Povežite se sa nama

HORIZONTI

UKRAJINSKA LEPEZA: Rat energentima, testiranje novih vojnih tehnologija i govor mržnje

Objavljeno prije

na

Pred evropskim obalama čeka veliki broj tankera natovarenih tečnim LNG plinom iz Amerike i Kanade jer su rezervoari sa zapadne strane već prepuni i nemaju dovoljno kapaciteta da primite sav gas. Time se ruši mit da je Evropa vezana energetskom pupčanom vrpcom za Rusiju i da bez nje ne bi mogla preživjeti. Rusija je zamijenila većinu izvoza koji je nekada išao u EU izvozom u Kinu i Indiju, po cijenama koje osjetno smanjuju zaradu

 

Prošlog utorka se desilo nešto što ogromna većina evropskog stanovništva, pogođenog stalnim poskupljenjima, nikako nije očekivala. Cijena plina je dostigla negativnu vrijednost u trajanju od jedan sat po prvi put u istoriji. Naime, vlasnici plina morali bi platiti trgovcima da ga što prije preuzmu zbog prevelike ponude i nedostatka skladištenih kapaciteta. To se jednom desilo i sa naftom u prvim mjesecima pandemije koronavirusa iz sličnih razloga − ekstremnih i brzih promjena potražnje.

Specijalizirani analitički portal Bne Intellinews iz Berlina smatra da je daleko od toga da je padom cijena na berzi energetska kriza gotova. Činjenica da su cijene plina pale ispod nule je jedan od simptoma krize. Članice EU, očekujući smanjenje protoka gasa iz Rusije, su naručile rekordne količine LNG-a koje su stigle upravo u trenutku kada su se rezervoari za gas i dalje punili dijelom zahvaljujući miholjskom ljetu ovog mjeseca. Tako je početak sezone grijanja odložen za nekoliko nedelja.

Mnogi analitičari su mjesecima brujali da će energetska kriza biti gora od očekivane. Do sada se većina komentara fokusirala na nastojanja da rezervoari budu 90 odsto napunjeni do početka novembra uz smanjenje potrošnje za oko 15 odsto kako bi bili sigurni da će zalihe trajati cijelu zimu. Sada se došlo u situaciju da pred evropskim obalama čeka veliki broj tankera natovarenih tečnim LNG plinom iz Amerike i Kanade jer su rezervoari sa zapadne strane već prepuni i nemaju dovoljno kapaciteta da prime sav gas. Time se ruši i dugo stvarani mit u krajnje desničarskim i krajnje ljevičarskim krugovima EU da je Evropa vezana energetskom pupčanom vrpcom za Rusiju i da bez nje ne bi mogla preživiti.

U suštini Zapad, a osobito EU, najbolje funkcionira kada su stvari mirne jer ima najbolje uslove za maksimalni profit i takozvanu „isporuka na vrijeme“ dok je potražnja stabilna i predvidiva. Međutim, urednik berlinskog portala Ben Aris smatra da u ratnim okolnostima ovakve situacije postaju vrlo opasne jer nestabilno okruženje samo po sebi smanjuje privredni rast usljed očekivanja što bi Rusija sljedeće mogla učiniti. Time su kompanije i vlade prisiljene smanjiti privrednu aktivnost kako bi se izborile s neizvjesnošću pa sami pad cijene plina ne znači i da će sve biti u redu s uzdrmanom ekonomijom. Obično stanovništvo će se svakako obradovati puno manjim računima za plin.

Rusija  je već zamijenila većinu izvoza koji je nekada išao u EU izvozom u Kinu i Indiji, istina po diskontnim cijenama koje osjetnu smanjuju rusku zaradu. Predsjednik Vladimir Putin teško da može više održati „normalno“ poslovanje izvoza nafte sa uobičajenim profitom. Analitičari smatraju da Putinu samo treba dovoljno prihoda da vodi državu i svoju ratnu mašineriju. Sem toga Rusija je do sada prošla kroz dovoljno ekonomskih kriza (otprilike 9) i mnogo je visprenija od EU kad se radi u „nenormalnim“ uslovima. Mnogi vjeruju da će Rusija biti u stanju dovoljno prihodovati i nakon 5. decembra kada startuje novi režim EU sankcija prema ruskoj nafti i gasu.  Sve je veći broj izvještaja da Rusija aktivno gradi „maskiranu flotu tankera“ koristeći promijenjene zastave i fiktivne kompanije koje bi nastavile izvoziti ruske energente i time izbjegle ograničavanje njihovih cijena. Mehanizam za provođenje ograničenja cijena ima u obzir činjenicu da je 90 odsto otpreme osigurano od strane osiguravajuće kuće Lloyd iz Londona. Međutim zadatak identifikacije stvarnih vlasnika, u ovom slučaju Rusa, koji se kriju iza tankera i firmi svih zastava je izazov sa kojim se do sada nijedna zapadna institucija ili vlada još nije suočila.

Istočni susjedi EU nemaju previše razloga za slavlje jer nemaju infrastrukturu za prijem LNG-a a njena izgradnja je daleko maltene kao i članstvo u EU. Predsjednik Moldavije je isto u utorak predvidio da će ovo biti „najgora energetska kriza u istoriji“. Moldavija je u prvim redovima bitke jer se bori da plati svoje fakture za gas dok je ruski gigant Gazprom već smanjio protok.  Direktor Međunarodne agencije za energetiku (IEA) Fatih Birol je nedavno u Singapuru izjavila da će ovo biti „prva globalna energetska kriza“ i predvidila je ne samo da će situacija u 2023. god. biti gora, već će više cijene i nestašice vladati do ,,barem” 2024. godine.

Na frontu u Ukrajini Rusija pojačava terorističke napade dronovima iranske proizvodnje na ukrajinski energetski sistem i rezidencijalne četvrti. Bespilotna letjelica iranske proizvodnje Shahed-136 prvobitno je zamišljena kao dron za nadzor. Međutim uz male inovacije dron je prerađen da nosi eksploziv i obruši se na mete.

Bespilotne letjelice su u posljednjih desetak i više godina promijenile način vođenja rata. Jedan od glavnih vjesnika novog ratovanja je turski dron Bayraktar TB2 koga je Azerbejdžan obilato koristio u ratu protiv Jermenije prije dvije godine i koji je na početku sovjetske agresije na Ukrajinu napravio pravi pokolj među nadirućim ruskim oklopnim kolonama. Sada ruska strana koristi stotine iranskih kamikaza dronova, ne da napada ukrajinsku vojsku, već da sije teror među civilima i uništava resurse za život. Uprkos dosta usješnim mjerama protivvazdušne odbrane ukrajinske vojske (trenutno se obore oko dve trećine dronova prije nego dođu na cilj) dovoljno ih prođe da izazove haos. Rusija je lansirala 330 dronova u posljednjih nedelju dana i procjenjuje je da je do sada oko polovina ukrajinske elektroenergetske infrastrukture stavljena van pogona. Ukrajinske vlasti upozoravaju da će to vjerovatno izazvati još jedan nalet izbjeglica ka Zapadu dok je ministarka i potpredsjednica vlade Irena Vereščuk pozvala one koji su sada u izbjeglištu vani da ne žure da se vrate kako sistem ne bi postao previše opterećen.

Izrael i zapadne zemlje sa velikom pažnjom prate operacije iranskog oružja u Ukrajini jer znaju da se ono zapravo testira da bi što bilo ubojitije jednog dana protiv Izraela. Teokratski i diktatorski režim u Teheranu odriče pravo Izraelu na postojanje i želi njegovo uništenje kao države. Antijevrejska retorika je ovim ratom u Rusiji takođe dobila na zamahu, dijelom i zbog toga što je ukrajinski šef države Volodimir Zelenski i sam Jevrejin.

Da je antiukrajinska propaganda i širenje mržnje prema svemu ukrajinskom dobilo gebelsovske razmjere u Rusiji pokazuje i nedavna emisija na državnoj RT televiziji. Direktor i prezenter na RT-u Anton Krasovski je u emisiji od 23. oktobra je ugostio pisca Sergeja Likjanenka. U razgovoru oko Ukrajine Krasovski je izjavio da „bi ukrajinske bakice potrošile i svoje ušteđevine za sahranu kako bi (platile samo) da ih ruski vojnici siluju“ i da ukrajinska djeca koja smatraju Ruse za okupatore „trebaju biti podavljena u rijeci Tisini…jednostavno podaviti onu djecu, podaviti ih pravo u rijeku Tisini…to je naš metod za sve one koji kažu da su ih Moskalji (podrugljivi izraz za Ruse) okupirali“. Krasovski je dalje izjavio kako na Karpatskim planinama ima puno „odvratnih koliba“ koje se moraju napuniti Ukrajincima i zapaliti kao i da Ukrajina ne treba da postoji uopšte. Na primjedbu gosta da Ukrajina ipak treba da postoji jer ima puno groznih ljudi sa kojima bi onda morao živjeti u istoj državi Krasovski je odgovorio da ih u tom slučaju treba „sve pobiti“. U navodno antinacističkoj Rusiji nije za sada bilo nikakvih posljedica za direktora državne televizije nakon ove emisije.

 

Crnogorske refleksije na rat u Ukrajini

U Crnoj Gori za sada nema nikakvog stvarnog epiloga u pompeznoj akciji lova na navodne ruske špijune i njihove crnogorske pomagače. Krajem septembra je na sjednici Vlade ministar vanjski Ranko Krivokapić slavodobitno objavio da u toku najveće hapšenje ruskih špijuna u Crnoj Gori, „koje se broji u desetinama“.  Jedini stvarno osumnjičeni kome je određen tužilački pritvor od 72 sata je bivši crnogorski službenik Ministarstva vanjskih poslova Radomir Sekulović – jedan od provjerenih kadrova glavnog savjetnika predsjednika države i nezvaničnog ministra dvora Milana Roćena. Na kraju je Sekulić samo osumnjičen za „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih sredstava“. Sekulović je javno negirao naknadno objavljene u nekim medijima „nezvanične ali pouzdane informacije“ iz UDBE da je „priznao krivicu“ i da je zbog toga pušten i jer mu je „pozlilo“. Od ostalih desetina uhapšenih nema ni traga ali su zato prošle sedmice razriješeni dužnosti SDP-ovi ministar odbrane Raško Konjević i vanjskih poslova Ranko Krivokapić. Krivokapić je svoje razrješenje pokušao prodati kao osvetu Rusije, u čijim rukama je navodno premijer Dritan Abazović. Na svom twitter nalogu Krivokapić je napisao da je nedjelju dana nakon što ga je Rusija proglasila za personu non grata to isto neustavno uradio i premijer proglasivši ga personom non grata u Vladi. Tweet je završen sa pozdravom „slava Ukrajini“.

Isto kao kod ranije smjene direktora ANB-a Sava Kentere smjena ove dvojice klučnih ministara u zemlji članici NATO pakta je prošla maltene potpuno nezapaženo. Njihova smjena od navodno proruske i provelikosrpske Vlade Dritana Abazavića nije nigdje prenesena u angloameričkim medijima dok su zapadne diplomate ostale vidno nezainteresirane za njihovu smjenu i optužbe da je Abazović ruski i srpski čovjek. U neformalnim razgovorima za Monitor sa nekoliko zapadnih diplomata je rečeno da i dalje smatraju da je u Crnoj Gori glavna veza ruskih obavještajaca i kriminalaca ostao vrh ranije DPS vlasti. Takođe je ukazano na to da Rusija nikada nije proglasila nepoželjnima glavne nosioce DPS vlasti koji su tobože proevropski i proatlantski.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

ŠATL DIPLOMATIJA KVINTE – SKIDANJE KOSOVA S DNEVNOG REDA: Vučić pred teškim izborom – kao Milošević u Rambujeu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po tekstu Osnovnog sporazuma Kosova i Srbije, koji je 22. januara objavio beogradski list Danas, pozivajući se na to da ga je dobio diplomatskim kanalima, Sporazum de fakto vodi priznanju Kosova kao suverene i nezavisne države

 

Kosovo je doskora služilo kao nepresušni izvor političkih poena i pokrivalica za sve probleme u Srbiji. Kad god bi izbile korupcionaške afere ili ozbiljne optužbe o povezanosti države i organizovanog kriminala, vlast u Beogradu je preko svojih medija preusmjeravala fokus na Kosovo i na „teror kojima su kosmetski Srbi izloženi“. Odmah bi išle i kontraoptužbe da se opozicija i nezavisni mediji bave jeftinim politikanstvom dok se predsjednik Aleksandar Vučić „bori za teritorijalnu celovitost zemlje“. Čak su i neki ruski portali počeli ismijavati frekventna povećanja borbene gotovosti Vojske Srbije i posjete državnog vrha vojnim bazama blizu granice. Dugo najavljivano finalno uređenje srpsko-kosovskih odnosa je dobilo na urgentnosti sa ruskom agresijom na Ukrajinu u februaru prošle godine i konstantnim napetostima na Kosovu. Blokade cesta i oružani incidenti na većinski srpskom sjeveru zemlje su primoravale Brisel da organizuje sastanke između lidera dvije zemlje u Briselu. Na kraju su Francuska i Njemačka konačno koncipirale mjesecima najavljivani i prerađivani tekst sporazuma koji je dobio i podršku drugih članica EU ali i Sjedinjenih Država i Britanije.

Prošlog petka, tačnije 20. januara, Vučića je posjetila petorka koju su činili specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, savjetnik za vanjsku politiku francuskog predsjednika Emanuel Bon, savjetnik za vanjsku i bezbjedonosnu politiku njemačkog kancelara Jens Pletner, savjetnik za bezbjednost i vanjske poslove italijanske premijerke Frančesko Talo i specijalni izaslanikom EU Miroslav Lajčak. Diplomate su izložili Vučiću plan od 10 tačaka za uređenje odnosa između Kosova i Srbije (čija prva verzija je bila spremna još u septembru prošle godine) kao i posljedice prihvatanja ili odbijanja ponuđenog.  Nakon sastanka prvi je dao izjavu Miroslav Lajčak rekavši da je Vučić pokazao da je spreman za teške odluke u interesu evropske perspektive i da će rad diplomatske ekipe „biti nastavljen bez odlaganja“.

Lajčak je dodao i da je na ranijem razgovoru sa kosovskim premijerom Albinom Kurtijem očekivao „veće razumijevanje“ za francusko-njemački plan bez daljeg pojašnjenja. Kurti je do sada pokazao veliku upornost da ne dozvoli formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO) koje su dogovorene Briselskim sporazumom iz 2013. godine pozivajući se da ni drugi segmenti sporazuma nisu implementirani te da ZSO pri tome nema smisla a i protivan je ustavu Republike Kosovo koji ne dopušta udruživanja po etničkoj osnovi. Američki izaslanik Gabrijel Eskobar ga je nedavno opet javno upozorio rekavši da će ZSO biti formiran „sa ili bez Kurtija“ time aludirajući da Amerika opet može radikalno okrenuti politiku protiv njega kao tokom njegovog prvog mandata kada je srušen nakon tri mjeseca prebjegom Kuritjevog koalicionog partnera Demokratskog saveza Kosova (LDK). Sad Kurtijeva vlada ima apsolutnu većinu u parlamentu ali nije isključeno da dođe do pobune dijela poslanika ako bude potrebe.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

IZJAVA I DOKAZI ADVOKATA TOBIJA KEDMANA U VESTMINSTERSKOM SUDU U LONDONU: Pažin, Katnić i Čađenović tražili da Džozef Asad lažno svjedoči protiv lidera DF-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Britanski advokat Tobi Kedman koji je zastupao Asada nakon njegovog hapšenja u Emiratima u septembru 2018. po Interpolovoj potjernici iz Crne Gore, ljetos je pred Sudom u Vestminsteru, London, ispričao kako je išla komunikacija sa crnogorskim vlastima. „Glavni specijalni tužilac je pokušavao da me impresionira pričom da će goniti mog klijenta i njegove zaposlene ako ne bude sarađivao sa njima na njihov način, a to je značilo davanje izjave pod okolnostima koje bi oni diktirali i koja bi obuhvatala i članove političke opozicije bez obzira da li je g. Asad imao neposredna saznanja o tome ili ne“

 

Nedavno hapšenje specijalnog državnog tužioca Saše Čađenovića zbog navodnih kriminalnih veza sa kavačkim narko-kartelom pokrenulo je pitanja i sumnje šta se još sve dešavalo u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) za vrijeme mandata prethodnog rukovodioca. „Nije uhapšen bilo ko, već desna ruka Milivoja Katnića“, izjavio je premijer Dritan Abazović nedugo nakon objave SDT-a. „Imamo konačno ljude iz iste institucije prema kojima se sprovodi zakon…“.

Čađenović je ranije pominjan u sklopu drugih afera, prvenstveno Carine i Telekom gdje su ga kritičari optuživali da je radio sve da se izvuku ljudi bliski predsjedniku države, uključujući i predsjednikovu sestru. Međutim, do sredine 2020. godine, kada je po navodima SDT-a postao član kavačkog narko-klana, najviše se „proslavio“ po Državnom udaru i suđenju liderima Demokratskog fronta (DF), gdje su nemali broj puta njegove i Katnićeve groteskne konstrukcije optužbi zasmijavale crnogorsku javnost. Da priča o puču sponzorisanom od Rusije ima puno rupa shvatili su i Milivojev SDT i partijski vrh DPS-a pa su krenuli u „pojačavanje“ dokaza. Godine 2018. su zavjerenicima dodali ime Džozefa Asada, bivšeg operativca američke CIA-e (Centralne obavještajne agencije) i kasnijeg vlasnika kompanije Peregrine Consulting, specijalizovane za razne vrste bezbjednosnih usluga. Njega je, po Milivoju, angažovao Izraelac Aron Šaviv, šef kampanje DF-a za parlamentarne izbore zakazane za 16. oktobar 2016. godine. Asad je navodno bio dio logističke mreže koja je pripremala terorističke napade na dan izbora.

Britanski advokat Tobi Kedman, koji je zastupao Asada nakon njegovog hapšenja u Emiratima u septembru 2018. po Interpolovoj potjernici iz Crne Gore, ispričao je ljetos pred Sudom u Vestminsteru, London, kako je išla komunikacija sa crnogorskim vlastima. Kedman je svjedočio u sklopu zahtjeva Crne Gore za izručenjem biznismena Duška Kneževića gdje engleski sud treba da utvrdi da li bi Knežević imao fer i pošteno suđenje u sistemu kojim i dalje vlada njegov bivši prijatelj i predsjednik države.

Kedman je primio poziv oko 21. septembra 2018, dok je bio u Minhenu, od kolege iz Amerike koji ga je zamolio da preuzme slučaj. Kedman je i ranije imao dosta iskustva sa Crnom Gorom, jer je od 2002. do 2010. radio na projektima reforme i obuke crnogorskih institucija, prvenstveno pravosudnog sistema, koji je finansiralo britansko Ministarstvo vanjskih poslova, razvojnih programa i Komonvelta. Tokom perioda od 8 godina Kedman je posjetio Crnu Goru najmanje 12 puta i upoznao veliki broj crnogorskih tužilaca, sudija i državnih zvaničnika.

Nakon poziva iz Amerike, Kedman je u Crnu Goru stigao preko Ćilipa 22. septembra 2018. gdje su ga čekali zvaničnici crnogorske policije i odmah prevezli u Podgoricu do kabineta potpredsjednika Vlade i ministra pravde Zorana Pažina (kome je ranije tokom projekata reformi i obuke sudija i tužilaca Kedman bio mentor). Osim Pažina u kabinetu je bio i Glavni specijalni tužilac Katnić. U tom momentu su crnogorske vlasti vjerovale da je Asad i dalje u pritvoru u Abu Dabiju, iako je on već bio oslobođen i na putu kući. Kedman navodi da je sastanak bio kratak i da mu „jasno stavljeno do znanja da Crna Gora nema namjeru da procesuira Asada već želi da on bude svjedok u slučaju pokušaja državnog udara protiv vodećih ljudi opozicione koalicije, uključujući Andriju Mandića i Milana Kneževića“.

Tokom sastanka su predstavnici vlasti bili veoma agresivni, pogotovo Pažin. Na ponovnom sastanku idućeg jutra je izgleda javljeno i Podgorici da je Asad pušten, pa je ton prema Kedmanu bio „još agresivniji“ sa pojačanim prijetnjama prema Asadu. „Glavni specijalni tužilac je pokušavao da me impresionira sa pričom da će goniti mog klijenta i njegove zaposlene ako ne bude sarađivao s njima na njihov način, a to je značilo davanje izjave pod okolnostima koje bi oni diktirali i koja bi obuhvatala i članove političke opozicije bez obzira da li je g. Asad imao neposredna saznanja o tome ili ne“.

Kedman je putovao u Crnu Goru još tri puta i svaki put mu je saopštavano da „g. Asad nije meta istrage već da se samo traži od njega da bude svjedok tužilaštva i da pruži dokaze protiv članova političke opozicije“. Kasnije, 9. novembra 2018. američko Ministarstvo pravde (DoJ) je pisalo Kedmanu da će u Vašingtonu u Ministarstvu biti organizovan sastanak iduće sedmice na zahtjev SDT-a na koji će doći zamjenik specijalnog tužioca Saša Čađenović. Sastanku su prisustvovali prestavnici DoJ i FBI-ja (Federalni istražni biro). Asad nije bio prisutan. Čađenović je prvo tražio da Asad svjedoči preko video linka, na šta su Kedman i drugi advokat Vins Citro pristali, ali je nakon nekog vremena Čađenović rekao da Asad ipak mora lično doći u sud jer tako nalaže crnogorski zakon, što su njegovi advokati odbili.

Kedman je opet došao u Podgoricu oko 1. decembra i Katnić mu je saopštio da „želi veoma jaku izjavu koja će obuhvatiti rukovodstvo političke opozicije“. Kedman je na sastanku dobio 12 fotografija osoba koje Specijalno tužilaštvo želi da njegov klijent pomene na način koji to žele tužioci. Na fotografijama su bili Sreten Šošić, Andrija Mandić, Jovan Jole Vučurović, Slaven Radunović, Milutin Đukanović, Mihailo Čađenović, Pregrag Bulatović, Nebojša Medojević, Koča Pavlović, Milan Knežević, Janko Vučinić i Branko Radulović. Katnić je na sastanku rekao da oni (SDT) imaju dokaze u vidu fotografija Džozefa Asada sa ovim osobama. „Tražio sam da mi pokažu te dokaze da bih mogao upoznati Asada sa tim“ i da će „Asad iznijeti samo ono što je istina oko tih dešavanja“. Ove riječi i zahtjev da vidi „dokaze protiv Asada“ su „izazvale ljutitu reakciju Specijalnog državnog tužioca i potpredsjednika Vlade koji su počeli ponavljati prijetnje da će procesuirati Asada ako ne bude dao izjavu protiv osoba na fotografijama“ objašnjava Kedman na londonskom sudu. Katnić je na sastanku još rekao da će poslati detalje izjave koju Asad treba da nauči i da će biti u kontaktu sa Čađenovićem jer Katnić „ne govori engleski“. Nakon tri dana Kedman je kontaktirao Čađenovića preko Whatsapp-a i tražio mu izjavu koja mu je najavljena na sastanku sa Katnićem. Čađenović je odgovorio da će dobiti tekst u vidu pitanja i odgovora (WhatsApp komunikacija od 3. decembra 2018. u 20:34:57).

Dana 6. decembra 2018. Čađenović je poslao e-mail sa adrese novikorisnik@gmail.com koji je potpisan sa Saša i dobio je nekoliko poruka preko Whatsapp-a sa Čađenovićevog broja kojim ga obavještava da mu je poslao e-mail u formi pitanja i odgovora koje je Asad trebao naučiti. Kedman navodi da odgovori svjedoka koje je SDT „pripremio“ za Asada su bili „daleko od onoga što smo se prije dogovarali i informacije (u odgovorima) su bile potpuno netačne“.

Kedman je ponudio da Asad ispriča ono što stvarno zna o predmetnom događaju umjesto lagarije koju je SDT nudio. Međutim, Kedman navodi da mu je jasno predočeno, i lično i kroz WhatsApp pozive i serije dopisivanja putem poruka sa potpredsjednikom Vlade Pažinom (kroz aplikaciju CONFIDE koja automatski briše pročitane poruke) da pričanje samo istine „neće biti dovoljno i da ako g. Asad ne bude sarađivao na način na koji se to traži i ako ne da izjavu po diktatu SDT-a da će biti gonjen, i da će takođe goniti njegove kolege i još njegovu suprugu“.

Nakon toga je Kedman poslao izjavu Asada koju je on bio spreman dati, i koja je dostavljena Čađenoviću (WhatsApp komunikacija od 21. decembra). Kada je vidio izjavu „zamjenik specijalnog tužioca je ljutito reagovao i krenuo sa bujicom prijetnji“.

Nakon ponovljenih prijetnji od strane SDT i „dokazima“ koje imaju protiv Asada, Kedman je u komunikaciji preko WhatsApp-a 23. decembra 2018. opet tražio da mu SDT dostavi fotografije Asada sa osobama koje je trebao optužiti u izjavi. Na to je Čađenović odgovorio da imaju dokaze komunikacije Asada „sa nekim od osoba na fotografijama“. Kedman je blefirajući sugerirao Čađenoviću da sa takvim „dokazima“ može pritisnuti Asada da pomogne u istrazi. Kedman kaže da mu je bilo „sasvim jasno da takvi dokazi ne postoje i da je to bila samo taktika“.

Nakon još nekoliko komunikacija sa Čađenovićem pred kraj 2018. god. Kedman naredne godine više nije imao kontakta sa SDT-om ni sa Pažinom.

Marta 2020. godine SDT je pokušao reaktivirati tzv. crvenu potjernicu Interpola za Asadom. Kedman je dostavio podnesak Interpolovoj Komisiji za kontrolu fajlova (CCF) gdje je tražio brisanje zahtjeva crnogorskih vlasti. Komisija je 2. jula 2020. utvrdila da crnogorski zahtjev nije u skladu sa pravilima Interpola i da se treba izbrisati iz Interpolove datoteke.

Da li će se crnogorski istražitelji pozabaviti i ovom epizodom iz bogate Katnićeve i Čađenovićeve karijere ostaje da se vidi. Spisi ovog svjedočenja sa priloženom prepiskom su na Tužilačkom savjetu od januara prošle godine, ali za sada nema nikakvih reakcija. Sve će, izgleda, opet zavisiti od politike.

                                         Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

TRISTA DANA AGRESIJE RUSIJE NA UKRAJINU: Ukrajinci odlučni da izdrže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast u Moski vrti mnoge lažne narative oko rata u Ukrajini, često kako bi prikrila blamantne vojne poraze tokom „specijalne vojne operacije“. No lažirani izvještaji ubrzo bivaju preplavljeni izveštajima koji detaljno opisuju stvarni tok događaja. Godine i decenije preuveličavanja statusa ruske vojne supersile su učinile da ruska patriotska javnost uzalud očekuje nemoguće izvedbe ruske oružane sile

 

 

Blitzkrieg koji je 24. februara otpočela ruska vojska radi „oslobađanja Ukrajine od nacista i narkomana“ i koji je trebao trajati najviše desetak dana je nedavno navršio 300 dana sa javnom blamažom navodne druge svjetske supersile. Međutim, malo je zemalja koristilo propagandu kao dio specijalnog rata u mjeri u kojoj je to činila Rusija tokom proteklih decenija. Interesantno je da uprkos svim svojim pokušajima da utiče na strano mjenje putem sijanja izmišljotina i lažnih narativa, Kremlj postiže malo efekta kreiranjem svojih propagandnih tvrdnji  i prije početka svoje „specijalne vojne operacije u Ukrajini“.

Tokom rata u Siriji Moskva je uporno negirala upotrebu kasetnih bombi iznad Sirije dok je Ministarstvo odbrane istovremeno objavljivalo snimke koji pokazuju ruske avione u Siriji kako kreću u akcije natovareni kasetnim bombama. Sa druge strane, korišteni su snimci sa video igrica kao „dokaz“ da Sjedinjene Države podržavaju terorističku tzv. Islamsku državu u Siriji. Holandski vojni analitički portal Oryx koji se specijalizirao u provjerama i verifikaciji ratnih izvještaja širom planete smatra da je primarni cilj kremaljske propagande da uvjeri rusku domaću javnost i dio strane publike ideološki bliske Moskvi u ispravnost svojih tvrdnji i ideja o odbrani „ruskog svijeta“ u borbi protiv zapadnog imperijalizma.

Kako bi opravdala lansiranje invazije na Ukrajinu Rusija je prije toga lansirala tvrdnje da je Ukrajina u stvari izvršila invaziju na Rusiju i napala od Rusije ranije okupirane ili bolje reći „oslobođene“ djelove Donjecke i Luganske oblasti u istočnoj Ukrajini. Isto kao u doba srpsko-crnogorskih ratova 90-ih, Rusija se „samo branila“ i usput izvodila kontranapade da bi odbranila svoje „ugroženo“ stanovništvo. Kako bi uvjerila barem svoju javnost u opasne namjere Ukrajine, Rusija je vjerovatno izvela najgori pokušaj krivotvorenja ukrajinskog napada tako što je objavila navodni diverzantski upad pukovnije Azov u Rusiju pred početak rata. Geolokacija snimka (preuzeta sa GPS pozicije kacige jednog od vojnika Azova koji je navodno učestvovao u napadu) razotkrila je kremaljsku podmetačinu u roku od sat vremena i ispostavilo se da je navodni upad na rusku teritoriju zapravo izvršen sa teritorije koju je kontrolisala ruska armija i njene paravojske u Donbasu. Umjesto da prikaže tijela petorice vojnika Azova koji su navodno ubijeni tokom upada, državna ruska televizija je prikazala uništeni oklopni transporter BTR-70M koji je prije toga loše prefarban u pokušaju da se predstavi kao ukrajinsko vozilo. BTR-70M je ruska unaprijeđena verzija ranijeg oklopnog transportera BTR-70 APC kojeg Ukrajina ne posjeduje u svom arsenalu.

Ruske vlasti plasiraju  mnoge lažne narative oko rata u Ukrajini, često kako bi prikrila blamantne vojne poraze tokom „specijalne vojne operacije“. Ruski neuspjeh da zauzme Kijev i zbaci legitimnu vlast je označen kao operacija koja je imala za cilj da skrene pažnju i resurse ukrajinske vojske kako bi je dodatno iscrpila. Spora brzina kojom je ruska armija napredovala u istočnoj Ukrajini je objašnjavana time je da se radi o namjernom nastojanju da se minimizira broj civilnih žrtava, dok je blamirajuće povlačenje Rusije sa Zmijskog ostrva objašnjeno je kao znak dobre volje da se utre put mirovnim pregovorima.

Mnogi lažirani izvještaji ubrzo bivaju previđeni i preplavljeni izveštajima koji detaljno opisuju stvarni tok događaja. Portal Oryx navodi da je primjer potapanja raketne krstarice Moskva jedan od najboljih primjera naknadnih medijskih prepravki Kremlja o tome šta se događalo. Nakon što je krstarica pogođena sa dvije ukrajinske protivbrodske rakete klase Neptun 13. aprila ove godine, rusko Ministarstvo odbrane je brzo izvijestilo da krstarica nije gađana, već da je izbio požar koji je obuzdavan ali da sistem naoružanja krstarice nije pretrpio oštećenja. Kasnije, 14. aprila, Ministarstvo odbrane Rusije je bilo prisiljeno priznati da je Moskva potonula ali tako što je potonuće uzrokovano olujnim vremenom u toku operacije tegljenja u bazu Sevastopolj na okupiranom poluostrvu Krim. Meteorološki radari i drugi sistemi tada nisu registrovali bilo kakvu oluju u toj oblasti. Naknadne fotografije koje je isto ministarstvo objavilo, vjerovatno zaboravivši svoje ranije objave, su pokazale oštećenu krstaricu kako tone u mirnom moru.

Ruske dezinformacije se posebno fokusiraju na tvrdnje njene vojske o količini ukrajinskih sistema naoružanja koje je uništine tokom „specijalne vojne operacije“. Nakon što je tvrdila da je zbrisala ukrajinsko ratno vazduhoplovstvo u prvim satima rata i da ono „više ne postoji“, Ruska propaganda je naknadno objavila da je do sada uništila 337 ukrajinskih aviona koji su već ranije bili  „zbrisani“.  Broj uništenih aviona je otprilike tri puta veći od broja aviona kojima je Ukrajina stvarno raspolagala prije početka agresije. Rusko Ministarstvo odbrane takođe tvrdi da je onesposobilo 90 odsto ukrajinskih aerodroma, uprkos kontinuiranim operacijama ukrajinskog vazduhoplovstva sa svih aerodroma koji se nalaze na teritoriji koja je pod kontrolom Kijeva.

Oryx smatra da je vjerovatno najzabavnija kremaljska tvdnja broj uništenih dalekometnih američkih raketnih sistema HIMARS koji su isporučeni Ukrajini. Uprkos činjenici da je Ukrajina dobila samo 16 HIMARS sistema, Rusija je do 1. oktobra 2022. godine nekim čudom uspjela uništiti čak 19 HIMARS-a i zarobiti još jedan. Kako bi pružio dokaz o uništenju dva HIMARS-a, rusko Ministarstvo odbrane objavilo je snimak „preciznog raketnog udara“ na drugi sprat trospratne poslovne zgrade, koja je navodno bila skrovište za raketne sisteme koji koriste kamione kao platforme. Kako se tako veliki kamion sa montiranim lanserom popeo na drugi sprat ruinirane zgrade ruski vojni glasnogovornik Igor Konašenkov nije htio objasniti. Na snimku i kasnijem satelitskom pretraživanju terena nije bilo ni traga od uništenog oružja.  Zanimljivo je da Rusija nije prijavila uništenje nijednog M270 MLRS raketnog sistema slične ali malo starije klase, uprkos prisustvu 11 takvih sistema u Ukrajini. Ovo vjerovatno ima mnogo veze sa nedostatkom pažnje koja je posvećena M270 (barem u poređenju sa HIMARS-ima). Za sada ne postoje verificirani podaci koji dokazuju da je ruska armija uništili ili zarobila i jedan HIMARS sistem.

Godine i decenije preuveličavanja statusa ruske vojne supersile su učinile da ruska patriotska javnost očekuje nemoguće izvedbe ruske oružane sile kojoj jednostavno nedostaju sposobnosti da locira, prati i uništi navedene sisteme. Kako bi sakrili svoje neuspjehe, ruska komanda je prisiljena da makar medijski „uništi“ ili barem značajno naduva ukrajinske gubitke kako bi okuražili domaću publiku. Tako je osim HIMARS-a, ruska armija do sada uništila 5 lansera za protivbrodske NATO rakete Harpun iako nije dostavljen snimak niti jednog uništenog lansera. Nadalje, Rusija tvrdi da je uništila 33 američke visokoprecizne haubice M777. Međutim, vizuelni dokazi do sada govore o brojci od 18 uništenih/onesposobljenih haubica.

Osim uništenja zapadnog oružja, ruska državna televizija zabavlja narodne mase i sa pričama o efektivnom uništenju turskog borbenog drona Bayrkatar TB2 koji je postao poznat u prvim danima rata kao ubica ruskih oklopnih kolona i protivvazdušnih mobilnih sistema. Po tvrdnjama državne televizije, Rusija je do 30. juna uništila čak 1000 dronova TB2. Time je ruska vojska uspjela nekoliko desetina puta uništiti svih 35 dronova koji su isporučeni Kijevu i koji su takođe svi uništeni u prvima satima rata. I ne samo to. Ruska tvrdnja o hiljadu uništenih dronova prevazilazi više nego duplo svu dosadašnju proizvodnju turske kompanije Baykar Tech uopšte – ukupno 450 dronova TB2.

Rat se nastavlja, i na frontu i u etru.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo