradnja centralnog parka u Podgorici.

Time je otpočela kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da svojim sugestijama i prijedlozima učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici.

Ćemovsko polje nalazi se na samo tri i po kilometra od grada, najveća je ravnica koja pripada dolinama rijeka Cijevne i Morače. Zbog toga ono, kako je saopšteno iz Glavnog grada, predstavlja najpogodniju lokaciju za izgradnju najvećeg gradskog parka, koji će sadržajima zadovoljiti potrebe stanovnika i posjetilaca Podgorice. ,,Vrijeme je da Podgorica dobije park na čak 43,7 hektara u kom će građani moći da provedu čitav jedan dan”, kazali su još iz kancelarija gradonačelnika Ivana Vukovića.

Park će se graditi u dijelu Ćemovskog polja kod naselja Stari aerodrom i Konik, u blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) i fudbalskog kampa. To je dio  Ćemovskog ranije poznat po sumornim slikama – posječenog drveća, spaljenih guma, leševa životinja, raznog otpada koji leži posvuda u okolini.

Zahvaljujući angažovanju lokalaca, i dobroj saradnji sa gradskim preduzećima i službama, ovaj prostor danas drugačije izgleda. Oplemenjen je različitim biljnim vrstama i vrtnim elementima, posjeduje trim stazu u dužini od 1 150 metara, kao i ugrađen parkovski, sportsko-rekreativni, dječiji mobilijar i sprave za trening pasa.

,,Definitivno drugačije izgleda nego  prije desetak godina – čistije je, ne mašu iz trave vlažne maramice, nema leševa i kostiju. Smeća ima i dalje ali daleko je to od nekadašnje slike”, kaže za Monitor novinarka Vijesti Damira Kalač, koja godinama kroz tekstove na svom blogu Skitanja umom i drumom ukazuje na značaj Ćemovskog polja za Podgoricu.  ,,E sad, da li je to tako zato što  smo proteklih godina nas nekoliko pozivima zbog nelegalne sječe i istovaranja smeća izluđivali i inspekciju i policiju? Da li  su i ovi koji su se neodgovorno ponašali prema tom prostoru shvatili da neko brine i da rizikuju da budu kažnjeni? Da li zato što smo toliko čistili i sadili? Da li zato što sada više ljudi koristi taj prostor za rekreaciju, pa žele da je čistije i zelenije? Možda i zato što je  uz Bulevar Veljka Vlahovića sa kojeg se prilazi tom dijelu Ćemovskog, u toku gradnja stambenih objekata, pa je i broj prilaza tom prostoru manji… Možda je razlog – zbir svega toga”, objašnjava Damira Kalač.

Poziv iz Glavnog grada da se direktno uključi u proces uređenja parka, jako je obradovao. ,,Kako tokom proteklih godina nije bilo planskog upravljanja tim prostorom, on izgleda daleko od onoga kako bi trebalo. Inicijativa Glavnog grada da tu lokaciju uredi i da Ćemovsko bude najveća zelena površina u Podgorici, ohrabruje, najviše zato što će, jednom kad se to desi, taj prostor biti nečija briga”.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSTAVKA PREDSJEDNIKA OPŠTINE KOLAŠIN: Partija, pa ostalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Doskorašnji predsjednik Opštine Kolašin Milosav Bulatović u politiku je ušao sa neukaljanom reputacijom. Prije 10-ak dana podnio je ostavku pod pritiskom,  zbog presude za zloupotrebu službenog položaja.  Nakon četiri godine mandata, stiče se utisak da je sve vrijeme nevješto pokušavao da balansira između ,,partijskih obaveza” i obaveza prvog čovjeka izvšne vlasti

 

Samo pet dana, nakon što je kazao da mu ne pada na pamet da podnese ostavku, predsjednik kolašinske Opštine Milosav Bulatović je to učinio. Kratkim saopštenjem, u subotu, 14. maja, obavijestio je javnost da se na taj čin odlučio zbog ,,političke interpretacije presude Apelacionog suda”, kojom je osuđen na uslovnu kaznu zatvora. Takođe,  kako je objasnio,  funkciju napušta i kako bi rasteretio  svoje saradnike, pripadnike svoje partije, svoju porodicu i sebe.

Višemjesečni pritisci opozcije, iz koje su tvrdili da je Bulatović napravio djelo, koje ga čini nedostojnim da dalje obavlja funkciju, nijesu bili dovoljni da Bulatović  i ustane iz fotelje. Međutim, prema nezvaničnim informacijama, kada je postalo jasno da će izbori u Kolašinu biti održani tek u oktobru,  jedan poziv iz centrale Bulatovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) bio je dovoljan da promijeni mišljenje.

U obrazloženju ostavke,  zloupotrebu službenog položaja za koju je osuđen ponovo je nazavao ,,namjerom da pomogne mladom čovjeku  da se zaposli”. Mladi čovjek je Marko Matović, parijski aktivista DPS-a.  Bulatović je osuđen na uslovnu kaznu zatvora, jer je u  prijavi za njegovo  stručno osposobljavanje na  Policijskoj akademiji u Danilovgradu, svojeručnim potpisom i pečatom lažno prikazao da Matović radi na poslovima komunalnog policajca. Matović, u to vrijeme, nije bio u radnom odnosu, a nakon obuke postavljen je na čelo Komunalne policije.

Doskorašnji prvi čovjek kolašinske izvršne vlasti je i objasnio da su mu saradnici kazali, a on se složio, da je krivotvorenje prijave jedni način da Matovića pošalju u Danilovgrad.  Dodatno, predsjednik Opštine je za ,,mladog čovjeka” obuku platio novcem sa računa Opštine. Našto kasnije, vratio je  cijeli iznos  iz svog džepa. U međuvremenu je, pod sumnjivim okolnostima, razriješio dotadašnjeg načelnika Komunalne policije Zorana Kujovića, koji je bio izbor prethodne vlasti u Kolašinu.

,,Podsjećam da mi je kazna izrečena zbog toga što sam mladom, nezaposlenom, fakultetski obrazovanom čovjeku, omogućio da u Policijskoj akademiji završi obuku za komunalnog policajca u trajanju od dvadeset dana. Jedini način da završi obuku je bio da bude upućen preko Opštine Kolašin, pošto taj vid obuke nije bio organizovan za građane”, obrazložio je Bulatović zbog čega je napravio krivično djelo.

On je cijelo vrijeme mandata ostavljao utisak čovjeka kojem nije bilo baš jasno kako funkcionište lokalna uprava, ali ni politika.  Neki njegovi saradnici i sugrađani su to pripisivali neiskustvu privatnog preduzetnika, koji se našao na vioskoj lokalnoj funkciji, a neki tvrdili da imidžom ,,nevještog” izbjegava odgovornost, obaveze, pa, povremno, i zakon.

Prvi ,,kiks” izvršne vlasti, to jest, Bulatovića, bio je, po mnogo čemu problematični pokušaj da osnuje lokalnu RTV Kolašin.  Taj neuspjeli projekat donio je i prve javne razmirice u lokalnoj vladajućoj koaliciji, koju , pored DPS-a,  čine i Grupa birača (GB) i Socijdemokrata (SD).

Zvaničan početak rada RTV planiran je bio za decembra 2020. godine. Prvobitno je predloženo da u RTV bude sedam radnih mjesta, uključujući i direktora Dragoslava Jeknića, takođe, miljenika DPS-a. Prema planu finansiranja RTV, za zarade zaposlenih  za tri godine bilo je potrebno 72.000 eura. Osnivanje preduzeća pratile su brojne nazakonistosti, koje su prvo otkrili iz Demokrata, a zatim ih je i potvrdio predsjednik Skupštine opštine (SO) Milan Đukić.  Još se ne zna kako je potrošen novac izdvojen iz opštinskog budžeta namijenjen početku  rada tog lokalnog javnog emitera. Pored toga, malo  kome, a čini se ni Bulatoviću, sada nije jasno ni gdje je oprema koja je kupljena za RTV od opštinskog novca.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo