Povežite se sa nama

HORIZONTI

UKRAJINSKA LEPEZA: Rat energentima, testiranje novih vojnih tehnologija i govor mržnje

Objavljeno prije

na

Pred evropskim obalama čeka veliki broj tankera natovarenih tečnim LNG plinom iz Amerike i Kanade jer su rezervoari sa zapadne strane već prepuni i nemaju dovoljno kapaciteta da primite sav gas. Time se ruši mit da je Evropa vezana energetskom pupčanom vrpcom za Rusiju i da bez nje ne bi mogla preživjeti. Rusija je zamijenila većinu izvoza koji je nekada išao u EU izvozom u Kinu i Indiju, po cijenama koje osjetno smanjuju zaradu

 

Prošlog utorka se desilo nešto što ogromna većina evropskog stanovništva, pogođenog stalnim poskupljenjima, nikako nije očekivala. Cijena plina je dostigla negativnu vrijednost u trajanju od jedan sat po prvi put u istoriji. Naime, vlasnici plina morali bi platiti trgovcima da ga što prije preuzmu zbog prevelike ponude i nedostatka skladištenih kapaciteta. To se jednom desilo i sa naftom u prvim mjesecima pandemije koronavirusa iz sličnih razloga − ekstremnih i brzih promjena potražnje.

Specijalizirani analitički portal Bne Intellinews iz Berlina smatra da je daleko od toga da je padom cijena na berzi energetska kriza gotova. Činjenica da su cijene plina pale ispod nule je jedan od simptoma krize. Članice EU, očekujući smanjenje protoka gasa iz Rusije, su naručile rekordne količine LNG-a koje su stigle upravo u trenutku kada su se rezervoari za gas i dalje punili dijelom zahvaljujući miholjskom ljetu ovog mjeseca. Tako je početak sezone grijanja odložen za nekoliko nedelja.

Mnogi analitičari su mjesecima brujali da će energetska kriza biti gora od očekivane. Do sada se većina komentara fokusirala na nastojanja da rezervoari budu 90 odsto napunjeni do početka novembra uz smanjenje potrošnje za oko 15 odsto kako bi bili sigurni da će zalihe trajati cijelu zimu. Sada se došlo u situaciju da pred evropskim obalama čeka veliki broj tankera natovarenih tečnim LNG plinom iz Amerike i Kanade jer su rezervoari sa zapadne strane već prepuni i nemaju dovoljno kapaciteta da prime sav gas. Time se ruši i dugo stvarani mit u krajnje desničarskim i krajnje ljevičarskim krugovima EU da je Evropa vezana energetskom pupčanom vrpcom za Rusiju i da bez nje ne bi mogla preživiti.

U suštini Zapad, a osobito EU, najbolje funkcionira kada su stvari mirne jer ima najbolje uslove za maksimalni profit i takozvanu „isporuka na vrijeme“ dok je potražnja stabilna i predvidiva. Međutim, urednik berlinskog portala Ben Aris smatra da u ratnim okolnostima ovakve situacije postaju vrlo opasne jer nestabilno okruženje samo po sebi smanjuje privredni rast usljed očekivanja što bi Rusija sljedeće mogla učiniti. Time su kompanije i vlade prisiljene smanjiti privrednu aktivnost kako bi se izborile s neizvjesnošću pa sami pad cijene plina ne znači i da će sve biti u redu s uzdrmanom ekonomijom. Obično stanovništvo će se svakako obradovati puno manjim računima za plin.

Rusija  je već zamijenila većinu izvoza koji je nekada išao u EU izvozom u Kinu i Indiji, istina po diskontnim cijenama koje osjetnu smanjuju rusku zaradu. Predsjednik Vladimir Putin teško da može više održati „normalno“ poslovanje izvoza nafte sa uobičajenim profitom. Analitičari smatraju da Putinu samo treba dovoljno prihoda da vodi državu i svoju ratnu mašineriju. Sem toga Rusija je do sada prošla kroz dovoljno ekonomskih kriza (otprilike 9) i mnogo je visprenija od EU kad se radi u „nenormalnim“ uslovima. Mnogi vjeruju da će Rusija biti u stanju dovoljno prihodovati i nakon 5. decembra kada startuje novi režim EU sankcija prema ruskoj nafti i gasu.  Sve je veći broj izvještaja da Rusija aktivno gradi „maskiranu flotu tankera“ koristeći promijenjene zastave i fiktivne kompanije koje bi nastavile izvoziti ruske energente i time izbjegle ograničavanje njihovih cijena. Mehanizam za provođenje ograničenja cijena ima u obzir činjenicu da je 90 odsto otpreme osigurano od strane osiguravajuće kuće Lloyd iz Londona. Međutim zadatak identifikacije stvarnih vlasnika, u ovom slučaju Rusa, koji se kriju iza tankera i firmi svih zastava je izazov sa kojim se do sada nijedna zapadna institucija ili vlada još nije suočila.

Istočni susjedi EU nemaju previše razloga za slavlje jer nemaju infrastrukturu za prijem LNG-a a njena izgradnja je daleko maltene kao i članstvo u EU. Predsjednik Moldavije je isto u utorak predvidio da će ovo biti „najgora energetska kriza u istoriji“. Moldavija je u prvim redovima bitke jer se bori da plati svoje fakture za gas dok je ruski gigant Gazprom već smanjio protok.  Direktor Međunarodne agencije za energetiku (IEA) Fatih Birol je nedavno u Singapuru izjavila da će ovo biti „prva globalna energetska kriza“ i predvidila je ne samo da će situacija u 2023. god. biti gora, već će više cijene i nestašice vladati do ,,barem” 2024. godine.

Na frontu u Ukrajini Rusija pojačava terorističke napade dronovima iranske proizvodnje na ukrajinski energetski sistem i rezidencijalne četvrti. Bespilotna letjelica iranske proizvodnje Shahed-136 prvobitno je zamišljena kao dron za nadzor. Međutim uz male inovacije dron je prerađen da nosi eksploziv i obruši se na mete.

Bespilotne letjelice su u posljednjih desetak i više godina promijenile način vođenja rata. Jedan od glavnih vjesnika novog ratovanja je turski dron Bayraktar TB2 koga je Azerbejdžan obilato koristio u ratu protiv Jermenije prije dvije godine i koji je na početku sovjetske agresije na Ukrajinu napravio pravi pokolj među nadirućim ruskim oklopnim kolonama. Sada ruska strana koristi stotine iranskih kamikaza dronova, ne da napada ukrajinsku vojsku, već da sije teror među civilima i uništava resurse za život. Uprkos dosta usješnim mjerama protivvazdušne odbrane ukrajinske vojske (trenutno se obore oko dve trećine dronova prije nego dođu na cilj) dovoljno ih prođe da izazove haos. Rusija je lansirala 330 dronova u posljednjih nedelju dana i procjenjuje je da je do sada oko polovina ukrajinske elektroenergetske infrastrukture stavljena van pogona. Ukrajinske vlasti upozoravaju da će to vjerovatno izazvati još jedan nalet izbjeglica ka Zapadu dok je ministarka i potpredsjednica vlade Irena Vereščuk pozvala one koji su sada u izbjeglištu vani da ne žure da se vrate kako sistem ne bi postao previše opterećen.

Izrael i zapadne zemlje sa velikom pažnjom prate operacije iranskog oružja u Ukrajini jer znaju da se ono zapravo testira da bi što bilo ubojitije jednog dana protiv Izraela. Teokratski i diktatorski režim u Teheranu odriče pravo Izraelu na postojanje i želi njegovo uništenje kao države. Antijevrejska retorika je ovim ratom u Rusiji takođe dobila na zamahu, dijelom i zbog toga što je ukrajinski šef države Volodimir Zelenski i sam Jevrejin.

Da je antiukrajinska propaganda i širenje mržnje prema svemu ukrajinskom dobilo gebelsovske razmjere u Rusiji pokazuje i nedavna emisija na državnoj RT televiziji. Direktor i prezenter na RT-u Anton Krasovski je u emisiji od 23. oktobra je ugostio pisca Sergeja Likjanenka. U razgovoru oko Ukrajine Krasovski je izjavio da „bi ukrajinske bakice potrošile i svoje ušteđevine za sahranu kako bi (platile samo) da ih ruski vojnici siluju“ i da ukrajinska djeca koja smatraju Ruse za okupatore „trebaju biti podavljena u rijeci Tisini…jednostavno podaviti onu djecu, podaviti ih pravo u rijeku Tisini…to je naš metod za sve one koji kažu da su ih Moskalji (podrugljivi izraz za Ruse) okupirali“. Krasovski je dalje izjavio kako na Karpatskim planinama ima puno „odvratnih koliba“ koje se moraju napuniti Ukrajincima i zapaliti kao i da Ukrajina ne treba da postoji uopšte. Na primjedbu gosta da Ukrajina ipak treba da postoji jer ima puno groznih ljudi sa kojima bi onda morao živjeti u istoj državi Krasovski je odgovorio da ih u tom slučaju treba „sve pobiti“. U navodno antinacističkoj Rusiji nije za sada bilo nikakvih posljedica za direktora državne televizije nakon ove emisije.

 

Crnogorske refleksije na rat u Ukrajini

U Crnoj Gori za sada nema nikakvog stvarnog epiloga u pompeznoj akciji lova na navodne ruske špijune i njihove crnogorske pomagače. Krajem septembra je na sjednici Vlade ministar vanjski Ranko Krivokapić slavodobitno objavio da u toku najveće hapšenje ruskih špijuna u Crnoj Gori, „koje se broji u desetinama“.  Jedini stvarno osumnjičeni kome je određen tužilački pritvor od 72 sata je bivši crnogorski službenik Ministarstva vanjskih poslova Radomir Sekulović – jedan od provjerenih kadrova glavnog savjetnika predsjednika države i nezvaničnog ministra dvora Milana Roćena. Na kraju je Sekulić samo osumnjičen za „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih sredstava“. Sekulović je javno negirao naknadno objavljene u nekim medijima „nezvanične ali pouzdane informacije“ iz UDBE da je „priznao krivicu“ i da je zbog toga pušten i jer mu je „pozlilo“. Od ostalih desetina uhapšenih nema ni traga ali su zato prošle sedmice razriješeni dužnosti SDP-ovi ministar odbrane Raško Konjević i vanjskih poslova Ranko Krivokapić. Krivokapić je svoje razrješenje pokušao prodati kao osvetu Rusije, u čijim rukama je navodno premijer Dritan Abazović. Na svom twitter nalogu Krivokapić je napisao da je nedjelju dana nakon što ga je Rusija proglasila za personu non grata to isto neustavno uradio i premijer proglasivši ga personom non grata u Vladi. Tweet je završen sa pozdravom „slava Ukrajini“.

Isto kao kod ranije smjene direktora ANB-a Sava Kentere smjena ove dvojice klučnih ministara u zemlji članici NATO pakta je prošla maltene potpuno nezapaženo. Njihova smjena od navodno proruske i provelikosrpske Vlade Dritana Abazavića nije nigdje prenesena u angloameričkim medijima dok su zapadne diplomate ostale vidno nezainteresirane za njihovu smjenu i optužbe da je Abazović ruski i srpski čovjek. U neformalnim razgovorima za Monitor sa nekoliko zapadnih diplomata je rečeno da i dalje smatraju da je u Crnoj Gori glavna veza ruskih obavještajaca i kriminalaca ostao vrh ranije DPS vlasti. Takođe je ukazano na to da Rusija nikada nije proglasila nepoželjnima glavne nosioce DPS vlasti koji su tobože proevropski i proatlantski.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

ANALIZA I PRIMJERI RUSKE PROPAGANDE NA BALKANU: Vučićevi mediji na stazama Kominterne i Putina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Analiza uticaja ruskih medija koju je izradio ugledni njemački novinar i dobar poznavalac balkanskih prilika Tomas Braj baca svjetlo iz šireg ugla na uticaj i propagandu Rusije na Balkanu. Glavni i najaktivniji promoteri Kremlja su upravo osobe iz najbližeg okruženja Aleksandra Vučića i mediji koji su pod njihovom kontrolom, uprkos slatkorječivoj retorici prilikom posjeta zapadnih državnika i novinara

 

Nedavno je Gerald Knaus iz Evropske stabilizacione inicijative (ESI)  ukazao da EU pravi stalne greške jer “nije važno šta srbijanski političari pričaju (strancima) na engleskom, već kako razgovaraju sa svojim narodom, koje kampanje vode mediji koje oni kontrolišu i, iznad svega, kako oni sami rade i djeluju”. Studija slučaja Ruskih medija na Balkanu koje je objavila Fondacija za slobodu Fridrih Nauman pokazuje da je srpsko evropejstvo i vojna neutralnost jednaka evroatlantskim vrijednostima za koje se tobože zalagao i režim Vučićevog prijatelja i saveznika Mila Đukanovića.

Analiza uticaja ruskih medija koju je izradio ugledni njemački novinar i dobar poznavalac balkanskih prilika Tomas Braj baca svjetlo iz šireg ugla na uticaj i propagandu Rusije na Balkanu. Glavni i najaktivniji promoteri Kremlja su upravo osobe iz najbližeg okruženja Aleksandra Vučića i mediji koji su pod njihovom kontrolom uprkos slatkorječivoj retorici prilikom posjeta zapadnih državnika i novinara.

Srpskom medijskom scenom kao “sveodlučujući spiritus rector” vlada predsjednik Vučić, ističe Braj u analizi.

Na sve četiri privatne nacionalne televizije (Prva, Pink, Happy, B92) i državnom RTS-u Vučić može da se pojavi u aktuelnom programu po sopstvenom nahođenju i „prosvetli” publiku dugim monolozima na sve moguće teme. Oko dvije trećine svih građana Srbije se i dalje informiše uglavnom preko TV kanala. 

Pomenute TV stanice su prošle godine dobile nove dozvole od državnog regulatora za elektronske medije REM, iako je dokazano da nasilјem, manipulacijama i šundom flagrantno krše propise u pogledu emitovanog sadržaja. Vlasnici privatnih kanala su obično oligarsi koji su bliski Vučiću ili njegovoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS). Kontroverzni vlasnik Pinka Željko Mitrović je već bio u službi Slobodana Miloševića. Mitroviću se sada čak i odlažu/opraštaju značajni poreski dugovi. Sud je njegovom sinu izrekao kaznu od samo godinu dana kućnog pritvora, nakon što je u jurnjavi autom usmrtio djevojku u Beogradu.

Ipak, „glavni eksponenti” rusofilske i antizapadne scene su Dragan VučićevićMilorad Vučelić i Slobodan Reljić.

Vučićević je vlasnik i glavni i odgovorni urednik visokotoksičnog tabloida Informer i, po riječima samog Vučića, njegov omilјeni novinar. Često nastupa na režimskim televizijama kao neformalni apologeta i glasnogovornik Vučića. Informer vodi redovne kampanje protiv srbijanskih susjeda često ih nazivajući fašistima, veliča osuđene ratne zločince, demonizira vodeće opozicione političare nakaznim i odbojnim fotografijama, nazivajući ih domaćim izdajnicima i saradnicima stranih sila.

U spolјnopolitičkom izvještavanju, veličanje Rusije i Putina je na vrhu Vučićevićeve agende. Zapad se optužuje da želi da uništi politički sistem u Srbiji kojim dominira Vučić, pa čak i da izvrši atentat na njega.

Milorad Vučelić je 90-tih bio jedan od glavnih stubova Slobodana Miloševića u potpirivanju nacionalističke mržnje i ratne propagande kao direktor državne televizije RTS. I sam Vučić je bio Miloševićev ministar informisanja i propagandista. Vučelić je 2008. god. osnovao ekstremni nacionalistički nedjelјnik Pečat. Država ga je, kao vlasnika visokotiražnog dnevnog lista Večernje novosti, 2017. god. postavila  za izdavača i glavnog urednika.

Uvodnik u Novostima je primjer Vučelićeve uređivačke politike ističe Braj.  U njemu autor tvrdi da se Rusija u Ukrajini samo brani od „zapadne agresije“ i da sadašnji „rat nije pripremila samo Ukrajina, već upravo Nemačka“. Da stvar bude crnja, Vučelić je dobitnik ordena Svetog Save drugog reda koji mu je oktobra 2021. lično uručio srbijanski patrijarh Porfirije “za višegodišnju uspešnu saradnju, novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”.

Slobodan Reljić je bio glavni urednik NIN-a do 2009. godine. Sada je jedan od najistaknutijih sagovornika ruskih državnih medija u Srbiji. “Za nas Srbe jedini način da ostaneš normalan jest Rusija, a srećan je splet okolnosti da se Rusija diže” objašnjava Reljić. Nјegovi intervjui formulišu uvijek iste poruke: došao je kraj demokratskom, kapitalističkom i liberalnom modelu Zapada, preovladaće nove velike sile Rusija i Kina, čiji su društveno-politički sistemi dramatično superiorniji od onih u EU i SAD. Poenta je da treba “na vreme stați na stranu Moskve i Pekinga”.

Izvještaji ruskih i proruskih medija se, po pravilu, masovno preuzimaju direktno bez dalјeg uređivanja.

Sputnjik Srbija  je osnovan u Beogradu februara 2015. godine. Pored portala i prisustva na društvenim mrežama, Radio Sputnjik Srbija emitira se putem interneta i preko Radio Novosti kao i beogradskog Studija BLjubinka Milinčić je glavni i odgovorni urednik i bivša moskovska dopisnica NIN-a, Politike i RTS-a. Sama kaže da je vatrena obožavateljka  Vladimira Putina. Redovno objavlјuje i na raznim nacionalističkim i rusofilskim portalima i intervjuiše druge istaknute propagandiste. Milinčić objašnjava da je to što se njeni prilozi citiraju 200-300 puta dnevno u srbijanskim medijima pod državnom kontrolom posljedica toga što „nikada ne falsifikujemo, ne lažemo i ne stajemo ni na čiju stranu” i da “nikad nisu uhvaćeni u laži“. Kada je Sputnjik Srbija u februaru 2020. proslavio petogodišnjicu postojanja, predsednik Vučić i vanjski ministar Ivica Dačić bili su počasni gosti. Milinčić je tada pohvalila elitu koja je omogućila Sputnjiku da u svakom trenutku kontaktira državni vrh.

Pojačanje je stiglo u novembru 2022. kada je u Beogradu pokrenut novi onlajn servis RT Balkan. Glavni urednik je Jelena Milinčić, ćerka glavne urednice Sputnjika. Srpski mediji su objavili da je Jelena lično upoznala Putina i da je prije nekoliko godina podnijela zahtjev za rusko državlјanstvo.

Ruski napad na Ukrajinu se u Srbiji karakteriše kao neophodan porođajni bol za “novi multipolarni svetski poredak”. Jedan od najistaknutijih srpskih analitičara Slobodan Antonić obznanjuje da “Rusija mora da pobedi jer su u nju, širom sveta, uprte oči miliona običnih, radnih ljudi, što se preznojavaju pod stegom američke imperije” od koje može samo da ih spasi „rusko carstvo“, koje je u budućnosti „Nojeva barka čovečanstva“.

Početak agresije na Ukrajinu Vučićevi mediji su propratili slavodobitno.  Alo je objavio da je “Putin za jedan dan stigao do Kijeva” dok su Vučelićeve Novosti pisale “Ruski udar odgovor na pretnje NATO“. Informer omiljenog Vučićevog novinara Vučićevića je prvo naslovno objavio da “Amerikanci i Britanci po svaku cenu hoće rat” pa je “Ukrajina napala Rusiju”.

Kasniji masakri civilnog stanovništa od strane agresora pripisani su Ukrajinicima “koji ubijaju svoje civile da bi lažno optužili Rusiju”. EU sa druge strane, “vodi prljavi rat protiv Srbije” (Informer) jer “EU hoće da uništi Srbiju”. Vučelić objavljuje da se vodi i paralelni rat protiv Srbije jer je „Berlin otvorio karte: Kurtijev teror uz odobrenje Nemačke“ koja “baštini Hitlera” i „ruši predsednika” – “NATO preko megafona udara na Vučića“.

Srpski Telegraf je ove godine otkrio „najmračniju tajnu“ da je „NATO hteo da otruje 700 hiljada Beograđana“ dok su još u julu prošle godine obznanili priznanje Amerike i Britanije da je “Putin (već) dobio rat”. Vučelićev Pečat je prošle jeseni proslavio Putina kao tvorca novog svjetskog poretka dok se kritika ruskog imperatora karakteriše kao “bolest rusofobije”. U propagandi ne zaostaje ni Politika koja obznanjuje da „Kina i Rusija brane međunarodni poredak” dok mrski Zapad u Srbiji želi „puč“ tj. da “ruši vlast po ukrajinskom modelu“.

Nekad ugledni B92 poručuje „Evropo, čeka te žalostan ishod“ i od Sputnjika preuzima tekst sa naslovom „Bliži se totalni kolaps: Putin spremio konačan udarac za Evropu“. Politika i Alo su preuzele da se „Polјska otvoreno sprema za veliki rat sa Rusijom“ jer je po B92 „Ukrajinska vojska sahranjena“. Vučelićev Pečat poručuje da je  „Zelenski krvavi cirkusant, u doslovnom smislu komičar iz banalnih sitkoma i rijalitija“ iako su upravo rijalitiji jedna od glavnih odlika Vučićevog režima.

Negativan stav stanovništva prema EU, uprkos njenom ogromnom značaju za Srbiju, takođe je posljedica medijskog izvještavanja, kaže Braj. „EU i pristupanje Srbije nije tema u centralnim informativnim emisijama u Srbiji“, kaže se u istraživanju nezavisne nevladine organizacije BIRODI za 2021. godinu. EU i moguće pristupanje Srbije zauzimaju tek 13. mjesto na rang-listi tema. Sa druge strane, EU je daleko najvažniji partner Srbije koja je u protekle dvije decenije iz Brisela dobila preko tri milijarde evra bespovratne pomoći dok je 67 odsto svih stranih investicija dolazi iz Zapadne Evrope.  Iz Brisela godišnje stigne oko 300 miliona evra u vidu donacija.

Na kraju, Braj sumira da “Putinov sistem klijentelizma, zasnovan na njemu bliskim oligarsima, tajnoj službi, političkoj instrumentalizaciji i politizaciji državnih i državi bliskih preduzeća, kontroli pravosuđa i maltretiranju medija, je plagiran i usavršen u Srbiji (i u susednim zemlјama)”. Za utjehu ostaju priče o navodnoj neutralnosti i evropskoj budućnosti.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NACIONALISTIČKA POMAMA NAKON UPADA NA SJEVER KOSOVA: Vučićeva (de)eskalacija i prijetnja novim egzodusom Srba

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prije četiri dana predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je otišao toliko daleko pa je rekao da će Srbi napustiti sjever Kosova “ukoliko međunarodna zajednica bude dozvolila nastavak terora Albina Kurtija”. Prijetnja neodoljivo podsjeća na nedavni egzodus etničkih Jermena iz njihove enklave Nagorno – Karabah unutar međunarodno priznatih granica Azerbejdžana

 

Nakon početnog nesnalaženja nakon paramilitarnog upada na sjever Kosova, srbijanske vlasti su se odlučile za narativ koji će propagirati na svojim medijima. Prije četiri dana predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je otišao toliko daleko, pa je rekao da će Srbi napustiti sjever Kosova “ukoliko međunarodna zajednica bude dozvolila nastavak terora Albina Kurtija”. Prijetnja neodoljivo podsjeća na nedavni egzodus  Jermena iz enklave Nagorno – Karabah unutar međunarodno priznatih granica Azerbejdžana.

Ne pominjući  Jermene i Karabah, jer je Srbija u prijateljskim odnosima sa autokratskom vlašću u Bakuu, Vučić je izjavio da kada je u pitanju egzodus Srba “nismo daleko od toga” jer “Kurtijev teror prevazilazi sve što normalan čovek može da pomisli”. Naveo je da kosovske vlasti “upadaju u bolnice, vrtiće, 122 dana nema nikakvog ulaska srpske robe na Kosovo i Metohiju, nema kiseonika u bolnicama” te da je “znao da će se Srbi na severu Kosmeta pobuniti i da je stalno to govorio” pa da se to trebalo i očekivati. Jedino što, po priči, Vučić nije očekivao je bio upad dobro opremljenih i naoružanih paramilitaraca predvođenih Milanom Radoičićem –  regionalnim Pablo Eskobarom kako ga je opisao šef kosovskog MUP-a Dželal Svečlja.

Radoičić je preuzeo  svu odgovornost na sebe, skidajući  presiju sa Vučića. On je u izjavi koju je pročitao njegov advokat Goran Petronijević ponovio režimsku priču o “Kurtijevom teroru” te da je razlog njegovog terorističko – diverzantskog upada bio “da ohrabrimo srpski narod u pružanju otpora teroru Kurtijevog režima i zaštiti srpskog stanovništva”. Jednostavno, Radoičić i njegovi su “bili primorani da zaustave progon srpskog naroda i zaštite porodice” jer “srpski narod više neće trpeti teror”.

Radoičić je hapšen pa pušten nakon manje od 24 sata uz zabranu napuštanja Srbije i odlaska na Kosovo. Tereti se za nedozvoljeno držanje, nošenje i promet vatrenog oružja i eksploziva i teška djela protiv opšte bezbjednosti.

Da zabava bude veća, Više javno tužilaštvo u Beogradu je saopštilo da je oružje korišćeno u napadu na kosovsku policiju u Banjskoj stiglo iz Tuzle. Iz Tužilaštva BiH su izjavili da nisu primili nikakav akt ni informacije od policijskih agencija o tom slučaju. Isto tvrdi i Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH.

Berko Zečević, sarajevski profesor za odbrambene tehnologije i sudski vještak za balistiku je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) rekao da je pažljivo analizirao objavljene fotografije zaplijenjenog oružja. Iz oznaka na oružju jasno je da je ono proizvedeno u fabrikama u Srbiji na osnovu identifikacionih oznaka na oružju i municiji. “Zadnji legalni vlasnik automatskog bacača granata, koji je zaplijenjen, je Vojska Srbije. To isto možemo reći za ručne raketne bacače 64mm, takozvane Zolje. One su remontirane u Srbiji 2017. godine i uskladištene kod Vojske Srbije”. Navode srpskog tužilaštva o oružju nabavljenom u BiH Zečević ocjenjuje kao “tipični metod sive propagande ili hibridni rat” i “besmislenom izjavom” sa ciljem preusmjeravanja fokusa na BiH.

Beogradski advokat Čedomir Stojković u objavi na društvenoj mreži X (twitter donedavno) tvrdi da je Milan Radojičić dio Bezbednosno informativne agencije Srbije (BIA) i da “nikakve šanse nema da Radoičić uradi bilo šta bez znanja i dozvole” predsjednika Srbije. Pogotovo nema šanse da “24 terenska vozila koja voze jasno Srbi, koji su došli jasno iz Srbije, budu puna (jasno srpskog) naoružanja i takva budu na Kosovu bez znanja i dozvole” vladara.

Radoičić, do nedavno potpredsjednik Srpske liste na Kosovu i njegov partner Zvonko Veselinović su na crnoj listi američkog Ministarstva finansija  zbog međunarodnog organizovanog kriminala, šverca narkotika i oružja uz korištenje političkog uticaja. Obojica su  u Srbiji bili pod brojnim istragama i u pritvorima. Veselinović je jednom  uhvaćen sa preko 3kg heroina. Nakon dolaska Srpske napredne stranke (SNS) na vlast  postaju “lideri srpskog naroda na Kosmetu” i  “uspešni biznismeni” u Srbiji koji od vlasti dobijaju unosne poslove.

Čedomir Stojković navodi da Radoičić ima preko 60 miliona eura vrijednih poslova u javnim nabavkama od vlasti u Srbiji. Narko bande Veselinovića i drugih kriminalaca organizuju kupovinu glasova za SNS, zastrašivanje i prebijanje opozicionara i nevladinih aktivista po kazivanjima sagovornika serijala Junaci doba zlog na televiziji N1. Veselinović se u epizodi objavljenoj u decembru 2022. o Milošu Vučeviću, sadašnjem ministru odbrane i ranijem gradonačelniku Novog Sada (2012-2022), često pominje u kontekstu dobijanja unosnih tendera i organizovanju prljavih poslova za režim. Vučević je naučio državni posao dok je vladao Novim Sadom po identičnom modelu pohare Budve i njenih resursa za vrijeme Svetozara Marovića koji sada uživa zaštitu srpskih vlasti. Vučević se slovi za budućeg premijera Srbije i glavnog batlera vladarske porodice.

Poznavaoci prilika smatraju nevjerovatnim da bi organizacija Radoičićeve vojske i pogotovo treninzi na glavnom poligonu srbijanske vojske na Pasuljanskim livadama (po snimcima koje je kosovska policija zaplijenila) mogla proći neopaženo i bez dozvole Vučevića i njegovih gazda.

Za sada je nerazjašnjeno  šta je bio krajnji cilj upada jer je dopremljeno opreme, uniformi i naoružanja za nekoliko puta više vojnika od inicijalne Radoičićeve grupe od 30 ljudi  infiltriranih na sjeveru. Očigledno je da su kosovske službe bezbjednosti imale dojave da se nešto sprema jer se pojavila patrola kada se nije očekivala što je izazvalo i nespremnu reakciju paramilitaraca i otvaranje vatre. Ubrzo su ekspresno raspoređeni i policijski snajperi i dignuti dronovi što govori da je policija bila u stanju pripravnosti.

Veoma je upitno da li je Vučić  bio upućen u sami događaj u ranim jutarnjim satima 24. septembra jer takva vrsta sukoba sa smrtnim posljedicama mu nije išla u prilog u vremenu kada je međunarodna zajednica njega smatrala kao konstruktivnog partnera, ne rigidnog Albina Kurtija. Međutim, na osnovu do sada prikupljenih informacija teško je povjerovati da vlasti u Beogradu nisu znale za naoružavanje i pripremu paramilitaraca za eventualno buduće događaje sa boljim tajmingom. Pogotovo kada se zna da narkosi suvereno vladaju sjeverom uz pomoć i blagoslov tajne službe čijeg šefa američke vlasti takođe sumnjiče za transnacionalni kriminal i trgovinu narkoticima.

Vučić je u izjavi od 2. oktobra rekao da je “moralo da eksplodira” na sjeveru, ali je, po običaju, istakao da je korijen problema u Kurtijevom režimu.”Prije  dvije godine kada je Kurti došao na vlast počeo je stvarni teror nad Srbima i posvećeno se bave time”, rekao je Vučić i dodao da je 11 odsto Srba otišlo sa Kosova od kada je Kurti došao na vlast. Interesantno je da “stvarni teror nad Srbima počinje tek od dolaska Kurtija” na čelo vlade. Do tada su Kosovom vladali bivši mafijaški lideri Oslobodilačke Vojske Kosova (OVK), koji su sada dijelom u Hagu. Zvanično Srbija smatra OVK terorističkom organizacijom. Ali,  na terenu je uspostavljena odlična saradnja, pogotovo kad je u pitanju organizovani kriminal i šverc narkotika, žena, cigareta, sa obje strane granice. Tadašnji napadi na  Srbe na Kosovu nisu problem za Beograd jer su odlično išli mutni poslovi.

Desna ruka bivšeg premijera Ramuša Haradinaja je i počasni konzul Crne Gore Gazmend Abraši iz Gnjilana, poznat po poslovima sa cigaretama. Prvi potez Kurtija kada je izabran je bilo ukidanje svih preferencijala za Abrašijeve duvanske proizvode što je izazvalo bijes u Beogradu i Podgorici. Kasnije je nepotkupljivi i korupciji potpuno nesklon Kurti krenuo i na laboratorije droge i kripto valuta po cijelom Kosovu. Samo na sjeveru policija je zatvorila ukupno 9 laboratorija za narkotike i dvije laboratorije za rudarenje kripto valuta koje troše ogromnu količinu struje koja se na sjeveru i dalje ne plaća. Udari na narko biznis su izazvali bijes srbijanskih režimskih medija koji su počeli horski pjevati o “Kurtijevom teroru” i “pogromima nad Srbima”.

Po nalazima svih međunarodnih institucija teror i pogromi nad Srbima su  izmišljotina. Vlada Kurtija je energično reagovala na sve napade po etničkom osnovu za razliku od ranije OVK. Kosovske Srbe koji su lojalni građani svoje zemlje zvanični Beograd smatra za “bednike”. Radoičić i njegovi poginuli vojnici se u srbijanskim medijima predstavljaju kao junaci i srpski heroji.  Srbija i Republika Srpska su proglasile dan žalosti zbog njihove pogibije.

U Briselu i Berlinu su upozorenja o srbijanskoj medijskoj histeriji protiv legitimnih vlasti u Prištini smatrali pretjeranima. Gerald Knaus iz Evropske stabilizacione inicijative (ESI) smatra da je EU opet napravila grešku jer  “nije važno šta srbijanski političari pričaju (strancima) na engleskom, već kako razgovaraju sa svojim narodom, koje kampanje vode mediji koje oni kontrolišu i, iznad svega, kako oni sami rade i deluju”. Krajem maja 2023. godine nasilni demonstranti pojačani iz Srbije napali su vojnike KFOR-a na sjeveru u kojima su povrijeđene  desetine italijanskih i mađarskih vojnika, od kojih neki teže. Srpski specijalci su početkom juna kidnapovali kosovske policajce koji su pokušavali da spriječe šverc – uključujući i oružje – na sjevernoj granici. U oba slučaja reakcije NATO i EU su bile mlake. “Vučić i njegov guverner Radoičić morali su stoga da se osećaju ohrabrenima” zaključuje Knaus u autorskom tekstu u Der Spiegel magazinu.

U Banjskoj su se preračunali.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški  izazovi za Beograd i Prištinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića  Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana  pronašla  ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije  Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“  i rekao  da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“

 

U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska,  dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave  i krvoprolića.

Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala  sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.

S druge strane , ministar unustrašnjih poslova (MUP) Kosova Dželal Svečlja je pokazao snimke sa policijskog drona na kojem se među dobro opremljenim i naoružanim milatantima vidi, kako tvrdi, i lice Milana Radoičića koji je potpredsjednik kosovske Srpske liste i lice dovođeno u vezu sa ubistvom kosovskog političara Olivera Ivanovića. Radoičić i njegov kum Zvonko Veselinović su kontroverzni biznismeni na crnoj listi američkog Ministarstva finansija zbog međunarodnog kriminala, trgovine narkoticima, oružjem, reketiranja i političkih iznuda. Obojica imaju tijesne veze sa vladajućom Srpskom naprednom strankom (SNS) i bratom predsjednika Srbije uz veliki broj poslovnih ugovora sa državnim institucijama za koje se sumnja da su koruptivni dilovi. Vučić je nekoliko puta demantovao da njegov brat ima bilo kakve kriminalne veze sa njima nakon što je uslikan u društvu Veselinovića. Takođe je Vučićev kum i takođe kontroverzni biznismen Nikola Petrović uslikan sa obojicom. Balkanska istraživačka reporterska mreža (BIRN) i KRIK su ranije objavili dokument srbijanske policije o narko biznisima Veselinovića. Srpska lista je do bojkota kosovskih institucija i izlaska iz njih bila jedini predstavnik kosovskih Srba sa utjeranim postotkom podrške od preko 99 odsto – na čemu bi im zavidila i Sjeverna Koreja i Rusija. Mnogi smatraju Srpsku listu političkim predstavnikom narko kartela koji suvereno vlada i teroriše neposlušne Srbe na Kosovu. Ranije se Vučić javno zahvalio Radoičiću „što čuva srpstvo…i Srbiju na Kosovu i Metohiji“ mada je drugom prilikom rekao da Radoičić „nije cvećka“ ali ni odgovoran za ubistvo Olivera Ivanovića.

Srbijanski predsjednik nije želio pobliže objasniti otkuda toj grupi militanata oprema i naoružanje za koje je američki ambasador u Prištini rekao da je „vojne klase koja nije dostupna običnom građaninu“. Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“ kao i da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“.

U međuvremenu se i nekoliko puta oglasila Eparhija raško – prizrenska na čijoj teritoriji se nalazi manastir. Prvo je dato saopštenje u kom se navodi da je „grupa naoružanih, maskiranih ljudi, upala blindiranim vozilom u sam manastir, pri čemu su provalili manastirsku zaključanu kapiju“.  Kasnije je dato saopštenje da u tom manastiru „nije pronađeno nikakvo oružje“. Međutim, saopštenje je izbrisano i uslijedilo je novo. Priznaje se da su 25. septembra EULEX i kosovska policija izvršili uviđaj u manastiru Banjska i da su „na dva mesta u manastirskom dvorištu nađeni vatreno oružje, pancir i delovi opreme koje su naoružana lica bacila prilikom povlačenja iz manastira“. Eparhija je takođe osudila ubistvo jednog i ranjavanje dva policajca. Međutim u saopštenju od 26. septembra se vidi značajna promjena tona, neki bi rekli usljed straha od državne bezbjednosti i narko kartela koji vlada sjeverom Kosova. U najnovijem saopštenju „naoružana maskirana lica koja su upala u sam manastir probivši kapiju“ su odjednom postali žrtve „najnovijeg stradanja kosovskih Srba na severu KiM, i Eparhija raško-prizrenska svim članovima njihovih porodica izražava iskreno saučešće“.

Dan kasnije je opet progovorio i vrhovni poglavar Srbije rekavši da „ubijeni Srbi“ za njega „nikada neće biti teroristi“ i da su oni bili „porodični ljudi“. Ponovio je i da on ne opravdava ubistvo policajca „bez obzira što on nema šta da radi na severu“ dok će Radoičić „koji nije ranjen“ na neke stvari i pitanja „morati da odgovori“. Ponovljen je i stav da je do ovoga došlo zbog ponašanja Kurtija „koji mrzi srpski narod“ dok su Srbi koji su lojalni i rade u institucijama Kosova „bednici“. U Srbiji, Republici Srpskoj i Republici Kosovo su proglašeni dani žalosti, sa različitim obrazloženjima dok je predsjednica Vjosa Osmani posthumno odlikovala palog policijskog narednika Afrima Bunjakua proglasivši ga „herojem Kosova“.

Premijer Kurti je opisao militante kao „organizovanu profesionalnu jedinicu koja je došla da se bori na Kosovu“ kao i da „država Srbija stoji iza ovog upada“. Nezavisni mediji vide u ovom incidentu veoma povoljan trenutak za Kurtija koji je bio izložen žestokim zapadnim kritikama zbog nepopuštanja povodom formiranja Zajednice srpskih opština (ZSO) i smatran je glavnim kočničarem normalizacije u odnosima između dvije zemlje. Kurtijevi ponekad rigidni stavovi ni malo nisu prijali zapadnim stabilokratama kojima je, osim ad hoc rješenja i mira u regionu, takođe stalo da se održe već plaćene isporuke srbijanske municije Ukrajini – prije svega deficitarnih artiljerijskih granata velikog kalibra. Srbijanska (dobro unovčena) vojna pomoć Ukrajini je, po zapadnim posmatračima, jedan od razloga zašto Sjedinjene Države i EU voljno žmure na ponašanje beogradskih vlasti i razgranate kriminalne mreže. Samo tokom 2022. godine Kurtijeva policija je otkrila i zatvorila na sjeveru Kosova pet laboratorija za drogu i tri laboratorije za rudarenje kripto-valuta pri tome izazvavši bijes mafije i srpskih političara koji su onda optuživali Kurtija da „kidiše na mnogostradalni srpski narod“. Dok su u Prištini bile na vlasti mafijaške strukture proizašle iz bivše gerilske Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) takve vrste poslova i šverc-komerca su se odvijale maltene bez ikakvih problema iako su u Srbiji OVK deklarativno nazivali „terorističkom organizacijom“ i optuživali je za nesumnjive ratne zločine počinjene tokom i poslije rata. Sa izborom nepotkupljivog ali rigidnog i nacionalističkog Kurtija poslovi su počeli da se kvare što mu je donijelo neprijatelje i među OVK mafijašima.

U izjavi za Nova.rs  bivši predsjednik Demokratske stranke, profesor Bojan Pajtić kaže da ono što se desilo u nedjelju odgovara samo Prištini i Moskvi. Pajtić kaže da ovo odgovara Rusiji, „jer im treba bilo kakvo odvlačenje pažnje sa Ukrajine“. Otud Nagorno Karabah, i sada Kosovo. Pajtić smatra da ovo nije moglo da se desi bez znanja BIA-e na čijem čelu je Aleksandar Vulin, takođe pod sankcijama SAD (zbog širenja malignog uticaja Rusije ali i trgovine narkoticima). „Potrebno je samo sabrati dva i dva” zaključuje Pajtić.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo