Povežite se sa nama

HORIZONTI

UKRAJINSKA LEPEZA: Rat energentima, testiranje novih vojnih tehnologija i govor mržnje

Objavljeno prije

na

Pred evropskim obalama čeka veliki broj tankera natovarenih tečnim LNG plinom iz Amerike i Kanade jer su rezervoari sa zapadne strane već prepuni i nemaju dovoljno kapaciteta da primite sav gas. Time se ruši mit da je Evropa vezana energetskom pupčanom vrpcom za Rusiju i da bez nje ne bi mogla preživjeti. Rusija je zamijenila većinu izvoza koji je nekada išao u EU izvozom u Kinu i Indiju, po cijenama koje osjetno smanjuju zaradu

 

Prošlog utorka se desilo nešto što ogromna većina evropskog stanovništva, pogođenog stalnim poskupljenjima, nikako nije očekivala. Cijena plina je dostigla negativnu vrijednost u trajanju od jedan sat po prvi put u istoriji. Naime, vlasnici plina morali bi platiti trgovcima da ga što prije preuzmu zbog prevelike ponude i nedostatka skladištenih kapaciteta. To se jednom desilo i sa naftom u prvim mjesecima pandemije koronavirusa iz sličnih razloga − ekstremnih i brzih promjena potražnje.

Specijalizirani analitički portal Bne Intellinews iz Berlina smatra da je daleko od toga da je padom cijena na berzi energetska kriza gotova. Činjenica da su cijene plina pale ispod nule je jedan od simptoma krize. Članice EU, očekujući smanjenje protoka gasa iz Rusije, su naručile rekordne količine LNG-a koje su stigle upravo u trenutku kada su se rezervoari za gas i dalje punili dijelom zahvaljujući miholjskom ljetu ovog mjeseca. Tako je početak sezone grijanja odložen za nekoliko nedelja.

Mnogi analitičari su mjesecima brujali da će energetska kriza biti gora od očekivane. Do sada se većina komentara fokusirala na nastojanja da rezervoari budu 90 odsto napunjeni do početka novembra uz smanjenje potrošnje za oko 15 odsto kako bi bili sigurni da će zalihe trajati cijelu zimu. Sada se došlo u situaciju da pred evropskim obalama čeka veliki broj tankera natovarenih tečnim LNG plinom iz Amerike i Kanade jer su rezervoari sa zapadne strane već prepuni i nemaju dovoljno kapaciteta da prime sav gas. Time se ruši i dugo stvarani mit u krajnje desničarskim i krajnje ljevičarskim krugovima EU da je Evropa vezana energetskom pupčanom vrpcom za Rusiju i da bez nje ne bi mogla preživiti.

U suštini Zapad, a osobito EU, najbolje funkcionira kada su stvari mirne jer ima najbolje uslove za maksimalni profit i takozvanu „isporuka na vrijeme“ dok je potražnja stabilna i predvidiva. Međutim, urednik berlinskog portala Ben Aris smatra da u ratnim okolnostima ovakve situacije postaju vrlo opasne jer nestabilno okruženje samo po sebi smanjuje privredni rast usljed očekivanja što bi Rusija sljedeće mogla učiniti. Time su kompanije i vlade prisiljene smanjiti privrednu aktivnost kako bi se izborile s neizvjesnošću pa sami pad cijene plina ne znači i da će sve biti u redu s uzdrmanom ekonomijom. Obično stanovništvo će se svakako obradovati puno manjim računima za plin.

Rusija  je već zamijenila većinu izvoza koji je nekada išao u EU izvozom u Kinu i Indiji, istina po diskontnim cijenama koje osjetnu smanjuju rusku zaradu. Predsjednik Vladimir Putin teško da može više održati „normalno“ poslovanje izvoza nafte sa uobičajenim profitom. Analitičari smatraju da Putinu samo treba dovoljno prihoda da vodi državu i svoju ratnu mašineriju. Sem toga Rusija je do sada prošla kroz dovoljno ekonomskih kriza (otprilike 9) i mnogo je visprenija od EU kad se radi u „nenormalnim“ uslovima. Mnogi vjeruju da će Rusija biti u stanju dovoljno prihodovati i nakon 5. decembra kada startuje novi režim EU sankcija prema ruskoj nafti i gasu.  Sve je veći broj izvještaja da Rusija aktivno gradi „maskiranu flotu tankera“ koristeći promijenjene zastave i fiktivne kompanije koje bi nastavile izvoziti ruske energente i time izbjegle ograničavanje njihovih cijena. Mehanizam za provođenje ograničenja cijena ima u obzir činjenicu da je 90 odsto otpreme osigurano od strane osiguravajuće kuće Lloyd iz Londona. Međutim zadatak identifikacije stvarnih vlasnika, u ovom slučaju Rusa, koji se kriju iza tankera i firmi svih zastava je izazov sa kojim se do sada nijedna zapadna institucija ili vlada još nije suočila.

Istočni susjedi EU nemaju previše razloga za slavlje jer nemaju infrastrukturu za prijem LNG-a a njena izgradnja je daleko maltene kao i članstvo u EU. Predsjednik Moldavije je isto u utorak predvidio da će ovo biti „najgora energetska kriza u istoriji“. Moldavija je u prvim redovima bitke jer se bori da plati svoje fakture za gas dok je ruski gigant Gazprom već smanjio protok.  Direktor Međunarodne agencije za energetiku (IEA) Fatih Birol je nedavno u Singapuru izjavila da će ovo biti „prva globalna energetska kriza“ i predvidila je ne samo da će situacija u 2023. god. biti gora, već će više cijene i nestašice vladati do ,,barem” 2024. godine.

Na frontu u Ukrajini Rusija pojačava terorističke napade dronovima iranske proizvodnje na ukrajinski energetski sistem i rezidencijalne četvrti. Bespilotna letjelica iranske proizvodnje Shahed-136 prvobitno je zamišljena kao dron za nadzor. Međutim uz male inovacije dron je prerađen da nosi eksploziv i obruši se na mete.

Bespilotne letjelice su u posljednjih desetak i više godina promijenile način vođenja rata. Jedan od glavnih vjesnika novog ratovanja je turski dron Bayraktar TB2 koga je Azerbejdžan obilato koristio u ratu protiv Jermenije prije dvije godine i koji je na početku sovjetske agresije na Ukrajinu napravio pravi pokolj među nadirućim ruskim oklopnim kolonama. Sada ruska strana koristi stotine iranskih kamikaza dronova, ne da napada ukrajinsku vojsku, već da sije teror među civilima i uništava resurse za život. Uprkos dosta usješnim mjerama protivvazdušne odbrane ukrajinske vojske (trenutno se obore oko dve trećine dronova prije nego dođu na cilj) dovoljno ih prođe da izazove haos. Rusija je lansirala 330 dronova u posljednjih nedelju dana i procjenjuje je da je do sada oko polovina ukrajinske elektroenergetske infrastrukture stavljena van pogona. Ukrajinske vlasti upozoravaju da će to vjerovatno izazvati još jedan nalet izbjeglica ka Zapadu dok je ministarka i potpredsjednica vlade Irena Vereščuk pozvala one koji su sada u izbjeglištu vani da ne žure da se vrate kako sistem ne bi postao previše opterećen.

Izrael i zapadne zemlje sa velikom pažnjom prate operacije iranskog oružja u Ukrajini jer znaju da se ono zapravo testira da bi što bilo ubojitije jednog dana protiv Izraela. Teokratski i diktatorski režim u Teheranu odriče pravo Izraelu na postojanje i želi njegovo uništenje kao države. Antijevrejska retorika je ovim ratom u Rusiji takođe dobila na zamahu, dijelom i zbog toga što je ukrajinski šef države Volodimir Zelenski i sam Jevrejin.

Da je antiukrajinska propaganda i širenje mržnje prema svemu ukrajinskom dobilo gebelsovske razmjere u Rusiji pokazuje i nedavna emisija na državnoj RT televiziji. Direktor i prezenter na RT-u Anton Krasovski je u emisiji od 23. oktobra je ugostio pisca Sergeja Likjanenka. U razgovoru oko Ukrajine Krasovski je izjavio da „bi ukrajinske bakice potrošile i svoje ušteđevine za sahranu kako bi (platile samo) da ih ruski vojnici siluju“ i da ukrajinska djeca koja smatraju Ruse za okupatore „trebaju biti podavljena u rijeci Tisini…jednostavno podaviti onu djecu, podaviti ih pravo u rijeku Tisini…to je naš metod za sve one koji kažu da su ih Moskalji (podrugljivi izraz za Ruse) okupirali“. Krasovski je dalje izjavio kako na Karpatskim planinama ima puno „odvratnih koliba“ koje se moraju napuniti Ukrajincima i zapaliti kao i da Ukrajina ne treba da postoji uopšte. Na primjedbu gosta da Ukrajina ipak treba da postoji jer ima puno groznih ljudi sa kojima bi onda morao živjeti u istoj državi Krasovski je odgovorio da ih u tom slučaju treba „sve pobiti“. U navodno antinacističkoj Rusiji nije za sada bilo nikakvih posljedica za direktora državne televizije nakon ove emisije.

 

Crnogorske refleksije na rat u Ukrajini

U Crnoj Gori za sada nema nikakvog stvarnog epiloga u pompeznoj akciji lova na navodne ruske špijune i njihove crnogorske pomagače. Krajem septembra je na sjednici Vlade ministar vanjski Ranko Krivokapić slavodobitno objavio da u toku najveće hapšenje ruskih špijuna u Crnoj Gori, „koje se broji u desetinama“.  Jedini stvarno osumnjičeni kome je određen tužilački pritvor od 72 sata je bivši crnogorski službenik Ministarstva vanjskih poslova Radomir Sekulović – jedan od provjerenih kadrova glavnog savjetnika predsjednika države i nezvaničnog ministra dvora Milana Roćena. Na kraju je Sekulić samo osumnjičen za „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih sredstava“. Sekulović je javno negirao naknadno objavljene u nekim medijima „nezvanične ali pouzdane informacije“ iz UDBE da je „priznao krivicu“ i da je zbog toga pušten i jer mu je „pozlilo“. Od ostalih desetina uhapšenih nema ni traga ali su zato prošle sedmice razriješeni dužnosti SDP-ovi ministar odbrane Raško Konjević i vanjskih poslova Ranko Krivokapić. Krivokapić je svoje razrješenje pokušao prodati kao osvetu Rusije, u čijim rukama je navodno premijer Dritan Abazović. Na svom twitter nalogu Krivokapić je napisao da je nedjelju dana nakon što ga je Rusija proglasila za personu non grata to isto neustavno uradio i premijer proglasivši ga personom non grata u Vladi. Tweet je završen sa pozdravom „slava Ukrajini“.

Isto kao kod ranije smjene direktora ANB-a Sava Kentere smjena ove dvojice klučnih ministara u zemlji članici NATO pakta je prošla maltene potpuno nezapaženo. Njihova smjena od navodno proruske i provelikosrpske Vlade Dritana Abazavića nije nigdje prenesena u angloameričkim medijima dok su zapadne diplomate ostale vidno nezainteresirane za njihovu smjenu i optužbe da je Abazović ruski i srpski čovjek. U neformalnim razgovorima za Monitor sa nekoliko zapadnih diplomata je rečeno da i dalje smatraju da je u Crnoj Gori glavna veza ruskih obavještajaca i kriminalaca ostao vrh ranije DPS vlasti. Takođe je ukazano na to da Rusija nikada nije proglasila nepoželjnima glavne nosioce DPS vlasti koji su tobože proevropski i proatlantski.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

SRPSKI SVET U PERMANENTNOJ OFANZIVI: Crna Gora i BiH kao meke mete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima fokusiran pristup. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na veliku vojnu silu i išao gotovo  protiv svih u bivšoj Jugoslaviji, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora

 

 

U Srebrenici je bila brojna crnogorska delegacija na obilježavanju 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima. Osim delegacija koje je poslao predsjednik Jakov Milatović, Vlada (sa tri ministrice) otišla je i brojna delegacija parlamenta – 13 poslanika predvođenih potpredsjednicom Zdenkom Popović (Demokrate). Međutim u skupštinskoj delegaciji nije bilo nijednog predstavnika provučićevskog bloka (NSD, DNP i SNP). Njihovi predstavnici su ranije nekoliko puta rekli da se u Srebrenici desio zločin ali nije genocid. Pri tome su ove partije najgrlatije podržale skupštinsku rezoluciju o Jasenovcu u kojem su tokom četiri godine trajanja logora stradala 44 Crnogorca. Istovremeno oni ne žele rezoluciju o mirnodopskom pokolju u Šahovićima kod Bijelog Polja u kojima je u jednom danu masakrirano najmanje 350 Bošnjaka ili da osude četnički genocid 1943. u kome su, po izvještaju samih komandanata zločinaca, pobili osam hiljada žena, djece i staraca u Sandžaku.

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima pragmatičniji i pristup sa smanjenim fokusom. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na ogromnu vojnu silu i išao protiv gotovo  svih u SFR, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Situacija je relativno čista i u Sjevernoj Makedoniji gdje većinsko pravoslavno stanovništvo ne želi biti ni srpsko niti pod srbijanskim patrijarhom. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora, gdje iako nije većinski, postoji jak osjećaj pripadništva ili makar bliskosti, sa idejom pansrpstva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

KLACKANJE SRBIJE IZMEĐU VELIKIH SILA: Ukrajini topovske granate, Rusiji topovsko meso

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procjene da kojih je došao britanski Fajnenšl Tajms , ukazuju da je Srbija od početka rata izvezla strjeljiva i artiljerijskih granata u vrijednosti od oko 800 miliona eura.  Istovremeno, zvanična Srbija ćuti o svojim građanima koji ginu za Putinove imperijalne ciljeve u dalekom Donbasu

 

 

Britanski Fajnenšl Tajms (FT) je 22. juna objavio tekst o diskretnim naporima Srbije da poveća isporuku kritično potrebne municije Ukrajini preko trećih zemalja. Srbija je, osim BiH, jedina zemlja koja nije uvela sankcije Moskvi nakon početka oružane agresije na Ukrajinu 24. februara 2022. Procjene da kojih je došao FT ukazuju da je Srbija od početka rata izvezla strjeljiva i artiljerijskih granata u vrijednosti od oko 800 miliona eura.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je potvrdio u razgovoru sa britanskim novinarima da je informacija o vrijednosti municije uglavnom tačna. Prodaju je predstavio  kao poslovno dobar potez i naglasio da Srbija ništa ne može (direktno) izvoziti u Ukrajinu ili Rusiju. Za Vučića je vojna industrija “deo našeg ekonomskog preporoda i važna za nas”.

“Imamo mnogo ugovora sa Amerikancima, Špancima, Česima, drugima…. šta oni s tim rade na kraju je njihov posao…Čak i da znam (krajnje odredište munucije) to nije moj posao, već da se pobrinem da radimo legalno sa našom municijom, da je prodajemo… moram da se brinem za svoj narod i to je sve”, kazao je Vučić.

Dva dana nakon objave teksta u FT-u, predsjednik Srbije se opet obratio medijima iz zgrade Predsjedništva. Kazao je da  nema “za šta da se pravda, što smo izveli dozvoljenom ‘end juzeru’ (krajnjem korisniku) municiju”. Za razliku od razgovora sa britanskim novinarima, kada je nabrajao mnoge ugovore sa Amerikancima i drugim zemljama, tada je rekao da Srbija ima  ugovor samo sa Azerbejdžanom, Kiprom i Emiratima. „Da bismo se čuvali da se iz srpskog oružja ne ubija neko od naše braće – bilo Rusi, bilo Ukrajinci, bilo ko” , saopštio je altruistički raspoložen Vučić. Pisanje strane štampe je opisao kao “trikove kojim se služe različite strane službe, pojedini mediji i političari”. Nakon toga su režimski mediji u zemlji i okolnim državama krenuli u paljbu protiv FT-a kao britansku zavjeru da se “pokvare odnosi između Srbije i Rusije”.

FT  je zaista u svom tekstu napisao, pozivajući se na neimenovanog zapadnog diplomatu, da “Evropa i Sjedinjene Države rade godinama da razdvoje Vučića od Putina”,  dodavši da je ključni igrač za to američki poslanik u Beogradu Kristofer Hil. On je stigao u Srbiju mjesec dana nakon početka ruske agresije. FT navodi da je Hil do sada imao nekog opipljivog uspjeha i da je za Zapad podrška Ukrajini važnija nego guranje srpskog nacionalističkog lidera ka demokratskim reformama. Mnogi analitičari se slažu da su reakcije Zapada i više nego mlake na ponašanje sve autoritarnije vlasti u Srbiji i njen maligni uticaj u susjednim zemljama prema kojima ima istorijske pretenzije. Pokradeni izbori, represija, rehabilitacija nacističkiih kvislinga, rasprostranjena korupcija i rastući organizovani kriminal pod patronatom države su izgleda cijena takvog pristupa.

Reakcije u Moskvi i njenim medijima nisu baš pokazale da tamo ima razumijevanja  za uvjeravanja Vučića da ne šalje oružje Kijevu. Ruski TV Carigrad u vlasništvu ruskog biznismena Konstantina Malofejeva, bliskog ruskom vladaru Vladimiru Putinu, objavio je da je „Moskva veoma nezadovoljna ponašanjem Beograda, koji indirektno prodaje oružje Oružanim snagama Ukrajine“. Politika sjedenja na dvije stolice bi Srbiju mogla koštati članstva u BRIKS-u za koji je Beograd zainteresiran.

Ubrzo nakon objavljenog teksta u Londonu, u Beograd je stigao zamjenik ruskog vanjskog ministra Aleksandar Gruško. Prema izvještajima nezavisne Nova.rs ,  zamjerio je domaćinu što “sve češće stižu informacije o srpskom naoružanju koje stiže na front i koje koristi ukrajinska vojska”. Saopštio je da je “za Moskvu neprihvatljivo da se države koje smatraju prijateljskim povezuju na taj način sa njihovim neprijateljima”. Vučić se, opet,pohvalio fotografijom sa Gruškom i  “dobrim razgovorom”,  zahvalivši se Rusiji na podršci oko UN-ove rezolucije o Srebrenici i podršci teritorijalnom integritetu Srbije.  Srbija “ima prijatelje i u Kijevu i u Moskvi” koji su “naša slovenska braća” po riječima Vučića, pa se ne pomaže (indirektno) samo jednoj strani.

Prije nekoliko dana se iz Rusije javio Dejan Berić, jedan od glavnih ljudi za regrutaciju srpskih plaćenika na strani ruske armije protiv Ukrajine. Na svom Youtube kanalu Berić se žali na nered prilikom vrbovanja Srba za rat, te da se pojavljuju drugi posrednici tipa izvjesnog Saše Muzikanta koji je

“ko zna šta (vrbovanim Srbima) obećao, preuzeo ih je i posle sedam dana našli su se na frontu, i oni sad mene zovu da ih izvadim, da im obezbedim obuku”. Berić objašnjava da “kad potpišete ugovor (sa ruskim Ministarstvom odbrane) tu je kraj,…veoma verovatno ćete morati da ostanete do kraja rata, bez obzira na vreme na koje ga potpišete”.  Njegov zaključak je  da “to što vas je neko prevario sami ste krivi”. Ta grupa će “verovatno, biti još jedna grupa Srba koje su ovi doveli i koja je odmah poginula”. Priznaje da ni ugovori koji idu preko njega nisu idealni jer “dešava se da plate kasne, da se ljudima koji su na frontu vodi kao da su u kasarni, pa onda moraju da se pišu žalbe i da se čeka novac”.

Berić je prije dvije i po sedmice posjetio i linije fronta u Ukrajini rekavši da “misli da su svi naši borci već ranjeni zato što su borbe stvarno teške“. „Stvarno je jako, jako teško na frontu, posebno zbog tih dronova… ima i ubijenih”, kazao je.

On  je u januaru ove godine dospio u centar pažnje kada je došlo do maltene otvorene pobune srpskih vojnika koji su ratovali u 119. desantnom puku sa sjedištem u Rjazanu. Berić se žalio da su imali probleme sa ruskim komandantima pomenutog puka jer su “Srbe loše tretirali…nazivali ih pogrdnim imenima.. da su došli da kradu”. Dobili su naređenje da idu u napad samo sa 2-3 magazina municije. Kada su Srbi odbili samoubilačku akciju došla je vojna policija, pucala je u vazduh. „Bukvalno su tukli naše nenaoružane borce kundacima,  smrskali nekoliko glava, udarali ih u usta”, rekao je tada Berić na video snimku.

Izgleda da su zimski problemi nekako riješeni, iako je kuća Berića u Rusiji zapaljena Molotovljevim koktelima. U Beogradu se protiv njega formalno vodi postupak zbog “učestvovanja u ratu u stranoj državi” pred Višim javnim tužilaštvom. Za to krivično djelo u Srbiji zakon propisuje kaznu od pola do pet godina zatvora, a može biti uvećana ukoliko je  djelo učinjeno u sastavu grupe i za organizovano učešće u inostranom ratu.

Srbijanski zvaničnici se do sada nisu zvanično bavili odlaskom Srba da ratuju za rusku armiju, niti je tretman srpskih vojnika u Rusiji ikada bio zvanična tema razgovora sa kremaljskim zvaničnicima. U razgovoru za Monitor jedan bivši pripadnik Vagner grupe koji se borio u Donbasu 2015. i 2016. godine, i koji je želio ostati anoniman je rekao da “i dalje postoje ustaljeni kanali kojima se vrši regrutacija u Srbiji” i da to ide preko navodnih turističkih tura čiji organizatori su “pod prismotrom i kontrolom državne bezbednosti”. Ove tvrdnje do sada nije bilo moguće nezavisno provjeriti. Izuzev iz Srbije, navodno se regrutiraju i indoktrinirani Srbi iz BiH i Crne Gore. Osim novca,  obećava im se i prijem u rusko državljanstvo, po riječima Berića.

Iako zvanična Srbija ćuti o svojim građanima koji ginu za Putinove imperijalne ciljeve u dalekom Donbasu, nedavno je zvanično komemoriran jedan crnogorski građanin koji je dao život za Miloševićeve imperijalne ciljeve na Kosovu. Poručnik Vojske Jugoslavije (VJ) Predrag Peđa Leovac koji je poginuo u rejonu karaule Košare na granici Kosova i Albanije 14. aprila 1999. godine je dobio svoj spomenik u parku Vodice u Pljevljima. Na Košarama se tokom cijelog 78-dnevnog vazdušnog napada NATO-a na Miloševićevu Jugoslaviju vodio sukob izmežu VJ i gerilaca UCK koju Srbija smatra teroristima. Otkrivanju spomenika prekrivenog srbijanskom zastavom je prisustvovao i formalni premijer Srbije Miloš Vučević, akter brojnih korupcionaških afera i od opozije prozvan batlerom porodice Vučić. On je uručio gradonačelniku ikonu Svetog Save rekavši da “mi nismo imali period mraka, nego smo znali i ko su junaci i ko su izdajnici”. 

Nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Dario Vraneš je rekao da su na “Peđinom liku utkana lica svih branitelja svih srpskih zemalja, svih njiva i ognjišta i srpske nejači ma gdje bilo i kada bilo”. Dok je VJ držala liniju na Košarama, Miloševićeve snage su sprovodile brutalno čišćenje Kosova od nesrba, protjeravši preko 800 hiljada ljudi sa njihovih ognjišta i ubivši na hiljade civila, među njima i djece. Za te stradalnike nije bilo ni jedne utješne riječi u Pljevljima niti poziva na oprost.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

EPISKOPI SPC – LJETNJE POSRBLJAVANJE CRNE GORE: Parastosi saradnicima fašista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mitrpolit Joanikije  17. juna na parastosu imenjaku i crnogorskom mitropolitu iz Drugog svjetskog rata Joanikiju Lipovcu govorio je kao   Božjem svetom čovjeku čiji „spomen blista kao sunce“, kojeg su ubili  bezbožni komunisti.. Mitropolit nije ni riječ rekao o zravicama svoga imenjaka  Pirciju Biroliju,  kao „pobožnoj i herojskoj duši“ čiji hrabri vojnici su zajedno sa četnicima „oslobodili Crnu Goru od komunističkog pakla“. Ni da je Lipovac služio  naciste ,slavio vojsku „Velikog njemačkog Rajha“

 

 

Zajedno sa ljetnjim vrućinama nastupile su, sada već u dugogodišnjem kontinuitetu, i političko-ideološki vruće izjave crnogorskih vladika – mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija Mićovića i budimljansko-nikšićkog episkopa Metodija Ostojića. Prvi se glasnuo cetinjski mitropolit Joanikije 17. juna na parastosu svom imenjaku i crnogorskom mitropolitu iz Drugog svjetskog rata Joanikiju Lipovcu. Služivši u Cetinjskom manastiru povodom praznika „Svetog sveštenomučenika Joanikija crnogorsko-primorskog“ sadašnji Mitropolit je govorio o prethodnikovoj žrtvi koja je „hristolika a duša (mu) bogolika“ te da je kad je rat izbio „sveti Joanikije patio mnogo zbog…podjele u narodu“. Taj „sveti Božiji čovjek…nije osuđivao nikoga nego se samo trudio da ostane čist“ i njegov „spomen blista kao sunce…(kao) prvi svetitelji Hristovi, kao apostoli…braneći svetu vjeru pravoslavnu“. Ali eto, i njega su bezbožni komunisti ubili i ne zna mu se ni danas grob, jer je „imao hrabrosti da kaže riječ Božiju“ pa je „označen kao neprijatelj države“.

Koliko je pokojnog Joanikija  bilo briga „da kaže riječ Božju“ i da imitira svetitelje i apostole Hristove vidi se i iz  online izdanja kalendara Srpske crkve (SPC).  Tu se navodi  da je Mitropolit Joanikije (Lipovac) „upravljao crnogorsko-primorskom eparhijom za vrijeme Drugog svjetskog rata, sarađivao sa italijanskim i njemačkim okupatorom i podržavao aktivno četnički pokret“. U kalendaru je preskočena epizoda u kojoj je Lipovac zajedno sa federalistom i prijateljem ustaša Sekulom Drljevićem učestvovao u radu Petrovdanskog sabora 12. jula 1941. na kojem je proglašena „nezavisna Crna Gora“ pod Musolinijevim patronatom.

Sadašnji mitrpolit Joanikije nije ni riječ rekao o odama i zdravicama svoga imenjaka i prethodnika Pirciju Biroliju, italijanskom okupacionom guverneru, kao „pobožnoj i herojskoj duši“ i „sinu pobožnog italijanskog naroda“ čiji hrabri vojnici su zajedno sa četnicima „oslobodili Crnu Goru od komunističkog pakla“. Lipovac je kasnije služio i naciste, te mu „naročitu čast čini“ što „vojnicima Velikog njemačkog Rajha“ i „najslavnijoj vojsci svijeta iz svih vremena“ može čestitati Novu godinu (1944.) „u ime svoje vlade i svoga naroda“.

Mitropolit Joanikije Lipovac je pozivao na bratoubilački rat i uništenje partizana i kao strana u sukobu je stradao nakon poraza njegovih nacističkih gospodara. Njegovo smaknuće nema nikakve veze ni sa Hristom ni sa vjerom koju je tobože ispovijedao. Sadašnji Joanikije i dalje bljuje vatru na crnogorski komunizam ali rado ide u Moskvu i saslužuje sa episkopima i patrijarhom Ruske crkve (RPC). Njih je upravo postavio bogoborački KGB i oni uredno  i dalje služe totalitarnu vlast u Kremlju i propovijedaju „sveti rat“ protiv pravoslavne Ukrajine. Za utjehu, patrijarhu Kirilu Gunđajevu je dozvoljeno da zaradi milijarde dolara od bezakcizne trgovine cigaretama i alkoholom.

Nakon „praznika sveštenomučenika Joanikija (Lipovca)“ oglasio se još jedan česti gost moskovskih KGB episkopa i ljubitelj kremaljskog totalitarizma – Metodije, episkop  nikšićko – budimljanski. U subotu 22. juna ove godine služena je liturgija u crkvi Svetog Save u selu Počivala u Banjanima u kojoj je vladika Metodije odslužio pomen i osveštao spomenik  četniku i saradniku fašista – Blagoju Mićkovom Krušiću. Skupu su prisustvovali i nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević i srbijanski i ruski ambasadori.

Krušić je rođen u Banjanima sa kojima više nije imao ništa jer se njegova porodica odselila u Srbiju gdje je tokom Prvog svjetskog rata izgradio zavidnu vojnu karijeru. Međutim, Krušić se u Drugom svjetskom ratu, isto kao  Milan Nedić i Draža Mihailović, stavio u službu okupatoru i kao takav je strijeljan od strane OZNE avgusta 1944.  Rehabilitiran je jula 2007. godine presudom Okružnog suda u Nišu u sklopu opšte kampanje revizionizma u Srbiji kojom su zločinci i saradnici okupatora iz Drugog svjetskog rata proglašavani borcima za slobodu.

Na skupu u Banjanima je ovaj etnofiletistički ostrašćen vladika pozdravio ambasadore „bratske Rusije i bratske Srbije“ rekavši da smo mi uvijek jedno“. Naglasio  je da „ovdje nema zapadnih ambasadora, nažalost, zato što, iako mi pokušavamo da im se dodvorimo i da klečimo“, zapadni ambasadori „čine sve da nas unište i da izbrišu naš identitet, da nas promijene i da ne budemo ono što su Srbi bili“. Oni se trude da „izgubimo svoj lik…dostojanstvo, svoju vjeru, istoriju, jezik“. Zbog toga je spas „u svetoj Rusiji (koja) je nada za spasenje ne samo pravoslavnih naroda, nego čitave Evrope i svijeta“ kako je Metodije prošlog ljeta rekao na parastosu ratnom zločincu i saradniku fašista Dragoljubu Draži Mihailoviću u nikšićkom sabornom hramu.

Besjeda o četničkom „vitezu“ Krušiću koji je dobio spomenik u Banjanima se fino poklopila sa ranijom izjavom gradonačelnika Kovačevića na proslavi Grahovske bitke kada je rekao da će oni koji misle kao on „biti strpljivi, čekaćemo uvijek otvorenog srca i otvorenih ruku sa pitanjem jesmo li braća“ – što bi prevedeno trebalo značiti – Srbi i četnici. Međutim, „ako neko neće da budemo braća“ nego „hoće više da liči na Turke, onda bogami, onda ćemo u budućnosti prema njima  kao i prema Turcima postupati“, poručio je Kovačević koji za sebe tvrdi da je „vjernik“.

Ima još ljetnjeg programa.  Inkluzivni pokret Srbije (IPS) drugu godinu zaredom organizuje Omladinski kamp Svetlost u Beogradu za djecu od 12 do 18 godina. IPS u dopisu moli pljevaljskog gradonačelnika Daria  Vraneša  da „uz pomoć Vašeg autoriteta i organizacione strukture, selektujete 50 učesnika, pet vaspitača i jednog koordinatora grupe koji bi doputovali u Beograd u periodu od 4. jula do 8. jula“. Svi troškovi će biti plaćeni iz sredstava Ministarstva spoljnih poslova Srbije. U  programu se navodi se da će djeca posjetiti muzeje, spomenike, Skupštinu Srbije, Hram Svetog Save i da će imati časove istorije. Cilj projekta je „povećanje svesti dece srpske nacionalnosti iz Crne Gore o njihovoj pripadnosti Srbiji.”

Na ovakve otvorene namjere indoktrinacije i zloupotrebe djece u političke svrhe još nema odgovora crnogorskih državnih institucija. Ostala je bez odgovora i Vraneševa namjera o gradnji spomenika i trga patrijarha Varnave Rosića, osvjedočenog podržavaoca Adolfa Hitlera i nacističke stanke. Rosić je inače jedini Pljevljak za kojim je Hitler lično izjavio saučešće po njegovoj smrti.

Sredinom jula će biti i godišnjica upokojenja Draže Mihailovića pa će djeca u Beogradu moći nešto fino o njemu i njegovim koljačima da čuju. U Crnoj Gori će im episkopi Moskve i Beograda služiti parastose i veličati njihovo „bogougodništvo“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo