Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANSKI DRVOPRERAĐIVAČI OPTUŽUJU NADLEŽNE: Namješen konkurs za koncesije

Objavljeno prije

na

Grupa drvopreradjivača iz Berana, koji dugo ne rade zbog nedostatka sirovine, optužili su državne institucije i Upravu za šume da su ponovo lažirali konkurs za koncesije i da je posao namješten državnom tajkunu bez obzira na to što je njegova cijena po kubiku bila niža za deset eura od njihove.

Drvoprerađivači tvrde da su i u drugim parametrima konkursa bili mnogo bolji i zato sumnjaju da iza firme DOO Nikola, koja je dobila koncesije, stoji neko mnogo moćan.

„Takođe sumnjamo da je dokumentacija firme koja je dobila koncesije lažirana, jer je prikazan broj radnika koji rade i na građevini i na stovarištima, a ne samo u drvopreradi, a to ćemo i dokazati”, – kažu u Novom udruženju drvoprerađivača i zaštite životne sredine.

Prema njihovim riječima, ta firma radi nezakonito još od 2008. godine pa sve do danas „zato što je sjekla i duplirala etate, na šta nije imala pravo”.

„Koncesionim ugovorom ase tačno precizira kolika je godišnja sječa, što je u pomenutom slučaju iznosilo samo tri i po hiljade kubika drvne mase na godišnjem nivou”, – kažu u Novom udruženju drvoprerađivača.

Iz ovog Udruženja objašnjavaju kako se uvidom u dokumentaciju vidi da je Uprava za šume vršila u nekoliko navrata anekse ugovora kao i takozvane nadoznake, tako da se pojavljuju razlike u hiljadama kubika drveta.

„Takođe napominjemo da firma koja je dobila koncesije nije radila po izvođačkom projektu, nego na svoju ruku pa su putevi kroz šumu rađeni tako da liče na magistrale, a ne na takozvane vlake koje su projektom predviđene, o čemu imamo video dokumentaciju”, – kažu članovi Udruženja drvoprerađivača iz Berana.

Oni tvrde da je cilj takozvanih velikih preduzeća da pogase sve male drvoprerađivačke pogone, ali vjeruju da im to neće poći za rukom.

„I mi, kako nas oni zovu mali, moramo da živimo. Oni veliki jednog dana mogu snositi odgovornost za sve što su radili u ovih proteklih deset godina, jer takvo brzo bogaćenje nije zabilježeno ni u mnogo bogatijim državama. Njihova drskost pokazuje kao da šuma nije državna imovina, odnosno imovina svih građana Crne Gore, nego kao da je njihova đedovina”, – kažu beranski drvoprerađivači.

Na zahtjev za poništenje konkursa za koncesije i radikalizovanje protesta, grupa drvoprerađivača iz Berana odlučila se nakon što ni ove godine, kao vlasnici pogona za drvopreradu, nijesu dobili koncesije u dijelu gazdinske jedinice „kaludarsko-dapsićke šume”.

Oni objašnjavaju da radikalizacija podrazumijeva kako blokadu prilaznih puteva, tako i samostalno sječenje šume, kako bi obezbijedili neophodnu sirovinu za rad svojih pilana.

Grupa beranskih drvoprerađivača podsjeća da se njihovi proizvodni pogoni, zbog diskriminatorskog odnosa države, godinama nalaze u stanju mirovanja.

„Naši pogoni za preradu drveta godinama miruju jer se koncesije za šume dodijeljuju samo privilegovanim koncesionarima, koji su, očigledno, nečija produžena ruka. Zato smo ove godine, vođeni preporukama Uprave za šume, napravili konzorcijum DOO Berkom, sastavljen od sedam drvoprerađivačkih firmi, misleći da ćemo na taj način na raspisanom tenderu dobiti na korišćenje dio drvne mase u kaludarsko-dapsićkim šumama. Međutim, ni to nije pomoglo jer je ponovo koncesije u ovoj gazdinskoj jedinici dobilo isto preduzeće koje godinama dobija. To je preduzeće DOO Nikola, koje iz šume ne možete istjerati ni puškom”, –objašnjavaju članovi Udruženja.

Prema njihovom mišljenju, radi se o skandalu i dokazu da su pojedini moćnici jači od države i da im je dozvoljeno da drže monopol u ovoj oblasti.

U odluci tenderske komisije za sprovođenje postupka davanja šuma u državnoj svojini navedeno je da se ponuda DOO Berkom odbija zbog toga što količina bruto mase koja se daje u predmetnom odjeljenju prevazilazi maksimalnu zapreminu sirovine po prosječno zaposlenom radniku ponuđača.

Iz DOO Berkom tvrde, međutim, da imaju dokaze da procedura oko dodjele koncesija nije sprovedena u skladu sa zakonom i da opravdano sumnjaju da su cijeli postupak pratile koruptivne radnje.

Oni dodaju da će svoje tvrdnje predočiti i državnom tužilaštvu, kao i međunarodnim institucijama u Crnoj Gori.

„Mi smo ponudili da državi platimo po 39 eura za svaki posječeni kubik drveta u državnoj šumi, a oni su ipak dali koncesije preduzeću koje je ponudilo deset eura manje. Na ovaj način državni budžet je samo u ovom slučaju oštećen za nekih sedamdeset hiljada eura. Zato tražimo da svi zainteresovani ponuđači dobiju sirovinu u etatu dapsićko-kaludarskih šuma, na način što bi se 20.000 kubika drveta predviđenih za sječu razdijelilo na ravne časti, jer svi mi imamo pravo na život i rad”, – piše u dopisu koji su članovo Novog udruženja uputili resornom ministarstvu.

Oštećeni drvoprerađivači kažu da je krajnje vrijeme da se stane na kraj nezakonitim radnjama koje „tajkuni sprovode u državnim šumama”.

„Mi smo spremni da sami izvršimo reviziju postupka dodjele koncesija i sječe šume, jer se opravdano sumnja da je dokumentacija privilegovanih koncesionara lažirana. To su oni ljudi čije se bogatstvo uvećava iz sata u sat. Radi se o licima koja su se obogatila preko noći, jer do skora oni nijesu imali ništa. Sad se njihovo bogatstvo mjeri milionima eura, dok neko nema hljeba da jede. Pitamo se zašto država zatvara oči i zašto ne preispita porijeklo njihove imovine”, – kažu predstavnici Novog udruženja drvoprerađivača i zaštite životne sredine.

Oni podsjećaju da je u drvopreradi u Crnoj Gori sa istom sječivnom masom nekada radilo dvanaest hiljada ljudi „dok se danas hvale sa svojih dvadesset do trideset zaošljenih, kao da su oni spas za Crnu Goru”.

„U međuvremenu, preduzeće koje je dobilo sve koncesije ne proširuje proizvodnju u drvopreradi, nego novac ovako stačen prelivaju u druge poslove. Prešli su na građevinu što im je postalo mnogo unosnije, pa i van granica Crne Gore”, – tvrde članovi Novog udruženja.

Gostujući nedavno na Televiziji Vijesti direktor Uprave za šume Nusret Kalač potvrdio je da ima nepravilnosti u radu koncesionara i da se koncesije u svim opštinama preispituju. On je u tom smislu kazao da je boravio u Beranama i da je ova opština u fokusu pažnje Uprave za šume.

Ova priča ima i svoju socijalnu dimenziju. Naime, kada bi drvopreraživačka preduzeća na području beranske opštine koja su sada u stanju mirovanja dobila pravo na sirovinu i priliku da rade, mogla bi da zaposle makar dvije stotine radnika.

To je prosta računica do koje su došli u Novom udruženju drvoprerađivača i zaštite životne sredine.

„Mi smo napravili konzorcijum koji bi u slučaju da dobije potrebnu sirovinu za rad, uposlio 200 radnika. To bi bila velika stvar za Berane i nadležni su to trebali da imaju u vidu. Međutim, to njih nije zanimalo, jer je njima jedino važno da udovolje potrebama određenih lobija koji, po pitanju upravljanja državnim šumama, drže sve konce u svojim rukama. Njima je, očigledno, umjesto smanjenja nezaposlenosti cilj da, raubujući prirodne resurse, napune svoje džepove”, – tvrde u ovom Udruženju.

Suvišno je reći da su privilegovani koncesionari mahom članovi vladajućih stranaka i da dijelom novca od koncesija finansiraju rad i kampanje svojih partija. I onako, usput se bogate. Preko noći postaju vlasnici kamiona, aviona i miliona. Dok većinski siromašni sloj Crne Gore gladuje, ćuti i trpi.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

PROSTORNO PLANIRANJE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Magacin usred gradskog parka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Samo mišljenje glavne kolašinske arhitektice može osujetiti namjeru vlasnike hotela Bjanka, da u  gradskom parku postave hangar visine preko 13 metara. To im omogućava važeći program privremenih objekata i urbanističko tehnički uslovi, izdati od nadležnog Sekreterijata

 

 

Kompanija Beppler & Jacobsen Montenegro, vlasnik kolašinskog hotela Bjanka još nije dobila saglasnost od glavne gradske arhitektice Kristine Bulatović Pejić da u jedinom gradskom parku izgradi magacin, čija je visina preko  13 metara, a površina oko 600 m². Bulatović Pejić je u nezavidnom položaju, jer je takav montažno-demontažni objakat na lokaciji parka, usred borove šume, predviđen Programom privremenih objekata, koji je važio od 2019. do kraja minule godine. Dokumentom je precizirano da se na katastarskoj parceli 278, koja je na rubu parka, postavi montažno-demontažni ili nepokretni privremeni objekat, čija je maksimalna površina 610 kvadrata. Novi Program je u pripremi i ne zna se kad će biti okončan rad na tom dokumentu, a u međuvremnu lokalni Sekreterijat izdao je kompaniji urbanističko tehničke uslove (UTU) za hangar.

Glavna arhitektica je, prema onome što je Monitoru nezvanično rečeno u lokalnoj upravi, zatražila mišljenje Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Bilo je potrebno tumačenje oko toga da li “stari” Program još važi, s obzirom da je bio “oročen” do 2023.  Potvrdan odgovor Ministarstva otežeo je odluku, jer je činjenica da Beppler & Jacobsen Montenegro formalno ništa ne sprječava da nekoliko desetina metara od gradskog jezgra postave gigantski magacin. No, s druge strane, na osnovu idejnog rješenje (ID), Bulatović Pejić je kompaniju ovih dana obavijestila “da objekat nije u skladu sa ambijentalnim vrijednostima”.  Procedura je takva da će, nakon njenog obavještenje, kompanija imati prostor za izjašnjenje, pa će tek onda biti moguće donijeti i konačno rješenje.

Na sajtu Opštine nije dostupno idejno rješenje (ID) magacina. S obzirom da je njegovo postavljanje planirano na rubu parka, na mjestu nekadašnjeg otvorenog bazena, ukoliko kompanija dobije potrebne saglasnosti, do objekata bi bilo neophodno izgraditi i prilazni put. Uz to, vjerovatno, posjeći i nekoliko stabala, jer trenutno ne postoji saobraćajnica koja vodi do te lokacije. Propisima je precizirano da se privremeni objekti mogu postavljati pod uslovom da ne narušavaju osnovne i prateće komunalne funkcije, javne površine, ne degradiraju prostor i ne ugrožavaju životnu sredinu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SEZONA 2024.: Ulcinj hit destinacija za turiste iz Srbije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima loaklne Turističke organizacije, nešto više od 20 odsto gostiju koji su ovog ljeta boravili na ulcinjskoj rivijeri bili su iz Srbije. I mediji iz te zemlje tvrde da je ove godine Ulcinj bio veoma omiljena destinacija za goste iz te zemlje

 

 

Ovo je najinteresantniji i najromantičniji grad na istočnoj obali Jadrana. Pored tradicionalnih ljetovališta, kao što su Budvanska rivijera i Boka Kotorska, sve više građana Srbije odlučilo je da godišnje odmore provede na najdužoj plaži na Jadranu. Ulcinj je ovog ljeta bio hit destinacija koja je u velikom broju privukla goste iz Srbije. Mjesto je veoma lijepo i pogodno za sve uzraste, piše beogradska štampa.

Kako navode, morska voda u ulcinjskom akvatorijumu je kristalna i nezagađena, cijene adekvatne za ono što se nudi, a ljudi posebno ljubazni. “Možda su u odnosu na neki raniji period, ovog ljeta osjetno skočile cijene svih usluga, od smještaja do hrane i pića, ali ako se uporedi sa cijenama sa drugim destinacijama u zemlji i cijelom regionu, Ulcinjani su i dalje najpovoljniji , tako da slobodno se može reći da je Ulcinj destinacija koja se prilagođava svima i svako u skladu sa svojim mogućnostima može uživati u onome što mu najviše prija”, pisao je “Blic”.

Nakon nekoliko decenija primjetno je da se dešava veliki povratak gostiju iz ove države na ulcinjsku rivijeru. Do početka ratova na području bivše Jugoslavije, građani Srbije imali su nekoliko hiljada kuća i vikendica u Ulcinju, uglavnom u Štoju, Kručama i u Limanu, koje su kasnije uglavnom prodali. U Štoju, odnosno u neposrednom zaleđu Velike plaže, je, na primjer, postojalo Prvo, Drugo i Treće beogradsko naselje.

Tradicionalno, gosti iz Srbije najviše borave na Adi Bojani. Tome su, uz magičnu ljepotu tog rajskog ostrva, svakako doprinjeli film i serija Biser Bojane, u režiji Milana-Mime Karadžića, koja se dugo prikazivala na TV kanalima u toj državi.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DECENIJA OD TROVANJA BERANACA IZ GRADSKOG VODOVODA: Lakoća zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula  je u noći zmeđu 23. i 24. avgusta 2013. godine. Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno, odnosno nije javilo ljekaru

 

 

Više od deset godina od masovnog trovanje građana Berana, kada samo srećom, slučajem i izuzetnim angažovanjem medicinskog osoblja nije bilo tragičnih ishoda, slučaj prekriva veo zaborava i niko nikada nije zbog toga proglašen krivim i odgovornim. Da li je bilo i kakvih dugoročnih posljedica, pitanje je koje više medicinskoj struci niko ne postavlja.

Uzaludni su bili sudski procesi protiv Bemaksa i JP Vodovod, jer su završeni oslobađajućim presudama. Kompaniji Bemaks i njenom tadašnjem direktoru Veselinu Kovačeviću na teret je bilo stavljeno krivično djelo uništenje i oštećenje javnih uređaja, odnosno oštećenje cijevi gradskog vodovoda što je izazvalo „znatan poremećaj u životu građana“ iz člana 328, stav 2 iz stava jedan KZCG.

U prvostepenoj presudi, Kovačević i Bemaks kažnjeni su novčano, sa šesto, odnosno hiljadu i sedamsto eura zbog oštećenja i uništenja javnih uređaja iz člana 328, stav 1 KZCG, ali je bjelopoljski Viši sud ovu presudu beranskog Osnovnog suda ukinuo. Kasnije je taj sud u ponovljenom postupku, postupajući po ukidnim razlozima, oslobodio krivice i Bemaks i Veselina Kovačevića, što je Viši sud zatim potvrdio. Isto je bilo i sa Javnim preduzećem Vodovod.

Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula  je u noći zmeđu 23. i 24. avgusta 2013. godine. Prvog dana epidemije u Domu zdravlja je bilo ukupno 318 pacijenata, a najviše je pregledano u Dječijem dispanzeru, gdje je samo u prvoj smjeni dato oko stotinu infuzija. Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno, odnosno nije javilo ljekaru.

U prilog činjenici da je uzročnik epidemije bila voda, govori i podatak da su obolijevanja zabilježena samo na području koje se napaja vodom sa gradskog vodovoda. Tih dana to je na konferenciji za štampu u Beranama potvrdio i tadašnji direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo